Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-528/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene ZĐ, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., i 84/21., 114/22., 114/23. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe optuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: K-391/2023-24 od 05. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene ZĐ kao neosnovna te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašena je krivom optužena ZĐ zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP) optuženoj je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. ZKP na ime troškova svjedoka u iznosu od 20,00 eura (slovima: dvadeset eura), ta na temelju članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura (slovima: sto eura) odnosno ukupno 120,00 eura (slovima: stodvadeset eura) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica putem branitelja Zvonimira Vrkića, odvjetnika iz Benkovca, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženica oslobodi od optužbe, a podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optuženice nije osnovana.

7. Optuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnost stanja navodeći da nije dokazano da bi počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. Smatra da se prvostupanjska presuda temelji na iskazima oštećenika GĐ i njegove supruge LĐ čije iskaze ocjenjuje, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, neistinitima i zainteresiranima da ona bude osuđena, pri čemu osporava odluku prvostupanjskog suda kojom su odbijeni dokazni prijedlozi obrane za ispitivanjem svjedoka, koje ne imenuje, a koji bi mogli iskazivati ili o inkriminiranom događaju ili o odnosima između optuženice i oštećenika. Smatra da oštećenika u inkriminiranom događaju nije bilo strah optuženice već je očigledno da su mu dosadili sukobi sa optuženom, pa zaključuje kako nije dokazano da bi optuženica prijetila oštećenom GĐ.

8. Nije u pravu optuženica da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio i prihvatio kao vjerodostojne iskaze oštećenog GĐ i njegove supruge svjedokinje LĐ. Naime, iskaze oštećenog GĐ i svjedokinje LĐ prvostupanjski je sud temeljito i kritički analizirao i ispravno ocijenio kao vjerodostojne dokaze pravilno navodeći da iz njihovih objektivnih, uvjerljivih, dosljednih i suglasnih iskaza proizlazi da su optužena i oštećenik u narušenim rodbinskim odnosima od 2022. kada se oštećenik vratio u svoju obiteljsku kuću u [adresa] i zabranio optuženoj korištenje njegovih nekretnina za ispašu, a koje je ona ranije koristila dok je on živio u [adresa], pa je inkriminiranog dana optužena sa svojom stokom bez dopuštenja oštećenika ušla u dvorište njegove obiteljske kuće gdje je došlo do njihove verbalne prepirke, nakon čega je optuženica izrekla inkriminirane riječi prijetnje smrću oštećenika i njemu bliske osobe.

9. Analizirajući obranu optuženice prvostupanjski je sud pravilno istu ocijenio kao neživotnu i neuvjerljivu te usmjerenu otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe, jer iako je optuženica osporavala da bi izrekla inkriminirane riječi prijetnje suprotno proizlazi iz suglasnih iskaza oštećenika i svjedokinje LĐ koji, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, nemaju opravdanih razloga lažno teretiti optuženicu, pri čemu se inkriminirani događaj dogodio u dvorištu oštećenika u koje je optuženica došla sa svojim stadom od cca dvjestotinjak koza i ovaca iako joj je oštećenik zabranio korištenje njegovih nekretnina što je ista evidentno ignorirala, pa njeno postupanje ukazuje da je sklona konfliktnom ponašanju, pa je revoltirana okolnošću da ne smije koristiti nekretnine oštećenika za ispašu svoje stoke, verbalno zaprijetila oštećeniku na način opisan u izreci pobijane presude. Pored toga, pravilno prvostupanjski sud ukazuje da obrana optuženice da je inkriminiranog dana policiji prijavila oštećenika zbog verbalnog napada nije u skladu sa izvedenim dokazima s obzirom iz potvrde PU zadarske, PP Benkovac-Obrovac proizlazi da su u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 31. prosinca 2023. djelatnici ove policijske postaje postupali samo temeljem prijave oštećenika od 09. lipnja 2022. zbog prijetnje od strane optuženice.

10. Kako svjedoci koje je predložila obrana i to NĐ i DĐ nisu bili prisutni inkriminiranom događaju, osnovano je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane da se isti ispitaju u dokaznom postupku, jer o okolnostima inkriminiranog događaja oni evidentno nemaju neposrednih saznanja. Da su odnosi između optuženice i oštećenika od kada je on došao živjeti u [adresa] narušeni, nije sporno, pa nije bilo opravdanog razloga ispitivati navedene svjedoke niti na te okolnosti.

11. Nije u pravu žaliteljica kada u žalbi tvrdi da se očigledno radi o dugotrajnom sukobu stranaka i da je riječ o sukobu dviju strana koje godinama žive u narušenim međuljudskim odnosima, obilježenim uzajamnim optužbama koje imaju osobnu, a ne kaznenopravnu dimenziju, jer iz same obrane optuženice proizlazi da nije bilo ranije sukoba između nje i oštećenika.

12. Nije u pravu optuženica kada tvrdi kako nije dokazano da je inkriminirane riječi izrekla motivirana mržnjom prema oštećeniku kao pripadniku srpske nacionalne pripadnosti. Naime, optuženica u žalbi ukazuje da je rođena kao Z te da joj je oštećenik rođak pa ne može počiniti kazneno djelo iz mržnje prema svom rođaku G, pri čemu tvrdi da se sud mora odlučiti da li je optuženica prijetila oštećeniku zato što je L ili zato što joj onemogućava ispašu budući da se pobijanom presudom navodi i jedno i drugo. Uzimajući u obzir sadržaj i kontekst izrečenih riječi prijetnje koje je optuženica izrekla oštećeniku: „četniče, odlazi odavde, pobit ću vas sve, bacit ću vam bombu i potrovat ću vam stoku“, pri čemu iz iskaza oštećenika proizlazi da mu je optuženica uz navedeno govorila da se vrati u Srbiju, dok iz iskaza svjedokinje LĐ proizlazi da je optuženica kritične zgode osim inkriminiranih riječi govorila: „klali ste mi muža… četniče, gdje ste bili 1995. „ pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženica nazivajući oštećenika četnikom istog svrstala u pripadnost ekstremnim srpskim nacionalistima i da je inkriminirane riječi izrekla motivirana mržnjom prema oštećeniku kao pripadniku srpske nacionalne pripadnosti pri tome mu sugerirajući da se vrati u Srbiju, zbog čega nisu relevantni navodi žalbe da je i sama optuženica rođena kao Z. Osim toga, nije u pravu optuženica da sud mora odlučiti da li je optuženica prijetila oštećeniku zato što je L ili zato što joj onemogućava ispašu budući da se pobijanom presudom navodi i jedno i drugo. Naime, ukazuje se optuženici da se pobijanom presudom opravdano ukazuje na oba razloga kao motiva njenog inkriminiranog ponašanja, jer jedna okolnost ne isključuje drugu, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su izrečene prijetnje motivirane mržnjom prema oštećeniku kao pripadniku srpske nacionalne pripadnosti koji se 2022. vratio iz [adresa] u [adresa] i od tada onemogućio optuženici korištenje svojih nekretnina za ispašu stoke, što je ona ranije činila.

13. Nije u pravu optuženica da izrečene riječi ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju jer se oštećenik nije uznemirio niti bio u strahu. Za ostvarenje obilježja kaznenog djela prijetnje nije od utjecaja da li je kod osobe kojoj je prijetnja upućena nastupilo stanje straha i uznemirenosti, već je važno utvrditi da li su riječi prijetnje po objektivnim kriterijima i u okolnostima inkriminiranog događaja podobne da kod te osobe kojoj su upućene izazovu strah, uznemirenje ili nelagodu. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud u točki 19. obrazloženja pobijane presude pravilno utvrdio i obrazložio da su inkriminirane riječi objektivno podobne za izazivanje straha i uznemirenosti kod oštećenika, koji je zbog straha i uznemirenosti istog dana pristupio u prostorije PP Benkovac-Obrovac i prijavio optuženicu zbog inkriminiranog postupanja.

14. Imajući u vidu sve navedeno, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo pravilan zaključak o dokazanosti krivnje optuženice za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, te za svoju odluku iznio jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, radi čega nije prihvaćena njena žalba podnesena iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Budući da žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanju presudu i u tom dijelu.

16. Prvostupanjski je sud prilikom izbora vrste i visine kaznenopravne sankcije koju je izrekao optuženoj pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje su od utjecaja na proces individualizacije kazne. Kao olakotno prvostupanjski je sud istoj cijenio da do sada nije kazneno osuđivana osoba iz čega je pravilno zaključio da nije sklona činjenu kaznenih djela, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio, pa je polazeći od stupnja krivnje, te načina i težine počinjenog kaznenog djela istu osudio na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a temeljem odredbe članka 56. KZ/11 izrekao joj uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optužena u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, opravdano zaključivši da se i samom prijetnjom kaznom zatvora, bez njenog izvršenja u određenom vremenu provjeravanja, može ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženica pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 467. stavak 1. ZKP, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević