Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-713/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženika TZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Banko Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škarica i Partneri iz Zagreba, radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3326/2025-62 od 17. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3326/2025-62 od 17. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku predati tužiteljici u suposjed nekretninu – dvosobni stan na III. katu u lijevom hodniku, treći na lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prosotorija, površine 36 m2, u Zagrebu, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da tužiteljici preda jedan primjerak ključeva ulaznih vrata stana, zgrade i poštanskog sandučića (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici za razdoblje od 1.9.2020. do 30.6.2025. iznos od 14.079,81 EUR sa pripadjaućim zakonskim zateznim kamatama pobliće razvrstanim u toč. II. izreke, te joj za razdoblje od 1. lipnja 2025. do zaključenja glavne rasprave platiti iznose od 330,90 EUR mjesečno, sa zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.161,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. III. izeke).
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu panričnog troška u iznosu od 5.437,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2025. do isplate, ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed nekretnine pobliže opisane u izreci presude i zahtjev za isplatu na ime uporabe i korištenja njeznog suvlasničkog dijela nekretnine u visini tržne najamnine za utuženo razdoblje.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbaba parničnog posupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 3564. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi određeno kazuje tuženik, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisika, te se može ispitati. Nije stoga ostvaren ovaj žalbeni razlog.
6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zagreba, broj O-1572/2019, UPP/OS-156/2019 u ostavinskom posutpku iza pok. SZ, njegovim nasljednicama temeljem oporuke i zakona na stanu u [adresa], sagrađenom na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 36 m2. proglašene supruga ŽZ u 11/12 dijela i kćerka GZ u 1/12 dijela;
- da je pok. SZ 1985. godine prepustio svojoj kćerci CZ (majci tuženika) i njezinoj obitelji pravo korištenje predmetnog stana, te su oni od tada bili u isključivom posjedu stana, a tuženik od svoga rođenja 1987. godine;
- da je majka tuženika GZ darovala svoj suvlasnički dio predmetnog stana od 1/12 dijela tuženiku; koji je u isključivom posjedu stana od 2019.;
- da je tuženik temeljem usmenog sporazuma plaćao svojoj baki pok. ŽZ najmaninu u razdoblju od prosinca 2019. do kolovoza 2020., u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno, a nakon što je prestao s plaćanjem ona mu je uputila dvije opomene 23.10.2020. i 9.12.2020. kojim ga je pozvala na plaćanje nepodmirenog iznosa najamnine pod prijetnjom podnošenja tužbe radi iseljenja i plaćanja naknade za korištenje stana;
- da je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da tržna cijena najamnine za predmenti stan u razdoblju od 1.9.2020. do dana izrade nalaza 30.5.2025. iznosila ukupno 16.752,59 EUR;
- da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja podneskom od 22.5.2025. konačno specificirala tužbeni zahtjev umanjivši svaki mjesečni iznos tržne najamnine razmjerno veličini svoga suvlaničkog dijela nekretnine.
8. Slijedom utvrđenja da je tužiteljica dokazala svoje pravo suvlasništva na stanu u [adresa], u čijem isključivom posjedu se nalazi tuženik, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i pozivom na odredbe čl. 162. st. 1. i 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) obvezao tuženika na predaju stana i ključeva stana u suposjed tužitejici, te je obvezao tuženika da isplati tužiteljici naknade u vidu prosječne tržišne cijene mjesečnog najma predmetnog stana zbog korištenja njezinog suvlasničkog dijela nekretnine u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 1120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. – dalje: ZOO/05), te je presudio kao u izreci pobijane presude.
9. Odlučujući o dijelu tužbenog zahjteva za predajom stana u suposjed prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalo pravo iz čl. 162. st. 1. i 166. ZV, jer je o tom dijelu zahtjeva trebalo odlučiti primjenom odredbi čl. 38. st, 1. i 42. st. 1., no i uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitieljice za predaju stana u posjed valjalo je prihvatiti.
10. Prema odredbi čl. 38. ZV svaki suvlasnik, osim ako nije što drugo određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa pravo ostalih suvlasnika. Prema odredbi čl. 42. st. 1. ZV svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni moraju odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvrđavanje svih ili nekih vlasničkih prava glede nje. Dakle, u smislu citiranih zakonskih odredbi, sve do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio pripada svakom suvlaniku, svi suvlasnici nekretnine imaju pravo koristiti cijelu nekreninu, odnosno izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti.
11. U konkretnom slučaju nesporno je da su stranke suvlasnici predmetne nekrentine
– stana i to tužiteljica u 11/12 dijala, a tuženik u 1/12 dijela, i da je tuženik u isključivom posjedu stana nakon, što su njegovi roditelji 2019. preselili. Utvrđeno je da je pok. baka tuženika (prvotna tužiteljica koja je tijekom postupka umrla) u prosincu 2019. s njim usmeno dogovorila da će joj on plaćati mjesečnu najamninu od 1.200,00 kn, koju je i plaćao do kolovoza 2020. Ona ga je pisanim putem pozvala 23.10.2020. i 9.12.2020. na plaćanje nepodmirenih iznosa najamnine a pod prijetnjom pokretanja sudskog posutpka iseljenja i plaćanja naknade za korištenje stana, a potom je podnijela tužbu u ovom postupku.
12. Neosnovni su žalbeni navodi tuženika da baki nije plaćao najam za stan, već da je bila riječ o financijskoj pomoći, jer je sam u svom iskazu naveo: „Ja sam plaćao pok. ŽZ, mojoj baki, 1.200,00 kn u vidu nekog najma i to negdje od 3. -9. mjeseca 2019.,“ a i u preslikama uplata koje je vršio baki navodio je: “uplata TZ - stanarina“.
13. Imajući u vidu prednja utvrđenja pravilan je pravni pristup prvostupanjskog suda da tužiteljica kao suvlasnica predmetne nekretnine ima pravo na suposjed stana, no ne temeljem odredbe čl. 162. st. 1. ZV, već suklano odredbi čl. 42. st. 1. ZV.
14. Pravilno je prvostupanjski sud stečenu korist tuženika utvrdio na temelju rezultata vještačenja provedenog po stalnom sudskom vještaku za građevinarstvo i procjene nekrentina MZ u visini prosječne mjesečne najamnine za stambeni prostor u Zagrebu, slične površine, kao predmetni stan u razdoblju od 1.9.2020. do 30.5.2025., te je utvrdio da ukupni iznos tržne najamnine za predmetni stan iznosi 16.752,59 EUR.
15. Stranke su u cijelosti prihvatile nalaz i mišljenje vještaka i na njega nisu imale nikakvih primjedbi, a tužiteljica je podneskom od 22.5.2025. konačno specificirala svoj zahtjev za razdoblje od 1.9.2020. do 30.5.2025. u ukupnom iznosu od 14.079,81 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate, a od 1.6.2025. do zaključenja glavne rasprave mjesečni iznos od 330,90 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16.tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koji joj je pobijanom presudom i dosuđen, time da je pojedinačne mjesečne iznose naknade umanjila razmjerno svome suvlasničkom dijelu (11/12 dijela) u visini te koristi u nominalnom iznosu.
16. Neosnovan je stoga žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud mjesečne dosuđne iznose naknade za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice trebao umanjiti za njezin omjer suvlasništva.
17. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je vještak trebao utvrđene prosječne mjesečne tržne visine najamnine umanjiti za obvezna porezna davanja na iznose najamnine. Ovo iz razloga jer je najmoprimac dužan platiti puni iznos najma neovisno o obvezi najmodavca da plati porez na dohodak, pa je onda i tužiteljica koja traži isplatu naknade na ime uporabe svog suvlasničkog dijela stana od tuženika ovlaštena tražiti puni iznos tržišne najamnine, bez umanjenja na ime poreza i prireza. Dakle, u slučaju uporabe tuđe stvari – nekretnine, tužiteljici – kao suvlasnci nekretnine pripada naknada za uporabu tuđe stvari od nesavjesnog posjednika u cjelokupnom iznosu visine tržišne najamnine i tu naknadu u visini tržišne najamnine nije potrebno umanjiti za pripadajući porez na dohodak od imovine, kao niti za pripadajući prirez (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1248/2024-2 od 7.5.2025.). .
18. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1120. ZOO tužiteljici dosuđena naknada za korištenje njezinog suvlasničkog dijela za utuženo razdoblje sa zateznim kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.
19. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.
20. Slijedom iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnvoanu i potvrditi prvosutpanjsku presudu.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš
