REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1055/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnici Aniti Sušac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., iz Zagreba, Ulica Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate 804,93 eura, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2733/2025-4 od 8. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj P-2719/2023-17 od 15. svibnja 2025., u sjednici održanoj 24. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2733/2025-4 od 8. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj P-2719/2023-17 od 15. svibnja 2025., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. Je li prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 375. u vezi s čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja za odluku o zahtjevu, a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijanih presuda?,
2. Postoji li apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada razlozi iz prvostupanjske i drugostupanjske presude proturječe sadržaju isprava iz spisa?,
3. Može li sud donijeti odluku uz poziv na čl. 219. i 221. ZPP u slučaju neizvođenja dokaza radi utvrđivanja odlučnih činjenica, te je li odlukom kojom se odbija tužbeni zahtjev bez provođenja ijednog dokaza i bez ocjene isprava u spisu povrijeđeno tužiteljevo pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH?.
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.
1.2. Tuženik se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu. Zahtjeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.
1.3. I umješač se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu. I on zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Predmetna pravna pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što se ta pravna pitanja odnose na moguće bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred nižestupanjskim sudovima u odnosu na činjenicu mjesta predmetnog štetnog događaja. No, nižestupanjski sudovi nisu odbili predmetni tužbeni zahtjev samo iz razloga što tužitelj ne bi dokazao da se predmetni štetni događaj dogodio na dijelu autoceste kojom upravlja tuženik, već i iz samog razloga što su zaključili da tuženik odgovara po načelu krivnje, a da u održavanju ceste nije bilo propusta tuženika. Predmetna pravna pitanja, a niti navodi prijedloga za dopuštenje revizije ne odnose se na ovaj potonji razlog iz kojega su nižestupanjski sudovi odbili predmetni tužbeni zahtjev.
2.2. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje. Ovo iz istih razloga navedenih pod toč. 2.1. obrazloženja ovog rješenja.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
4. Zahtjevi tuženika i umješača za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedloge za dopuštenje revizije su odbijeni na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da te radnje u postupku nisu bile od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije.
Zagreb, 24. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
