REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1163/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i DEIS d.o.o. iz Novigrada, Ul. Murvi 17, OIB: 98808146363, oboje zastupanih po punomoćniku Marinu Đudariću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika RAIFFEISENBANK REGION RADKERSBURG eGen iz Republike Austrije, 8490 Halbenrainer Straße 2, 8490 Bad Radkersburg (ranije:

RAIFFEISENBANK BAD RADKERSBURG KLÖCH eGEN sa sjedištem u Republici Austriji, Halbenrainer Straße 2, 8490 Bad Radkersburg), OIB: 42678741814, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi pobijanja i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-579/2025-2 od 16. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-207/2023-25 od 28. studenoga 2024., u sjednici održanoj 24. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-579/2025-2 od 16. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-207/2023-25 od 28. studenoga 2024.

2. Tuženik je dostavio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem predlaže da se prijedlog odbaci kao nedopušten, a podredno da se odbija kao neosnovan.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih tužitelji smatraju da su naznačena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci u odnosu na postavljena pravna pitanja.

5. Tužitelji su se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvali i na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno na povredu temeljnih ljudskih prava iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), te na povredu čl. 6. toč. 1. Konvencije i čl. 18. i 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav). Tužitelj se stoga u biti poziva na povredu temeljnih ljudskih prava koja se odnose na zaštitu prava vlasništva te prava na pravično suđenje.

6. Međutim, ovaj sud je ocijenio da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je povrijeđeno neko od navedenih temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

7. Naime, u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku nije došlo do osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnih prava čime bi se povrijedila navedena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom. Suprotno tome nižestupanjske odluke sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama, odluke nisu arbitrarne i cjelokupni postupak je proveden zakonito. Stoga bi proizlazilo da tužitelji pozivanjem na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP u prijedlogu za dopuštenje revizije u biti izražavaju svoje nezadovoljstvo nižestupanjskim odlukama.

8. Slijedom navedenog, valjalo je i u odnosu na razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP riješiti kao u st. I. izreke na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, te tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice (st. II. izreke).

Zagreb, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković