Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1592/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pintarić i Srednoselec Pintarić d.o.o. u Zagrebu, protiv I. -tužene PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju kao punomoćnici sin i kći M i HP, oboje iz [adresa], II. -tuženika CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. -tužene UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa kao punomoćnik sin KP iz [adresa], radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-289/2022-62 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-289/2022-62 od 28. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja MP, koji glasi: "Utvrđuje se da u korist nekretnine tužitelja MP, označene kao čkbr. [katastarska čestica], oranice od 295 m2 (82 čhv), upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra postoji pravo služnosti kolnika i staze na teret nekretnine tuženika PP, CP i UP, označene kao čkbr. [katastarska čestica], kuće, dvorišta i oranice od 283 čhv (1018 m2), upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, koja služnost ide pravcem obilježenim na skici očevida od 12. travnja 2023. stalnog sudskog vještaka Marijana Goluba, mag. ing. geod. slovima: A- B-C-D-E-F-G širine od 1,28 m do 3 m, površine 114 m2, pa su tuženici PP, CP i UP dužni tužitelju dozvoliti da se tom služnošću koristi i dužni su trpjeti da tužitelj temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti ishodi uknjižbu prava stvarne služnosti kolnika i staze u zemljišnoj knjizi, u roku od 15 dana. Tuženici PP, CP i UP dužni su tužitelju MP izdati ispravu podobnu za upis prava služnosti iz točke I. izreke ove presude u zemljišnoj knjizi, koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti."

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja MP za naknadu troškova postupka u cijelosti."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje a podredno za ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju presude navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje ikakve proturječnosti i drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bilo moguće ispitati dok su žalbeni navodi u tom pogledu općeniti i neargumentirani.

5. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi čl. 8. ZPP jer niti za nju žalitelj nije naveo konkretne i valjane razloge. Tvrdnjom da se "pravilnom ocjenom dokaza može lako zaključiti" da je tužitelj zbog nepostojanja izravnog pristupa na svoju nekretninu "oduvijek" služio kolnikom i stazom žalitelj ne ukazuje koje su konkretne pogreške u ocjeni pojedinih dokaza počinjene već iznosi svoj proizvoljni i neutemeljeni zaključak. U ovom slučaju je neodlučan ali također proizvoljan i neutemeljen navod o "usmenom ugovoru o osnivanju stvarne služnosti", zbog razloga navedenih u daljnjem obrazloženju ove presude.

6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, žalbeni navodi tužitelja kojima iznosi svoje proizvoljne činjenične tvrdnje ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenja relevantnih činjenica.

7. Nije sporno da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 295 m2, uz tužitelja suvlasnik te nekretnine je DP u ½ dijela.

8. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da se za pristup na "svoju" tj. predmetnu nekretninu "oduvijek" služi kolnikom i stazom preko nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvorište, i oranica površine 1018 m2, u dužini od 40m i širini od 3m. Također navodi da je suvlasnički dio k. č. br. [katastarska čestica] stekao ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 19. ožujka 2007. s ranijom suvlasnicom obje nekretnine GP, **.**.2012. sklopljen je i aneks ugovora kojim je točnije definiran predmet prodaje.

9. Nije sporno da su kao suvlasnici čest. 101/5 u zemljišnoj knjizi upisani ovdje tuženici PP u 2/4 dijela, CP u ¼ dijela i UP u ¼ dijela. Iz povijesnog z.k.izvatka proizlazi da su suvlasnici predmetne nekretnine prvotno bili NP, TP i AP te MP, svaki u ¼ dijela, njihovi suvlasnički dijelovi su daljnjim raspolaganjima prenošeni na njihove sljednike, sve do ovdje tuženih.

10. I.-tužena, kćerka tužitelja, nije se protivila tužbenom zahtjevu dok su se II. i III. - tuženici protivili zahtjevu, osporavajući u bitnom da je pravo služnosti ikada bilo predmet prodaje, osporavali su izvršavanje posjeda prava od strane tužitelja jer do njegove nekretnine postoji put preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do ulice Marije Jurić Zagorke.

11. Iz ugovora o kupoprodaji i aneksa tog ugovora koje tužitelj ističe u tužbi ne proizlazi da je predmet kupoprodaje bila ikakva služnost puta na nekretnini tuženih.

12. Provedenim očevidom i nalazom i mišljenjem geodetskog vještaka utvrđeno je da prema pokazivanju tužitelja trasa koju navodno koristi u funkciji kolnika i staze prolazi uz žičanu ogradu na k. č. br. [katastarska čestica] i vodi od [adresa] do čest.br. 101/14 u suvlasništvu tužitelja, time da njena širina uz [adresa] iznosi 3 m a na završetku, kod čest.101/14 je širine 1,8 m. Na jednom dijelu pokazane trase posađena je živica te je vidljiv položaj betonske ploče gdje je ranije bio sagrađen objekt. Također je prema pokazivanju II. i III. -tuženih prikazana trasa puta kojom se od nekretnine tužitelja može pristupiti do Ulice [adresa] preko čest. 101/3 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu BP.

13. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda, obzirom na dimenzije spornog puta utvrđene očevidom i prikaza u nalazu i mišljenju sudskog vještaka te uzevši u obzir i poziciju betonskih temelja ranijeg objekta, prije rušenja toga objekta (šupe) 2020. g. spornom trasom moglo se pristupiti do č.br. 101/14 samo pješke, eventualno motokultivatorom a ne i ikakvim vozilom, kamionom ili traktorom. To je u svom iskazu potvrdio i tužiteljev suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] DP navodeći da je na nekretnini tuženika (ranije ĆP kao jednog od suvlasnika) postojala kućica kao spremište za alat koja je priječila prolaz do njegove i tužiteljeve nekretnine, nekretnina tuženih se nikada nije koristila za put do njihove nekretnine, za to nije bilo potrebe jer postoji drugi pristup do javnog puta koji je on uvijek koristio.

14. Pored navedenog, prema utvrđenju suda prvoga stupnja, sve i da su točni navodi tužitelja o tome da je sporni put koristio kao savjesni posjednik kao kolni put i stazu, obzirom na početak izvršavanja posjeda 2007. godine koji navodi, do podnošenja tužbe u ovom postupku nije proteklo 20 godina.

15. Imajući u vidu utvrđene činjenice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, pri čemu je, obzirom na neodređene navode samog tužitelja o osnovu stjecanja prava, primijenio zakonske odredbe o stjecanju prava temeljem pravnog posla i odredbe o stjecanju prava dosjelošću.

16. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti, osnivaju se prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, na način određen zakonom. U st.4. istog zakonskog članka je propisano da pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti osim što mora zadovoljiti opće pretpostavke za valjanost, treba biti i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina. Prema odredbi st.5. istog zakonskog članka, kada je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću.

17. Odredbom čl. 220. st. 1. ZVDSP je propisano da se pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije.

18. U ovom slučaju utvrđeno je i nije sporno da predmet ugovora o kupoprodaji suvlasničkog dijela č.k.br. 101/14 koji je tužitelj sklopio uopće nije bilo pravo služnosti koje bi kao takvo postojalo u vidu tereta na k. č. br. [katastarska čestica]. Osim toga, ugovor je sklopljen samo s jednom od suvlasnica nekretnine koja prema odredbi čl. 219. st. 5. ZVDSP bez suglasnosti ostalih suvlasnika nije mogla čest. br. 101/5 opteretiti služnošću. Pored toga, prema odredbi čl. 220. st. 1. ZVDSP samim sklapanjem ugovora ne osniva se pravo služnosti već tek uknjižbom toga prava kao tereta na poslužnoj nekretnini, samim tim nije osnovan zahtjev za utvrđenje prava služnosti. Pod pretpostavkom postojanja valjanog ugovora kojim bi takvo pravo bilo osnovano, tužitelj bi bio ovlašten tražiti da se utvrdi stjecanje valjanog pravnog osnova za upis stečenog prava a ne za utvrđenje postojanja samog prava.

19. Nadalje, prema odredbi čl. 229. st. 1. ZVDSP, stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

20. U ovom slučaju, prema utvrđenju suda prvoga stupnja, prije svega su netočni navodi tužitelja o njegovom izvršavanju posjeda prava služnosti u smislu njenog sadržaja ali i kako navodni posjed nije izvršavan kroz vremensko razdoblje od dvadeset godina, nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 229. st. 1.

ZVDSP osnivanja prava služnosti dosjelošću.

21. Odluku o naknadi parničnoga troška žalitelj ne osporava konkretnim razlozima.

22. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

23. Kako u žalbenom postupku nije uspio, tužitelj nema pravo na naknadu troškova u povodu žalbe (čl. 166. st. 1., čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić