Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3613/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, protiv I.-tuženika GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. -tuženice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III.-tuženice ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV. -tuženika PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbama I.-IV. tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-896/2020 od 28. lipnja 2023. u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I.-tuženika GO, II.-tuženice ĆO i IV. - tuženika PO kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-896/2020 od 28. lipnja 2023. u odluci koja se odnosi na I.-tuženika, II.-tuženicu i IV.-tuženika.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-896/2020 od 28. lipnja 2023. u odluci koja se odnosi na III.-tuženicu ČO i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženicima da solidarno u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe plate tužiteljici iznos od 3.937,95 EUR/ 29.670,49 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je precizirano točkom I. izreke pobijane presude, dok je točkom II. izreke naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.826,15 EUR/ 21.293,63 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli I.-tuženik i IV.-tuženik, ne navodeći žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) , bez prijedloga o odluci drugostupanjskog suda. Protiv prvostupanjske presude žale se i II.-tuženica i III.-tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Žalbe I.-tuženika, II.-tuženice i IV.-tuženika su neosnovane, dok je žalba III. - tuženice osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao solidarne sudužnice po Ugovoru o kreditu broj 9011518264 od 9. lipnja 2006., solemniziranog po javnom bilježniku Željeni Biuk pod brojem OU-390/06 14. lipnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu), da joj tuženici solidarno isplate iznos od 3.937,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime plaćenog na ime dugovanja po predmetnom Ugovoru o kreditu, i to I., II. i IV.-tuženik kao zakonski nasljednici korisnika kredita pok. UO, a III. -tužena kao solidarna sudužnica po Ugovoru o kreditu.

5. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da su PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. kao davatelj kredita i RO iz [adresa]. kao korisnik kredita i založni dužnik, uz tužiteljicu i III.-tuženu kao solidarne sudužnice, sklopili Ugovor o kreditu broj 9011518264 od 9. lipnja 2006., solemniziranog po javnom bilježniku Željeni Biuk pod brojem OU-390/06 14. lipnja 2006.

- da je temeljem predmetnog Ugovora o kreditu PBZ d.d. korisniku kredita UO stavio na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 80.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita

- da je namjena kredita bila refinanciranje ranijeg kredita i adaptacija objekta, a rok otplate 228 mjeseci

- da su potpisanom Ugovora o kreditu tužiteljica i III. -tužena kao solidarne dužnice sukladno točki 8.2 preuzele obvezu otplate kredita i kamata uz uvjete i na način kao i korisnik kredita te da imaju isti pravni položaj kao korisnik kredita

- da je radi osiguranja cjelokupne tražbine banke založni dužnik dozvolio uknjižbu prava zaloga na nekretnini u vlasništvu založnog dužnika upisanoj u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Trogiru, i to odgovarajući suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada u [adresa], broj poduloška 56a, sagrađeno na č. zem. [katastarska čestica], sagrađeno na čest.br. 2314 zgr te na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine koji čini 32/100 dijela nekretnine označen kao poslovni prostor (R1-R10) smješten u prizemlju, ukupne bruto korisne površine od 119,26 m2 s pripadajućim dijelom zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zajedničkih prostorija u zgradi

- da je korisnik kredita RO preminuo **.**.2012. te da se iza istog pred prvostupanjskim sudom vodi ostavinski postupak pod brojem O-3772/15, koji je prekinut do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj P Ob-519/19 kojeg je III.-tužena pokrenula kao bivši bračni drug ostavitelja protiv njegovih zakonskih nasljednika, ovdje tuženika ad I., II. i IV., radi utvrđenja bračne stečevine na nekretnini koja je predmet založnog prava po predmetnom Ugovoru o kreditu

- da iz priložene specifikacije naplate FINA-e i nalaza i mišljenja vještakinje Ines Lozić proizlazi da je tužiteljici kao sudužniku prisilnom naplatom na ime namirenja dospjelog duga po osnovi dospjelih kamata odnosno tečajnih razlika po predmetnom Ugovoru o kreditu u utuženom razdoblju od 10. ožujka 2017. do 10. listopada 2019. naplaćeno 3.937,95 EUR, koliko tužiteljica i potražuje podneskom od 20. prosinca 2022. kojim je „preciziran“ tužbeni zahtjev, a koji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kao stručan i u skladu s pravilima struke.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 120. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, Međutim, u dijelu pobijane presude kojim se III.-tuženu obvezuje da solidarno s I., II. i IV. - tuženicima isplati utuženi iznos tužiteljici počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno u žalbi ukazuje III.-tuženica, a kako je pojašnjeno u nastavku.

8.1. U svojim žalbama I., II. i IV. -tuženi u bitnom ističu da ostavinski postupak iza pok. UO, prednika tuženika, nije pravomoćno okončan, stoga ustraju s prigovorom promašene pasivne legitimacije navodeći da nije jasno tko su „isključivi“ nasljednici korisnika kredita UO.

8.2. Prvostupanjski je sud pravilno otklonio navedeni prigovor I., II. i IV.-tuženika pozivom na odredbu čl. 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03; dalje: ZN) prema kojoj nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, osim ako se odrekao nasljedstva, i to do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika, a kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

8.3. U tom smislu valja dodati da je odredbom čl. 3. st. 1. ZN-a propisano da se nasljeđuje zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti, dok prema odredbi čl. 141. st. 1. ZN-a, do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.

9. Zbog toga su I., II. i IV. tuženi kao djeca ostavitelja UO sukladno odredbi čl. 9. ZN-a postali pasivno legitimirani kao zakonski nasljednici istog već u trenutku smrti ostavitelja, a isti tijekom postupka nisu tvrdili da su se odrekli nasljedstva u smislu citirane odredbe čl. 139. st. 2. ZN-a. Stoga nije odlučno što do dana donošenja pobijane presude nije doneseno (pravomoćno) rješenje o nasljeđivanju iza pok. UO, kao što nije od utjecaja ni okolnost da (još) nije izvršena dioba nasljedstva u smislu citirane odredbe čl. 139. st. 4. ZN-a.

10. Ujedno valja napomenuti kako tuženici tijekom prvostupanjskog postupka nisu istaknuli prigovor da bi predmetna tražbina premašivala vrijednost naslijeđene imovine, odnosno pojedinog nasljednog dijela niti su tvrdili da bi određene ostaviteljeve dugove već podmirili, a na koju okolnost sud pazi samo na prigovor nasljednika, stoga omjer visine utužene tražbine i vrijednosti naslijeđene imovine u smislu citirane odredbe ZN-a sud nije utvrđivao.

11. Odredbom čl. 43. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05; dalje: ZOO) propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Prema odredbi čl. 52. st. 1. ZOO-a, dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega, dok sukladno odredbi čl. 53. ZOO-a, ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio duga, ali ako je solidarna obveza osnovana u isključivom interesu jednoga solidarnog dužnika, on je dužan naknaditi cijeli iznos duga sudužniku koji je namirio vjerovnika.

12. Predmetna obveza iz Ugovora o kreditu nedvojbeno je sklopljena u isključivom interesu prednika I., II. i IV. tuženika, korisnika kredita pok. UO, kojem su sredstva iz kredita u cijelosti stavljena na raspolaganje radi refinanciranja ranijeg kredita i adaptacije nekretnine u njegovom vlasništvu, tužiteljica je ovlaštena od istih potraživati cijeli iznos koji je platila vjerovniku PBZ d.d. na ime predmetnog duga. Zbog navedenog je promašen i žalbeni navod I-tuženika da nije sudjelovao u sklapanju Ugovora o kreditu i da nije imao koristi od istog te da tužiteljica treba ispuniti preuzetu obvezu.

13. S obzirom na sve izneseno, slijedi da je prvostupanjski sud na predmetni pravni odnos pogrešno primijenio odredbu čl. 120. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ali da je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

14. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane odluke u odnosu na I., II. i IV. tuženika, a koja žalbama nije određeno pobijana, ocijenjeno je da je ista u cijelosti pravilna i zakonita. Naime, tužiteljici je navedeni trošak postupka nastao u dosuđenom iznosu neovisno o uspjehu u sporu prema III. - tuženoj, te su joj I., II. i IV.-tuženi navedeni trošak postupka dužni naknaditi sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

15. Stoga slijedi da su žalbe I., II. i IV. tuženika u cijelosti neosnovane te je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

16. Trećetužena ČO u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pogrešno naveo da je ista pasivno legitimirana „s obzirom na uspjeh u parnici radi utvrđenja bračne stečevine“ te ističe da je sa svojim tužbenim zahtjevom na utvrđenje bračne stečevine (na nekretnini koja je, prema namjeni Ugovora o kreditu, adaptirana sredstvima dobivenima predmetnim kreditom) odbijena, što je sudu moralo biti poznato, a podneskom od 31. srpnja 2024. obavještava ovaj drugostupanjski sud da je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-519/19, kojom se odbija njezin tužbeni zahtjev (kao i podredni tužbeni zahtjev za isplatu), postala pravomoćna. Ujedno ističe da je njezin brak s korisnikom kredita UO pravomoćno razveden prije njegove smrti, stoga ista kao bivši bračni drug ne spada u krug zakonskih nasljednika istog te postavlja pitanje zbog čega je ista „osuđena“ na plaćanje tražbine tužiteljici, smatrajući da u tom pogledu nedostaje obrazloženje pobijane presude. Nadalje, III.-tužena smatra da tužiteljica kao sudužnica po Ugovoru o kreditu nije ovlaštena od nje kao sudužnice naplaćivati potraživanje po osnovi regresa, već da tužiteljica isplatu može tražiti samo od glavnog dužnika.

17. Osnovano III.-tužena ukazuje da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama (pasivnoj legitimaciji III.-tužene) postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, kako je ranije spomenuto.

18. Naime, sud prvog stupnja paušalno navodi da je III.-tužena pasivno legitimirana „s obzirom na uspjeh u parnici radi utvrđenja bračne stečevine“, ne naznačujući što čini navedenu bračnu stečevinu, odnosno kakva je odluka donesena, kada je ista postala pravomoćna i na koji je način ista od utjecaja na predmetni spor. Uvidom u sustav eSpis utvrđeno je da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-29/2023-3 od 8. studenog 2023. odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-519/19 od 13. prosinca 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (ovdje III.-tužene) u cijelosti, stoga slijedi da III.-tužena nedvojbeno nije uspjela u parnici radi utvrđenja bračne stečevine, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

19. Ujedno III.-tužena osnovano ističe da nije zakonska nasljednica pok. UO u smislu odredbe čl. 9. ZN-a, što je i sama tužiteljica učinila nespornim podneskom od 19. siječnja 2022.

20. Međutim, III.-tužena neosnovano ističe da niti kao solidarna sudužnica po predmetnom Ugovoru o kreditu nije pasivno legitimirana u ovom postupku, budući da suprotno proizlazi iz citirane odredbe čl. 52. st. 1. ZOO-a, ali o odlučnoj činjenici koji je dio plaćenog iznosa tužiteljica eventualno ovlaštena potraživati od III.-tužene, kao i o tome na koji je način utvrđena solidarna odgovornost III. -tužene s ostalim tuženicima kao nasljednicima glavnog dužnika u odnosu na tužiteljicu kao jednu od sudužnica, prvostupanjska presuda također ne sadrži razloge u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

21. S obzirom na počinjenu bitnu povredu parničnog postupka, valjalo je u skladu s odredbom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke koji se odnosi na III. -tuženu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Budući da je zbog ukidanja prvostupanjske odluke u pogledu glavne stvari neizvjestan uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. ZPP-a), ukinuta je i odluka o troškovima postupka u odnosu na III. -tuženu, sadržana pod točkom II. izreke prvostupanjske presude. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

22. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom odlukom, odlučiti o prigovoru promašene legitimacije III.-tužene sukladno uputi iz ovog rješenja, te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u odnosu na III.-tuženu.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić