Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3169/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u Zagrebu, [adresa] i to: MČ, OIB [osobni identifikacijski broj], LČ, OIB [osobni identifikacijski broj], RČ, OIB [osobni identifikacijski broj], ĐČ, OIB [osobni identifikacijski broj], AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], TČ, OIB [osobni identifikacijski broj], GČ, OIB [osobni identifikacijski broj], VČ, OIB [osobni identifikacijski broj], BČ, OIB [osobni identifikacijski broj], KČ; ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], FČ, OIB [osobni identifikacijski broj], UČ, OIB [osobni identifikacijski broj], EČ, OIB [osobni identifikacijski broj], JČ, OIB [osobni identifikacijski broj], SČ, OIB [osobni identifikacijski broj], OČ, OIB [osobni identifikacijski broj], ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], ČČ, OIB [osobni identifikacijski broj], HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], CČ, OIB [osobni identifikacijski broj], PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj], ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], IČ, OIB [osobni identifikacijski broj], NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], MD, OIB [osobni identifikacijski broj], LD, OIB [osobni identifikacijski broj], RD, OIB [osobni identifikacijski broj], ĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], AD, OIB [osobni identifikacijski broj], TD, OIB [osobni identifikacijski broj], GD, OIB [osobni identifikacijski broj], VD, OIB [osobni identifikacijski broj], BD, OIB [osobni identifikacijski broj], KD, OIB [osobni identifikacijski broj], ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], FD, OIB [osobni identifikacijski broj], UD, OIB [osobni identifikacijski broj], ED, OIB [osobni identifikacijski broj], JD, OIB [osobni identifikacijski broj], SD, OIB [osobni identifikacijski broj], OD, OIB [osobni identifikacijski broj], ČD, OIB [osobni identifikacijski broj], HD, OIB [osobni identifikacijski broj], CD, OIB [osobni identifikacijski broj], PD, OIB [osobni identifikacijski broj], ĆD, OIB [osobni identifikacijski broj], ZD, OIB [osobni identifikacijski broj], ŠD, OIB [osobni identifikacijski broj], DD, OIB [osobni identifikacijski broj], ID, OIB [osobni identifikacijski broj], ND, OIB [osobni identifikacijski broj], ML, OIB [osobni identifikacijski broj], MČB, OIB [osobni identifikacijski broj], LL, OIB [osobni identifikacijski broj], LČB, OIB [osobni identifikacijski broj], RL, OIB [osobni identifikacijski broj], ĐL, OIB [osobni identifikacijski broj], AL, OIB [osobni identifikacijski broj], TL, OIB [osobni identifikacijski broj], GL, OIB [osobni identifikacijski broj], VL, OIB [osobni identifikacijski broj], BL, OIB [osobni identifikacijski broj], KL, OIB [osobni identifikacijski broj], ŽL, OIB [osobni identifikacijski broj], FL, OIB [osobni identifikacijski broj], UL, OIB [osobni identifikacijski broj], EL, OIB [osobni identifikacijski broj], JL, OIB [osobni identifikacijski broj], SL, OIB [osobni identifikacijski broj], OL, OIB [osobni identifikacijski broj], ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], HL, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku u Zagrebu, radi iseljenja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ps-34/2023-28 od 6. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ps-34/2023-28 od 6. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. i III. izreke.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I.) Nalaže se tuženiku da isprazni i preda u posjed tužiteljima nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, koju čini nadstojnički stan, površine 54,12 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, wc-a i hodnika u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari u roku 15 dana.

II.) Odbija se tužbeni zahtjevi koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da na ime iznosa dospjelih naknada za korištenje nekretnine isplati tužiteljima iznos od 21.074,34 EUR u korist sredstava zajedničke pričuve stambene zgrade [adresa], u roku 15 dana.".

III.) Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je izjavio žalbu pobijajući odluku pod točkom I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89714-Odluka USRH,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv presude su izjavili i tužitelji, pobijajući odluku pod točkom II. i III. izreke zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom za preinačenje, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelji su osporili njenu osnovanost i predložili odbijanje.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 2. ZPP koji sadržajem navoda ističe tuženik tvrdeći da je tužitelj u podnesku od 29. travnja 2024. preinačio tužbu, sud je tu dispoziciju dopustio usprkos njegovom protivljenju.

7. Ovaj sud prihvaća kao pravilno obrazloženje prvostupanjskog suda da nije riječ o preinačenju tužbe u smislu citirane odredbe odnosno odredbe čl. 192. st. 3. ZPP. Naime, u ovom slučaju nije došlo do promjene tužitelja već je na zahtjev suda, sukladno odredbi čl. 109. u vezi čl. 82. ZPP, podneskom od 29. travnja 2024. ispravljen nedostatak tužbe u kojoj je kao tužitelj naznačena stambena zgrada u [adresa] koja kao takva nema pravnu osobnost i ne može biti strankom postupku. Stoga je na zahtjev suda podneskom od 29. travnja 2024. tužba ispravljena na način da su kao stranka u poziciji tužitelja poimence navedeni suvlasnici stambene zgrade u [adresa].

8. U dijelu odluke kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev za isplatu nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističu tužitelji. Iako je u obrazloženju pobijane presude (t. 1.) doista navedeno da isplatu zahtijevaju za razdoblje unazad 5 godina od podnošenja tužbe, već iz samog tog teksta proizlazi da je riječ o omašci u pisanju. Nadalje, iz tužbenog zahtjeva tužitelja (tužba i list 116. spisa) proizlazi da isplatu zahtijevaju unazad 5 godina do podnošenja tužbe, tako je i financijskim vještačenjem utvrđen iznos stečenog bez osnove od 21.074,34 eura za razdoblje do lipnja 2023. odnosno do podnošenja tužbe. Stoga ne postoji proturječnost obrazloženja presude i odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa tražbine od 21.074,34 eura za razdoblje do podnošenja tužbe.

9. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene što sadržajem žalbenih navoda i nije osporeno već se oni odnose na primjenu materijalnoga prava.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika iz zajedničkih prostorija zgrade koje su prenamijenjene u nadstojnički stan i za isplatom naknade ostvarene koristi.

11. U postupku nije sporno da tuženik koristi navedene prostorije koje su prenamijenjene u nadstojnički stan, da je njegov zahtjev za sklapanjem ugovora za kupnjom nadstojničkog stana u smislu odredbi čl. 2. i čl. 3. Zakona o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade (Narodne novine br. 22/06 - dalje: ZPSNZNSZ) odbijen kao neosnovan pravomoćnom presudom od 6. travnja 2011. te da nakon toga nije podnio zahtjev suvlasnicima za sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom, sukladno odredbi čl. 18. toga Zakona.

12. Prema odredbi čl. 18. st. 2. citiranog Zakona osoba koja nije u mogućnosti kupiti stan prema odredbama ovoga Zakona sklapa ugovor o najmu stana s pravom na plaćanje zaštićene najamnine s predstavnikom suvlasnika zgrade, odnosno upraviteljem kojeg su suvlasnici za to ovlastili, prema odredbi st. 3. zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Odredbom st. 4. istoga zakonskog članka je propisano da osobi koja u roku iz čl. 9. st. 1. ovoga Zakona i st. 3. ovoga članka ne podnese zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana, odnosno ugovor o najmu stana, prestaje pravni položaj najmoprimca.

13. Iz nespornih činjenica proizlazi da prema citiranim zakonskim odredbama tuženik nema valjani pravni osnov za posjed i korištenje predmetnog stana.

14. Pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovom sporu.

15. Naime, suprotno stavu žalitelja, Grad Zagreb kao prodavatelj predmetnih prostorija prema odredbama ZPSNZNSZ nije stjecalac prava vlasništva već on kao prodavatelj nastupa u ime i za račun suvlasnika zgrade (čl. 8.) a uz to u ovom slučaju mu za predmetnu nekretninu i nije isplaćena ikakva naknada jer tuženik nije ispunio zakonske uvjete za kupnju.

16. Suprotno proizvoljnom tumačenju tuženika, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1267/06 ne dovodi u pitanje pravo suvlasništva na nadstojničkom stanu kao zajedničkom dijelu zgrade za one etažne vlasnike koji su stan otkupili po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Naime, tom odlukom USRH zaključuje, uz ostalo, da toj kategoriji suvlasnika uskratom prava na isplatu naknade razmjerno suvlasničkom dijelu, odredbama ZPSNZNSZ nije povrijeđeno ustavno pravo vlasništva. Dakle, okolnost da ta kategorija etažnih vlasnika kod prodaje predmetnih stanova, prema odredbama citiranog Zakona, nije ostvarila pravo na naknadu, ne dovodi u pitanje njihovo pravo suvlasništva na nadstojničkom stanu kao zajedničkom dijelu zgrade.

17. Nadalje, kako na predmetnom stanu nastalom prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi nije uspostavljeno etažno vlasništvo, on prema odredbi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) predstavlja suvlasništvo svih etažnih vlasnika kao suvlasnika. Naime, prema citiranoj odredbi stupanjem na snagu ZVDSP etažno vlasništvo koje je postojalo po pravilima do 1. siječnja 1997. povezalo se sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine te stoga svaki fizički dio nekretnine na kojem nije uspostavljeno etažno vlasništvo predstavlja suvlasništvo svih etažnih vlasnika. Prema odredbi čl. 5. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (Narodne novine br. 52/1973) nadstojnički stanovi su predstavljali zajedničke dijelove zgrade, taj status nije promijenjen odredbama ZVDSP te su oni uspostavom pravnog jedinstva nekretnine postali suvlasništvo svih etažnih vlasnika.

18. Zbog izloženih razloga pravilan je zaključak suda prvoga stupnja o aktivnoj legitimaciji tužitelja kao suvlasnika zgrade i prostorija koje su prenamijenjene u nadstojnički stan u smislu odredbe čl. 375. st. 2. ZVDSP kojom je status nadstojničkog stana izjednačen sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, isto proizlazi i iz odredbe čl. 377. toga Zakona.

19. Pravilnom primjenom materijalnoga prava je odbijen kao neosnovan prigovor tuženika o povredi prava na dom.

20. Kod ocjene tog prigovora, prvostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 34. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 6/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) te članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija).

21. Člankom 8. st. 1. Konvencije je propisano da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Nadalje, sukladno stavku 2. istog članka javna vlast neće se miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom, i ako je u demokratskom društvu nužno radi državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

22. Može li neka od propisanih iznimki iz čl. 8. st. 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom, presuđuje se primjenom testa razmjernosti kako bi se ocijenilo je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog čl. 8. Konvencije, odnosno bi li iseljenje tuženika predstavljalo neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom. Test razmjernosti provodi se pomoću 3 eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano.

Ta pitanja su:

- je li miješanje utemeljeno na zakonu

- je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja

- je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.

23. Na tuženiku je teret dokaza da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom, dok je tužitelj dužan dokazati da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da je prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu.

24. U ovom slučaju prvostupanjski sud je glede prava na dom utvrdio:

- da je tuženik u posjedu predmetnog stana 48 godina,

- da u predmetnom stanu živi sam,

- da je u međuvremenu kupio još jedan stan u predmetnoj stambenoj zgradi koji je poklonio svom sinu,

- da ima u vlasništvu vikendicu u [adresa] u kojoj povremeno boravi,

- da ima malu mirovinu koja je nedostatna za najam drugog stana na sličnoj lokaciji po tržišnoj najamnini,

- da je tuženik imao mogućnost riješiti svoj status putem podnošenja zahtjeva za najam stana po zaštićenoj najamnini, no isti je to svjesno propustio učiniti,

- da je inicijativa za iseljenjem tuženika pokrenuta 2023. na sastanku suvlasnika na kojem je prisustvovao i tužitelj koji se protivio predaji u posjed predmetnog stana,

- da prije toga od tuženika nitko nije tražio da iseli iz stana,

- da je interes tužitelja za gospodarskim iskorištavanjem predmetne nekretnine s ciljem povećanja pričuve.

25. Ocjenjujući utvrđene činjenica prvostupanjski sud je ocijenio da postoji dostatna i trajna veza tuženika s navedenim nekretninom pa se ista ima smatrati njegovim domom te je kao takav objekt zaštite u smislu odredbe čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno čl. 8. Konvencije. Naime, tuženik je u navedenim stanu stanovao dugi niz godina smatrajući ga svojim vlasništvom što je potvrdio i pokretanjem parnice za otkupom stana. Pri tome iz njegovog iskaza proizlazi da postoji subjektivni osjećaj povezanosti s tim prostorom. S druge strane tužitelji su vlasnici navedenog stana te time imaju pravo na slobodno raspolaganje istim u sklopu svojih vlasničkih ovlaštenja. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelji žele navedeni stan ekonomski i tržišno iskorištavati radi povećanja sredstava zajedničke pričuve. Iz iskaza tuženika proizlazi da isti nije spreman ostati u stanu i za isti plaćati tužiteljima tržišnu, ni zaštićenu najamninu jer smatra da navedenu nekretninu ima pravo koristiti bez naknade.

26. Ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak i obrazloženje suda prvoga stupnja koji je, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, dao prednost tužiteljima na uživanje njihovog prava vlasništva. Obrazlaže naime da tuženik nema pravo na zaštitu doma već temeljem činjenice da ima u vlasništvu drugu nekretninu, vikendicu u [adresa] u kojoj po vlastitom priznanju povremeno boravi iz čega proizlazi da je ista podobna za stanovanju, tuženik je u mirovini pa nije vezan za Zagreb zbog posla pri čemu je uzeto u obzir da se vikendica nalazi u susjednoj županiji pa tuženiku nije previše otegotno dolaziti u Zagreb. Zaštita doma se pruža iznimno kao krajnja mjera bez koje bi posjednik "ostao na cesti", što ovdje nije slučaj.

27. Slijedom izloženog, kako tuženik nije dokazao da ima pravo na posjed (čl. 163. ZVDSP), pravilnom primjenom citiranih odredbi i odredbe čl. 161. ZVDSP prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnine.

28. Zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje predmetnog stana unazad 5 godina do podnošenja tužbe odbijen je pravilnom primjenom odredbe čl. 164. i čl. 165. ZVDSP.

29. Prema čl. 164. st. 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

30. Članak 165. st. 1. ZVDSP propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora tu stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

31. Također je uzeto u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela 1 ožujka 2021. (Su-IV-16/2021-5 ) koje glasi:

"U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari."

32. U ovom slučaju utvrđeno je da je tuženik postao nepoštenim posjednikom danom podnošenja tužbe, što sada nije sporno, pa u smislu citiranih odredbi i izloženog pravnog shvaćanja nije osnovan zahtjev tužitelja za isplatu naknade jer se odnosi na razdoblje do podnošenja tužbe.

33. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

33. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe jer u postupku nije uspio, neosnovan je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 166. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić