Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-360/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milena Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Marinku Brajko i Marinu Brajko, odvjetnicima u Đakovu, protiv tužene Croatia banke d.d., OIB: 32247795989, iz Zagreba, R. Frangeša Mihanovića 9, zastupana po punomoćniku Ivanu Račkom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Pisarnica Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-586/2022-24 od 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene Croatia banke d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-586/2022-24 od 5. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom utvrđena je ništetnom odredba članka 10. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 16. srpnja 2008. između prednika tužitelja JM i tužene a koja odredba glasi: „ Korisnik kredita i zalogodavac suglasni su da Kreditor može u toku korištenja i otplate kredita promijeniti kamatne stope i visinu naknade iz ovog ugovora na način i pod uvjetima važećih Odluka o kamatnim stopama te Odluka o visini naknada za usluge propisanim od strane kreditora, koji se smatraju sastavnim dijelom ovog ugovora.“, te ista ne proizvodi pravne učinke (toč.I. izreke). Naloženo je tuženoj isplati tužitelju iznos od 959,69 eura sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća pa do isplate, sve kako je pobliže navedeno pod toč.II. izreke. Konačno, naloženo je tuženoj naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.534,34 eura sa zateznom kamatom koja teče od donošenje presude suda prvog stupnja (toč.III. izreke).

2.Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22,114/22 i 155/23- dalje: ZPP).Predlaže presudu preinačiti i zahtjev tužitelja odbiti, uz naknadu troškova parničnog i troškova žalbenog postupka sa zateznim kamatama, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Žalba tužene je neosnovana.

4.Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 10. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 16. srpnja 2008. (dalje: Ugovor o kreditu) između prednika tužitelja JM i tužene, kao i isplata iznosa od 959,69 eura na temelju navedene ništetne ugovorne odredbe.

5. Sud prvog stupnja ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje slijedeće:

-da iz Ugovora o ustupanju prava i obveza od 31. prosinca 2015. proizlazi da je isti zaključen između JM kao ustupitelja prava i obveza i ovdje tužitelja kao primatelja, da je iz Ugovora vidljivo da ugovorne strane čine nespornim da se nalaze u jedinstvenom poljoprivrednom gospodarstvu registriranom na adresi [adresa], MIBPG br. 0049192, koje je u sustavu Poreza na dodanu vrijednost i čiji je obveznik do sada bio ustupitelj JM,i na temelju kojeg Ugovora se primatelj obvezuje da će na sebe preuzet sve dospjele i buduće obveze te prava koja budu glasila na poljoprivredno gospodarstvo iz toč. I. tog Ugovora

-da iz iskaza svjedoka TM, oca tužitelja proizlazi da je on kao bivši nositelj OPG-a ustupio svom sinu CM, ovdje tužitelju, kao primatelju prava i obveza između ostalog premija i potraživanja iz Ugovora o dugoročnom namjenskom kreditu s valutnom klauzulom da to utuži i ostavi za sebe.

-da je imajući u vidu navedeni Ugovor o ustupanju prava i obveza i iskaz oca tužitelja JM, tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku kao univerzalni pravni slijednik svoga oca, JM

-da osim toga aktivna legitimacija tužitelji, kao nositelja OPG-a proizlazi i iz činjenice da je uplate vršio OPG, koje uplate je tuženik prihvaćao i primao

-da je iskazom svjedoka JM i djelatnika tužene ĐM utvrđeno da je predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor koji korisnik kredita nije mogao mijenjati, kao i da korisnik kredita u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu nije znao zbog čega i pod kojim uvjetima će se mijenjati rate kredita, odnosno kamatna stopa

-da je iskazom svjedoka HM, javnobilježničke prisjednice, utvrđeno da je Ugovor solemniziran u uredu javnog bilježnika Bračuna, da se stranke upozoravaju na sadržaj ugovora, ako je potrebno pročitaju ugovor, ali ne daju se nikakva objašnjenja glede kamatnih stopa

-da je financijskim vještačenjem po vještaku Andriji Ilakovac utvrđeno da je je predmetni kredit 31. srpnja 2008. otplaćen u cijelosti, da je banka u period od 31. srpnja 2008. do 31. srpnja 2013. mijenjala kamatne stope kako slijedi: od 31. srpnja 2008. kamata je iznosila 8,50%, od 31. kolovoza 2008. kamata je iznosila 8,90%, od 31. ožujka 2009. kamata je 9,90%, te od 31. kolovoza 2009. kamata je 10,50%, da razlika kamata koju je tužena primjenjivala naspram početno ugovorene kamatne stope u razdoblju od 31. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2013. iznosi 959,60 eur, pri čemu nije utvrđeno da je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene tijekom otplate kredita.

6. Polazeći od iznesenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da odredba čl. 10. Ugovora o kreditu, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sastavni dio standardnog ugovora o kreditu i ovisi isključivo o odluci tuženika nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznih odnosa i u suprotnosti je s odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO), odnosno s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Jednostrana promjena kamatne stope protivna je čl. 10. st. 3. ZOO jer je tuženik isplatom kredita ispunio svoju ugovornu obvezu te je za ispunjenje ugovora preostalo da korisnik kredita tuženiku vrati iznos kredita s kamatama. Ugovorna odredba po kojoj tuženik nakon plasiranja kredita može jednostrano mijenjati kamatnu stopu predstavlja nedopušteno ponašanje u izričitoj suprotnosti s čl. 10. st. 3. ZOO jer se time otežava ispunjenje obveze korisnika kredita kao primatelja kredita.

7. Stoga, prihvaćanjem utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka, pozivom na odredbe čl. 3., čl.10., čl. 269. st 2., 271., i čl. 272. , čl. 323, čl.324 i čl. 1115. ZOO utvrđuje da je odredba čl. 10. Ugovora o namjenskom kreditu protivna prisilnim propisima, a time i ništetna, slijedom čega je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 959,69 eura sa zateznim kamatom pa odlučuje kao pod toč.I i II. izreke presude.

8. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365.st.2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

10. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda ima dovoljne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, pa se presuda može ispitati. Stoga nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354 st.2 toč.11. ZPP, na koju ukazuje tužena u svojoj žalbi.

11. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je prihvaćanjem zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.

12. U situaciji poput predmetne, kada je utvrđeno da je prednik tužitelja JM sklopio Ugovor o kreditu u svojstvu vlasnika OPG-a te je novcem od kredita kupljena poljoprivredna mehanizacija za obavljanje djelatnosti unutar okvira OPG-a, ne mogu se primijeniti zakonske odredbe o zaštiti potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (na koje se tužitelj nije ni pozvao u činjeničnim navodima tužbe ) već je o osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo potrebno odlučiti na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima , kako je to i učinio sud prvog stupnja.

13. Stoga suprotni žalbeni navodi koji se tiču primjene Zakona o zaštiti potrošača (na kojima sud prvog stupnja nije ni temeljio odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja) nisu odlučni za pravilnost pobijane presude.

14. Vezano za aktivnu legitimaciju tužitelja valja reći da je Ugovor o kreditu sklopljen između prednika tužitelja JM i tužene, da se Ugovorom o ustupanju prava i obveza od 31. prosinca 2015. sklopljenim između JM kao ustupitelja prava i obveza i ovdje tužitelja kao primatelja, tužitelj, kao primatelj obvezao da će na sebe preuzet sve dospjele i buduće obveze te prava koja budu glasila na poljoprivredno gospodarstvo iz toč. I. tog Ugovora, pa okolnost da je iznos dugovanja po kreditu plaćala neka treća osoba (prednik tužitelja JM, kao nositelj OPG) nije od utjecaja na aktivnu legitimaciju tužitelja tražiti povrat više plaćenog iznosa, odnosno predmetne razlike.

15. Među stranaka nije bilo sporno da su prednik tužitelja JM i tužena sklopili Ugovor o kreditu i da je odredbom čl. 10. ugovoreno; „ Korisnik kredita i zalogodavac suglasni da kreditor može u toku korištenja i otplate kredita promijeniti kamatne stope i visinu naknade iz tog Ugovora na način i pod uvjetima važećih Odluka o kamatnim stopama te Odluka o visini naknada za usluge propisanim od strane kreditora, koji se smatraju sastavnim dijelom ovog ugovora“.

16. Člankom 296. st.1. ZOO propisano je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu su ugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela, stavkom 2. propisano je da se prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana, a stavkom 3. toga članka propisano je da se odredba stavka 1. toga članka ne primjenjuje na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive.

16.1. Slijedom citirane odredaba, a s obzirom na općenite kriterije iz odredbe čl.296.st.1. ZOO u svakom konkretnom slučaju valja utvrditi je li riječ o odredbama suprotnima načelu savjesnosti i poštenja i jesu li te odredbe prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, pri čemu te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

17. Tužena je u ispunjavanju svoje obveze iz profesionalne djelatnosti (odobravanja kredita i drugih bankarskih poslova) bila dužan postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka prema čl. 10. st. 2. ZOO), te je bila dužna u ostvarivanju svojih obveza suzdržati se od postupaka kojim bi se otežalo ispunjavanje obveza drugog sudionika (čl. 10. st. 3. ZOO), pri čemu konzultacija prednika tužitelja sa stručnom osobom (bankarom), pretpostavlja i prethodno dane potrebne informacije tužene o svim potrebnima parametrima i mogućim rizicima kod ugovaranja takvog načina promjene kamatnih stopa tužene.

18. Nadalje, ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca, te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO, a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja, te zabrane zloporabe prava.

19. Stoga, kada tužena sklapa ugovor o kreditu prema unaprijed propisanim uvjetima odobravanja kredita dužna je drugoj strani, protumačiti sve ono što može utjecati na ispunjenje obveze druge strane, a to je prema utvrđenom činjeničnom stanju tužena propustio na uzevši u obzir da se radilo o tipskom ugovoru na koji prednik tuženika nije mogao utjecati i u kojem nisu bili jasno definirani parametri ni metoda izračuna tih parametara za promjenu kamatnih stopa u budućem razdoblju, a suprotno ne proizlazi iz iskaza djelatnika tužene ĐM.

20. Pored navedenog, okolnost da je predniku tužitelja poznat pojam promjenjive kamatne stope i da mu je bio uručen otplatni plan ne dovode do drugačijeg utvrđenja.

21. Takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno je načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita tj. potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku tj. trgovca, budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega, te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužitelj na to mogao utjecati.

22. Slijedom navedenog, predniku tužitelja, kao korisniku predmetnog kredita protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta je obveza koju mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, a koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama prednika tužitelja, kao jedne od ugovornih strana, a u odnosu na drugu ugovornu stranu - tuženu, a što je suprotno općim načelima prava, načelu ravnopravnosti sudionika u ugovornim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava.

23. Takav način promjene visine kamatne stope nije u skladu s odredbom čl.269.st.2. ZOO, kojom je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva niti odredbom čl.271. ZOO kojim je propisano da je činidba nedopuštena, ako je u protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnom propisu i u moralu društva. Kako je opća odredbe čl.10. Ugovora o kreditu sadržana u formuliranom ugovoru od strane banke protivna prisilnom propisu i to čl. 3., čl.10., čl.269.st.2, čl. 271. i čl.272. ZOO, ista je ništetna.

24. Na zaključak o ništetnosti sporne ugovorne odredbe nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima tužena ističe da nije samostalno povećavala kamatne stope već je isto bilo vezano za sredstva iz kojih je banka osigurala kredit. Naime, ne dovodi se u pitanje legitimno pravo banaka da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njihovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine, već je odlučno da je prednik tužitelja trebao biti upoznat s jasnim parametrima na temelju kojih će se tako ugovorena kamatna stopa mijenjati, odnosno sa naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorne odredbe na određivanje njegove novčane obveze, a u ovom postupku nedvojbeno je utvrđeno da prednik tužitelja s time nije bio upoznat.

25. Na nalaz i mišljenje vještaka tužena je sadržajno prigovarala metodologiji izračuna, a koji je izrađen sukladno uputi suda odnosno prijedloga tužitelja, međutim, sam nalaz i mišljenje vještaka u pogledu izračuna nije među strankama bio sporan. Tome valja dodati da se vještak na prigovore tužene očitovao na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 22. listopada 2024., nakon čega tužena nije imala daljnjih primjedbi niti prijedloga.

26. Kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog suda drugo stupnja, sud pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju dosudio preplaćene iznose prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke iz kojeg proizlazi da razlika kamata koju je tužena primjenjivala naspram početno ugovorene kamatne stope u razdoblju od 31. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2013. iznosi 959,60 eur.

27 Nadalje tužitelju, osim dosuđenog iznosa kojeg je tužena naplatila temeljem ništetnih odredbi (čl.323.st.1. ZOO) pripada pravo i na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice i to od dana kada su plaćeni dosjele anuitete kredita tuženoj odnosno od kada je tužena primila novac jer se u ovom slučaju smatra da je tužena nepošteni stjecatelj, a sve u skladu sa odredbom čl.29.st.2. i čl. 1115. ZOO.

28. Prigovor radi prebijanja u postupovno pravnom smislu ne postoji ako ga tužena na nesumnjiv način ne istakne, te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tužena istaknula takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena pa kako je tužena u samo paušalno navela da potražuje eventualnu razliku kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorena, ne navodeći koju tražbinu stavlja u prijeboj niti je isti zahtjev postavila brojčano nije bilo ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tužene na ime restitucije (isti stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.). Tome valja dodati da nalazom i mišljenjem vještaka nije utvrđeno da je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene tijekom otplate kredita.

29. Neosnovan je i žalbom ponovljeni prigovor zastare obzirom da se sud prvog stupnja pravilno u ocjeni neosnovanosti istog pozvao na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. broj Su- IV-47/2020-2 prema kojemu zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

30. Žalbu u pogledu odluke o trošku tužena posebno ne obrazlaže već očito smatra da je s obzirom na pogrešnu odluku o glavnoj stvari pogrešna i odluka o parničnom trošku. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

31. Stoga je primjenom odredbe čl. 368.st.1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

32. Tužena nije uspjela sa žalbom pa troškovi žalbenog postupka padaju na njezin teret (čl. 166.st.1. u vezi s čl. 154.st.1. ZPP).

U Zagrebu 24.ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović