Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-763/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GĆ zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, broj: KO-DO-102/2025-23 od 7. studenog 2025. i okrivljenog GĆ, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj K-147/2025- 40 od 24. listopada 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026. u nazočnosti okrivljenika čija nazočnost je osigurana video-konferencijskom vezom iz Zatvora u Zagrebu,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog GĆ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj K-147/2025-40 od 24. listopada 2025. okrivljeni GĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađe, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11 te je na temelju istog zakonskog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenom KONZUM plus d.o.o. u iznosu 230,67 eura te je naloženo okrivljeniku da iznos od 230,67 eura uplati oštećeniku u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP okrivljenik je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja koji padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni iz članka 467. točke 4. i članka 471. stavka 1. ZKP. U žalbi navodi da je prilikom odluke o kazni precijenjen značaj olakotnih okolnosti posebice priznanje kaznenog djela koje je bilo na kraju dokaznog postupka, a da nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene otegotne okolnosti posebice da su protiv okrivljenika u tijeku kazneni postupci zbog imovinskih kaznenih djela. U žalbi je državni odvjetnik predložio da se okrivljenik osudi na strožu kaznu zatvora.
2.2. Žalbu je podnio i okrivljeni GĆ po branitelju Josipu Vugrinu, odvjetniku iz Čakovca, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. Okrivljenik je u žalbi predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači i da se on blaže kazni. U žalbi je ujedno zatraženo da se branitelj i okrivljenik obavijeste o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljenik putem branitelja Josipa Vugrina, predlažući da se žalba državnog odvjetnika odbije.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Javna sjednica drugostupanjskog vijeća održana je na temelju članka 475. stavka 3. ZKP jer uredno pozvani državni odvjetnik i branitelj okrivljenika odvjetnik Josip Vugrin nisu pristupili sjednici, dok je okrivljenik sjednici prisustvovao putem video veze iz Zatvora u Zagrebu te je iznio navode i prijedloge iz žalbe i odgovora na žalbu.
6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.
7. Okrivljenik u žalbi navodi da je pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka, pri čemu propušta postupiti prema odredbi članka 464. stavka 7. ZKP kojom je određeno da žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti okrivljenik koji se u odnosu na kazneno djelo iz optužnice izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene kazne zatvora radom za opće dobro, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta ili troškova kaznenog postupka. Kako se okrivljenik u odnosu na kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11 izjasnio da se smatra krivim, a potom je i u svojoj obrani priznao počinjenje kaznenog djela, pri čemu u razlozima žalbe nije naveo niti obrazložio niti jednu od iznimki koje predviđa citirana zakonska odredba, žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena.
8. Nije u pravu okrivljenik ni kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu niti državni odvjetnik kada tu kaznu na koju je okrivljenik osuđen smatra preblagom.
8.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotno cijenio iskreno priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo kajanje i žaljenje zbog istog te činjenicu da je otac četvero maloljetne djece, dok mu je otegotnim cijenio dosadašnju osuđivanost u dva navrata za ista kaznena djela. Imajući na umu navedeno te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), posebno da je priznanjem kaznenog djela okrivljenik iskazao svijest o zabranjenosti svog postupanja, ali je i pridonio bržem i ekonomičnijem okončanju ovog kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, da će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Imajući na umu zakonsku presumpciju nevinosti promašena je žalbena tvrdnja državnog odvjetnika kako i samo vođenje kaznenog postupka ima značaj otegotne okolnosti. Stoga, blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, nije osnovano.
9. Kako navodi iz žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovani i njima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika. Stoga je valjalo primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
