Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-831/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-672/2024 od 22. prosinca 2025., dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-672/2024 od 22. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €,sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 22.02.2012.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €, sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 1.03.2012.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €, sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 30.05.2012.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €,sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 16.05.2012.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €,sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 03.04.2012.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj,OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 345,29 €, sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od 22.03.2012.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.kolovoza 2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

Pod točkom II. izreke prvostupanjske odluke naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023, 146/25; dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe, a podredno istu ukinuti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o istima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji prileže spisu i samih tih isprava i zapisnika.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 345,29 EUR sa zateznim kamatama za svaki od 10 dana provedenih u pritvoru/istražnom zatvoru (od ukupno 1240 dana lišenja slobode), i to za 21. veljače 2021., 29. veljače 2012., 21. ožujka 2012., 2. travnja 2012., 15. svibnja 2012. i 29. svibnja 2012., a na temelju odredbe čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06, dalje: ZKP/97), s obzirom na to da je pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude slijedi:

- da je tužitelj u predmetu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona/97

- da je tužitelj bio pritvoru, odnosno istražnom zatvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.

- da je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-13/18 od 16. listopada 2018., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe

- da je tužitelj navedenu odluku VSRH zaprimio u siječnju 2020.

- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske

- da je Ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da je zahtjev za naknadu neimovinske štete previsoko postavljen i da smatra pravičnom naknadu u iznosu od 46.078,40 EUR radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru

- da je navedenim dopisom Ministarstva tužitelj upućen da je u slučaju neprihvaćanja ponude ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske

- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos

- da je tužitelj tužbe u predmetnom postupku podnio u veljači 2024.

7. Sud prvog stupnja ocjenjuje tuženikov prigovor zastare u cijelosti osnovanim pozivom na obrazloženje odluke ovog suda poslovni broj Gž-3583/2025-2 od 10. listopada 2025. te navodi da je predmetna tužba podnesena u veljači 2024., kao i tužbe u parnicama koje su s ovom spojene radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke presude, stoga tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

8. Tužitelj u žalbi navodi da sud nije pregledao kazneni spis niti spis Ministarstva pravosuđa pa da nije mogao pisati kada je tužitelj podnio Ministarstvu zahtjev za postignuće nagodbe o naknadi štete te je li odlučeno o njegovom zahtjevu i kada, kao i da sud nije obrazložio zašto nije izveo dokaze predložene u tužbi. Nadalje, smatra da formulacija „ne može se tumačiti na način da je cijeli period trajao zastoj zastare“ u kontekstu čl. 478. ZKP/97 „pati od početničke greške“ jer se zakon „ne može tumačiti već se zakon u mora primijeniti“. Nadalje tužitelj iznosi svoje tumačenje sadržaja navedene odredbe sa zaključkom da oštećenik može, ali ne mora podnijeti tužbu nakon proteka tri mjeseca od podnošenja zahtjeva iz čl. 497. st., iz čega tužitelj zaključuje da zastara nije tekla sve dok Ministarstvo nije odlučilo o zahtjevu tužitelja. Smatra da odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se u pobijanoj odluci poziva sud nisu primjenjive jer se odnose na primjenu čl. 186.a ZPP- a, a ne o primjeni čl. 478. ZKP/97.

9. U obrazloženje pobijane prvostupanjske odluke uneseno je obrazloženje odluke ovog suda glede osnovanosti prigovora zastare, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća te pravilnost navedenog shvaćanja nije dovedena u pitanje žalbenim navodima tužitelja.

10. Naime, pravo na naknadu predmetne štete sukladno odredbi čl. 477. st. 1. ZKP/97 zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda. Prema stavku 2. istog članka, prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postizanja nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade. Odredbom čl. 478. st. 1. ZKP/97 propisano je da oštećenik može, ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva. Prema stavku 2. tog članka, dok taj postupak (po zahtjevu za naknadu štete pred Ministarstvom pravosuđa) traje, zastara ne teče, što je, s obzirom na očitu omašku zakonodavca i pozivanje na članak 481. ZKP/97, dodatno obrazloženo odlukom VSRH poslovni broj Rev-1709/2014-2 od 17. srpnja 2019.

11. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je u ovom slučaju, sukladno članku 478. ZKP/97, podnošenjem zahtjeva zastara prestala teći, ali je taj zastoj zastare trajao tri mjeseca jer je odredbom istog članka propisano da je nakon proteka tri mjeseca oštećenik ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Pritom su bespredmetni žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da nije propisana dužnost već mogućnost oštećenika da podnese tužbu jer iz pobijane odluke ne proizlazi da bi sud naveo suprotno. Stoga, sama činjenica da u roku od tri mjeseca Ministarstvo pravosuđa nije dalo odgovor na podneseni zahtjev za naknadu štete, već je isti uslijedio dulje od dvije godine i devet mjeseci kasnije, i prema stavu ovoga suda ne može tumačiti (tužitelju ovdje valja odgovoriti da je njegov navod da se zakoni ne tumače u potpunosti promašen) na način da je cijeli taj period trajao zastoj zastare, jer je tužitelj bio ovlašten i imao mogućnost podnijeti tužbu nakon proteka tri mjeseca. Kada bi se prihvatilo tužiteljevo shvaćanje, u slučaju nedobivanja odgovora Ministarstva, zastara nikad ne bi nastavila teći pa onda nikad i ne bi mogla nastupiti, što nije prihvatljivo.

12. Sadržajno jednaku procesnu pretpostavku prije podnošenja tužbe sadrži i ZPP, u odredbama članka 186.a, prema kojima se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu (stavak 1.) te podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. zastarijevanje zastaje (stavak 3.), a ako zahtjev iz stavka 1. ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu (stavak 5.).

13. VSRH je u odlukama broj Revr-1081/2013.-2 od 3. siječnja 2017. i broj Revr 1204/2015-2 od 11. srpnja 2017., obrazložio sljedeće:

„Odredba čl. 186.a st. 3. ZPP jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare odgovara citirana odredba čl. 238. st. 2. ZOO. Slijedom tih odredbi proizlazi da je zastarijevanje, koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva. (…) Kako je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu došlo do zastoja zastarijevanja, a taj zastoj je trajao tri mjeseca, u kojem je roku mogla biti donesena odluka o zahtjevu (čl. 186. st. 5. ZPP), a što nije učinjeno, rok od tri mjeseca treba pribrojiti navedenom roku od tri godine.“

14. Nastavno na navedeno, neodlučni su žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da se citirane odluke VSRH odnose na radnopravne odnose, a ne na primjenu čl. 478. ZKP/97. Naime, sadržajno je riječ o istovjetnom pravnom pitanju (zastoj zastare) te nema zapreke da se izneseno shvaćanje VSRH na odgovarajući način primijeni i u konkretnom postupku, uzimajući u obzir sve okolnosti.

15. Slijedom navedenog, u predmetnom postupku zastoj zastare trajao je tri mjeseca, počevši od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete Ministarstvu pravosuđa.

16. Nadalje, u ovom postupku nije bilo sporno da je Ministarstvo pravosuđa, nastavno na tužiteljev zahtjev za naknadu štete, dopisom od 2. veljače 2023. ponudilo tužitelju isplatu iznosa od 46.078,40 EUR na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru (niži iznos od onog kojeg je tužitelj zahtijevao), a da tužitelj, nezadovoljan odmjerenom visinom naknade, na takvu ponudu nije pristao te je stoga podnio predmetne tužbe radi naknade štete. Zbog navedenog je u potpunosti promašen žalbeni navod da sud nije mogao „pisati“ je li Ministarstvo odlučilo o tužiteljevom zahtjevu i kada jer tužitelj navedene činjenice iznosi u tužbu, a tuženik u odgovoru na tužbu, stoga su iste nesporne i ne trebaju se dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da se predmetno očitovanje Ministarstva pravosuđa, s obzirom na sve okolnosti slučaja, ne može tumačiti kao priznanje duga u smislu odredbe čl. 240. ZOO-a kojim se prekida zastarijevanje, već se radi o ponudi za sklapanje nagodbe iz čl. 150. ZOO-a s ciljem da se spor riješi izvansudski, i to sukladno odredbama posebnog zakona ZKP/97, a koju je ponudu tužitelj odbio, zbog čega ugovor o nagodbi nije sklopljen.

18. Sumirajući sve navedeno, slijedi da je od zaprimanja odluke VSRH u siječnju 2020. do podnošenja predmetnih tužbi u veljači 2024. proteklo više od četiri godine, stoga je jasno da je, čak i kad se od navedenog razdoblja oduzmu tri mjeseca tijekom kojih zastara nije tekla odnosno koliko je trajao zastoj zastare, u konkretnom slučaju protekao trogodišnji zastarni rok propisan čl. 477. st. 1. ZKP/97. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno prava kada je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

19. U odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije izveo dokaze predložene u tužbi, odnosno da u pobijanoj odluci nije naveo da je pregledao kazneni spis i spis Ministarstva pravosuđa, valja reći da je riječ o povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 338. st. 4. ZPP-a koja nije utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke (u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a). Naime, činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti prigovora zastare među strankama nisu bile sporne jer su ih stranke navele u tužbi odnosno odgovoru na tužbu, kako je već obrazloženo, stoga ni ovaj žalbeni razlog nije osnovan.

20. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane presude u granicama žalbenih navoda, ocijenjeno je da je ista u cijelosti pravilna i zakonita.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić