Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2713/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u Puli, Marulićeva 17, kojega zastupa punomoćnik Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv I.-tužene CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II.-tuženika ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje borave u [adresa], oboje zastupa punomoćnik Jurica Barbarić, odvjetnik u Vinkovcima, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi I. i II.-tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ps-5/2024-17 od 6. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba I. i II.-tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ps-5/2024-17 od 6. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"Nalaže se tuženicima JL, OIB- [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada [adresa] i RL, OIB – [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isele iz kuće u [adresa], koja kuća je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica] – kuća dvorište i oranica sa 2027 m2, te isti kuću slobodnu od stvari i osoba predaju u posjed tužitelju KL, [adresa], sada Pula, Marulićeva 17, OIB- [osobni identifikacijski broj], kao i da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 803,10 eura, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv ove presude tuženici su izjavili žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 150/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. U obrazloženju prvostupanjske presude su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama, uz to je dio činjenica ovaj sud utvrdio primjenom odredbe čl. 373.a. st. 1. ZPP.

5. U postupku nisu sporne činjenice:

- tužitelj je vlasnik predmetne nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, dvorište i oranica, površine 2027 m2 koju u posjedu drže tuženici

- tužitelj i I.-tužena 1. rujna 2023. su usmeno dogovorili korištenje nekretnine bez obveze plaćanja najamnine, time da će tuženici plaćati režijske troškove, u nekretninu su uselili tužena s djecom i kasnije suprug, II. -tuženik

- tužitelj je 22. veljače 2024. zbog neplaćanja režijskih troškova opozvao tuženicima dopuštenje da koriste nekretninu i pozvao ih na iseljenje u roku od 90 dana, tj. do 1. lipnja 2024., uputio im i opomenu za iseljenje 21. ožujka 2024. na koju su se tuženici oglušili.

6. Iz obrazloženja presude proizlazi da tuženici nisu plaćali sve režijske troškove zbog čega je u objektu isključena struja, unatoč tome oni odbijaju iseliti jer su navodno uložili sredstva u opremanje kuće.

7. Iz sadržaja spisa proizlazi da tuženici nisu određeno i argumentirano naveli o kakvim točno ulaganjima u uređenje nekretnine je riječ, bez posebnog obrazloženja ističu iznos od oko 4.000,00 eura, samim tim je i bespredmetan njihov prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja jer nije jasno definirano koji radovi ili ulaganja bi uopće trebali biti utvrđeni tim dokazom, to ne proizlazi niti iz iskaza tuženih, druge dokaze nisu predložili. Stoga je bespredmetan žalbeni navod da "sud nije proveo ni jedan dokaz na okolnost izjave tuženika u odgovoru na tužbu i tijekom postupka" nejasno je koji od dokaza nije prihvaćen.

8. Uz to, prvostupanjski sud je na ročištu održanom 8. travnja 2025. povodom izjave tuženih da ostaju kod odgovora na tužbu i pozivaju se na pravo na dom i pravo na zadržavanje, donio rješenje kojim se razdvaja postupak po protutužbi i pozvao tuženike da sukladno navodima postave određen tužbeni zahtjev, pravilnost ove odluke tuženici ne osporavaju u žalbi protiv presude.

9. Iz izloženog proizlazi u svakom slučaju da tuženici u ovom postupku nisu dokazali činjenice o ulaganjima u nekretninu. Valja uz to reći i da su tijekom postupka iznosili i različite razloge o motivima "preinaka" na kući pa je tako I. -tužena izjavila da su s tužiteljem dogovorili da kupe kuću što je tužitelj osporio i što ne proizlazi ni iz jednog dokaza.

10. Neosnovan je i žalbeni navod kojim žalitelji ističu povredu prava na dom pri čemu u ovom slučaju nije relevantno pitanje njihove savjesnosti i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tom pitanju.

11. Člankom 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija), je propisano da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Nadalje, sukladno stavku 2. istog članka javna vlast neće se miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom, i ako je u demokratskom društvu nužno radi državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

12. Iz okolnosti ovoga slučaja ne proizlazi da se, u smislu citirane odredbe, predmetna nekretnina može smatrati domom tuženih. Imajući u vidu nespornu činjenicu da su do opoziva od strane tužitelja nekretninu koristili nepunih 6 mjeseci, već time objektivno nije mogla biti uspostavljena njihova dostatna i trajna veza s nekretninom niti su objektivno postojali razlozi da ju smatraju svojim vlasništvom. Stoga se ona ne može smatrati njihovim domom niti je kao takva objekt zaštite u smislu čl. 8. Konvencije.

13. Slijedom izloženih razloga, proizlazi da je tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju nekretnine u posjed tužitelju osnovan.

14. Naime, iz navoda tužbe proizlazi da se tužbeni zahtjev temelji na odredbama čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141706 - dalje: ZV) koje propisuju pravo vlasnika zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda posjed te stvari, pri čemu mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

15. Prema odredbi čl. 163. ZV posjednik ime pravo odbiti predaju stvari njenom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

16. U konkretnom slučaju vlasništvo tužitelja nije sporno, također nije sporan posjed tuženih koji su opozivom dopuštenja za korištenje nekretnine izgubili ovlaštenje za njeno posjedovanje. Kako sadržajem navedenih prigovora koje su isticali nisu dokazali pravo na posjed, tužbeni zahtjev je prihvaćen pravilnom primjenom materijalnoga prava.

17. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 373.a. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić