REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-996/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Mirta Zorić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. Osijek, Europska avenija 12/I, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojega zastupa ZM, službena osoba, radi utvrđivanja vjerodostojnosti isprave o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25-02/4, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 9. rujna 2025. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane, Osijek 1, KLASA: UP/I-560-01/24-02/3, URBROJ: 512M2-01-04-03-25-8 od 8. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-02/4, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 9. rujna 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane, Osijek 1, KLASA: UP/I-560-01/24-02/3, URBROJ. 512M2-01-04-03-25-8 od 8. srpnja 2025.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da je prijavom stradavanja VP 2128 Osijek, KLASA: T 802-01/98-01/02, URBROJ: 2128-04-98-51 od 28. ožujka 1998. neistinito potvrđena činjenica stradavanja EM (Stjepan) , rođenog **.**.1954., iz [adresa] pod okolnostima pružanja oružanog otpora agresoru, odnosno pod okolnostima djelovanja u izravnoj vezi s tim otporom.
2. Tužitelj u tužbi ističe kako je u postupku izvršen uvid u službene evidencije o sudjelovanju u Domovinskom ratu čime je utvrđeno da je tužitelj ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik pričuvnog sastava 106. brigade HV Osijek u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 28. lipnja 1992. Međutim, navodi da u postupku nije izvršen uvid u dokumentaciju priloženu uz spornu prijavu stradavanja, što se vidi iz obrazloženja odluka upravnih tijela koja se samo pozivaju na utvrđenja iz kaznenog postupka, točnije na obrazloženje pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku broj: K-531/2016 od 10. prosinca 2018. Nadalje, navodi kako iz prethodno navedenog obrazloženja proizlazi da je traumatološki list Opće bolnice Osijek broj: KTK-12/91 nevjerodostojan kao i nalazi izdani 14. veljače 1992., 17. travnja 1994., 4. veljače 1997., 3. rujna 1997. i 18. ožujka 1998. te da se konstatira kako se u spisu kaznenog predmeta nalazi prijava o stradavanju te traumatološki list Opće bolnice Osijek (ne konstatira se povezanost istih već se samo konstatira dokumentacija koja se nalazi u spisu), zbog čega tužitelju ostaje nejasno u kakvoj su vezi prijava stradavanja i sporni traumatološki list. Smatra kako bi bilo moguće u dovoljnom stupnju vjerojatnosti utvrditi vezu između prijave stradavanja i spornog traumatološkog lista da je u postupku izvršen uvid u dokumentaciju priloženu uz prijavu stradavanja (dokumentacije kojom se potkrepljuje prijava, ako je ista postojala), a ne samo moguću povezanost istih, a koje prema stavu tužitelja ne može biti osnova za donošenje pobijanih odluka. Osim navedenog, tvrdi da nije izvršen niti uvid u spis predmeta koji se vodio pred Ministarstvom hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjelom hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji županije Osječko-baranjske, Osijek, KLASA : 560-02/98-107/02 u kojem je izdana Potvrda od 30. rujna 1998. kojom je utvrđeno stradavanje tuženika u prosincu 1991., odnosno u dokaze na temelju kojih je izdana Potvrda o stradavanju.
2.1. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako u postupku nisu saslušani CM i AM koji su po službenoj dužnosti supotpisali spornu prijavu o stradavanju. Navodi i kako je u vezi stradavanja tužitelja Odjel G1 HKOV dostavio prijavu stradavanja iz koje je vidljivo da je tužitelj zadobio ozljede tijekom mjeseca prosinca 1991. kao pripadnik pričuvnog sastava OSRH, slijedom čega je radi utvrđenja odlučnih činjenica u postupku trebao biti izveden dokaz saslušanjem navedenih osoba. Smatra da je ostalo nepoznato pod kojim okolnostima i iz kojih razloga su isti izvršili prijavu stradavanja tužitelja, te da je ostalo nerazjašnjeno kako su isti došli do saznanja navedenih u prijavi stradavanja. Ističe da iz obrazloženja osporavanih rješenja proizlazi kako je u postupku utvrđeno da sporna potvrda – prijava o stradavanju (čiji se sadržaj pobijanim rješenjima oglašava neistinitim), ne sadržava potrebne podatke u skladu s člankom 180. stavkom 1. točkom d) u svezi sa člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., - dalje: ZOHBDR) te da u istoj nije naveden točan datum stradavanja i točne okolnosti stradavanja. Pojašnjava da su navedene okolnosti bitne isključivo za utvrđivanje ispunjenja formalnih pretpostavki za valjanost prijave, ali da u smislu donošenja odluke o istinito ili neistinito potvrđenim činjenicama u prijavi o stradavanju iste ne mogu predstavljati relevantan dokaz na kojem bi se temeljila odluka. Navodi i kako u konačnici iz svih izjava svjedoka saslušanih tijekom kaznenog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj višekratno stradavao u obrani domovine. Tako napominje da svjedok LM potvrđuje da je tužitelja dovezao u bolnicu zbog stradavanja na stražarskom mjestu, a da je CM, koji je supotpisao prijavu o stradavanju, naveo da je potvrdu sastavio Odjel za skrb koji je pribavio dokumentaciju i pribavio podatke. Zaključuje kako je evidentno da u postupku nije izvršen uvid u dokumentaciju „Odjela za skrb“, niti da su saslušani svjedoci LM i CM koji imaju neposredna saznanja o stradavanju tužitelja i okolnostima vezanim uz utvrđenje činjenica navedenih u potvrdi stradavanja.
2.2. Poziva se na izjave svjedoka i nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Branka Dmitrovića koji je saslušan u kaznenom postupku prema kojima je tužitelj više puta stradavao tijekom Domovinskog rata te da postoji vremenski kontinuitet između njegovih ozljeda i liječenja, što čini još više dvojbenim utvrđenje prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela o povezanosti traumatološkog lista s prijavom stradavanja, a sve bez uvida u medicinsku dokumentaciju, posebice zato što u postupku nije isključeno da bi prijava stradavanja bila u direktnoj vezi s drugom medicinskom dokumentacijom (različitom od spornog traumatološkog lista), a koja se prilaže u spis i iz koje je vidljiv kontinuitet u liječenju zadobivenih ozljeda. Smatra da neargumentiran, neutemeljen i neobrazložen stav prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela o mogućoj povezanosti spornog traumatološkog lista i činjenice stradavanja koja je potvrđena u prijavi stradavanja ne može bez drugih dokaza biti podloga za donošenje pobijanih odluka, te zaključuje kako su predmetna rješenja donesena protivno zakonu, bez objektivnog uporišta tom nezakonitom stavu. Predlaže Sudu poništi osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela uz naknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je u predmetnom kaznenom postupku utvrđeno da tužitelj 8. prosinca 1991. nije niti bio zaprimljen na traumatološkom odjelu OB Osijek te da originalni traumatološki list broj KTK-12/91, koji je pronađen u arhivi, glasi na ime druge osobe. Nadalje, da je iz iskaza tužitelja u kaznenom postupku razvidno da je na temelju navedenog traumatološkog lista, koji je predan pročelnici za branitelje u Osijeku, napravljena Prijava stradavanja koju je sačinio Odjel za skrb. Napominje da je u kaznenom postupku saslušan i svjedok CM, koji je potpisao spornu potvrdu te izjavio da ne zna je l i tužitelj stradao 8. prosinca 1991. U odnosu na tužbeni navod kako je iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Branka Domitrovića razvidno da postoji vremenski kontinuitet između tužiteljevih ozljeda i liječenja što čini dvojbenim utvrđenja o povezanosti traumatološkog lista i Prijave stradavanja, tuženik napominje da je u kaznenom postupku sud zaključio da za odluku o krivnji ovdje tužitelja nije relevantan nalaz i mišljenje dr. Branka Domitrovića, s obzirom na to da se vještak nije mogao očitovati jesu li ozljede iz prosinca 1991. dovele do invalidnosti tužitelja, iako ih nije mogao sa sigurnošću niti isključiti, odnosno je li profesionalna nesposobnost za rad posljedica ozljeda zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske gledajući isključivo medicinsku dokumentaciju, a koja ovisi o vjerodostojnosti traumatološkog lista, koji je u kaznenom postupku oglašen nevjerodostojnim. U ostatku odgovora na tužbu ponavlja razloge i navode osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 23. veljače 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika.
4.1. Opunomoćenica tužitelja je na raspravi u cijelosti ostala kod svih navoda iz tužbe i kod dokaznog prijedloga za saslušanjem CM i AM (pogrešno navedenog u tužbi DM). S obzirom da su većina svjedoka koji su saslušani i u kaznenom postupku koji je prethodio preminuli, predlaže izvršiti uvid u njihove iskaze koji su sadržani u predmetnoj presudi i to SM, JM i LM.
4.2. Opunomoćenik tuženika je na raspravi ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu. U vezi saslušanja svjedoka naveo je da je tijekom postupka saslušan svjedok LM dok ostali svjedoci ili nisu bili dostupni ili su preminuli. Konkretno, da je predloženi svjedok CM u vrijeme provođenja postupka bio teško bolestan pa se nije odazvao. K tome je naveo da on kao zapovjednik brigade niti ne može znati svaki pojedinačni slučaj. U vezi predloženog vršenja uvida u iskaze svjedoka u pravomoćnoj kaznenoj presudi službena osoba tuženika navela je da se tome ne protivi, ali je naglasila da ta presuda nije temelj za donošenje rješenja već samo povod za provođenjem postupka. U vezi saslušanja predloženih svjedoka, istima se službena osoba tuženika protivila budući da je zapovjednik brigade CM, predloženi svjedok, potpisao prijavu stradavanja 7 godina nakon spornog događaja. Naveo je i da je vjerojatno isti potpisao veliki broj takvih prijava te izrazio sumnju da se sjeća konkretnih. Istaknuo je i da prijava o stradavanju ne sadrži sve potrebne elemente da bi bila osnova za izdavanje potvrde o stradavanju u skladu s člankom 180. točkom d. ZOHBDR-a, to stoga što ne sadrži točno vrijeme i izdana je 7 godina nakon spornog događaja. Navodi i da bi već istoga dana bila donesena i prijava stradavanja da je traumatološki list za koji je utvrđeno da je krivotvoren bio vjerodostojan.
4.3. Sud je na raspravi usvojio prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u dostavljenu dokumentaciju te da se uzmu u obzir izjave svjedoka dane tijekom upravnog postupka, te sadržane u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 6K-531/2016-61 od 10. prosinca 2018.
4.4. Ali je u skladu s člankom 93. stavkom 2. ZUS-a, kao nepotrebne odbio dokazne prijedloge za saslušanje CM i AM u ovom sporu, imajući pri tome u vidu i i načelo učinkovitosti predviđeno člankom 8. ZUS-a, te da je upravni spor potrebno provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova. K tome, sud je ocijenio i da je prema materijalnoj dokumentaciji u spisu činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno.
4.5. Nadalje, opunomoćenica tužitelja se na raspravi pozvala na nalaz i mišljenje vještaka Branka Dmitrovića koji se i citira u pravomoćnoj kaznenoj presudi, a iz kojeg proizlazi da se ozljede tužitelja nastale u vremenskom razdoblju iz kojeg proizlazi kao i iz druge medicinske dokumentacije iz tog razdoblja da se ozljede tužitelja mogu povezati uz to vremensko razdoblje. Navela je da u nadopuni nalaza i mišljenja vještak Dmitrović navodi da se dijagnoze u ambulantnim listovima od 14. veljače 2012. i drugim nalazima specijalista ortopeda dr. KM, a kasnije dr. ŠM i dr. UM mogu uzročno posljedično povezati s ranjavanjem tužitelja iz prosinca 1991., slijedom čega smatra da vještak ne samo da nije otklonio mogućnost nastanka sporne ozljede već je i potvrdio da ostala medicinska dokumentacija potvrđuje i dokazuje ranjavanje tužitelja u prosincu 1991. kako to tvrdi tužitelj i svjedoci koji su saslušani u kaznenom postupku.
4.6. Opunomoćenik tuženika je na prethodno izneseno stavio prigovor s obzirom da smatra da tužitelj želi dovesti do toga da je vještak potvrdio da je tužitelj stradao u prosincu 1991. iako prvi nesporni nalaz datira iz veljače 2012. Smatra da vještak ne može uspoređivati kasnije nalaze s krivotvorenim traumatološkim listom KBC Osijek, budući da se za isti može smatrati kao da ne postoji. Posebno je istaknuo da ne postoji nikakva medicina dokumentacija iz vremena stradavanja. Predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4.7. U odnosu na navode tuženika, opunomoćenica tužitelja je na raspravi navela da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Branka Dmitrovića ne proizlazi da bi prvi vjerodostojan nalaz bio od 14. veljače 2012., budući da isti navodi da je prvi nalaz najbliži spornom događaju nalaz specijalista ortopeda iz 1992., iz kojeg vještak crpi svoja saznanja u vezi stradavanja tužitelja. Predložila je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev te je zatražila naknadu troška upravnog spora, pobliže određenog na raspravnom zapisniku (str. 135 spisa).
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz dokumentacije u spisu upravnog postupka razvidno je da je Područni odjel za poslove obrane Osijek, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, zaprimio dopis Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje od 9. siječnja 2025. sa zahtjevom za utvrđivanje vjerodostojnosti isprava navedenih u dopisu.
7. U prilogu predmetnog zahtjeva dostavljena je prijava stradavanja VP 2128 Osijek od 28. ožujka 1998., potvrda o okolnostima stradavanja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, KLASA: 560-02/98-107/02, URBROJ: 519- 39-08/1-98-133 od 30. ožujka 1998. te presuda Općinskog suda u Osijeku, broj: K- 531/2016-61 od 10. prosinca 2018.
8. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku broj: 6 K-531/2016- 61 od 10. prosinca 2018., kojom je tužitelj proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - prijevarom i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava krivotvorenjem isprave, razvidno je da je traumatološki list Opće bolnice Osijek broj:
KTK-12/91 nevjerodostojan te da je u njemu neistinito navedena dijagnoza tužitelja, kao i da se na istom nalazi neistiniti potpis doktora DM. Nadalje, razvidno je da je na nalazima KB Osijek neistinito navedeno da su izdani 14. veljače 1992., 17. travnja 1994., 14. veljače 1997., 3. rujna 1997. i 18. ožujka 1998., s neistinitim sadržajem obavijesti liječnika i potpisom liječnika, na temelju koje dokumentacije je tužitelj podnio zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata.
9. Nadalje, u upravnom postupku je utvrđeno kako se u spisu kaznenog predmeta nalazi podnesak Ministarstva obrane, OS RH, iz kojega proizlazi da se tužitelj nalazi na popisu vojnih osoba 106. brigade HV Osijek. Nadalje, da je u vezi s okolnostima stradavanja Odjel G-1 Zapovjedništva HKoV-a dostavio prijavu o stradavanju VP 2128 Osijek na ime EM iz koje je razvidno da je tužitelj zadobio ozljede tijekom mjeseca prosinca 1991. kao pripadnik pričuvnog sastava. Također, da se u spisu nalazi i traumatološki list OB Osijek, kao i obavijest VP 3378, 3. korpusa HKoV-a iz čega je razvidno da u službenim evidencijama postrojbe nema podataka o okolnostima stradavanja EM.
10. Po zaprimljenom zahtjevu izvršen je uvid u službene evidencije o sudjelovanju u Domovinskom ratu te je utvrđeno da tužitelj ostvaruje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik pričuvnog sastava 106. brigade HV Osijek u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 28. lipnja 1992.
11. U provedenom upravnom postupku je na zapisnik (KLASA: UP/I-560- 01/24-02/3, URBROJ: 512M2-76-24-3) 7. ožujka 2024. uzeta izjava tužitelja. Isti je izjavio da je u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 28. lipnja 1992. bio pripadnik 106. brigade HV Osijek, pod neposrednim zapovjedništvom CM. Nadalje, da je tijekom 1991. prilikom borbenih akcija od Antunovca preko Ćelija, Orlovnjaka, Tenje i Osijeka u više navrata zadobio ozljede ili ranjavanje od gelera. Naveo je da je na Ćelijama nosio mrtve, gdje je u rovovima zadobio više ozljeda u odbacivanju od udara granate. Također je izjavio da je po povratku u Osijek u prosincu 1991. na stražarskom mjestu na Trgu Ante Starčevića doživio težu ozljedu od udara granate te da je bio određeno vrijeme u nesvijesti, nakon čega su ga kolege odvezle u KBC Osijek gdje su mu očišćene rane, nakon čega se sljedeći dan vratio na svoje mjesto na Trgu. Napomenuo je da mu je od stradavanja rapidno oštećen sluh što je vidljivo iz nalaza ORL, a da nalazi ortopedije KBC Osijek ukazuju na stradavanja vezana za lokomotorni sustav, odnosno kralježnica, desna ruka, desno koljeno i desni kuk. Smatra da je prijava stradavanja od 28. ožujka 1998. koju je potpisao zapovjednik CM autentična i da odgovara stvarnom stanju stvari.
12. Također, u provedenom upravnom postupku je na zapisnik (KLASA: UP/I-560-01/24-02/3, URBROJ: 512M2-76-24-4) 7. ožujka 2024. uzeta izjava svjedoka LM. U svojoj izjavi LM je izjavio da je bio pripadnik Hrvatske vojske i to 160. brigade HV Osijek te da mu je zapovjednik bio SM. Naveo je da se tijekom prosinca 1991. zajedno s tužiteljem nalazio u skupštini Općine Osijek na Trgu Ante Starčevića, u zgradi gdje se tada nalazio gradonačelnik. Izjavio je da su oni tu zgradu osiguravali, da su osiguravali i VIP osobe, da su bili naoružani i uniformirani, a da im je to bio borbeni položaj. Dalje je izjavio da je više granata palo na grad Osijek i sam trg kada su bili u skupštini, a da je jedna granata pala i na zgradu pri čemu pri tom udaru palo dosta žbuke te da je tužitelj stradao od te žbuke. Nadalje, da su on i pokojni JM odvezli tužitelja u KBC Osijek službenim autom, nakon čega su otišli i vratili se po njega kasnije. Izjavio je kako zna da se tužitelj sljedeći dan vrat io u postrojbu i da je SM bio obaviješten o stradavanju tužitelja, ali da je moguće da nije obavijestio o tome svoje neposredno nadređene zapovjednike.
13. Nadalje, 7. ožujka 2024. u provedenom upravnom postupku sastavljen je zapisnik KLASA: UP/I-560-01/24-02/3, URBROJ: 512M2-76-24-5, pri čemu je uzeta izjava tužitelja. Tom prigodom tužitelj je izjavio da je upoznat s iskazom LM i da nema primjedbi na isti. Napomenuo je da sporni traumatološki list nema broja, datuma ni sata, nego da ima samo godinu i mjesec stradavanja 91/12. Dodao je da liječnici DM i E na sudu nisu osporavali vjerodostojnost i vizualni izgled traumatološkog lista, nego samo njegove nedostatke, budući ga nema u evidencijama i arhivima KBC-a Osijek.
14. Prema članku 3. stavku 1. točki a) ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)
15. Člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
16. Prema članku 179. točki 1) ZOHBDR-a, status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
17. Člankom 180. stavkom 1. točkom d) ZOHBDR-a propisano je da se prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se potvrdom o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Potvrda o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen.
18. U skladu s člankom 60. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), dokazivanje se izvodi javnim ili privatnim ispravama. Isprava može biti i u elektroničkom obliku. Sukladno stavku 2. istog članka, pod javnim ispravama u smislu ovoga Zakona smatraju se isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku. Javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje. Prema stavku 3. istog članka, ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, službena osoba provjerit će po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke vjerodostojnost takve isprave kod suda, odnosno javnopravnog tijela koji su takvu ispravu izdali.
19. Iz citirane odredbe članka 180. stavka 1. točke d) ZOHBDR-a vidljivo je što je sve potrebno navesti u potvrdi o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Tako je potrebno navesti pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen.
20. Stoga su pravilno su upravna tijela zaključila kako priložena potvrda, čiji se sadržaj u izreci prvostupanjskog rješenja oglašava neistinitom, ne sadrži sve potrebne podatke citiranog članka, budući da u istoj nije naveden točan datum stradavanja, točne okolnosti stradavanja niti su jasno navedene zadobivene ozljede od konkretnog događaja. Uz to, u upravnom postupku izvršen je i uvid u arhivsko gradivo Ministarstva obrane kojim je utvrđeno kako ne postoje podaci o stradavanju tužitelja u funkciji obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Uz navedeno, potrebno je istaknuti kako navedene okolnosti iz potvrde nisu samo pitanje ispunjenja formalnih pretpostavki za valjanost prijave, nego da su i od utjecaja na donošenje odluka o istinito ili neistinito potvrđenim činjenicama u prijavi stradavanja, te kao takve mogu predstavljati relevantan dokaz.
21. Uzimajući u obzir i pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku broj:
6 K-531/2016-61 od 10. prosinca 2018., kojom je tužitelj proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - prijevarom i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava krivotvorenjem isprave, za zaključiti je kako je traumatološki list Opće bolnice Osijek broj: KTK-12/91 nevjerodostojan te da je u njemu neistinito navedena dijagnoza tužitelja, kao i da se na istom nalazi neistiniti potpis doktora DM. Nadalje, razvidno je da je na nalazima KB Osijek neistinito navedeno da su izdani 14. veljače 1992., 17. travnja 1994., 14. veljače 1997., 3. rujna 1997. i 18. ožujka 1998., s neistinitim sadržajem obavijesti liječnika i potpisom liječnika. Stoga je pravilan zaključak upravnih tijela da je sporna prijava stradavanja možebitno proizašla iz traumatološkog lista OB Osijek, koji je tijekom postupka ocijenjen kao neistinit i krivotvoren.
22. Stoga, a suprotno tvrdnjama tužitelja, jasan je stav upravnih tijela o vezi prijave stradavanja i spornog traumatološkog lista. Pri tome je, uzimajući sve okolnosti slučaja, a posebice navedenu presudu Općinskog suda u Osijeku broj: 6 K-531/2016- 61 od 10. prosinca 2018., u dovoljnom stupnju vjerojatnosti utvrđena veza između prijave stradavanja i spornog traumatološkog lista. Za istaknuti je i kako potvrde nisu upravni akti i nemaju značaj odluke donesene u upravnom postupku, zbog čega se potvrda ne može poništiti. Takav stav zauzeo je i Visoki upravni sud u dosadašnjoj praksi, između ostalih i u svojoj presudi poslovni broj: Us-4633/2011-4.
23. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. U postupku je izvršen uvid u dokumentaciju za koju je ocijenjeno da je uvid potreban za donošenje zakonite odluke. Navodni propusti u izvršenju uvida u dokumentacije na koje upire tužitelj nisu doveli do pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja. Isto tako, ne bi od utjecaja na drugačiju odluku u upravnom postupku bilo niti saslušanje CM i AM. Naime, prema materijalnoj dokumentaciji u spisu činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri razjašnjeno, pa saslušavanje tih svjedoka na iste okolnosti bi bilo nepotrebno, a kao takvo nije razlog za nezakonitost odluke. K tome, niti iskazi svjedoka dani u kaznenom postupku nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom sporu.
24. U pogledu tužbenog navoda kako je iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Branka Domitrovića razvidno da postoji vremenski kontinuitet između tužiteljevih ozljeda i liječenja što čini dvojbenim utvrđenja o povezanosti traumatološkog lista i Prijave stradavanja, ističe se da je u kaznenom postupku sud zaključio da za odluku o krivnji ovdje tužitelja nije relevantan nalaz i mišljenje dr. Branka Domitrovića, s obzirom na to da se vještak nije mogao očitovati jesu li ozljede iz prosinca 1991. dovele do invalidnosti tužitelja, iako ih nije mogao sa sigurnošću niti isključiti, odnosno je li profesionalna nesposobnost za rad posljedica ozljeda zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske gledajući isključivo medicinsku dokumentaciju, a koja ovisi o vjerodostojnosti traumatološkog lista, kojega je u kaznenom postupku sud smatrao nevjerodostojnim.
25. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev i u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
26. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
26.1. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 24. ožujka 2026.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćenici
2. Tuženiku
