REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-151/2026-5

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Ane Hajduković, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog IČ, zbog kaznenih djela iz članka 315.a stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.– dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 16. kolovoza 2024., broj KO-DO-1680/2025, nakon javne rasprave održane 23. ožujka 2026. u prisutnosti savjetnika općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu, Dominika Balića i optuženog IČ, **.**.2025. objavio je i 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I optuženi IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvan „ I“, sin U i L, rođene G, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlen, lošeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog djeteta u dobi od 11 godine, neodlikovan, bez čina, neosuđivan, vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je

4. siječnja 2025. u kasnijim popodnevnim satima, nakon što je prethodno zaprimljen u hitnoj prijemnoj ambulanti Klinike za psihijatriju „Vrapče“, na adresi [adresa], u nakani da onemogući medicinskog tehničara UČ da ga preprat i na odjel intenzivne jedinice najprije počeo bježati, uslijed čega je pao, pa kada mu se UČ približio, udario ga je svojom nogom u glavu, gurnuo ga na travu i nastavio ga udarati šakama po glavi i tijelu, uslijed čega je UČ zatražio pomoć drugog medicinskog osoblja, pa kada su u pomoć imenovanom pristigli medicinski tehničari LČ i GČ, prestao je s daljnjim fizičkim nasrtajima, ali mu je, u nakani da ga ustraši, nekoliko puta rekao da će naći njega i njegovu obitelj i da će ga ubiti, a što je ponavljao i dok su ga imenovani medicinski tehničari prepraćivali na odjel intenzivne jedinice nakon što je prethodno u tome onemogućio UČ, a te riječi je kasnije istoga dana ponavljao i u nazočnosti drugih medicinskih djelatnika na odjelu intenzivne jedinice, a koje riječi i cjelokupno ponašanje su kod UČ izazvale uznemirenost i strah za vlastiti život i život vlastite obitelji,

dakle, drugog zdravstvenog radnika koji zdravstvenu djelatnost obavlja kao javnu službu silom spriječio u obavljanju njegove zdravstvene djelatnosti te drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema zdravstvenom radniku – opisano i kažnjivo po članku 315.a stavku 1. KZ/11. i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.,

pa se optuženom FČ

za kazneno djelo iz članka 315.a stavka 1. KZ/11.

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) MJESECI

a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) MJESECI

pa se na temelju članka 51. KZ/11. optuženi IČ

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

Na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. stavak KZ/11. optuženiku se izriče uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo te se pridržava obveze koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom FČ se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine.

Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom FČ će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja slobode od 7. siječnja 2025. do 8. siječnja 2025.

Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08.) optuženi IČ se oslobađa od obveze da nadoknad i troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točaka 1. -5. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je 17. studenoga 2025. optužnicu broj KO-DO-1680/2025, protiv optuženog IČ, zbog kaznenog djela iz članka 315.a stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi optuženi IČ izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

2.1. Optuženi IČ je na vlastiti zahtjev ispitan na početku dokaznog postupka te je u svojoj obrani naveo da zna zbog čega je pozvan na sud i to u vezi napada u Vrapču, te je u odnosu na sve što mu se stavlja na teret naglasio da se on toga ne sjeća te je njemu radni kolega od osobe koju je napao idući dan rekao što se dogodilo. Naveo je da je tada bio jako alkoholiziran i ne zna što se događalo. Taj čovjek mu je rekao da je počeo bježati i da se opirao tom drugom čovjeku i da je nastala tučnjava u kojoj tučnjavi je njemu rebro napuklo te je imao malo ozlijeđenu usnicu. Naveo je da se ne sjeća ni da je itko došao po njega doma već mu je to mama ispričala. Naveo je da ga je jako bolio rebro te su ga tada odvezli u bolnicu Sv. Duh i tamo su mu rekli da je rebro napuknuto i da će ga boljeti, te je naveo da se više ne može sjetiti jesu li ga odvezli ponovno u Vrapče pa iz Vrapča u Remetinec ili iz Sv. Duha u Remetinec. Naglasio je i da se slabo sjeća i ovih događanja nakon spornog događaja u kojem je napao medicinskog tehničara. Naveo je da ne zna je li prijetio medicinskom tehničaru, njemu je taj kolega od osobe koju je napao pitao zna li što je napravio njegovom kolegi te ga je to pitao povišenim tonom glasa jer je bio ljut na njega ali je ponovio da se on ničega ne može sjetiti. Istaknuo je da je to bila njegova prva hospitalizacija zbog alkoholizma a nakon toga se sam prijavio na liječenje te redovito odlazi na liječenje što potkrepljuje iskaznicom Kluba liječenih alkoholičara u koji odlazi redovito od 26.2.2025. Prije toga je tri tjedna bio hospitaliziran u Vinogradskoj, a 6 mjeseci je odlazio u dnevnu bolnicu u Vinogradsku. Naveo je da ga je ovisnost o alkoholu dovela do raznih problema uključujući i ovaj kazneni postupak a u tijeku ima i razvod braka i ne zna što može očekivati u svom životu u budućnosti. Naveo je da do sada nije bio lišavan slobode osim pritvora u ovom kaznenom predmetu i nada se da neće morati u zatvor zbog ovih svojih postupaka. Naveo je da živi na adresi prebivališta u obiteljskoj kući u kojoj žive njegovi roditelji. Njegovo dijete živi sa majkom te od nedavno ima mogućnost kontakta sa djetetom uz prisutnost socijalne radnice jer je imao zabranu prilaska djetetu i supruzi, pri čemu ne zna u kojem je stadiju taj postupak.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao službenu zabilješka o dojavi II. policijske postaje PU zagrebačke ED 20/25 od 4. siječnja 2025. (list 12 spisa), izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju od 4. siječnja 2025. (list 13 spisa), bolnička prijava Kliničke bolnice „Sveti Duh“ od 4. siječnja 2025. I povi jest bolesti (list 14 – 15 spisa); na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. sud je pročitao zapisnik o ispitivanju svjedoka – oštećenog UČ pred Općinskim kaznenim državnim odvjetništvom u Zagrebu, od 11. ožujka 2025. (list 56 – 60 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka LČ pred II. policijskom postajom PU zagrebačkom od 27. lipnja 2025. (list 92 – 93 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka GČ pred II. policijskom postajom PU zagrebačkom od 1. srpnja 2025. (list 94 – 95 spisa), nalaz i mišljenje po provedenom psihijatrijskom vještačenju prim.dr.sc. Željka Marinića, od 6. svibnja 2025. (list 61 – 83 spisa), presliku kontrolne iskaznice Kluba Liječenih alkoholičara, te je izvršeni uvid u kaznenu evidenciju i prekršajnu evidenciju za optuženika.

4. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je optuženi IČ zaprimljen u Klinici za psihijatriju Vrapče 4. siječnja 2025.

4.1. Sporno je da li je optuženi IČ spriječio medicinskog tehničara UČ u obavljanju zdravstvene djelatnosti pri prijemu optuženika u Kliniku za pshijstriju Vrapče te je li optuženik istome prijetio. Sporno je i da li je optuženi IČ bio svjestan svog postupanja i isto htio.

5. Iz iskaza svjedoka UČ proizlazi kako je zaposlen na radnom mjestu medicinskog tehničara u KP Vrapče na odjelu hitne dežurne ambulante, a inkriminirani događaj odvio se 4. siječnja 2025. oko 17 sati. Optuženik je pacijent koji se liječio u KP Vrapče te je navedenoga dana bio na terapijskom izlazu/vikendu u svrhu resocijalizacije, međutim, njegova majka je pozvala policiju zato što im je prijetio i bio agresivan, a imao je i skoro 3 promila alkohola u krvi, nakon čega je policija pozvala hitnu, a hitna medicinska pomoć dovela ga je u hitnu ambulantu na Vrapču. Budući da je optuženik u tom trenutku još uvijek bio suradljiv, oštećenik se s njim uputio pješke na njegov odjel te je optuženik pored oštećenika dobrovoljno hodao. Međutim, negdje na pola puta optuženik se predomislio jer je shvatio da mora ići na intenzivnu jedinicu pa je počeo bježati, uslijed čega je pao, svjedok mu se približio te ga je optuženik u tom trenutku udario svojom nogom u glavu, svjesoku su ispale naočale u travu te ga je optuženik i gurnuo na travu i počeo udarati šakama po glavi i tijelu, i to ga je negdje desetak puta udario šakom, te je od tih udaraca imao utvrđenu ozljedu lijevog uha i oba palca na rukama. Isti je dozivao pomoć nadajući se da će ga čuti kolege jer mu je mobitel ispao, pa je u pokušaju da se obrani od optuženika uspio ga primiti lijevom rukom oko vrata te ga je s obje noge uhvatio oko njegovog struka kako ga optuženik ne bi mogao udariti jer je to pokušavao. Nakon što ga je svjedok na taj način primio lijevom rukom i uhvatio s obje noge, svjedom je ležao na travi, a optuženik je bio na njemu te se oštećenik morao braniti, a morao je i doći do svog mobitela. Uspio je doći do mobitela dok ga je tako držao te je nazvao kolege, a na telefon se javio kolega LČ iz Zavoda za liječenje ovisnosti, odnosno intenzivne jedinice. U roku od 15 sekundi dotrčali su kolega LČ i još jedan kolega kojem se ne sjeća imena, a tako su brzo došli jer su im već prethodno najavili dolazak pacijenta, te kada su došli optuženik se već počeo podizati i puštati ga, a optuženik je počeo govoriti da je svjedok njega napao, a onda je počeo svjedoku prijetiti, i to mu je govorio da će ga ubiti, da će naći njega i njegovu obitelj, a te riječi je ponavljao 3 ili 4 puta te su navedene riječi čuli LČ i drugi kolega. Nakon što je optuženik otišao s kolegama na intenzivni odjel, svjedok je naveo da je ostao tražiti svoje naočale, a poslije je došao na odjel te su ga na temelju odluke dežurne liječnice sputali za krevet, odnosno fiksirali , te je nakon što se vratio na svoj odjel, nazvao policiju.

5.1.Iz iskaza svjedoka LČ proizlazi da adi u KP Vrapče kao viši medicinski tehničar, a sjeća se da je neutvrđenog dana, ali početkom godine, kada je bila zima i mrak, oko 19-20 sati, radio noćnu smjenu na Zavodu za alkoholizam i druge ovisnosti

– intenzivna jedinica, pa se javio na telefonski poziv te s druge strane čuo zvukove komešanja i gužve, a uspio je razaznati da muški glas zove u pomoć ispred njegovog odjela, kod kapelice. Telefonom je kontaktirao kolegu GČ te mu rekao da se brzo spusti do kapelice, žurno je izašao i trčeći se uputio 20 metara niže od zgrade odjela kod kapelice, s kolegom GČ koji mu se u jednom trenutku pridružio, a kada se približio, vidio je oštećenika, kolegu iz Prijemne ambulante, višeg medicinskog tehničara UČ, kako se zajedno s NN muškim pacijentom pokušava podići s tla, a isti se na tlu nalazili napola na asfaltu i napola na travi. Kada se oštećenik ustao, primijetio je krv na njegovim bijelim hlačama, pa kada ga je pitao što se dogodilo i otkuda krv, odgovorio mu je da ga ja pacijent udario i pitao gdje su mu naočale koje su pronašli u travi. Tada su svjedok i kolega GČ procijenili da mogu sami odvesti pacijenta na Zavod na kojem se isti liječio i prije, a morao je u intenzivnu jedinicu jer se doveo u alkoholizirano stanje, pa je optuženik putem do zgrade upućivao verbalne prijetnje smrću oštećeniku i njegovoj obitelji riječima: „ja ću te nać, ubit ću te, majku ti jebem, zapamtio sam te koji si!“, što je ponavljao iako se oštećenik udaljavao u smjeru Prijamne ambulante. Kada je došao na intenzivnu jedinicu, isti je morao biti humano sputan prema uputi dežurnog psihijatra te je zbog nezadovoljstva istim, optuženik i dalje nastavio upućivati verbalne prijetnje oštećeniku. Nadalje je svjedok naveo kako je u kasnijem razgovoru s oštećenikom doznao da je na putu do Zavoda optuženik pokušao pobjeći i započeo trčati, a kako je bio u alkoholiziranom stanju, teturao je i popiknuo se na rizol, pri čemu ga je oštećenik pokušao uloviti i pao skupa s njime na pod, nakon čega je pokušao optuženika podignuti s poda, ali ga je optuženik udario šakom u glavu te misli da su tom prilikom oštećeniku puknule naočale.

5.2.Iz iskaza svjedoka GČ proizlazi da radi u KP „Vrapče“ kao medicinski tehničar, na Zavodu za liječenje od ovisnosti, na Odsjeku socioterapije gdje se IČ liječio, a predmetni događaj se dogodio prije sigurno 5-6 mjeseci, ne zna kojeg dana, no sjeća se da je bio početak godine i da je bio mrak, a radio je noćnu smjenu u vremenu od 19,00 – 07,00 sati. Otprilike na početku smjene, telefonom na Odsjek je nazvala majka pacijenta IČ i rekla je da je IČ u alkoholiziranom stanju, da vozi automobil i da vozi djecu pijan i da joj nije ugodno, na što joj je rekao da ako je IČ suradljiv da ga dovede i da će ga zaprimiti natrag sa vikend izlaza, a ako nije suradljiv da nazove policiju. Od tog poziva možda je prošlo nekoliko sati, točno se ne može sjetiti koliko je vremena prošlo, no sigurno je bilo prije ponoći, kada je zazvonio službeni telefon, a to ga je kolega LČ nazvao s Odjela intenzivne i rekao da je problem kod kapelice i da se spuste dolje da pomognu kolegi. Potom je izašao iz zgrade i uputio sam se prema kapelici, negdje na pola puta je sreo kolegu LČ, te su se ubrzanim korakom nastavili kretati do kapelice. Napomenuo je da u tom trenutku nije znao ni o kojem kolegi se radi, kao ni o kojem pacijentu se radi. Kad su se približili kapelici, vidio je da kolega UČ sa Prijemne ambulante stoji pored NN muškarca koji je stajao pogrbljen, dok se držao za nos, te je tada primijetio da je kolegi CČ zamazana uniforma od blata i krvi. Kada se NN muškarac uspravio, tada je prepoznao da je to pacijent s Odjela, IČ. Tada su kolega LČ i svjedok najprije upitali kolegu UČ što se dogodilo, te im je rekao da je pacijent odjednom počeo bježati i da se popiknuo za rinzol, te je pao na tlo i tom prilikom je lupio prednjim dijelom glave, a da ga je potom u jednom momentu udario nogom ili rukom, u njemu nepoznati dio tijela, no sjeća se da je kolega UČ rekao da su mu tom prilikom pale naočale i tada ih je tražio po travi. IČ je potom bio suradljiv prema njemu i kolegi LČ i pristao je s njima poći na Odjel intenzivne, dok je cijelo vrijeme dok su se kretali prema Odjelu, a kolega UČ vraćao u suprotnom smjeru prema Prijemnoj ambulanti, upućivao prijetnje kolegi CČ riječima u smislu da će ga ubiti, njega i njegovu familiju, da samo čeka da izađe i slično, što je cijelo vrijeme ponavljao. Kada su ušli u zgradu na Odjel intenzivne, pacijenta IČ su po nalogu dežurne doktorice, humano sputali, obzirom da je bio i dalje prijetnja za sebe i za druge, svojim agresivnim ponašanjem dok je cijelo vrijeme ponavljao navedene prijetnje kolegi CČ, a koji je tek malo kasnije, s ostalim kolegama pristupio na Odjel intenzivne, kako bi im pomogao da pacijenta humano sputaju. Po završetku postupanja prema pacijentu FČ, upitao je kolege tehničare i dežurnu doktoricu, je li im još uvijek potreban, te su mu tada odgovorili da nije te se vratio na svoj Odjel. Naveo je da je upoznat da je kolega UČ rekao da će ga prijaviti policiji zbog navedenog incidenta.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, raščlambom svih izvedenih dokaza pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sud smatra dokazanim da je optuženi IČ počinio kazneno djelo iz članka 315.a stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., na način opisan u izreci ove presude.

7. Naime, svjedok UČ u svom iskazu je opisao postupanje optuženog IČ, koji se opirao hospitalizaciji te se dao u bijeg, u čemu ga je svjedok spriječio pri čemu ga je optuženik udario nogom u glavu te ga udarao rukama ili nogama po glavi. O tome da je ovaj svjedok ima poteškoće u savladavanju pacijenta iskazivali i svjedoci LČ i GČ koji su mu priskočili u pomoć. Nadalje, i oštećenik i svjedoci su naveli da je optuženi IČ izgovarao prijeteći riječi upućene oštećenom CČ i to da će ga ubiti i da će naći njegovu obitelj. Prihvaćajući iskaze oštećenika i svjedoka, jer se ne nalazi niti jedan razlog da bi isti lažno teretili optuženika sud je zaključio da je optuženi IČ upravo na način na koji mu se to stavlja na teret spriječio medicinskog tehničara u preprati na odjel te mu je nakon savladavanja prijetio smrću u više navrata. S tim u vezi valja istaknuti da ni optuženi IČ u svojoj obrani nije osporio napad u Vrapču odnosno primjenu sile prema medicinskom tehničaru, ali je naveo da se događaja ne sjeća jer je bio alkoholiziran.

8. Nadalje, riječi koje je optuženik uputio oštećeniku s obzirom na svoj sadržaj, a posebice na prethodno ispoljenu agresiju prema medicinskom tehničaru, jesu ozbiljne i podobne da se oštećenika ustraši ili uznemiri, i to kako oštećenog UČ, tako i bilo koju drugu osobu, pri čemu je namjera optuženika bila usmjerena upravo ustrašiti i uznemiriti oštećenika, koji je spriječio njegov bijeg iz bolnice. Pritom valja imati na umu da za ostvarenje kaznenog djela prijetnje nije odlučno je li se oštećen ik doista i ustrašio ili uznemirio, odnosno je li namjera optuženika dovela do posljedice, jer za ostvarenje kaznenog djela nije odlučan subjektivan doživljaj oštećenika, jer bi tada ostvarenje kaznenog djela ovisilo o njegovom osobnom stanovištu ili interesu, što kriminalnopolitički nije opravdano. Međutim, ne može se zanemariti, procjenjujući njihovu ozbiljnost da je oštećenik odmah obavijestio policiju i zatražio medicinsku pomoć.

9. Konačno, žrtva UČ je medicinaki tehničar, što nije sporno, pa je isti prema članku 87. stavku 6. KZ/11. odgovorna osoba odnosno fozička osoba kojoj su povjereni poslovi iz područja djelovanja pravne osobe, ovdje Klinike za psihijatriju Vrapče, što čini obilježje kaznenog djela prijetnje iz stavka 3. članka 139. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

10. Stoga su slijedom izloženoga ispunjena sva objektivna obilježja kaznenog djela prisile prema zdravstvenom radniku i kaznenog djela prijetnje.

11. Jednako tako ocjena je suda da je optuženi IČ bio svjestan svog postupanja i želio njegovo ostvarenje, u cilju sprječavanja medicinskog tehničara da ga hospitalizira i da ga ustraši i uznemiri zbog činjenice da ga je uspio spriječiti u bijegu, pa je postupao s izravnom namjerom. Iako optuženi IČ u svojoj obrani tvrdi da se događaja ne sjeća, taj dio njegove obrane sud nije prihvatio jer iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Marinića, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao jasan i stručan, proizlazi da je isti u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv u bitnome stupnju, što ukazuje da je optuženikova mogućnost shvaćanja svojih postupaka te sposobnost vladanja svojom voljom bila smanjena no nije bila isključena. Isti je svjestan protupravnosti svog postupanja, jer ga u svojoj obrani ni na koji način ne opravdava, navodeći da se zbog alkoholiziranosti ne sjeća događaja. Nije nađen nijedan ispričavajući razlog. Time su ostvarena i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 315.a KZ/11. i članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

12. Stoga su u postupanju optuženog IČ ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 315.a KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

13. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koja bi bila primjerena kaznenoj odgovornosti optuženog IČ za kaznena djela za koja je proglašen krivim, sud je pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u smislu članka 47. KZ/11, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

13.1.Olakotnim je sud cijenio da optuženi IČ do sada nije kazneno osuđivan, iz čega proizlazi da njegov život usklađen u tom dijelu sa zakonom. Olakotnim je cijenjeno da je optuženik prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv u bitnom stupnju, što je utjecalo na njegovu svijest i volju, uslijed alkoholiziranosti. Sud je uzeo u obzir da se optuženik nakon ovog događaja uključio u lječidbeni postupak te se liječio i bolnički i ambulantno te nadalje uredno posjećuje Klub liječenih alkoholičara. Olakotnim je sud uzeo u obzir da je optuženik u ovom događaju i sam ozlijeđen jer mu je puklo rebro .

13.2.Otegotnim je cijenjeno da je optuženi IČ počinio dva kaznena djela prema medicinskog tehničaru čiji je zadatak istome pomoći, što ukazuje na njegovu upornost u protupravnom postupanju.

14. Imajući u vidu da je za kazneno djelo iz članka 315.a stavka 1. KZ/11. propisana kazna zatvora do tri godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, sud je optuženiku za oba kaznena djela utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po osam mjeseci, uzimajući u obzir utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Odmjeravajući jedinstvenu kaznu te cijeneći ličnost optuženika i odnos između kaznenih djela, odnosno da je oba kaznena djela počinio u alkoholiziranom stanju, odbijajući hospitalizaciju upravo zbog liječenja ovisnosti o alkoholu te da jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedinačne ali ne smije prijeći njihov zbroj, optuženiku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine. Pritom ovaj sud smatra da će se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju ostvariti i bez izvršenja te kazne, pod prijetnjom izvršenja iste, ako optuženik ponovno upusti u protupravno postupanje te ne ustraje u liječenju od ovisnosti o alkoholu, koja je okidač za počinjenje ovih kaznenih djela i šire osobne i obiteljske poteškoće u vidu razvoda i skrbi o djeci. Sud je određujući rok provjeravanja u trajanju četiri godine ocijenio isti primjerenim razdobljem da optuženik tijekom tog razdoblja ustraje u liječenju te uključivanju u redovan život i rad bez konzumacije alkoholnih pića.

14.1. Ovakvom kaznom odvratiti će se optuženi IČ od protupravnog postupanja na način da će pod prijetnjom izvršenja kazne zatvora ustrajati u liječenju od ovisnosti o alkoholu. Isto tako, ovakva kazna je, prema ocjeni suda, primjerena da izrazi društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te da cilju otklanjanja uzroka protupravnog postupanja i drugih širih osobnih i obiteljskih poteškoća povezanih uslijed bilo koje vrste ovisnosti valja pravovremeno osvijestiti nužnost liječenja, uključiti se u liječenje i u istome ustrajati.

15.S obzirom na to da je člankom 54. KZ/11 propisano da će sud u izrečenu kaznu zatvora uračunati svako lišenje slobode u vezi s kaznenim djelom, to će se optuženiku u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u slučaju opoziva uvjetne osude uračunati vrijeme lišenja slobode od 7. siječnja 2025. do 8. siječnja 2025.

16. Isto tako optuženom FČ je uz uvjetnu osudu izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11., imajući u vidu da je optuženik kaznena djela počinio u alkoholiziranom stanju. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka prim.dr.sc. Željka Marinića proizlazi da je kod optuženika prisutno dugogodišnje konzumiranje alkohola, a što je vremenom dovelo do razvoja sindroma ovisnosti o alkoholu sa cijelim nizom osobnih, obiteljskih, ali i širih socijalnih poteškoća. Dugogodišnje konzumiranje alkohola dovelo je do oštećenja cerebralnih struktura, tako da su sada prisutne i promjene iz kruga početnog psihoorganskog sindroma. Cijeneći njegov način i stil življenja, strukturu ličnosti i prisutne psihičke promjene vezane uz strukturu ličnosti, početne psihoorganske promjene, kao i akutnu alkoholiziranost, dinamiku samog događaja, situacione uvjete u kojima se nalazio, te socijalnu komunikaciju, vještak smatra da je to sve zajedno svakako utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje tako da je njegova mogućnost shvaćanja svojih postupaka, kao i vladanja svojom voljom bila smanjena i to bitno. S obzirom na razvijen sindrom ovisnosti o alkoholu i prateće promjene, preporučuje se izricanje sigurnosne mjere liječenja od alkohola, koje je moguće provesti i u penalnim uvjetima, čime će se osigurati kontinuitet liječenja i imati uvid u njegov psihički statusi ponašanje, a samim tim bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela, kao i opasnost za okolinu, te ukoliko ne bi bio uključen u navedeni terapijski program, postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela, pa i težeg stupnja.

17. Ovdje valja navesti da je člankom 3. stavkom 2. KZ/11. propisano da ako se zakon izmjeni nakon počinjenja kaznenog djela, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja kaznenog djela. Stoga je sud u konkretnom slučaju primijenio KZ/11 uključujući izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama" 36/24, važeći u vrijeme počinjenja kaznenih djela. Iako su na snagu stupile i izmjene i dopune nakon počinjenja ovog kaznenog djela objavljene u "Narodnim novinama" 136/25, istima nisu zahvaćene odredbe primijenjene u ovom kaznenom predmetu, pa sud njihovu primjenu nije ni razmatrao u skladu s načelom primjene blažeg zakona iz članka 3. stavak 3. KZ/11.

18. Konačno, iako je člankom 148. stavak 1. ZKP/08. propisano da je optuženik dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, ako ga sud proglasi krivim, sud je optuženog IČ oslobodio od obveze da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točaka 1.-6. ZKP/08., uzimajući u obzir da optuženi IČ prema vlastitom kazivanju lošeg imovnog stanja i nezaposlen je a otac je jednog djeteta u dobi od 11 godina koje je dužan uzdržavati, pri čemu je isti uključen u lječidbeni postupak ovisnosti o alkoholu kojim će otkloniti zapreke za uključivanje u redovan život i rad te time stjecanje sredstava za vlastito uzdržavanje te uzdržavanje svog djeteta.

19. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Sudac

Iva Kero

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj: KO-DO- 1680/2025

2. Optuženi IČ, [adresa]

3. U spis