Poslovni broj: Povrv-168/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Mirni Franić Rapajić, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, Ulica Frana Folnegovića 1, Zagreb, protiv tuženika AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 24. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan, Dr. A. Starčevića 24, Dubrovnik, poslovni broj: Ovrv-6847/2025, UPP/OS-Ovrv-894/2025 od 28. studenog 2025. kojim se nalaže tuženiku, u roku od osam dana, platiti tužitelju ukupan iznos od 72,41 EUR sa zateznim kamatama koje na teku:
- na iznos od 10,25 EUR od 16. listopada 2024.
- na iznos od 10,53 EUR od 16. studenoga 2024.
- na iznos od 8,68 EUR od 16. siječnja 2025.
- na iznos od 8,32 EUR od 16. veljače 2025.
- na iznos od 9,82 EUR od 16. ožujka 2025.
- na iznos od 10,79 EUR od 16. travnja 2025.
- na iznos od 14,02 EUR od 16. svibnja 2025.
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, na ime naknade troškova ovog parničnog postupka, isplatiti tužitelju iznos od 13,27 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 13,27 EUR teku od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok se u preostalom dijelu zatraženog troška u iznosu od 25,00 EUR, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je 13. listopada 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine koja se sastoji od glavnice u iznosu od ukupno 72,41 EUR i troška ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 25,00 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Javni bilježnik Luce Bronzan, Dr. A. Starčevića 24, Dubrovnik donijela je 28. studenoga 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj poslovni broj: Ovrv-6847/2025, UPP/OS-Ovrv-894/2025 kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 72,41 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor i stoga je sud, na temelju odredbi članka 282. stavak 3. 282. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17 dalje: OZ) i članka 287. stavak 1. OZ-a u vezi s člankom 57. i 58. OZ-a rješenjem poslovni broj Povrv-168/2025-2 od 15. siječnja 2026. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
4. Kako je utužena glavnica u iznosu od 72,41 EUR, tako se radi o sporu male vrijednosti u skladu s odredom 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
5. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 12. prosinca 2026. tuženik tvrdi da u stanu za koji je izvršen obračun ne živi nitko od kada je isti kupljen te da nitko ne troši vodu, a da stan nema vodovodnu instalaciju.
6. Tužitelj u podnesku od 2. veljače 2026. navodi da je tuženika utužio za nepomirene račune: račun br. 067154819 u iznosu od 10,25 eura s danom dospijeća 15.10.2024., račun br. 067358660 u iznosu od 10,53 eura s danom dospijeća 15.11.2024., račun br. 067791435 u iznosu od 8,68 eura s danom dospijeća 15.01.2025., račun br. 068012749 u iznosu od 8,32 eura s danom dospijeća 15.02.2025., račun br. 060163603 u iznosu od 9,82 eura s danom dospijeća 15.03.2025., račun br. 060381808 u iznosu od 10,79 eura s danom dospijeća 15.04.2025., račun br. 060599782 u iznosu od 14,02 eura s danom dospijeća 15.05.2025. te da ukupno dugovanje po rješenju o ovrsi Ovrv-61923/2025 iznosi 100,03 EUR, a isto se odnosi na glavnicu u iznosu od 72,41 EUR, kamate u iznosu od 2,62 EUR te nastale troškove u iznosu od 25,00 EUR, koje dugovanje tuženik nije podmirio ni do dana sastavljanja tog podneska. U odnosu na navode tuženika o tome da u predmetnom objektu ne postoji potrošnja vode niti vodovodna instalacija, ističe kako tuženik takve navode ne potkrjepljuje s dokazima. Dostavlja u spis Izvadak iz knjige položenih ugovora kojeg navodi da je vidljivo kako je upravo tuženik zaveden kao vlasnik objekta na predmetnoj adresi i to na temelju kupoprodajnog ugovora od dana 15. travnja 2014. Poziva se na odredbu članka 2. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga kojim je propisano: "Korisnik vodne usluge je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, odnosno iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga te i drugi lsporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno Zakonom o vodnim uslugama." Tužitelj ističe da je tuženik zaprimio i opomenu pred ovrhu, iako tužitelj nije zakonski obvezan dostavljati opomenu, no ista da mu je dostavljena iz razloga dodatnog obavještenja o dugovanju. Predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi izdanog od strane javnog bilježnika Luce Brozan iz Dubrovnika, posl. br. Ovrv-6847/2025 od dana 28. studenoga 2025., kojim je ovršeniku naložena isplata iznosa od 72,41 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:
- iznos od 10,25 eura s danom dospijeća 15.10.2024. do isplate
- iznos od 10,53 eura s danom dospijeća 15.11.2024. do isplate
- iznos od 8,68 eura s danom dospijeća 15.01.2025. do isplate
- iznos od 8,32 eura s danom dospijeća 15.02.2025. do isplate
- iznos od 9,82 eura s danom dospijeća 15.03.2025. do isplate
- iznos od 10,79 eura s danom dospijeća 15.04.2025. do isplate
- iznos od 14,02 eura s danom dospijeća 15.05.2025. do isplate , po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 28. studenoga 2025. pa do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak, na sudsku pristojbu u iznosu 13,27 eura uvećan za zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate.
7. Tuženiku je podnesak tužitelja od 2. veljače 2026. uredno dostavljen 19. veljače 2026., međutim, tuženik nije u roku od petnaest dana od dana dostave navedenog podneska iznio daljnje činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve ili odgovara na činjenične navode tužitelja, niti predložio dokaze potrebne za utvrđivanje navedenih činjenica, iako je na to bio upozoren rješenjem ovog suda od 15. siječnja 2026.
8. Tijekom postupka sud je pregledao Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja na dan 24. rujna 2025. za dužnika AČ (list 9 spisa), račun broj: 61923 (list 10 spisa), račun od 25. ožujka 2025. za 03/2025 za obveznika broj:
9000007485037 s obračunom potrošnje vode (list 31-34 spisa), račun od 25. siječnja 2025. za 01/2025 za obveznika broj: 9000007485037 s obračunom potrošnje vode (list 35-38 spisa), račun od 25. listopada 2024. za 10/2024 za obveznika broj:
9000007485037 s obračunom potrošnje vode (list 41-44 spisa), račun od 25. veljače 2025. za 02/2025 za obveznika broj: 9000007485037 s obračunom potrošnje vode (list 45-48 spisa), račun od 25. prosinca 2024. za 12/2024 za obveznika broj:
9000007485037 s obračunom potrošnje vode (list 51-54 spisa), račun od 25. travnja 2025. za 04/2025 za obveznika broj: 9000007485037 s obračunom potrošnje vode (list 57-60 spisa), karticu dužnika šifre obveznika 9000007485037 na ime AČ od 2. veljače 2026. (list 39-40 spisa), opomenu pred ovrhu od 15. srpnja 2025. (list 49-50 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora za Grad Zagreb, broj [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] (list 55-56 spisa).
9. Tužbeni zahtjev je osnovan, a iz razloga kako slijedi.
10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom dospjele tražbine za pruženu vodnu uslugu (usluge opskrbe i odvodnje) za razdoblje od listopada 2024. do travnja 2025. u ukupnom iznosu od 72,41 EUR.
11. Iz činjeničnih navoda iznesenih u prigovoru proizlazi da tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da isti tvrdi kako se u predmetnom stanu ne koristi voda jer u istom, otkad je stan kupljen, nitko ne živi te tvrdi da stan nema vodovodne instalacije. Tuženik u pogledu navedenih činjenica ne predlaže izvođenje određenih dokaza kojim bi potkrijepio svoje činjenične navode. Tužitelj, pak, u spis dostavlja isprave, koje su pregledane u ovom postupku, a iz kojih se izvodi zaključak da su stranke u ugovornom odnosu jer se radi o stanu u stambenoj zgradi koja je priključena na vodovodnu mrežu, da je tuženik evidentirani korisnik usluga tužitelja za prostor na adresi [adresa] u [adresa] za koji se prijavljena 1 osoba kućanstva, što proizlazi iz dostavljenih računa sa specifikacijom potrošnje te iz kartice dužnika. Iz pregledanog izvatka iz knjige položenih ugovora proizlazi da je upravo tuženik upisan kao vlasnik stana u I (prvom) katu lijevo koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 47,98 čm u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest. br. 1714/1, po novoj izmjeri čest. br. 4404 k. o. [katastarska općina], broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] u KPU Grad Zagreb, i to od 15. travnja 2014. Iz kartice dužnika proizlazi da je tuženik u razdoblju nakon 15. travnja 2014. vršio uplate po terećenju tužitelja za ranija razdoblja.
12. Odredbom članka 38. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj: 66/2019, dalje: Zakon o vodama) je propisano da je dan početka korištenja vodnih usluga, osim usluge pražnjenja i odvoza komunalnih otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje, dan priključenja na komunalne vodne građevine koje su u pogonu, koji je kao takav određen u radnom nalogu javnog isporučitelja vodnih usluga za priključenje i supotpisanom od budućeg korisnika vodnih usluga ili u pisanom ugovoru o isporuci vodnih usluga ili dan promjene korisnika vodnih usluga na nekretnini već priključenoj na iste građevine (stavak 1.). Na početak i prestanak korištenja vodne usluge pražnjenja i odvoza komunalnih otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje primjenjuju se opći uvjeti isporuke vodnih usluga (stavak 2.). Odredbom članka 3. točke 6. Zakona o vodama je propisano da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom. Odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o vodama je propisano da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).
13. Prema članku 3. točki 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik grada Zagreba br. 17/2013., dalje: Opći i tehnički uvjeti) na koje se tužitelj poziva u svom podnesku, na svojim računima i koji su javno objavljeni, korisnik vodne usluge je svaka je fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Uvjeta izjednačena s tim osobama (u daljem tekstu: korisnik). Odredbom članka 11. Općih i tehničkih uvjeta propisano je kako se smatra da je korisnik usluge prihvatio uvjete za korištenje vodnih usluga iz ovih Uvjeta, ako je nakon njihova stupanja na snagu nastavio koristiti vodne usluge (stavak 1.). Korisnik usluge može otkazati korištenje vodnih usluga zbog preseljenja, odnosno trajnoga prestanka korištenja stana odnosno poslovnoga prostora (stavak 2.). Za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih usluga sve do početka novog obračunskog razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio Isporučitelja o promjeni korisnika (stavak 3.). Korisnik usluge i novi korisnik iz odredbe stavka 3. ovoga članka dužni su o nastaloj promjeni obavijestiti Isporučitelja usluge u roku od 8 dana, te solidarno odgovaraju za plaćanje vodne usluge do trenutka dostavljanja vjerodostojne dokumentacije o promjeni korisnika. Ukoliko korisnik usluge, kojeg Isporučitelj usluge vodi u evidenciji korisnika odnosno s kojim je Isporučitelj sklopio ugovor o korištenju vodne usluge, pravodobno ne dostavi Isporučitelju vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni iz stavka 3. ovoga članka, ostaje u obvezi podmiriti pružene usluge za sve vrijeme dok ne dostavi dokumentaciju kojom dokazuje prijavu promjene (stavak 4.). Prema članku 86. Općih i tehničkih uvjeta količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje se vodomjerom, a cijena usluge obračunava se prema očitanoj potrošnji metara kubičnih i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje. Prema članku 93. Općih i tehničkih uvjeta isporučitelj je dužan voditi evidenciju o korisnicima i broju osoba kod pojedinoga korisnika usluge (stavak 1.). Broj osoba kod pojedinoga korisnika usluge utvrđuje se na temelju pisane izjave upravitelja zgrade ili predstavnika suvlasnika koji su za to ovlašteni sukladno važećim zakonskim propisima. Iznimno, u stambenim zgradama gdje nema navedenih ovlaštenih osoba prihvatit će se izjava pojedinoga korisnika kojom obavlja promjenu broja osoba svoga kućanstva (stavak 2.). Ukoliko pojedini korisnik smatra izjavu ovlaštene osobe iz stavka 2. ovoga članka netočnom, svaki korisnik ponaosob može Isporučitelju dostaviti izjavu o broju osoba – članova svoga kućanstva ovjerenu kod javnog bilježnika. Isporučitelj usluge ovlašten je broj osoba kod pojedinoga korisnika usluge utvrditi i na drugi način, odnosno zatražiti drugi dokaz (stavak 3.). Ukoliko ovlaštena osoba iz stavka 2. ovoga članka ili korisnici Isporučitelju dostave izjavu o broju članova kućanstva ovjerenu potpisom većine korisnika, ista će se jedina smatrati pravovaljanom (stavak 4.). Ovlaštena osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je promjenu broja osoba kod pojedinoga korisnika usluge prijaviti Isporučitelju najkasnije do 25. dana u tekućemu mjesecu, da bi ona imala učinka u tome mjesecu (stavak 5.). Promjena broja osoba kod pojedinoga korisnika koja ne traje dulje od mjesec dana ne obračunava se (stavak 6.).
14. Tuženik ne osporava da bi bio vlasnik stana na adresi [adresa] u [adresa] u odnosu na koji tužitelj tvrdi da se potrošnja odnosi, već osporava da bi se stan uopće koristio odnosno da bi bio podoban za korištenje usluga tužitelja. Činjenica da je tužitel j osoba koja je evidentirana kao korisnik, i to slijedom činjenice da je on vlasnik predmetnog stana, proizlazi iz pregledane dokumentacije. Što se tiče podobnosti stana za korištenje usluga tužitelja, za reći je kako nije logično da bi tuženik, koji sada osporava da u predmetnom stanu uopće postoji vodovodna instalacija, ranije podmirivao račune kojima je od strane tužitelja terećen upravo za usluge vodoopskrbe i odvodnje za predmetni stan. Tuženik osim navedenog, tvrdi da u stanu nitko ne živi otkad je stan kupljen, pa ni po toj osnovi nije jasno zašto bi isti plaćao račune za ranija razdoblja, ako sada tvrdi da u predmetnom stanu nitko ne živi još otkako je isti kupljen. Osim toga, sukladno općim i tehničkim uvjetima isporuke vode, korisnici usluga imaju pravo u slučaju promjene članova kućanstva kod pojedinog korisnika usluge, prijaviti isto predstavniku stanara ili upravitelju koji je potom dužan isporučitelju usluge najkasnije do 25.- tog u mjesecu dostaviti pisanu izjavu o broju osoba u kućanstvu. Tuženik nije dokazao da bi išta od navedenog napravio, a ne navodi niti da bi u pogledu pojedinih računa tužitelju izjavio reklamaciju istih, na što je također imao pravo i na što je u svakom računu upozoren. Slijedom toga, njegovi izneseni prigovori su paušalni i nisu dokazani.
15. Dakle, kako, pored utvrđene činjenice da je tuženik kao vlasnik predmetnog stana evidentiran i kao korisnik tog stana u evidencijama tužitelja , te pored činjenice da je tužitelju po izdanim računima plaćao usluge vodoopskrbe i odvodnje za prethodno razdoblje, tuženik propustio dokazati da se u predmetnom razdoblju stan doista nije koristio, odnosno da bi uopće ovlaštenu osobu obavijestio o tome da stan nitko faktički ne koristi, teret dokaza za koje činjenice je na tuženiku, tako je utvrđeno da su u predmetnom razdoblju na predmetnom potrošnom mjestu korištene usluge vodoopskrbe i odvodnje tužitelja, a obveznik kojih je evidentirani korisnik stana, ujedno i vlasnik istog, upravo tuženik
16. S obzirom na to da je utvrđeno da je tuženik kao stranka u obveznom odnosu koristio vodne usluge tužitelja on je, u skladu s načelom savjesnosti i poštenja sadržanom u odredbama članka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), dužan podmiriti nastalo dugovanje. Dužnost izvršavanja i odgovornost za ispunjenje obveza sudionika u obveznom odnosu propisana je i odredbom čl. 9. ZOO-a.
17. Visina potraživanja proizlazi iz Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja na dan 24. rujna 2025. za dužnika AČ (list 9 spisa), računa broj: 61923 (list 10 spisa), računa od 25. ožujka 2025. za 03/2025 za obveznika broj: 9000007485037 s obračunom potrošnje vode (list 31-34 spisa), računa od 25. siječnja 2025. za 01/2025 za obveznika broj: 9000007485037 s obračunom potrošnje vode (list 35 -38 spisa), računa od 25. listopada 2024. za 10/2024 za obveznika broj: 9000007485037 s obračunom potrošnje vode (list 41-44 spisa), računa od 25. veljače 2025. za 02/2025 za obveznika broj: 9000007485037 s obračunom potrošnje vode (list 45 -48 spisa), računa od 25. prosinca 2024. za 12/2024 za obveznika broj: 9000007485037 s obračunom potrošnje vode (list 51-54 spisa) i računa od 25. travnja 2025. za 04/2025 za obveznika broj: 9000007485037 s obračunom potrošnje vode (list 57 -60 spisa) dovedenih u vezu s odredbom članka 42. stavka 1. Zakona o vodama..
18. S obzirom da je sud iz provedenih dokaza utvrdio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tuženiku je na temelju odredbe članka 9. ZOO-a naloženo platiti naknadu za korištenje usluge vodoopskrbe i odvodnje u iznosu od 72,41 EUR.
19. Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju članka 29. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate. Stoga je ovaj sud našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata po datumu dospijeća svakog pojedinog utuženog mjesečnog iznosa, a stopa zateznih kamata je određena na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO.
20. S obzirom na to da se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu (točka 2., broj: Su-IV-204/17) presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, tako o zatraženom ovršnom trošku valja odlučiti zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku.
21. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama članaka 154. stavka 1. ZPP, s obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, pa je dužan tužitelju naknaditi troškove ovog postupka.
21.1. Tužitelj je tijekom postupka zatražio naknadu troškova ovog postupka, i to trošak javnobilježničke nagrade u ukupnom iznosu od 25,00 EUR kao trošak nastao u ovršnom postupku vođenom pred javnim bilježnikom te trošak sudske pristojbe u iznosu od 13,27 EUR, sve uvećano za zatezne kamate.
21.2. Tužitelju nije priznat trošak naknade javnobilježničke nagrade, s obzirom da u spisu nema dokaza da je isti imao taj trošak. Naime, u spisu nema ni poziva javnog bilježnika na plaćanje predujma, niti izdanog računa javnog bilježnika o plaćanju ovog troška, ako bi isti bio plaćen od strane tužitelja. Tužitelj je bio u obvezi dokazati da mu je ovaj trošak stvarno i nastao, što isti nije napravio. Tužitelju je priznat zatraženi trošak od 13,27 EUR na ime sudske pristojbe na presudu budući da je tužitelj pristojbu u iznosu od 13,27 EUR za presudu obvezan platiti na temelju članka 3. stavka 2. ZSP -a u vezi s člankom 4. točkom 4. ZSP-a, te na temelju Tar. br. 2. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018, 51/2023, dalje u tekstu: ZSP), pa je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, naloženo tuženiku, u roku propisanom člankom 328. stavkom 2. ZPP, platiti tužitelju troškove cjelokupnog postupka u ukupnom iznosu od 13,27 EUR.
22. Slijedom navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP održati na snazi platni nalog za iznos glavnice od 72,41 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke presude) te o troškovima cjelokupnog postupka donijeti zasebnu odluku sadržanu u točki II. izreke.
U Dubrovniku 24. ožujka 2025.
Sutkinja
Mirna Franić Rapajić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a) i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP - a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. tužitelju putem e-komunikacije uz rješenje o pristojbi na presudu
2. tuženiku putem e-pošte