K-1091/2018-22
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split, Gundulićeva 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Barbari Kraljević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Antonije Ivšak, u kaznenom postupku protiv okrivljenog MU zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1706/2018 od 13. studenoga 2018., nakon javne rasprave održane 7. listopada 2025., 6. studenoga 2025., 26. siječnja 2026., 23. veljače 2026. i 19. ožujka 2026., u prisutnosti opunomoćenika oštećenice Hrvoja Bralića, odvjetnika u Splitu i zamjenika u ODO u Splitu ŽU, **.**.2026. objavio je i
p r e s u d i o
a)
Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26., dalje: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu broj K- 1091/2018 od 19. travnja 2019. u odnosu na okrivljenog MU.
b)
Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26, dalje: ZKP/08),
OKRIVLJENI: MU, zvani " M", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. KU i pok. LU, djevojački Ž, rođen **.**.1952. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, s mirovinom od 1.100,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, pismen sa završenom višom stručnom spremom, srednjeg imovnog stanja, vlasnik obiteljske kuće u [adresa], odlikovan, kazneno neosuđivan,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
I. da bi 6. kolovoza 2018. oko 16,00 sati u [adresa]., prišao UU i u nakani da kod imenovane izazove osjećaj straha uputio joj riječi: "Krvi ću ti se napiti, bolesna si, ludo, seljanko", što je kod UU izazvalo osjećaj straha za njezin tjelesni integritet,
dakle, da bi drugom ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti,
II. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano u čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona.
III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. tog zakona, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K-DO-1706/2018 od 13. studenoga 2018. protiv okrivljenog MU zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
1.1. Na temelju prijedloga iz optužnice, presudom broj K-1091/2018 od 19. travnja 2019. protiv okrivljenika je izdan kazneni nalog kojim je on proglašen krivim zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela. No, budući da je okrivljenik pravodobno izjavio prigovor protiv kaznenog naloga, postupak je nastavljen dostavljanjem spisa optužnom vijeću koje je optužnicu potvrdilo rješenjem broj Kov-258/19 od 8. srpnja 2019.
2. Stoga je pod točkom a) izreke ove presude, a na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08, citirani kazneni nalog stavljen izvan snage.
3. Prilikom očitovanja o optužbi na raspravi održanoj 7. listopada 2025., koja je sukladno članku 407. stavku 3. ZKP/08 počela iznova, okrivljeni MU izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret i da će svoju obranu iznijeti na početku dokaznog postupka, nakon čega je okrivljenik ispitan, a zatim je pročitan zapisnik Policijske postaje Omiš o prvom ispitivanju okrivljenika od 6. studenoga 2018. (listovi 25-28 spisa) te je reproducirana audio-video snimka tog ispitivanja (omot 29 spisa). Pročitana je i obrana okrivljenika s rasprave od 21. travnja 2023. (listovi 53-55 spisa).
4. U nastavku postupka, na raspravi su ispitani svjedokinja oštećenica UU te svjedoci AU, OU, CU, ĐU i ŠU.
5. Na temelju čl. 430. u vezi s čl. 329. i 330. ZKP/08 pročitane su isprave i reproducirane snimke, i to: specijalistički nalaz Klinike za kožne i spolne bolesti za okrivljenika od 25. rujna 2025. (list 69-70 spisa), specijalistički nalaz Klinike za onkologiju i radioterapiju za okrivljenika od 25. lipnja 2025. (list 71-72 spisa), otpusno pismo Klinike za kirurgiju od KBC Split za okrivljenika od 8. rujna 2020. (list 73-74 spisa), otpusno pismo specijalne bolnice za ortopediju Biograd na moru za okrivljenika od 7. listopada 2020. (list 75 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Omiš broj 00094608 (list 9 spisa), DVD medij s fotografijama i snimkama izuzetima od AU (omot 10 spisa) i optužni prijedlog Policijske postaje Omiš od 30. kolovoza 2018. (list 17 spisa).
6. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 odbijeni su kao nevažni i odugovlačeći prijedlozi okrivljenika za ispitivanjem svjedoka KU, okrivljenikovog sina, i EU, okrivljenikove nevjeste. Naime, s obzirom na rezultate već izvedenih dokaza, sud je ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje sudske odluke te da se izvođenjem predloženih dokaza ne bi utvrdile činjenice koje su važne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, a koje već na nedvojben način nisu utvrđene.
7. Prije završetka dokaznog postupka, na temelju čl. 431. st. 3. i 4. ZKP/08, iz spisa su kao nezakoniti dokazi izdvojene službene zabilješke Policijske postaje Omiš o obavljenim obavijesnim razgovorima s UU (list 18 spisa) i sa DU (list 19 spisa), koji materijali će se nakon pravomoćnosti rješenja o izdvajanju zatvoriti u poseban omot i predati sucu istrage radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa, i ne mogu se razgledati niti koristiti u postupku. Navedene službene zabilješke sastavljene su na temelju obavijesti policije dobivenih od građana, a takve obavijesti ne mogu se koristiti u postupku i na njima se ne može temeljiti sudska odluka.
8. Na kraju dokaznog postupka, pročitani su uvjerenje iz kaznene evidencije od 19. ožujka 2026. (list 98 spisa) i potvrda iz prekršajne evidencije od 19. ožujka 2026. (list 99- 100 spisa) za okrivljenika.
9. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, sud je, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, zaključio da nije dokazano da je okrivljeni MU počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, zbog čega je okrivljenika oslobodio optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08, kako je to navedeno u izreci presude.
10. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak.
11. U postupku nije bilo sporno da su okrivljeni MU i žrtva UU **.**.2018. oko 16,00 sati u [adresa], na adresi [adresa]. imali verbalni konflikt jer tu činjenicu okrivljenik nije osporio. Nije sporno ni da je odnos između okrivljenika i oštećenice UU duže vrijeme narušen zbog spora u vezi s okrivljenikovim građevinskim zahvatima na njegovoj kući, a čiju zakonitost osporava žrtva UU koja je zbog toga protiv njega podnosila prijave. Nije sporno ni da je zbog tih okrivljenikovih građevinskih zahvata poremećen odnos između okrivljenika i njegove susjede, svjedokinje OU i da njih dvoje ne komuniciraju.
12. Međutim, u postupku je, s obzirom na obranu okrivljenika, bilo sporno je li okrivljenik kritične prigode, u nakani da kod nje izazove osjećaj straha, žrtvi UU izgovorio riječi: "Krvi ću ti se napiti, bolesna si, ludo, seljanko" i jesu li te riječi kod nje izazvale osjećaj straha.
13. Ispitan u policiji (omot 15 spisa), okrivljenik je negirao izvršenje predmetnog kaznenog djela. U bitnom je naveo da dok je na toj nekretnini bila stara kuća-potleušica, da je sve bilo u redu, a onda je odlučio sa suprugom sagraditi kuću za svoju djecu i unučad u staroj jezgri grada. Za to je ishodio sve legalne papire od konzervatora i građevinske službe. Srušio je staru kuću i izgradio novu u kojoj stanuju njegovi sinovi i unuci. U sklopu te kuće nalazi se kafić koji iznajmljuje kako bi mogao vraćati kredite, no mladost koja tu dođe tijekom ljeta i zime stvori galamu ispred kafića i onda on ispadne kriv, iako on tu ne živi. Zbog toga se stvorila velika mržnja od strane tih ljudi, a smeta im i to što je njegova kuća u većim gabaritima nego što je prije bila, nije mogao zamisliti da takva mržnja može postojati, iako je susjedima rekao da ukoliko ih smeta galama da mogu zatražiti pomoć policije. Njegov sin je iznajmio jedan apartman u toj kući kako bi mogao financirati kredit pa je UU vrijeđala i omalovažavala njegove goste zbog čega je intervenirala i policija na poziv njegovog sina. UU je zbog zavisti podnijela preko stotinu prijava i protiv njega i protiv ljudi koji rade u tom kafiću. Kritične prigode on UU nije prijetio, samo joj je rekao da se ostavi njegove obitelji. Inače, UU je kaznenu prijavu protiv njega podnijela mjesec dana nakon događaja kojem su prisustvovali policijski službenici ŠU i CU i oni mogu potvrditi da on nikome nije prijetio. Za slučaj da je bila izgovorena prijetnja, policajci bi protiv njega podnijeli prijavu. UU ga je puno puta provocirala i na nacionalnoj osnovi, iako je on invalid Domovinskog rata i 5 godina je bio pripadnik specijalne policije i nema terena gdje nije bio i čega se sve nije nagledao. Inače, on je na mjesto događaja došao nakon što je ondje već bila policija, a policija je došla jer ih je pozvao njegov sin da se maltretiraju njegovi gosti. U vrijeme kada je on ondje došao, tu su bile UU i njezina kći. UU je stajala na ulici ispred svog ulaza. On je ranije radio kao policijski službenik u policiji i zna koje su posljedice prijetnje. Uočio je da se na prozoru susjedne kuće nalazi susjeda OU koja radi u dogovoru s UU. Protiv OU postoji nekoliko prekršajnih prijava od strane policije zbog remećenja javnog reda i mira spram njegovog sina. Moguće je da je OU nešto i čula, no ona i UU su toliko usko povezane da će sigurno krivo svjedočiti, odnosno svjedočit će u njezinu korist.
14. Iznoseći obranu na raspravi od 21. travnja 2023. (list 55 spisa), okrivljenik je također negirao izvršenje kaznenog djela. U bitnom je naveo da je on 6. kolovoza 2018. bio nešto iznerviran, ali zbog toga je proglašen krivim zbog narušavanja javnog reda i mira i izrečena mu je novčana kazna. Ako sud pronađe tu presudu, vidjet će se da je datum potpuno isti i da u toj presudi nisu označene riječi koje bi se odnosile na prijetnju UU, kako ona tvrdi. UU ga je bez ikakve osnove prijavila. On je krvavo ratovao da bi se uspostavila samostalna hrvatska država i za to je i odlikovan, ali je nažalost ratni vojni invalid i bio je ranjavan. Danas je dosta bolestan, ima bolestan kuk, kralježnicu, debelo crijevo, a mora i na operaciju prostate. Njegova dva sina i nevjesta mogu posvjedočiti da nije prijetio UU jer su oni tu bili. Njegov sin HU je u Hrvatskoj i on to može svjedočiti. Taj dan nervoza je nastala radi prozora na kući. UU je zajedno sa svojom rodbinom trajno ljubomorna i zločesta osoba i ta njezina ljubomora se ispoljava na razno razne načine i uvijek hoće neke provokacije. To je glavni problem, a on se uvijek suspregne jer ne želi daljnje sukobe s njome, da podiže u odnosu na njega lažne optužnice. Njegovi prozori doslovno gledaju na njezino dvorište. Njegova kuća nije protupravno izgrađena, ali to njoj jednostavno smeta. U njegovih 71 godinu nikada nije bio osuđivan.
15. Iznoseći obranu na raspravi održanoj 7. listopada 2025. (listovi 66-67 spisa) okrivljenik je naveo da u cijelosti opovrgava izvršenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret. To su sve laži, insinuacije i mržnja od strane UU. Ne poriče da je u tom događaju zbog kojeg ga se tereti došlo do narušavanja javnog reda i mira, kako je to policija utvrdila. On je zbog toga već pravomoćno proglašen krivim i platio je novčanu kaznu. Prekršaj zbog kojeg je proglašen krivim počinio je upravo 6. kolovoza 2018., na dan kad ga se neosnovano tereti da je zaprijetio UU, koja je tek dva mjeseca nakon tog navodnog događaja protiv njega podnijela kaznenu prijavu. Kritičnom događaju prisustvovali su njegovi sinovi KU i ĐU te nevjesta EU, oni su se nalazili pored njega, ispred kuće pred kojom se odvijao cijeli incident. Kategorički tvrdi da ni u jednom trenutku nije zaprijetio UU. Inače, u međuvremenu je obolio od zloćudne bolesti, liječi se od melanoma kože i raka prostate, a ranije je već imao operaciju desnog kuka. Sve je to vidljivo iz medicinske dokumentacije koju prilaže spisu. Pored toga, dijagnosticiran mu je PTSP zbog traumatskih događaja koje je proživio kao sudionik Domovinskog rata, kao pripadnik specijalne policije MUP-a. UU ga neosnovano prijavljuje zbog ilegalne gradnje iako je sve radove na kući poduzimao u skladu s dozvolama i odlukama konzervatora.
15.1. Dana **.**.2018. UU mu je ponovo prigovorila da je potplatio konzervatore i da je na kući otvorio prozore iako to nije smio. U jednom trenutku UU ga je poslala u "pičku materinu", a on joj je odvratio na isti način, ali nikakvu prijetnju nije izrekao. Koliko se sjeća, u vrijeme tog događaja pored UU nalazila se samo njezina kći. Sjeća se da je UU nakon tog incidenta pozvala policiju koja je na mjesto događaja pristupila nakon 15-ak minuta. Jedan od policijskih službenika bio je CU iz PP Omiš, a s njime je došao još jedan policijski službenik. Po dolasku policije, UU i on dali su policijskom službeniku CU svoje izjave. U vrijeme dolaska policije situacija se već primirila, odnosno nije bilo novog narušavanja javnog reda i mira u vrijeme njihovog dolaska. Inače, on je službenu bilješku koju je policijski službenik CU sastavio u povodu uzimanja njegove izjave na mjestu događaja dostavio ovom sudu uz podnesak koji je uputio sutkinji Mili Kragić nakon što mu je dostavljena optužnica na odgovor. Kada je okrivljeniku predočena službena bilješka na listu 44 spisa, naveo je da se radi upravo o bilješci koju je netom spomenuo. Tu bilješku predao mu je policijski službenik koji je nekada radio u PP Omiš, a koji je u međuvremenu odselio u Australiju, s tim da ne želi kazati njegovo ime da ga ne bi dovodio u neugodnu poziciju. Taj službenik mu je rekao da je tu bilješku pronašao u policijskom spisu. Ne zna je li ta bilješka dostavljena i ODO-u. Nakon što su UU i on izašli iz sudnice prekršajne sutkinje u [adresa], a u kojem postupku su oboje novčano kažnjeni zbog narušavanja javnog reda i mira u događaju od **.**.2018., UU mu je pred zgradom suda izgovorila: "Ti si moga muža odveo u grob, zgorčat ću ti život" i upravo nakon tih riječi, poslije dva mjeseca UU podnijela je protiv njega prijavu za ovu prijetnju.
15.2. Inače, on je pred ovim sudom već jednom iznosio svoju obranu i kod te obrane u cijelosti ostaje, pa ukoliko je sada nešto propustio kazati, želio bi da se i ta njegova ranija obrana uzme u obzir. Kako je lošeg zdravlja, više se ne može prisjetiti svih detalja koje je iznosio u ranijim obranama pred policijom i pred ovim sudom, no u cijelosti ostaje kod tih obrana. Naglasio je da OU uopće nije prisustvovala spornom događaju i on s tom osobom ne komunicira već 10 godina upravo zbog narušenih međususjedskih odnosa budući da ga je ona prijavljivala zbog protupravne gradnje kao i UU. UU i OU su kućne prijateljice i to je razlog zbog kojeg ju je UU predložila kao svjedokinju.
16. S druge strane, svjedokinja oštećenica UU ispitana na raspravi (listovi 78-81 spisa) u bitnom je navela da se predmetni događaj zbio u ljetnim mjesecima 2018. godine, oko 16,00 sati. Ona stanuje u [adresa] na adresi [adresa], dok okrivljenik stanuje u istoj ulici, anagrafske oznake 6. Ona i okrivljenik su prvi međašni susjedi sa sjeverne strane. Inače, MU u početku nije imao pristup sa sjeverne strane, tj. nije imao otvore prema njezinoj kući, no onda je poduzeo građevinske zahvate na način da je izgradio veći objekt s nekoliko prozora od kojih devet otvora gleda izravno na njezinu kuću i ima direktni pogled na njezinu terasu. Prvotni dogovor je bio da će se na tim otvorima nalaziti samo staklene stjenke kako bi okrivljenik imao svjetlo u svojoj kući, međutim, okrivljenik je u te otvore ugradio prozore, a onda je u međuvremenu podigao još jedan kat i tako izišao "iz gabarita" građevinske dozvole zbog čega je podnijela građevinskoj inspekciji prijavu i taj objekt još uvijek nije legaliziran. Kritične prigode, u poslijepodnevnim satima, spavala je u spavaćoj sobi, a njezina kći AU bila je u dnevnom boravku. Inače, ona, kao i MU, u turističkoj sezoni bave se iznajmljivanjem apartmana. Odjednom je začula lupanje po prozoru njezine susjede OU, to lupanje je bilo toliko intenzivno da je doslovce skočila iz kreveta, a izvana je dopirala vika KU, sina MU. Čula je da nekome viče "zovi mi policiju, mogu raditi što hoću, mogu srat, mogu pišat". Tada su njezina kći AU i ona izišle na terasu i vidjele da KU lupa po prozoru kuće susjede OU. AU je smirivala KU govoreći mu da je vrijeme dnevnog odmora i zamolila ga da prestane vikati jer da će u protivnom pozvati policiju. Zbog te vike njezini gosti koji su u to vrijeme bili smješteni na donjem katu njezine kuće odustali su od odlaska na rafting jer se stvorila neugodna atmosferaTada je nazvala svog sina K koji je bio u Splitu i u panici mu vičući rekla da zove "uskokovu" policiju. Dok je pričala sa sinom u hodniku kuće, kći AU je i dalje bila na terasi i mobitelom je snimala ponašanje KU, s tim da ga je prethodno upozorila da ga snima, tako da je na toj snimci zabilježen i njezin poziv sinu. AU je zvala policiju tako da su ubrzo na mjesto događaja došla dva policijska službenika. Službenici su KU govorili da se makne s terase i da uđe u kuću, a ona je u međuvremenu sišla u ulicu. Dok je silazila niz stepenice, čula je da KU nekome govori " L, dolazi srediti ovo, zvat' će mi vojnu policiju". Stala je ispred svoje kapije jer se bojala da će se možda pojaviti sin U nakon što ga je obavijestila što se zbiva pa je htjela spriječiti da ne dođe do još većeg incidenta zbog njegovog dolaska.
16.1. Dok je čekala pred kapijom, uočila je da nailazi MU iz pravca grada, tj. tržnice, te se uputio prema njoj, pri čemu je bio sav bijesan, ljutitog izraza lica, te joj je vičući govorio: "seljanko, vrati se na selo odakle si došla, ludo, krvi ću ti se napiti". Odmah zatim, čuvši tu viku, okrivljeniku su prišla dvojica policijskih službenika i uhvatili ga za ruke te povukli desetak metara dalje od nje. Za vrijeme dok se odvijao taj incident na ulici, policajci su u njezinoj kući uzimali izjavu od njezine kćeri AU. U jednom trenutku uočila je svoju susjedu OU koja se spuštala niz stepenice svoje kuće, no nije joj poznato je li ona prethodno čula na koji joj se način obratio okrivljenik. Zbog prijetnje koju joj je uputio okrivljenik podnijela je kaznenu prijavu u Policijskoj postaji Omiš, s tim da se ne može sjetiti je li to učinila istog dana ili sutradan. U trenutku kada joj je okrivljenik izgovarao te riječi, nije zamijetila je li tuda netko prolazio tko je mogao čuti što je rekao, bila je u panici i u strahu od onoga što joj je rekao.
17. Svjedokinja AU, kći oštećenice, ispitana na raspravi (listovi 81-82 spisa) u bitnom je navela da se predmetni događaj zbio 6. kolovoza 2018., taj datum joj je poznat jer u mobitelu još uvijek ima pohranjene dvije snimke koje je ranije predala policiji. Bila je u dnevnom boravku, a majka u spavaćoj sobi. Odjednom je začula glas susjeda KU, a to je bilo toliko glasno da je pomislila da je došao na njihovu terasu i čula je da viče "policija, policija". Izišla je na terasu kuće jer se preplašila da ne napada možda goste koji su bili smješteni na donjem katu njihove kuće. Tada je vidjela da KU stoji na balkonu svoje kuće, naslonjen glavom na prozor susjede OU. U istom trenutku uočila je da su na terasu izišli njihovi turisti koji su se uplašili zbog te vike i koji su odustali od odlaska na dogovoreni rafting na Cetini. KU je vikao "zovi policiju", pa je s terase pokušala smiriti KU jer da je vrijeme odmora i da će mu pozvati policiju. Na to joj je odvratio: "šta mi možeš, šta si sad ti izašla, ja mogu ovdje što hoću, ja mogu srat', pišat', šta mi vi možete". Na to mu je ponovila da se stiša i da će zvati policiju, no on se opet naslonio na prozor susjede OU i vikao "zovi policiju". Na to mu je rekla da će uzeti mobitel i da će ga snimiti pa se vratila u kuću. Majka UU bila je sva uznemirena pa je nazvala njezinog brata K i rekla mu da zove "uskočku" policiju. Inače, dok je snimala KU, glasno je komentirala da je ovo časni hrvatski vojnik koji će biti kažnjen zbog nečasnog ponašanja, misleći na njega jer je on djelatna vojna osoba. Tada ga je prestala snimati, a u međuvremenu je pozvala policiju. Nakon što je KU spomenula vojnu policiju, KU je otišao s terase i iz unutrašnjosti kuće nekoga je nazvao, no kako su bili otvoreni svi prozori, čula je da govori: " L, prite mi vojnom policijom, ajde dođi i riješi ovo".
17.1. Nakon desetak minuta došla su dva policijska službenika, jedan po prezimenu CU, a drugi po prezimenu ŠU. Službenik CU je došao u njihovu kuću i od nje uzeo izjavu, a zatim su službenik CU i ona zajedno sišli niz stepenice u dvorište ispred kuće. Za vrijeme dok je CU davala svoju izjavu o događaju majka se već nalazila na ulici, ispred dvorišne kapije, očekujući dolazak njezinog brata K. Baš u trenutku kad su policijski službenik CU i ona došli do kapije gdje su se nalazili njezina majka i policajac po prezimenu ŠU, uočila je nailazak MU koji se približavao užurbanim korakom, bio je sav bijesan i vičući je kazao njezinoj majci: "vištice jedna, vrati se na selo s kojeg si došla, sve ste vi ovo zakuvale". Dok je izgovarao te riječi on se njenoj majci približio jako blizu i kako je djelovao prilično agresivno, policijski službenici su ga obujmili rukama kako ne bi napao njenu majku, a zatim je okrivljenik na samom kraju, dok su ga službenici držali, njenoj majci rekao: "krvi ću ti se napiti". Plaši ju sama pomisao kako bi okrivljenik postupio prema majci da ga policijski službenici nisu zaustavili. Dok se odvijao taj incident na ulici, uočila je da se na prozoru nalazi njihova susjeda OU, a nije obraćala pozornost je li to čuo još netko od prolaznika, bila je u panici.
18. Svjedokinja OU, ispitana na raspravi (listovi 83-84 spisa) u bitnom je navela da je žrtva UU njezina prva susjeda s kojom je u dobrim odnosima. Okrivljeni MU je također njezin prvi susjed i s njime je do 2013. godine bila u korektnim odnosima, dok on nije bespravno izgradio svoju kuću, tada su se njihovi odnosi pogoršali, s njime se zapravo ne može uspostaviti normalna komunikacija jer on pokušava silom i agresijom prinuditi nju i UU kao prve susjede da mu popuste u pogledu te njegove bespravne gradnje, što one odbijaju. Ona je MU prijavila građevinskoj inspekciji zbog protupravnih zahvata na njegovom objektu, prijavljivala ga je u nekoliko navrata, no unatoč tim prijavama ništa se nije promijenilo, objekt je i dalje u istom stanju i okrivljenik ne poduzima ništa da bi svoju građevinu sveo u zakonite gabarite. Zbog cijele situacije ona s okrivljenikom nema više nikakav kontakt.
18.1. Navodi da ima neposredna saznanja o događaju koji se zbio u ljeto 2018. oko 16,00 sati. Dok je spavala, začula je da joj netko lupa po prozoru, pa se ustala i došla do prozora ispred kojeg je stajao KU koji je lupao po staklu. Nije otvarala prozor, no čula je da joj je izvana vikao "zovite policiju". Nakon otprilike 5-10 minuta došao je Ivanov otac MU, a u tom trenutku nalazila se ispred svoje kuće, na samoj ulici. Vidjela je da se MU zaletio prema gospođi UU i vikao joj je da će joj se krvi napiti. Samo je čula da joj je izgovorio te riječi, a onda je ušla u svoju kuću. U vrijeme kada je MU izgovorio UU te riječi, pored nje (UU, op.a.) se nalazio jedan policijski službenik, starosti oko 55 godina, a onda se kasnije ondje pojavio i drugi policijski službenik kojeg je uočila s drugog kata svoje kuće nakon što se vratila u kuću. Tog dana, MU se njoj nije obraćao, iako je stajala na ulici pored UU i njih dvije bile su udaljene nekoliko metara. Taj policijski službenik koji je stajao pored UU uhvatio je MU kada je čuo što je izgovorio UU jer je MU doslovno krenuo prema UU, kao da će je udariti, i da taj službenik njega nije uhvatio, on bi sigurno na nju nasrnuo.
19. Svjedok CU, ispitan na raspravi (listovi 90-91 spisa) u bitnom je naveo da je bio policijski službenik u Policijskoj postaji Omiš, a otišao je u mirovinu 1. siječnja 2020. Iz poziva za svjedočenje zaključio je da se radi o kaznenom predmetu koji se vodi protiv okrivljenog MU. Prije dolaska na sud prisjetio se intervencije zbog koje se vodi ovaj kazneni postupak, s tim da se zbog značajnog proteka vremena ne može sjetiti detalja tog postupanja. Dobro se sjeća da je s još jednim kolegom, imena mu se ne može sjetiti, imao postupanje tijekom 2018. godine zbog nekih nesuglasica između UU i MU. Dolaskom na mjesto događaja, adrese se više ne sjeća, ali zna da je ta kuća u [adresa] pored ribarnice, otišao je u kuću gospođe UU jer je ona i zvala policiju na intervenciju. Zapravo, moguće je da nije ulazio u njezinu kuću već da je UU zatekao u stubištu, tj. voltu ispred njezine kuće. Na prozoru susjedne kuće koja je udaljena niti jedan metar od kuće UU, uočio je njezinu susjedu, s tim da se njezinog imena ne sjeća.
19.1. U jednom trenutku, dok se nalazio na adresi UU, iz pravca ribarnice došao je MU. U vrijeme njegovog dolaska, UU i on (CU, op.a.) nalazili su se već na ulici, ispred njezine kapije. Dok je bio na ulici, a nakon dolaska MU, čuo je da MU nešto viče na UU, no ne sjeća je li joj tom prilikom uputio neku prijetnju. Inače, uobičajeni način policijskog postupanja je taj da ukoliko netko u prisutnosti policijskih službenika izgovori neku prijetnju prema trećoj osobi ili samom policijskom službeniku, da oni o tome sastavljaju službenu zabilješku u kojoj prepričaju sadržaj izgovorene prijetnje od strane te osobe. S obzirom na protek vremena, ne može se sjetiti je li u povodu ovog postupanja sastavio službenu zabilješku. To je bila njegova jedina intervencija kod gospođe UU, ne sjeća se je li ikada prije toga ili kasnije imao postupanje na adresi UU ili kod MU. Osobno poznaje i UU i MU. Naime, kad je imao 17 i pol godina, jedno vrijeme radio je kod UU, ona ga je zaposlila da prodaje žetone za igre na fliperu. MU također poznaje jer je on radio kao policijski službenik u Policijskoj postaji Omiš, s tim da je okrivljenik bio na rukovodećoj poziciji u toj postaji. Kada je u iskazu naveo da je MU vikao na UU, ne može se sjetiti što je točno govorio, pa tako ne može niti kazati je li UU na bilo koji način vrijeđao, prošlo je od toga dosta vremena.
19.2. Na upit zastupnika optužbe svjedoku sjeća li se je li MU kritične prigode fizički nasrnuo ili pokušao nasrnuti na UU i je li on (svjedok) ili njegov kolega policijski službenik zbog toga intervenirao, svjedok je naveo da se ne sjeća je li MU fizički nasrtao na UU i jesu li on ili kolega zbog toga intervenirali.
20. Svjedok ĐU, okrivljenikov sin, ispitan na raspravi (listovi 91-92 spisa) u bitnom je naveo da predmetni događaj pamti budući da je na njihovoj adresi intervenirala policija. Tog dana bio je u obiteljskoj kući na adresi [adresa], a ondje je bio i njegov otac MU. Došlo je do verbalnog sukoba između njegovog oca i njihove susjede, gospođe UU. Između njih je došlo do razmirice, bilo je povišenih tonova, ali je potpuno siguran da otac nikome nije izgovorio prijetnje, pa tako ni gospođi UU. Nakon toga, policija je intervenirala na adresi, svi koji su se ondje zatekli dali su izjave i poznato mu je da je policija protiv njegovog oca i gospođe UU podigla optužnicu, odnosno prekršajnu prijavu zbog remećenja javnog reda i mira. Inače, svi ti sukobi na relaciji njegove i obitelji gospođe UU događaju se zbog toga što je njegov otac poduzimao radove rekonstrukcije njihove obiteljske kuće, a gospođa UU i njezin pokojni suprug su se tome protivili, radi se o običnoj ljubomori i zavisti prema njima. Ta obitelj je nekada bila imućna, no pokojni suprug gospođe UU je zbog kockanja izgubio praktički cijelu njihovu imovinu i rasprodao je sve njihove poslovne prostore. Još i prije ovog događaja zbog kojeg je intervenirala policija, njegov otac i članovi njihove obitelji nisu imali dobar odnos s gospođom UU, taj odnos je bio zahlađen, a nakon ovog događaja, on gospođu UU uopće ne pozdravlja.
21. Svjedok ŠU, ispitan na raspravi (listovi 102-103 spisa), u bitnom je naveo da ne zna razloge zbog kojih je pozvan na sud, njemu imena MU i UU nisu poznata i ne može se prisjetiti da je ikada imao neko postupanje u odnosu na te osobe. Inače, tijekom 2018. godine radio je kao policijski službenik u Policijskoj postaji Omiš, a od studenoga 2018. radi u Policijskoj postaji Metković. Dok je radio u Policijskoj postaji Omiš, sjeća se kolege CU, no ne sjeća se da je ikada s njime bio zajedno u patroli.
21.1. Na upit zastupnika optužbe može li se izjasniti je li u razdoblju od 2018. do 2026. imao postupanja koja bi bila povezana s incidentnim događajima s elementima nasilja, svjedok je naveo da se ne može precizno izjasniti o broju takvih intervencija, ali okvirno procjenjuje da ih je u navedenom razdoblju imao 20-30.
22. Iz reproduciranih audio-video snimki (omot 10 spisa) proizlazi da na njima nije zabilježeno inkriminirano postupanje okrivljenog MU.
23. Čitanjem optužnog prijedloga Policijske postaje Omiš od 30. kolovoza 2018. proizlazi da je on podnesen protiv ovdje okrivljenog MU, GU (okrivljenikovog sina i svjedoka u ovom postupku) i OU (svjedokinje u ovom postupku), i to u odnosu na (drugi) događaj od 4. kolovoza 2018. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
24. Razjašnjavajući sporno pitanje je li okrivljenik kritične prigode zaprijetio žrtvi UU, sud je sveobuhvatno i kritički analizirao iskaze ispitanih svjedoka te materijalne dokaze, dovodeći ih u relaciju s obranom okrivljenog MU. Okrivljenik opovrgava da je žrtvi UU izgovorio prijetnju, a njegove navode potvrđuje svjedok ĐU, njegov sin. U isto vrijeme, oštećenica UU tvrdi da joj je okrivljenik, uz uvrede da je seljanka i luda, izgovorio prijetnju “da će joj se napiti krvi“, a da su se u to vrijeme policajci nalazili u njezinoj kući razgovorajući s njezinom kćeri. Svjedokinja AU potvrđuje navod svoje majke UU da joj je okrivljenik zaprijetio „krvi ću ti se napiti“. Međutim, ona sporni događaj opisuje drugačije od svoje majke jer prema njezinom iskazu proizlazi da se verbalni napad na njezinu majku UU odvio u dva akta, tako da je okrivljenik majci najprije izgovorio uvrede „da je vištica i da se vrati na selo", a zatim joj se agresivno približio, pa kad su ga policajci obujmili rukama okrivljenik je tada zaprijetio majci. Prema navodima svjedokinje OU, ona je u vrijeme spornog događaja bila na ulici u neposrednoj blizini žrtve UU i čula je da je okrivljenik žrtvi zaprijetio da će joj se napiti krvi, a pored žrtve se tada nalazio samo jedan policajac, a drugi se ondje pojavio nakon što se ona vratila u kuću. Ovakva verzija događaja koju je iznijela svjedokinja OU, i to u pogledu okolnosti gdje se ona nalazila u vrijeme upućivanja prijetnje UU, u izravnoj je koliziji s onim što su iskazale oštećenica UU i svjedokinja AU jer iz njihovih navoda proizlazi da se OU u kritično vrijeme uopće nije nalazila na ulici.
24.1. Prema tome, i svjedok ĐU, koji potvrđuje navode svog oca okrivljenog MU da nije prijetio UU, i svjedokinja oštećenica UU te svjedokinje AU i OU, nipošto se ne mogu smatrati neutralnim svjedocima na osnovi čijih iskaza bi sud mogao objektivno rekonstruirati kritični događaj jer oni itekako imaju razloga pristrano svjedočiti – svjedok ĐU razumljivo zbog bliske obiteljske relacije s okrivljenikom ima motiv dati povoljan iskaz za okrivljenika, dok su oštećenica i imenovane svjedokinje nesporno s okrivljenikom u ozbiljno poremećenom odnosu, a tijekom njihovog svjedočenja bio je očit njihov animozitet prema okrivljeniku pa one imaju razloga svjedočiti na način da okrivljenika inkriminiraju. Dodatno, pouzdanost iskaza svjedokinje OU umanjena je, ne samo zbog dugotrajne narušenosti njezinog odnosa s okrivljenikom, već i zbog izravne kolizije i nepodudarnosti njezinih navoda s navodima AU i UU, kako je to elaborirano u prethodnom tekstu ove odluke.
24.2. Stoga je sud razjašnjavajući sporno pitanje – je li okrivljenik u kritičnom događaju zaprijetio UU – posebnu pažnju posvetio iskazu svjedoka CU jer drugi ispitani policijski službenik ŠU nije imao nikakvih relevantnih saznanja o ovom događaju. Naime, svjedok CU ukazuje se jedinom osobom koja nije neposredno zainteresirana za ishod ovog postupka jer ni s okrivljenikom ni s oštećenicom nije u prijateljskom odnosu niti u konfliktu pa ga sud tretira neutralnim svjedokom. Ovaj svjedok se unatoč značajnom proteku vremena prisjetio brojnih detalja vezanih uz svoje postupanje u tom događaju, što nije neobično uzme li se u obzir da su mu u vrijeme policijske intervencije bili osobno poznati i UU i MU.
24.3. Iako se svjedok CU prisjetio brojnih detalja svog postupanja u kritičnom događaju, primjerice, razloga svoje intervencije, smjera iz kojeg je okrivljenik došao na samo mjesto događaja, činjenice da je okrivljenik vikao na UU, on se međutim nije mogao sjetiti da je okrivljenik te prigode UU zaprijetio, a nije se sjetio ni da je okrivljenik žrtvu vrijeđao i na nju fizički nasrtao kao ni da je on (CU) intervenirao radi zaštite žrtve, premda iz iskaza oštećenice UU i svjedokinje AU proizlazi da je svjedok CU bio očevidac prijetnje i da je aktivno intervenirao radi zaštite oštećenice. Po životnom iskustvu i logici bilo bi za očekivati da bi svjedok CU, kojem je ovaj događaj evidentno ostao u dobrom sjećanju, itekako zapamtio incident u kojem okrivljenik, kao njegov kolega iz policijske postaje na rukovodećoj poziciji, upućuje prijetnju njemu poznatoj žrtvi UU i na nju fizički nasrće. Drugim riječima, za svjedoka CU ovo nije bila tek jedna u nizu uobičajenih intervencija, već je bila specifična baš po tome što su mu oba aktera događaja bili osobno poznati – postupao je prema vlastitom kolegi MU i prema svojoj nekadašnoj poslodavki UU.
25. Dakle, u procesnoj situaciji u kojoj su iskazi oštećenice UU te njezine kćeri AU i njezine dobre susjede OU jedini inkriminirajući dokazi za okrivljenika, čije iskaze zbog naglašene pristranosti uvjetovane dugogodišnjim sukobom s okrivljenikom sud nije mogao prihvatiti kao pouzdane i vjerodostojne, a jedini neutralni svjedok CU nije se mogao sjetiti je li okrivljenik zaprijetio UU, u izostanku bilo kakvih drugih personalnih ili materijalnih dokaza, sud je zaključio da nije izvan svake razumne sumnje dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 koje mu se optužnicom stavlja na teret, pa ga je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 trebalo osloboditi optužbe.
26. S obzirom na to da je okrivljenik oslobođen optužbe, na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. tog zakona, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Split, 24. ožujka 2026.
SUTKINJA
Barbara Kraljević
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- Općinsko državno odvjetništvo u Splitu
- okrivljeni MU
- oštećenica UU
- opunomoćenik Hrvoje Bralić, odvjetnik u Splitu
- u spis
