REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2280/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Lovri Sardeliću, pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o., Umag, Nikole Tesle 11, OIB: 60787614257, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunovič d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnika Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 18. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 33,80 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 18. svibnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko kamatne stope priznate pod točkom I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 eura sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 24. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se djelomično zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 6,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao i u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni trošak od 144,91 eura preko stope dosuđene u točki III. izreke ove presude, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu dana 21. lipnja 2023. radi isplate iznosa od 33,80 eura. U tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 01. ožujka 2023. godine nastala je šteta na vozilu, marke KIA RIO, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – osiguranika po polici obveznog osiguranja, KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika, koju isti ima ugovorenu kod tuženika, a prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 17. ožujka 2023. godine procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2310252291. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je dana 09. svibnja 2023. godine poslao obavijest o izvršenoj uplati štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (lakirerski radovi). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 81-P1-2, a koji račun u ukupnom iznosu od 354,33 EUR / 2.669,71 kn (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 320,53 EUR / 2.415,03 kn (prema fiksnom tečaju konverzije, i to od 7,53450 kn za 1 EUR). Razliku od 33,80 EUR / 254,67 kn po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Dakle, tuženik je platio iznos od 320,53 EUR / 2.415,03 kn po računu, međutim nije plat io iznos od 33,80 EUR / 254,67 kn te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što prema izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) tuženik priznaje cijenu sata rada neovlaštenog servisa u iznosu od 120,55 kn / sat, odnosno 16,00 EUR / sat plus PDV za lakirerske i ostale radove, nakon poslane notifikacije o ustupanju tražbine tuženik priznaje cijenu sata rada tužitelja u iznosu od 173,29 kn / sat odnosno 23,00 EUR / sat plus PDV a tužitelj je likvidirao njegov rad na 212,50 kn / sat odnosno 28,20 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti zbog izdanog rabata u iznosu 15% na lakirerske radove. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 250,00 kn / sat, odnosno 33,18 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju i sljedeći stavovi nadležnih državnih agencija kao i sudska praksa. Dakle, postupanje tuženika je pogrešno obzirom da nema ugovorni odnos sa tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi „priznavao”, ”uvećavao” ili „umanjivao” nečiju cijenu rada, u konkretnom slučaju tužitelja. Obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 12. svibnja 2023. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 75,47 EUR / 568,64 kn na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, a koji iznos je tuženik djelomično isplatio na temelju osnovanog prigovora tužitelja ( poslane notifikacije o ustupanju tražbine i zahtijevanja da se isti iznos uplati tužitelju), a razliku preostale tražbine tužitelj potražuje putem ove tužbe. Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže da se donese presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a tužbeni zahtjev osporava se kako u osnovu tako i u visini. Tužitelj u prilogu tužbe dostavlja Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12.05.2023. godine. Tuženik osporava da je KZ kao Ustup itelj potpisala navedeni Ugovor. Naime, iz Prijave štete automobilskog kaska od 15.03.2023. godine, te Police kasko osiguranja vozila br. P 32 1024435621 vidljivo je da se na navedenim ispravama nalazi potpis koji je različit od potpisa ustupitelja na Ugovoru o ustupanju tražbine radi ispunjena od 12.05.2023. godine. Podredno, a za slučaj da se utvrdi da je JZ potpisala Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12.05.2023. godine tuženik navodi kao niže. Naime, tužitelj u točki II. tužbe navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 01.03.2023. godine nastala šteta na vozilu marke KIA RIO, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenikaosiguranika po polici obveznog osiguranja, KZ iz [adresa], te se dalje navodi da je tuženik u obvezi predmetnu štetu nadoknaditi po polici obveznog osiguranja štetnika, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, u članku 1.1. Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12.05.2023. godine navodi se da Ustupitelj KZ ima dospjelo novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku i to temeljem auto osiguranja dužnika, dok se u članku 1.2. Ugovora navodi da je navedeni račun dužnik dužan podmiriti s police osiguranja štetnika. Također, nije sporno da je vozilo marke KIA RIO, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu KZ iz [adresa] na dan 01.03.2023. godine bilo osigurano kod tuženika po polici automobilske odgovornosti, broj police automobilske odgovornosti: 321024435611. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije temeljem odredbe članka 23. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, obzirom da oštećenik kao vlasnik vozila nema pravo potraživati naknadu štetu na vozilu po polici automobilske odgovornosti svog vozila. Sukladno tome, oštećenik ne može na pravno valjan način Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12.05.2023. godine ustupiti tužitelju više prava nego što ih on sam eventualno može imati prema tuženiku po polici automobilske odgovornosti, polica broj [broj police], pri čemu je dužnik odnosno obveznik plaćanja računa br.81-P1-2 od **.**.2023. KZ, a ne tuženik. Nadalje, nije sporno da je tuženik oštećeniku KZ izvršio isplatu iznosa od 320,53 EUR, a kojom isplatom je u cijelosti naknadio štetu na vozilu koja je nastala na prometnoj nezgodi od dana 01.03.2023. godine, no navedena isplata naknade štete nije izvršena po polici automobilske odgovornosti, polica broj [broj police] vozila reg. oznake [registarska oznaka], kako se to pogrešno navodi u tužbi i Ugovoru o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12.05.2023., nego po polici. kasko osiguranja vozila br. P 32 1024435621 Obzirom da iz Ugovoru o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12.05.2023. jasno proizlazi da je oštećenik kao Ustupitelj navedenim ugovorom tužitelju ustupila tražbinu koju navodno ima prema tuženiku po polici obveznog osiguranja, a ne po polici kasko osiguranja vozila, to se ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Tuženik ističe da je isplatom iznosa od 320,53 EUR u cijelosti naknadio štetu na vozilu koja je nastala na prometnoj nezgodi od dana 01.03.2023. godine. Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12.05.2023. godine proizlazi da Ustupitelj KZ ima potraživanje prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 75,47, EUR, a sve prema računu popravka br. 81 -P1-2 od 02.05.2023., koji račun je izdan od strane ovdje tužitelja. No, navedeni račun izdao je tužitelj kao vjerovnik, dok je po navedenim računima dužnik KZ, pa se dakle radi o obvezno pravnom odnosu koji se tiče isključivo tužitelja i KZ, ali ne i tuženika, odnosno Ustupitelj temeljem navedenog računa ne može imati i nema nikakvu tražbinu prema tuženiku koja bi mogla biti predmetom ustupanja. Dakle, ugovorom o ustupanju Ustupitelj u biti svoje dugovanje, koje ima prema tužitelju po računu popravka br. 81-P1-2 od 02.05.2023., ustupio istom tom vjerovniku koji je ujedno i tužitelj u ovom postupku. Nadalje, tuženik je kao osiguravajuće društvo prilikom rješavanja odštetnog zahtjeva, a na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju, odnosno izdane police osiguranja te pripadajućih uvjeta, ovlašten i dužan procjenjivati koliko iznosi primjerena naknada štete koja se isplaćuje po ugovoru o osiguranju. Oštećena osoba je sukladno odredbi članka 5. ZOO-a kao sudionik tog obveznog odnosa temeljem ugovora o osiguranju, dužna surađivati s osiguravajućim društvom radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima. Tuženik također ističe da je oštećena osoba u postupku ostvarivanja prava na naknadu štete iz ugovora o osiguranju, dužna ponašati se pažnjom dobrog domaćina, a kako to nalaže odredba članka 10. ZOO-a. Pažnja dobrog domaćina u konkretnoj situaciji tj. kod popravka oštećenog vozila, podrazumijeva odabir najpovoljnijeg ponuđača – auto servisne radionice u mjestu prebivališta oštećenika, uz uvjet da je u prvom redu zadovoljen kriterij kvalitete popravka. Razvidno je da oštećenik prilikom odabira auto servisne radionice nije postupio pažnjom dobrog domaćina, tim više što u mjestu prebivališta oštećene osobe postoje auto servisne radionice iste statusne i kvalitativne kategorije koje imaju niže cijene sata rada i potrošnog materijala od onih koje su iskazane na računu koje je izdao tužitelj pri čemu osiguranik tuženika nije postupio po načelu dobrog domaćina. Isto tako u okviru predmetne obveze postupanja pažnjom dobrog domaćina sporno je zbog čega je KZ izdala punomoć tužitelju odnosno prenijela svoje eventualno potraživanje naknade štete na tužitelja kada se tužitelj očito ne bavi otkupom i naplatom takvih otkupljenih potraživanja i kada je očito tim činom postupa suprotno navedenom načelu. Zbog navedenog tuženik predlaže saslušanje KZ na okolnost popravka vozila te davanja punomoći tužitelju imajući u vidu povredu načela iz članka 10. ZOO-a. Dakle, kako tužitelj otkup i naplatu potraživanja nema navedene kao djelatnosti odnosno predmet poslovanja koji je upisan u sudskom registru, to dovodi u pitanje zakonitost takvog poslovanja tužitelja, jer na takav način isti krši odredbe Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti ( NN 61/11, 66/19 ). Naime, člankom 5. Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti ( NN 61/11, 66/19 ) neregistriranom djelatnosti smatra se kad pravna osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar. Sukladno tome, a obzirom da tužitelj ne postupa u skladu s zakonom, to posljedično dovodi i u pitanje valjanosti (odnosno ništetnosti) Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja kao i djelatnost koju obavlja tužitelj, a za koje nije registriran, niti ima upisanu kao djelatnosti u sudskom registru. U konkretnom slučaju radi se naknadi štete u vidu naknade troškova popravka vozila. Naime, smisao instituta naknade štete je da se oštećena stvar dovede u stanje prije štete, a u slučaju kad je stvar oštećena pa je sam oštećenik dade popraviti, štetnik mu je dužan naknaditi troškove, ali ne bilo koje troškove, već samo one koji su bili nužni i potrebni da se oštećena stvar dovde u prvobitno stanje. Prema tome, naknada štete kao ekvivalent u novcu ne smije biti ni veća ni manja od štete koju je oštećenik stvarno pretrpio. Dakle, to znači da bi oštećenik morao dokazati da iznosom koji mu je isplaćen s osnova štete na vozilu od strane tuženika svoje vozilo nije mogao dovesti u stanje u kakvom je to vozilo bilo prije prometne nezgode. Tuženik je za predviđeno trajanje radova na vozilu odredio ukupno 10,3 sati (od toga 5,2 lakirerski radovi), pri čemu je obračunao svaki radni sat po cijeni od 23 EUR + PDV, a koji iznos je dovoljan da se oštećenikovo stanje automobila dovede u ono stanje u kojem se nalazilo da nije bilo predmetne prometne nesreće, a prilikom gore navedenog izračuna naknade štete tuženik je uzeo u obzir sve tvorničke normative, kao i cijena radnih sati i potrošnog materijala. Također, jedno od osnovnih načela instituta naknade štete je da ta naknada ne može biti viša od visine prouzročene štete te stoga nitko ne može na ime naknade štete ostvariti više od iznosa pretrpljene štete, pri čemu osiguranje ne može biti izvor bogaćenja, a sve sukladno odredbi članka 949. ZOO-a Dakle, tužitelj ne može potraživati veću naknadu od one koja mu pripada, odnosno naknada ne može biti viša od prouzročene štete, što bi u konkretnom primjeru bila satnica od 23 EUR + PDV jer se navedenom satnicom postiže svrha povrata u prijašnje stanje, a sve preko toga bi trebalo biti tumačeno kao pretjerana naknada po ugovoru o osiguranju (neopravdano bogaćenje) ili doprinos oštećenika neopravdanom uvećanju naknade na temelju ugovora o osiguranju, a što prema tuženiku nije dozvoljeno niti osnovano. Oštećenik niti u mirnom postupku, niti u tužbi nisu priloženi odnosno predloženi dokazi temeljem kojih bi se moglo utvrditi upravo to - da isplaćenim iznosom od strane tuženika oštećenik nije bio u mogućnosti dovesti svoje vozio u stanje prije nezgode. Napominje se da je tuženik u izvidu štete jasno naveo cijenu sata rada koju priznaje, pa ako tužitelj po navedenoj cijeni sata rada nije mogao popraviti vozilo oštećenika, tada nije niti trebao primiti na popravak vozilo oštećenika, što znači da vozilo oštećenika nije popravljeno u skladu s izvidom štete. Nije sporno da tužitelj može cijenu svog sata odrediti na način kako to njemu odgovara, no to ne znači i da ta cijena mora biti i plaćena, jer je smisao instituta naknade štete isplatiti onaj novčani iznos naknade štete koji je dovoljan da se oštećena s tvar dovede u stanje kakvo je bilo prije štete, jer naknada štete kao ekvivalent u novcu ne smije biti ni veća ni manja od štete koju je oštećenik stvarno pretrpio. Dakle, Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12. svibnja 2023. godine Ustupitelj je u biti svoje dugovanje, koje ima prema tužitelju po računu popravka br. 81 -P1-2 od 02.05.2023., ustupio istom tom vjerovniku koji je ujedno i tužitelj u ovom postupku, i to na način da se potpisivanjem od strane oštećenika po tužitelju unaprijed pripremljenih punomoći i ugovora o ustupu potraživanja s oštećenikom tužitelj supstituira u položaj oštećenika, pri tome se oštećenika u potpunosti isključuje iz postupka ostvarivanja naknade štete, te u sudskim postupcima tužitelj nastoji za sebe ostvariti što je moguće veću cijenu sata rada, a da se pri tome ni na koji način ne dovodi u pitanje da li je takva cijena sata realna i tržišno utemeljena, kao niti metodologija na temelju koje je tužitelj utvrdio cijenu sata rada ( npr. s kojom stopom produktivnosti je vršen obračun cijene sata rada ). Također, sukladno odredbi članka 949. st.2. ZOO-a jasno je propisano da iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja, pri čemu osiguranje ne može biti izvor bogaćenja, kako za oštećenika, a još manje za tužitelja. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva, a osporava se i zatražena stopa zateznih kamata, obzirom da ista može biti određena samo u skladu s odredbom čl.29.st.2. za ostale odnose, jer se radi o naknadi štete. Predlaže se odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ga obvezati da tuženiku naknadi troškove postupka.

3. Podneskom od 26. veljače 2025. tužitelj se u bitnome u cijelosti ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, te navodi da od tuženika potražuje iznos od 33,80 EUR, te je osporio sve prigovore tuženika iz odgovora na tužbu te dodatno obrazložio pojedine navode.

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 33,80 eura koji predstavlja razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.

6. U postupku je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnov i visina tužbenog zahtjeva. Nije sporno da je tuženik platio oštećeniku KZ iznos od 320,53 eura.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: e-mail korespondencija od 3. srpnja 2015. (list 8-9 spisa), sudska praksa (list 10-25; 30-33; 95-104 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020. (list 26-29 spisa), račun 81-P1-2 (list 35 spisa), izvid štete tuženika broj: 2310252291 (list 36 spisa), e-mail korespondencija od 4. svibnja 2023. (list 37 spisa), popis cijena usluga tužitelja (list 38 spisa) , Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 12. svibnja 2023. godine s prilozima (list 39-46 spisa), prijava štete automobilskog kaska (list 59-60 spisa), polica kasko osiguranja broj P321024435621 (list 61 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 62-64 spisa), račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 28. listopada 2021. s potvrdom o uplati i nalogom (list 69-72 spisa), račun AUTOFLEX d.o.o. od 16. veljače 2023. s potvrdom o uplati (list 73-76 spisa), račun obrt [obrt], vl. UZ od 2. veljače 2023. s nalogom (list 77- 78 spisa), račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 13. travnja 2022. s potvrdom o uplati (list 79-81 spisa), račun obrt [obrt], vl. UZ od 21. srpnja 2023. s potvrdom (list 82-83 spisa), račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 7. veljače 2022. s potvrdom o uplati (list 84 -86 spisa), račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 2. ožujka 2022. s potvrdom o uplati (list 87-89 spisa), račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 24. siječnja 2022. s potvrdom o uplati (list 90-92 spisa), račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 1. veljače 2022. s potvrdom o uplati (list 93-94 spisa), saslušan je svjedok KZ te zakonski zastupnik tužitelja IZ.

8. Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 12. svibnja 2023. godine s prilozima (list 39-46 spisa), KZ je, kao ustupitelj, ustupila tužitelju, kao primatelju, tražbinu koju ustupitelj ima prema tuženiku na temelju računa broj 81- P1-2 za popravak vozila u iznosu od 75,47 eura, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika (list 41-46 spisa), a sve u skladu sa odredbom čl. 80. st. 1. i čl. 82. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

9. Svjedok KZ u iskazu danom na ročištu održanom 17. lipnja 2025. u bitnome navodi da je kod tužitelja popravljala svoj auto. Navela je da je zakačila branik za dio zgrade, misli da je to bilo kraj travnja početak svibnja 2023. godine. Navela je da je tužitelj njen stalni mehaničar te je kod njega popravila vozilo. Navela je da je osiguranje platilo račun za popravak vozila. Navela je da je zaključila sa tužiteljem ugovor o ustupanju tražbine koji joj je sud predočio na stranici 41 spisa te je izjavila da je njen potpis na ugovoru. Navela je da je potpisala ugovor jer je to vezano za tražbinu koju osiguranje nije htjelo isplatiti, a misli da se radilo o razlici od oko 30-ak eura, a cijeli račun za popravak bio je oko 350,00 eura. Navela je da je bila zadovoljna sa popravkom vozila.

10. Uvidom u račun 81-P1-2 (list 35 spisa) utvrđeno je da isti glasi na ime KZ, na iznos od 354,33 eura, s datumom izdavanja 2. svibnja 2023. te datumom dospijeća s danom 17. svibnja 2023. Nadalje je utvrđeno da su u istom sadržane, između ostalog, usluge i to 5,2 sata lakirera po cijeni sata od 33,18 eura, odnosno ukupno 146,66 eura te boja i mat po cijeni sata od 136,81 eura, odnosno ukupno sa PDV-om 354,33 eura.

11. Uvidom u izvid štete tuženika broj: 2310252291 (list 36 spisa) sud je utvrdio da je izvid napravio tuženik dana 17. ožujka 2023. na vozilu marke KIA RIO, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika KZ, te je istim predviđeno 5,2 sata rada lakirera.

12. Uvidom u dopis tuženika upućen PZ dana 1. lipnja 2023. (list 44- 46 spisa) utvrđeno je da je tuženik izvršio reviziju štete KZ te da isti odobrava cijenu od 23 eura/sat zbog čega je napravljena korekcija, između ostalog, RN BOKAVŠEK d.o.o. na iznos od 320,53 eura.

13. Uvidom u popis cijena usluga tužitelja (list 38 spisa) koje su na snazi od 1. siječnja 2023. proizlazi da tužitelj naplaćuje radova u iznosu od 33,18 eura + PDV po satu (250,00 kn + PDV po satu).

14. Uvidom u dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, KLASA: 034-08/18- 01-093 od dana 20. veljače 2020. (list 26-29 spisa) u bitnome je utvrđeno da isti smatraju kako osiguravajuća društva u Republici Hrvatskoj trenutno nemaju jasne i transparentne kriterije za odabir auto servisnih radionica s kojima sklapaju ugovore o poslovnoj suradnji. Stoga je preporuka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja da bi svako osiguravajuće društvo trebalo zasebno utvrditi jasne, transparentne i objektivne kriterije za ulazak u mrežu njegovih ugovornih servisa, koje primjenjuje pri odabiru auto servisnih radionica s kojima sklapa ugovore o poslovnoj suradnji, a koji bi bili jedinstveno utvrđeni i javno dostupni svim auto servisnim radionicama na području Republike Hrvatske.

15. Uvidom u račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 28. listopada 2021. s potvrdom o uplati i nalogom (list 69-72 spisa), vidljivo je da je Allianz Hrvatska d.d. platilo potraživanje TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. unutar kojeg je obračunata usluga rada u iznosu od 317,25 kn za jedan sat rada; uvidom u račun AUTOFLEX d.o.o. od 16. veljače 2023. s potvrdom o uplati (list 73-76 spisa), vidljivo je da je Allianz Hrvatska d.d. platilo potraživanje AUTOFLEX d.o.o. unutar kojeg je obračunata usluga rada lakirera u iznosu od 26,54 eura za jedan sat rada; uvidom u račun obrt [obrt], vl. UZ od 2. veljače 2023. s nalogom (list 77-78 spisa), vidljivo je da je Allianz Hrvatska d.d. platilo potraživanje obrt [obrt], vl. UZ unutar kojeg je obračunata usluga rada lakirera u iznosu od 29,86 eura za jedan sat rada; uvidom u račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 13. travnja 2022. s potvrdom o uplati (list 79-81 spisa), vidljivo je da je Uniqa d.d. platila potraživanje TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. unutar kojeg je obračunata usluga rada u iznosu od 317,25 kn za jedan sat rada ; uvidom u račun obrt [obrt], vl. UZ od 21. srpnja 2023. s potvrdom (list 82-83 spisa), vidljivo je da je K osiguranje d.d. platilo potraživanje obrt [obrt], vl. UZ unutar kojeg je obračunata usluga rada lakirera u iznosu od 29,86 eura za jedan sat rada; uvidom u račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 7. veljače 2022. s potvrdom o uplati (list 84-86 spisa), vidljivo je da je Triglav osiguranje d.d. platio potraživanje TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. u kojem je iskazan rad usluge po satu od 317,25 kn; uvidom u račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 2. ožujka 2022. s potvrdom o uplati (list 87-89 spisa), vidljivo je da je Triglav osiguranje d.d. podmirilo potraživanje u kojem je iskazana cijena usluge po satu od 317,25 kn; uvidom u račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 24. siječnja 2022. s potvrdom o uplati (list 90 -92 spisa), vidljivo je da je Triglav osiguranje d.d. podmirilo potraživanje u kojem je iskazana cijena usluge po satu od 317,25 kn; uvidom u račun TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. od 1. veljače 2022. s potvrdom o uplati (list 93-94 spisa) vidljivo je da je Triglav osiguranje d.d. podmirilo potraživanje u kojem je iskazana cijena usluge po satu od 317,25 kn. Dakle, priloženim računima tužitelj je dokazao da osiguravajuća društva priznaju različite cijene lakirerskih radova u različitim slučajevima te da su time tržišne cijene lakirerskih radova različite u različitim slučajevima.

16. Zakonski zastupnik tužitelja IZ u iskazu dano na ročištu održanom 18. veljače 2026. u bitnome navodi da su mu poznate okolnosti predmetnog slučaja pa se tako sjeća da je gospođa KZ dovezla svoj automobil na farbanje te da je auto pofarban u skladu sa izvidom štete, a po satnici koja se nalazila u izvidima štete. Navodi da je cijena sata farbanja bila 45,00 eura uz određeni popust koji se daje nekim osiguranjima. Navodi da tuženik prema ispostavljenom računu nije platio manji dio iznosa, misli da se radi o iznosu od otprilike 30,00 eura, nakon čega je sa gospođom KZ potpisao punomoć temeljem koje je i pokrenut ovaj postupak, a kojom ga je ista ovlastila da ostvari to potraživanje u iznosu od 30,00 eura. Na poseban upit odgovara da je ugovor sa KZ potpisan nakon što je tuženik odbio ispuniti njegov zahtjev u cijelosti. Na poseban upit da li se sjeća koja je cijena koju on naplaćuje, a koju Generali osiguranje priznaje, tužitelj odgovara da koliko je njemu poznato Generali osiguranje priznaje cijenu od 20,00 eura po satu. Na poseban upit kada je KZ potpisala punomoć, odgovara da je prije zahtjeva za isplatu štete, budući da to sve ide zajedno sa pripadajućom dokumentacijom osiguravatelju na obradu i isplatu. Na poseban upit koji je auto popravio gospođi KZ, tužitelj odgovara da se ne može sjetiti, da godišnje pofarba preko 300 auta. Na poseban upit da li je njegova radnja ovlašteni ili neovlašteni servis, tužitelj odgovara neovlašteni servis.

17. Smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim sud nije posebno cijenio preostale izvedene dokaze jer bi se istima, prema stavu ovog suda, utvrđivale okolnosti koje nisu sporne ili nisu od utjecaja na donošenje odluke. Sud je odbio dokazni prijedlog prometno tehničkog budući da okolnosti na koje je predloženo nisu sporne. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog grafološkog vještačenja na okolnost da je KZ potpisala Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 12. svibnja 2023. godine s prilozima (list 39-46 spisa). Prema mišljenju ovog suda navedene okolnosti se mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis te saslušanja svjedoka, zakonskog zastupnika tužitelj i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebno odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a posebice imajući na umu malu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu kao i obvezu sud postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova.

18. U odnosu na tvrdnju da KZ nije potpisala Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 12. svibnja 2023. godine s prilozima, tuženik u bitnome osporava aktivnu legitimaciju tužitelja. Na ovu okolnost saslušan je svjedok KZ koja je u iskazu navela, kada joj je pokazan Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 12. svibnja 2023. godine, da ga je ona potpisala dok je zakonski zastupnik tužitelja IZ u iskazu naveo da je potpisao ugovor sa KZ nakon što je tuženik odbio ispuniti njegov zahtjev u cijelosti. Navedene iskaze ovaj sud u cijelosti prihvaća u dijelu koji se odnosi na potpisivanje Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 12. svibnja 2023. budući da nisu u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima. Nadalje, tužitelj u činjeničnim navodima tužbe u točki II. historijata navodi da je tuženik dužan naknaditi štetu sukladno polici obveznog osiguranja, međutim tužitelj je u točki III. historijata tužbe naveo da je naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja dok je podneskom od 19. veljače 2024. tužitelj izričito naveo da ispravlja navode iz tužbe te da se naknada štete potražuje prema kasko polici oštećenika KZ. Imajući u vidu takve navode, te dovodeći to u vezu s ostalim dokazima u spisu jasno proizlazi da tužitelj zahtijeva utuženi iznos kao razliku između priznate i osporene osigurnine i to onu razliku koju koja mu je prenesena Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 12. svibnja 2023. godine. Iz spisa nesporno proizlazi postojanje obveznopravnog odnosa osiguranja iz odredbe čl. 921. ZOO-a i to tuženika kao osiguratelja i oštećene KZ kao osiguranika (list 61 spisa). Nadalje iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je KZ Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 12. svibnja 2023. godine prenijela svoje potraživanje prema tuženiku na tužitelja. Zbog navedenog valja zaključiti da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom postupku, te da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, zbog čega je neosnovano osporavanje aktivne i pasivne legitimacije tuženika.

19. Nadalje, u konkretnom slučaju sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, te da oštećeniku pripada pravo na naknadu štete s osnove radova popravka prema cijenama po kojoj popravke naplaćuje radionica koju oštećenik odabire, sve u skladu sa odredbom čl. 1085. ZOO-a, a što je u konkretnom slučaju i napravljeno temeljem popisa cijena usluga tužitelja (list 38 spisa) koje su na snazi od 1. siječnja 2023. Navedeno bi proizlazilo i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020. (list 26-29 spisa). Tuženik tijekom postupka nije isticao činjenicu niti predlagao dokaze da je ugovorom sklopljenim s osiguranikom ograničio cijenu popravka do koje je šteta pokrivena policom osiguranja, stoga je dužan uspostaviti stanje kako je bilo prije nastanka štetnog događaja. Poduzetnici, pa i oni koji se u okviru svoje registrirane djelatnosti bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u najpovoljnijem servisu, uslijed čega je neosnovan stav tuženika da bi u konkretnom slučaju oštećenikov odabir tužiteljeve servisne radionice predstavljao doprinos oštećenika nastanku štete iz čl. 1092. ZOO-a, odnosno da bi isti postupio protivno odredbama čl. 5. i 10. ZOO-a. Osim toga, iz dokumentacije vezano uz cijenu sata rada (list 69-94 spisa) proizlazi da su cijenu sata rada lakirera u iznosu koji se kreće u rasponu od 26,54 eura pa do 317,25 kn (42,10 eura) tijekom 2021., 2022., i 2023. godine obračunavale i druge servisne radionice, slijedom čega je tužiteljeva cijena u iznosu od 33,18 eura bez PDV -a u to vrijeme prema mišljenju ovog suda bila tržišna cijena.

19. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom čl. 1090., čl. 921., 943. i čl. 84. ZOO-a valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku plaćanje iznosa od 33,80 eura te je odlučeno kao u točki I. izreke.

20. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U spis je dostavljena prijava štete iz koje bi proizlazilo da je oštećenica podnijela zahtjev tuženiku dana 15. ožujka 2023. (list 59-60 spis). U konkretnom slučaju tužitelj potražuje zatezne kamate od dana 18. svibnja 2023. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke presude.

21. Kako je tužitelj uspio u sporu, to mu sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora (33,80 eura).

22. Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100,00 eura (Tbr. 7.9. i Tbr. 50. Tarife), a što uvećano za PDV (25,00 eura) ukupno iznosi 125,00 eura. Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura te na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 144,91 eura, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude, dok je zaviše traženi iznos od 6,63 eura na ime naknade troškova parničnog postupka zahtjev tužitelja odbijen. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, obzirom da je uvidom u spis razvidno je da je tužitelj uplatio 50% sudske pristojbe na tužbu prilikom podnošenja tužbe putem e-komunikacije, slijedom čega mu je dodijeljen uplaćeni iznos od 6,64 eura. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu na trošak po stopi za trgovačke odnose, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate.

24. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka odlučio kao pod točkom II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 24. ožujka 2026.

SUDAC

Lovre Sardelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz nalog za pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku