Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-799/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠN, zbog kaznenog djela protiv imovine - prikrivanjem iz članka 244. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠN, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj:
K-543/2025-12 od 24. studenog 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice branitelja okrivljenika odvjetnice Ivane Ljubas iz Zagreba,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ŠN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: K-543/2025-12 od 24. studenog 2025. okrivljeni ŠN proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine - prikrivanjem, opisano i kažnjivo po članku 244. stavku 1. KZ/11 te je, na temelju istog zakonskog članka, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje u tekstu: ZKP) naloženo je okrivljeniku da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni ŠN po branitelju Teu Petaniju, odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači i da se on oslobodi od optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na zahtjev branitelja okrivljenika odvjetnika Tea Petania o održavanju javne sjednice drugostupanjskog vijeća ovaj je sud obavijestio branitelja okrivljenika i državnog odvjetnika. Sjednica vijeća održana je na temelju odredbe članka 475. stavka 4. ZKP jer na sjednicu vijeća nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, a sjednici je nazočila zamjenica branitelja okrivljenika odvjetnica Ivana Ljubas koja je ostala kod svih navoda i prijedloga iznesenih u žalbi.
6. Žalba okrivljenog ŠN nije osnovana.
7. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP navodeći da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su navedeni razlozi proturječni i da je izreka presude nerazumljiva, a koje povrede sadržajno uopće nije obrazložio. Okrivljenik smatra da je počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3 ZKP jer je sud pogrešno primijenio odredbe suđenja u odsutnosti iz članka 402. stavka 3. ZKP. Na opisani način je njemu povrijeđeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP. Okrivljenik sadržajno osporava pravilnost pravomoćnog rješenja o suđenju u odsutnosti, no ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti iz članka 402. stavka 3. ZKP, stoga u tom djelu žalba okrivljenika nije osnovana. Potrebno je ukazati žalitelju da će se okrivljeniku kojem se sudilo u odsutnosti, a nakon što nastupi mogućnost da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, obnoviti kazneni postupak uz uvjet da okrivljenik ili njegov branitelj podnesu takav zahtjev u zakonom određenom roku (članak 497. stavak 3. ZKP) zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP.
8. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je on pribavio i preprodao stvar za koju je znao da ju je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine te osporava ocjenu vjerodostojnosti iskaza TN. Naime, okrivljenik u žalbi navodi da je mislio da radi radnju prodaje što je zakonita radnja, on nije imao motiv za počinjenje predmetnog djela jer je on „vrijedan i radan mladić“. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je svjedok PN okrivljeniku rekao da je mobitel nelegalno stečen i tražio je od okrivljenika da ga proda. Imajući na umu da svjedok PN više godina poznaje okrivljenika kao šogora njegovog brata i da svojim iskazom ne poriče svoju odgovornost za otuđivanje mobitela, to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da svjedok PN nije imao motiva da lažno tereti okrivljenika. Iz obrane okrivljenika sud je utvrdio da se bavio prodajom mobitela te je ovaj mobitel koji je dobio od PN prodao AN za 1.000,00 kuna, a kasnije kada mu je AN vratio mobitel jer ga nije mogao upaliti zbog blokade vratio je mobitel okrivljeniku te mu je okrivljenik vratio novac. Nakon dva dana je prodao isti mobitel putem oglasa za 1.200,00 kuna. Iz iskaza svjedoka FN proizlazi da je mobitel kupio djevojci od momka koji je radio u fast food-u Nana na autobusnom kolodvoru, kojeg nije pitao za ime, za cijenu od oko 2.000,00 kuna. Kada su uključili taj kupljeni mobitel pojavila se poruka da je mobitel ukraden te mu je okrivljenik vratio novac. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio da je okrivljenik pribavio i preprodao stvar za koju je znao da ju je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine, a time nije počinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna te su u utvrđenom ponašanju okrivljenika ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prikrivanja iz članka 244. stavka 1. KZ/11 za koja ga je prvostupanjski sud proglasio krivim. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud, stoga žalba okrivljenika niti u ovom dijelu nije osnovana.
9. Iako okrivljenik uvodno navodi da se žali zbog odluke o kazni, on tu žalbenu osnovu nije obrazložio, pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao njegovu žalbu kao da se žali na izrečenu kaznu jer, sukladno članku 478. ZKP, žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni zbog čega je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da se on blaže kazni. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost i protek vremena, dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 (dvije) godine - u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima te će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.
10. Kako žalbenim razlozima okrivljenog ŠN nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.
11. Stoga je primjenom članka 482. ZKP trebalo presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu 24. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
