Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-84/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog NA, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 2., u vezi člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog podnesene putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: K-67/2023 od 24. ožujka 2023., poslovni broj: K-67/2023 od 24. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog NA, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: K-67/2023 od 24. ožujka 2023., optuženi NA proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine, teška krađa iz članka 229. stavka 1. točka 2. u vezi člankom 228. stavkom 1. KZ/11, te je na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 10. studenog 2022., do 24. ožujka 2023.

1.2. Na temelju članka 560.d. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) utvrđeno je da novčani iznos od 100,00 USD / 100,48 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi ostvario kaznenim djelom protiv imovine, teška krađa iz članka 229. stavka 1. točke 2., u svezi člankom 228. stavkom 1. KZ/11, pa navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske, te je nalaženo optuženom da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 100 usd / 100,48 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, sud je optuženika obvezao da plati troškove kaznenog postupka i to paušalni trošak u iznosu od 70,00 eura / 527,42 kune, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude optuženi je podnio žalbu, putem branitelja Valentina Komljenovića, odvjetnika iz Šibenika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, te predlaže prihvatiti žalbu i pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje, ali pred drugim sucem.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku i predložilo da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika, kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Optuženi se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz članka 468. stavak 1. točka 2. ZKP/08, navodeći da se uredujući sudac morao izuzeti od suđenja u predmetnom postupku jer je svojevremeno bio okrivljeniku 2 godine košarkaški trener, što ozbiljno dovodi u sumnju sučevu nepristranost. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08, optuženi dalje pronalazi u činjenici da je sud optuženog kaznio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, iako je Općinsko državno odvjetništvo u optužnici predlagalo kaznu zatvora od 10 mjeseci, čime je po stavu optuženika prekoračena optužnica. Nadalje, optuženik u žalbi ističe da je od strane prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu, odnosno iskazu oštećenika datom prilikom sastavljanja kaznene prijave , koji iskaz se kao dokaz ne može upotrebljavati u kaznenom postupku.

7. Ispitivanjem pobijane presude povodom žalbe, te po službenoj dužnosti u skladu s ovlaštenjem iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, nije utvrđeno da bi tijekom postupka ili u pobijanoj presudi bila počinjena koja od bitnih postupovnih povreda iz naprijed navedene zakonske odredbe. Zbog navedenog žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

8. Name, činjenica da je sudac bio u nekom vremenskom periodu svoga života košarkaški trener optuženika, ni u kom slučaju ne ukazuje na nepristranost suca u negativnom kontekstu, već upravo suprotno takvo što bi moglo utjecati na nepristranost suca, ali u korist optuženika, što u konkretnom slučaju nije riječ, stoga navodi optuženika ne dovode do ozbiljne sumnje u sučevu nepristranost, te je u tom smislu žalbeni navod optuženika neosnovan.

9. Neosnovan je žalbeni razlog optuženika da je prvostupanjski sud izricanjem teže kazne od one predložene u optužnici prekoračio optužbu i time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08.

9.1. Naime, obzirom da je optuženik proglašen krivim upravo za ono djelo koje je predmet optužbe, pri čemu sud nije vezan prijedlogom kaznenopravne sankcije u optužnici, već zakonskim okvirom zaprijećene kazne za utuženo kazneno djelo, a u kojem okviru je sud, cijeneći utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, kaznu i izrekao, neosnovan je žalbeni prigovor okrivljenika da bi time od strane prvostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08.

10. Nadalje, u odnosu na žalbe navoda optuženika da se prvostupanjska presuda temelji na izjavi oštećenika koju je dao na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave, a što je nezakonit dokaz, uvidom u predmetni spis je utvrđeno da zapisnik o zaprimanju kaznene prijave, nije niti predložen, niti izveden kao dokaz u postupku, a niti je sud svoju odluku utemeljio na navedenom zapisniku, pa se tako ukazuje kao neosnovan žalbeni navod da je od strane prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, jer se presuda ne temelji na nezakonitom dokazu, odnosno iskazu oštećenika datom prilikom sastavljanja kaznene prijave.

11. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi da se pobijana presuda temelji na lošoj snimci nadzorne kamere, bez ijednog materijalnog dokaza, s tim što je pobijana presuda utemeljena isključivo na iskazu oštećenika.

12. Ovakvim sadržajem žalbene osnove pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj nije doveo u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda.

13. Pravilno je prvostupanjski sud svoj stav o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika zasnovao na materijalnim i personalnim dokazima izvedenim tijekom rasprava, te na osnovu istih, prije svega snimke video-nadzora "Automat kluba admiral" od dana 29. listopada 2022., utvrdio da je upravo optuženi, stavio novčanicu iz novčanika oštećenika u svoj džep, koja snimka video-nadzora u kombinaciji s izjavom oštećenika, da mu je otuđen novčani iznos od 100,00 USD, jasno i nedvojbeno ukazuje na optuženika kao počinitelja predmetnog kaznenog djela.

14. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, optuženik upućuje na iste.

15. Dakle, pravilno vrednujući dokaze provedene tijekom postupka, prigovor optuženika, vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja je i po ocjeni drugostupanjskog suda, neosnovan, te se ničim ne dovodi u sumnju pravilnost zaključak prvostupanjskog suda.

16. Činjenica da tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost optuženika, s pravom sud navodi na zaključak da je optuženik bio svjestan svojih radnji, te da se ne može opravdati predmetno protupravno postupanje.

17. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je u obrazloženju pobijane presude iscrpno i detaljno naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo i opširno analizirao sve provedene dokaze, te određeno i potpuno obrazložio zašto je prihvatio iskaz oštećenog i iznio argumente zašto ne prihvaća obranu optuženika, a koja obrazloženja u svemu prihvaća i ovaj sud.

18. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje optuženik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjskim sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba neosnovana .

19. Neosnovano se optuženi žali na odluku o kazni, jer je prvostupanjski sud prilikom izbora, vrste i mjere kazne ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je optuženom kao olakotno cijenio činjenicu da je vrijednost ukradene stvari relativno mala, dok mu je kao otegotno cijeni činjenicu dosadašnje osuđivanosti zbog istovrsnih kaznenih djela, što ga čini specijalnim povratnikom.

20. U predmetnom slučaju prvostupanjski je sud primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu optuženikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

21. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, izrečena kazna zatvora, nije preblaga, a niti prestroga za predmetno kazneno djelo, te će se s njom, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

22. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovane su žalbe optuženika zbog odluke o kazni, jer je izrečena kazna u svemu adekvatna utvrđenim olakotnim, ali i otegotnim okolnostima.

23. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

24. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski