Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1300/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Jasni Preložnjak-Bedić,odvjetnici u Čakovcu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupan po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-2/2024- 7 od 12. prosinca 2024. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-2/2024-18 od 12. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-2/2024-7 od 12. prosinca 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2/2024-18 od 12. rujna 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom pod toč. I. izreke utvrđeno je da je ništetan Ugovor o kreditu, broj: [broj kredita] i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u z.k. od 27.4.2006. sklopljen između tužitelja i tuženika potvrđen – solemniziran od javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz [adresa], dana 28.4.2006. pod poslovnim brojem OU-699/06-1, kao i Aneks broj 2 Ugovora o kreditu, broj: [broj kredita] i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutom CHF od 21.1.2016., ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz [adresa] dana 25.1.2016., pod brojem OV-429/16, te dana 26.1.2016. pod brojem OV-522/16, pa stoga navedeni Ugovor i Aneksi ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnike i založne dužnike. Pod toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je ništetan Aneks broj: 1 Ugovora o kreditu broj: 311190 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, od 3.12.2010. , ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz [adresa], pod brojevima OV-13552/10 i OV-13568/10. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.150,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela presude iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu te traži trošak žalbe.

3. Tuženik žalbom pobija presudu u dosuđujućem dijelu presude iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1 ZPP. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u pobijanom dijelu uz obvezu tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka i trošak žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje uz naknadu troška žalbe.

4. Na žalbu nisu dati odgovori.

5. Žalbe su osnovane.

6. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom 24. travnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, da se radi o stambenom kreditu za adaptaciju i kupnju stana u iznosu od 87.550,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 25 godina, s redovnom kamatnom stopom, promjenjivom, vezanom uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora koja je u trenutku ugovaranja iznosila 3,99 % godišnje.

8. Nadalje, nesporno je da su stranke 3. prosinca 2010. sklopile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu zbog promjene mjesečnih primanja sudužnika kojim se ugovara poček u otplati predmetnog kredita u trajanju od 6 mjeseci u periodu od 1.1.2011. do 1.7.2011, a da je 21. siječnja 2016. sklopljen Aneks broj 2 Ugovora o kreditu kojim su stranke ugovorile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK) 9. Prvostupanjski sud se pozvao na pravomoćne presude donesene u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i kojima se utvrđuje nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te prihvaćajući temeljna pravna utvrđenja iz tih presuda po kolektivnoj tužbi, ali i pozivom na odluku Vrhovnog suda RH Gzz 105/2002, Rev 907/2002 od 27. veljače 2002., presude Suda Europske unije u predmetu C-118/17 C-260/2018, zaključuje da se radi o bitnim sastojcima ugovora i utvrđuje da je ugovor o kreditu ništav u cijelosti smatrajući da predmetni Ugovor o kreditu ne može opstati bez tako ništavih odredbi.

10. U odnosu na Aneks broj 2 Ugovora o kreditu koji utvrđuje ništetnim prvostupanjski sud navodi da je isti unaprijed formuliran bez mogućnosti tužitelja da utječe na isti, da nije jasno koliko iznosi razlika po uplatama tužitelja 30.9.2015. i obveza po Aneksu 2 odnosno da postoji mogućnost da se radi o preplati ili manje uplaćenom iznosu, te će se sukladno utvrđenoj razlici uvećati ili umanjiti prvi anuitet po novoj otplatnoj tablici. Nadalje, navodi da je u vrijeme sklapanja Aneksa broj 2 tužitelj dobio novu otplatnu tablicu, time da je već u predmetnom Aneksu navedeno da će se naknadno uvećati ili umanjiti prvi anuitet po otplatnoj tablici nakon što se po prihvatu Aneksa utvrdi razlika odnosno da li je došlo do preplate ili do manje plaćenih iznosa. Smatra da su takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.

11. Prvostupanjski sud odbija zahtjev za utvrđenje ništetnim Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu navodeći da se radi o Aneksu sklopljenim zbog promjene mjesečnih primanja sudužnika, te su stranke ugovorile poček u otplati predmetnog kredita, time da se tužitelj nije osvrtao na predmetni Aneks, niti predložio bilo kakve dokaze vezano uz ništetnost istog.

12. Zaključak prvostupanjskog suda da Ugovor o kreditu, bez ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi kao bitnih sastojaka tog ugovora, ne može opstati, rezultat su pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništavan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Prema odredbi čl.324. st. 1. ZOO ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istog članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

15. Odredbom čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) propisano je da je nepoštena ugovora odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

16. Ugovorom o kreditu, prema odredbi čl. 1021. ZOO, banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Odredbom čl. 1022. st. 2. ZOO propisano je da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

17. Sukladno navedenim zakonskim odredbama bitni elementi ugovora o kreditu su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

18. Prvostupanjski sud zanemaruje da se u Ugovoru o kreditu, banka obvezala staviti na raspolaganje tužitelju određeni iznos CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita, a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.

19. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

20. Valutna klauzula iz čl. 22. ZOO spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli postane izvor odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kreditu u pogledu vrijednosti obveza, opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naime, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom da je valuta ispunjenja obveze iz ovih ugovora bila hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule kredit ostaje na snazi kao kredit u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

21. Dakle, ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, pa makar u dijelu u kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi se na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1021. i čl. 1022. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle, uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je i valjana ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tužena kao banka stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (u kojem slučaju treba primijeniti onaj tečaj važeći u vrijeme sklapanja ugovora) ustanovljeni su upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen od tih odredbi, pa stoga, predmetni ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati.

22. Ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope prema odluci banke vezana je uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, međutim, pri tome i nadalje ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen.

23. Prvostupanjski sud nepravilno tumači odluke Suda Europske unije u predmetima C-118/2017, C-260/2018. Naime, u predmetu C-260/2018 polazi se od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi ugovora sa valutnom klauzulom koja u sebi sadrži tečajni rizik upitna, ali iznosi se shvaćanje da članak 6. Direktive Vijeća EEZ/13 ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe, kao i da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2017). Da takvi ugovori mogu nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi upravo proizlazi iz odredbi čl. 87. st. 2. ZZP i čl. 324. st. 1. ZOO.

24. S obzirom na gore navedeno nije bilo uvjeta da prvostupanjski sud utvrdi u cijelosti ništetnim ugovor o kreditu, ali je trebao, jer time ne prekoračuje tužbeni zahtjev, a obzirom na činjenične navode tužbe utvrditi koje su to konkretno odredbe ugovora ništetne (zbog kojih tužitelj smatra da je zbog toga čitav ugovor ništetan), ili eventualno bi u daljnjem tijeku postupka tužitelj mogao povući tužbu za onaj dio na koji je ukazao ovaj sud svojim obrazloženjem te da prvostupanjski sud odluči o osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva.

25. S tim u vezi, u odnosu na odbijajući dio zahtjeva koji se tiče ništetnosti Aneksa broj 1, prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da isti predstavlja dodatak Ugovoru o kreditu te propušta cijeniti sadrži li isti odredbe koje bi bile nepoštene i ništetne i od kakvog je utjecaja ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu na predmetni Aneks te za to ne daje nikakve razloge, pa je u tom smislu počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

26. Nadalje, u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na Aneks broj 2 treba reći da su za isti mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14, 110/15, – dalje: ZZP/14) koji je stupio na snagu 8. travnja 2014. Također, predmetni Aneks 2 je sklopljen na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), pa je sud prvog stupnja prilikom ocjene eventualne nepoštenosti i ništetnosti njegovih odredaba bio dužan razmotriti primjenjivost odredbe čl. 49. st. 5. ZZP/14 koja propisuje da se odredbe glave o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima ne primijenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

27. Dakle, prvostupanjski sud je prilikom ocjene da li je Aneks broj 2 ništetan propustio utvrditi da li su u isti unesene odredbe sadržane u ZID ZPK/15 koje su prisilne prirode, te da li je uslijed toga isti isključen, u potpunosti i djelomično, od ispitivanja nepoštenosti njegovih odredbi kako to propisuje odredba čl. 49. st. 5. ZZP/14.

28. U odnosu na Aneks broj 2 koji tužitelj traži da se utvrdi da je u cijelosti ništetan, prvostupanjski sud treba ponovno ocijeniti da li je isti ništetan, te pri tom imati u vidu da sporazum o konverziji sklopljen na temelju ZID ZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020.).

29. U ponovnom postupku prvostupanjski sud treba imati u vidu na što mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, ponovno ocijeniti sve dokaze, dati jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama, i donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.

30. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

31. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

32. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke ovog rješenja).

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević