Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-764/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Damjanac, odvjetnik iz Požege, protiv prvo tuženice SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugo tuženika KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici Marini Gregurić-Blekić, odvjetnici iz Požege, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-453/2022-21 od 28. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-453/2022-21 od 28. prosinca 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo i drugo tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je odbijen tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom da se tuženicima zabrani da ga uznemiravaju u izvršavanju vlasničkih prava njegovih nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenih kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] iste katastarske općine i to kč. br. [katastarska čestica], koje čine jedinstvenu stambeno gospodarsku cjelinu u naravi kuću sa gospodarskim zgradama i dvorište, na način da prvo tužena dozvoljava i omogućava drugo tuženiku držanje i uzgoj stada ovaca na dijelu njene nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao kč. br. [katastarska čestica] i to dijelu uz među sa nekretninom tužitelja označenom kao kč. br. [katastarska čestica], tako da drugo tuženik odlaže nezbrinut stajnjak, pali i odlaže životinjski i drugi komunalni otpad, te im se zabranjuje svako buduće ovakvo ili slično korištenje nekretnina prvo tužene upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] katastarske oznake kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. Pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.073,56 € / 8.088,73 kn[1] u roku od 15 dana, dok su tuženici odbijeni sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka.

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu, po prirodi stvari u dijelu kojim je odbijen sa glavnim tužbenim zahtjevom ( točka I izreke ) te dijela odluke kojom mu je naloženo naknaditi troškove ( točka II izreke ), podnosi tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava odnosno žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točkom 2 i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti nalažući tuženicima da naknade tužitelju sve troškove postupka, a podredno da predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. Prvo i drugo tuženici u odgovoru na žalbu, protivno navodima žalbe tužitelja, smatraju da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje te primijenio materijalno pravo, pa predlažu odbiti žalbu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu uz obvezu tužitelja na plaćanje troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je vlasnička tužba ( actio negatoria ) odnosno zahtjev tužitelja radi zaštite od uznemiravanja koji polazi od tvrdnje da drugo tuženik na nekretnini prvo tuženice koja međi sa nekretninom tužitelja, odlaže nezbrinut stajnjak, pali i odlaže životinjski i komunalni otpad, čime uznemirava tužitelja u mirnom izvršavanju njegova vlasničkog prava. Sam zahtjev tužitelja osim utvrđenja u pogledu zabrane od uznemiravanja, sadrži i nalog za zabranom svakog budućeg ili sličnog korištenja nekretnine prvo tuženice na opisani način.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj vlasnik kuće i dvorišta na adresi [adresa] u kojoj živi sa svojom obitelji, upisane u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 152 čhv, kč. br. [katastarska čestica] kuća s dvorištem površine 235 čhv, kč. br. [katastarska čestica] kuća s dvorištem površine 479 čhv,

- da je prvo tuženica vlasnica susjedne kuće i dvorišta na adresi [adresa], upisane u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 139 čhv,

- da je drugo tuženik sin prvo tuženice, pri čemu isti na nekretnini prvo tuženice drži ovce za koju djelatnost je registrirao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo,

- da je prvostupanjski sud u sklopu dokaznog postupka 21. ožujka 2023. proveo uviđaj na licu mjesta pri čemu je locirao i opisao nekretnine koje su predmetom postupka ( točka 7. obrazloženja ) utvrđujući kako nije sporno da se drugo tuženik na nekretnini prvo tužene kao vlasnik OPG-a bavi uzgojem ovaca i sada ima 42 ovce od čega je 28 velikih ovaca, 2 ovna i 12 malih ovaca, te utvrdio da je kuća u kojoj tužitelj stanuje sa svojom obitelji udaljena kako od štale u kojoj borave povremeno ovce tuženika tako i od tora u kojem borave ovce, da se iza štale na nekretnini prvo tužene nalazi se đubrenik, a iza kokošinjca prema nekretnini tužitelja septička jama s betonskim poklopcem što je sve udaljeno od kuće u kojoj tužitelj živi sa svojom obitelji,

- da se predmetne nekretnine ne nalaze na užem području grada [adresa] na kojem je zabranjeno držanje domaćih životinja, već na području na kojem je dopušteno držanje domaćih životinja pod uvjetima propisanim odredbom čl. 55. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa],

- da je temeljem iskaza svjedoka EĐŠ, veterinarskog inspektora i SĐŠ, veterinarke u veterinarskoj stanici u [adresa], utvrđeno da svjedoci u sklopu svojih ovlasti redovito obilaze poljoprivredno gospodarstvo drugo tuženika, da tuženik iza štale ima jamu u koju odlaže đubar koju drži čistom, te da svjedoci kao stručne osobe nikada nisu utvrdili bilo nikakve nepravilnosti u pogledu uvjeta držanja stoke, zdravstvenog stanja i prijavljene brojnosti stoke, kao niti u pogledu isporuke nusproizvoda, pri čemu drugo tuženik ima pravo vršiti klanja za svoje potrebe, a u slučaju uginuća stoke kao i zbrinjavanja otpada nastalog klanjem za vlastite potrebe, o tome treba obavijestiti ovlaštenu tvrtku koja to zbrinjava,

- da je temeljem iskaza saslušanih svjedoka BĐ, UĐ, GĐ, FĐ i ĆĐ prvostupanjski sud utvrdio da se ovce drugo tuženika na nekretnini prvo tuženice nalaze u toru, a tijekom noći borave u štali, te da drugo tuženik prodaje janjad koju u dvorištu kuće prvo tuženice i zakolje te da iza kokošinjca kuće broj 101 nakon što ostriže ovce, vunu zapali,

- da drugo tuženik nusproizvode nastale klanjem janjadi zbrinjava putem ovlaštene pravne osobe koja se bavi takvim zbrinjavanjem, tvrtke Agroproteinke d.d. te je 2019. i 2021. predavao različite količine otpada ovaca radi odvoza i zbrinjavanja,

- da je uvidom u podatke o veterinarskom pregledu na gospodarstvu tuženika od 29. rujna 2023. Veterinarske stanice d.o.o. Požega, utvrđeno da drugo tuženik NĐ ima od strane veterinara identificirane i registrirane životinje, da se brine o zaštiti i zdravlju životinja i da se stajski gnoj skladišti na uređenom gnojilištu u nepropusne gnojne jame iz kojih nema istjecanja u podzemne ili površinske vode i da drugog organskog gnojiva osim stajskog na njegovom gospodarstvu nema.

8. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja uz poziv na materijalno pravnu osnovu iz odredbe čl. 167. i 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), ne nalazi utvrđenim da bi prvo i drugo tuženici uznemiravali tužitelja u vršenju ovlasti u pogledu njegove nekretnine na način kako to traži tužbenim zahtjevom, obzirom da drugo tuženik u uzgoju ovaca provodi sve mjere naložene od strane nadležnog ministarstva i prilikom nadzora nadležnih tijela na njegovom gospodarstvu nisu utvrđene nikakve nepravilnosti, a paljenje vune nastale šišanjem ovaca se odvija na otvorenom prostoru te udaljeno od kuće tužitelja, te nije utvrđeno da bi se radilo o prekomjernim štetnim imisijama, slijedom čega ne nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja pa odbija tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Tužitelj u sklopu žalbenih navoda osporava prvostupanjsku odluku smatrajući da je donesena prvenstveno temeljem iskaza tužitelja te na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu ističe da to što drugo tuženik obavlja registriranu djelatnost uzgoja ovaca, ne isključuje da dolazi do uznemiravanja tužitelja štetnim emisijama poput buke, dima i neugodnih mirisa. Navodi da sud prilikom uviđaja na licu mjesta nije zapisnikom naveo bitne činjenice u pogledu udaljenosti kuće tužitelja od prostora u kojem borave ovce te da je tuženik prije očevida izmjestio ovce na značajnu udaljenost od njegove kuće te djelomično uredio nekretninu. Smatra da je pogrešno stajalište kako stado od 50 ovaca ne proizvodi nikakve imisije u kojem smislu pronalazi i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

10. U sklopu razmatranja tako iznesenih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, sukladno predloženim i izvedenim dokazima, potpuno utvrdio odlučne činjenice, na koje je potom pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, pa prihvaća u cijelosti utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne i zakonite, pri čemu žalbeni navodi tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke niti zakonitost provedenog prvostupanjskog postupka.

11. Polazeći od zahtjeva tužitelja u okviru kojeg traži stvarnopravnu zaštitu od uznemiravanja putem štetnih emisija, prvostupanjski sud je pravilno predmet spora sagledao kroz primjenu odredbi čl. 167. i čl. 110. ZVDSP. Zaštita od uznemiravanja i zaštita od emisija iako u određenoj mjeri slične, ipak posjeduju i određene razlike. Naime, zaštita od emisija ostvaruje se specifičnim negatornim zahtjevom koji se od klasične negatorne tužbe razlikuje po sadržaju, te po krugu osoba koje su ga ovlaštene podići. U načelu, klasičnu negatornu tužbu ovlašten je podnijeti vlasnik (čl. 167. st. 1. ZVDSP) odnosno predmnijevani vlasnik (čl. 167. st. 4. ZVDSP). S druge strane, zaštitu od emisija, osim vlasnika i predmnijevanog vlasnika, mogu zahtijevati i sve osobe koje nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenog iz vlasnikova prava.

12. U pogledu sadržaja pravne zaštite negatorna tužbe je u načelu petitorna tužba kojom se zahtijeva neka činidba i najčešće uspostava prijašnjeg stanja, prestanak radnji uznemiravanja, kao i zabrana budućeg uznemiravanja. Kada se negatornom tužbom zahtijeva zaštita od emisija, zahtjev može biti proširen i zahtjevom za uklanjanje izvora nedopuštenih emisija, što znači i promjenu stanja tuđe nekretnine, te zahtjevom za poduzimanje svrhovitih mjera (čl. 110. st. 5. ZVDSP) kada prijeti predvidiva opasnost od bilo posrednih ili posrednih prekomjernih emisija.

13. Prvostupanjski sud je provedenim postupkom utvrdio da je drugo tuženik nositelj OPG, da u okviru te djelatnosti obavlja uzgoj ovaca pri čemu je imao registrirane ukupno 42 životinje, da se u sklopu uzgoja nad njim provode redovite kontrole službi iz područja veterine i nadležnog ministarstva poljoprivrede, pri čemu nije utvrđeno postojanje bilo kakvih nepravilnosti, da se stajski gnoj skladišti na uređenom gnojilištu u nepropusne gnojne jame iz kojih nema istjecanja u podzemne ili površinske vode, da drugo tuženik u sklopu obavljanja djelatnosti ima pravo vršiti klanja za svoje potrebe, a u slučaju uginuća stoke i zbrinjavanja otpada nastalog klanjem za vlastite potrebe, o tome obavještava ovlaštenu tvrtku za zbrinjavanje, dok vunu nastalu šišanjem ovaca pali na otvorenom prostoru udaljenom od kuće tužitelja, pri čemu nije utvrđeno da bi se radilo o prekomjernim štetnim emisijama.

14. Do takvih utvrđenja prvostupanjski sud je došao na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ( čl. 8. ZPP), te neosnovano tužitelj u žalbenim navodima ističe prigovor nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja kao i to da je prvostupanjska odluka utemeljena prvenstveno na iskazu drugo tuženika. Protivno takvim tvrdnjama, prvostupanjski sud je odluku utemeljio na cjelokupno provedenom dokaznom postupku koji obuhvaća i provođenje uviđaja na licu mjesta ( čl. 227. st. 1. ZPP ) te saslušanje kako stranaka tako i ukupno sedam svjedoka, između kojih i EĐŠ - veterinarskog inspektora te SĐŠ, doktorice veterine u veterinarskoj stanici u [adresa]. Navedeni svjedoci predstavljaju nepristrane i stručne osobe koje su u sklopu svojih ovlasti višekratno kontrolirali djelatnost drugo tuženika upravo u utuženom periodu, pri čemu nisu utvrdili postojanje nikakvih nepravilnosti, pa tako niti onih na koje tužitelj ukazuje tužbenim zahtjevom.

15. Stoga tužitelj neosnovano ističe da bi se pobijana odluka temeljila na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i isključivo navodima tuženika, budući da provedeni dokazi u svojoj ukupnosti ukazuju upravo na zaključak na temelju kojeg je prvostupanjski sud odbio njegov tužbeni zahtjev.

16. Pri tome valja ukazati da sud sukladno načelu dispozicije odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva ( čl. 2. st. 1.ZPP ) te je tužitelj tužbu usmjerio na tvrdnju da drugo tuženik odlaže nezbrinut stajnjak na nekretnini prvo tuženice uz među sa njegovom nekretninom, te da pali i odlaže životinjski i komunalni otpad. Prvostupanjski sud provedenim postupkom nije utvrdio osnovanost takvih tvrdnji, pri čemu iz provedenog dokaza svjedokinje SĐŠ, doktorica veterinarske medicine koja je učestalo provodila propisane mjere ministarstva poljoprivrede i liječenja stoke u odnosu na drugo tuženika, proizlazi da osim ne postojanja propusta u vidu držanja ovaca sukladno pravilima struke, nije utvrdila niti nepravilnosti u odlaganju otpada. Naprotiv, navedena svjedokinja je iskazala da drugo tuženik iza štale odlaže đubar te da je riječ o jednom od čistijih objekata za držanje stoke u odnosu na one koje obilazi.

17. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja kojim tvrdi da sud prilikom uviđaja na licu mjesta nije naveo bitne činjenice u pogledu udaljenosti kuće tužitelja od prostora u kojem borave ovce, obzirom da iz zapisnika o provedenom uviđaju ( str. 83-86 spisa ) proizlazi da je prvostupanjski sud naveo kako identificira nekretnine sa prisutnim tužiteljem, tuženikom te punomoćnikom tuženika, navodeći jasno objekte koji su zatečeni i određujući ih smještajno u prostoru, pri čemu tužitelj nije stavio prigovore na zapisnik niti zahtijevao da se unesu navodi različitih od onih koji su u njemu sadržani.

18. U odnosu na odlaganje životinjskog otpada prvostupanjski sud je temeljem materijalne dokumentacije i iskaza svjedoka utvrdio da drugo tuženik otpad odlaže putem za to ovlaštene pravne osobe, dok u odnosu na klanje životinja iz iskaza veterinarskog inspektora LĐ proizlazi da drugo tuženik temeljem registrirane djelatnosti ima prvo vršiti klanja za svoje potrebe. U pogledu paljenja vune, iako takve radnje povremeno provodi, utvrđeno je da ih tužitelj vrši na otvorenom prostoru i udaljeno od kuće tužitelja i njegovih gospodarskih zgrada. Stoga iz provedenog prvostupanjskog postupka ne proizlaze odlučne činjenice o postojanju prekomjernih mirisa ili prekomjernoj količini stajnjaka odnosno životinjskog ili komunalnog otpada, čiji intenzitet bi bio primjetan, nepodnošljiv, povremen ili stalno prisutan, i koje bi opravdavale poduzimanje mjera u smislu odredbe čl. 110. st. 2. ZVDSP.

19. Slijedom svega iznesenog, kako žalbeni navodi tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), pri čemu tuženik samu visinu nije posebno osporavao.

21. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to ne ostvaruje pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, slijedom čega je temeljem odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

22. Zahtjev prvo i drugo tuženika sa naknadom sastava odgovora na žalbu je odbijen temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a ( točka III/ izreke) obzirom da isti nije bio potreban i nužan za vođenje parnice.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić