REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1044/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Linta, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Ancona Grupa d.o.o. iz Đakova, Makarska ulica 29, OIB 65507156455, zastupan po punomoćnici Mireli Džoja Petrlić, odvjetnici u Osijeku, radi otkaza, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna Služba u Požegi poslovni broj Gž R- 105/2025-3 od 4. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1732/2022-33 od 16. srpnja 2025., u sjednici održanoj 24. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna Služba u Požegi poslovni broj Gž R-105/2025-3 od 4. studenog 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1732/2022-33 od 16. srpnja 2025., tužiteljica je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnijela prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. Saznanje kojih sve osoba se smatra saznanjem poslodavca u smislu čl. 116. st. 2. Zakona o radu, odnosno, da li saznanje nadređenog radnika koji je ovlašten davati radne naloge drugom (podređenom) radniku i kontrolirati rad tog drugog (podređenog) radnika ima značaj i učinak saznanja poslodavca u smislu čl. 116. st. 2. Zakona o radu, ili je pravno relevantno isključivo saznanje poslodavčeve uprave (direktora)?

2. Koliko vremena za iznošenje obrane poslodavac mora dati radniku, mora li mu dati dovoljno vremena da dobije pravni savjet te koje sve informacije poslodavac mora dati radniku da bi mu stvarno (ne samo formalno) omogućio da iznese svoju obranu sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu odnosno, je li radniku stvarno (a ne samo formalno) omogućeno da iznese svoju obranu sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu ako mu poslodavac ne ostavi niti jedan radni dan za iznošenje obrane i ako mu ne dade do znanja da se radi o postupku izvanrednog otkazivanja ugovora o radu i ne ukaže mu na njegov konkretan propust koji je razlog za otkaz, već ga samo općenito pozove na očitovanje o događaju?

3. Može li navodni (deklarirani) poslodavčev gubitak povjerenja u radnika biti osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. st. 1. Zakona o radu) ako radnik nije postupio s krajnjom nepažnjom i ako nije odgovoran za nastalu štetu, odnosno, može li navodni (deklarirani) poslodavčev gubitak povjerenja u radnika biti opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ako se poslodavčev navodni gubitak povjerenja u radnika temelji na poslodavčevoj pogrešnoj ocjeni da je radnik postupio s krajnjom nepažnjom i da je odgovoran za štetu?.

1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je podnijela i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.

1.2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.

2.1. Tužiteljica nije postupila sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP jer u prijedlogu za dopuštenje revizije nije jasno naznačila razloge važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP).

2.2. K tome, tužiteljica nije postupila niti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložila odgovarajuće dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva.

2.3. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje. Ovo prvenstveno iz razloga navedenog pod točkom 2.2.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1., st. 2. i st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug