Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-35/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HĐ zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog HĐ, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj K-18/2025-118 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog HĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: K-18/2025- 118 od 14. studenog 2025., okrivljeni HĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevetom - opisano i kažnjivo po članku 149. stavku 1. i 2. KZ/11, kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude te je osuđen na novčanu kaznu u visini 40 (četrdeset) dnevnih iznosa od 48,13 eura (četrdeset osam eura i trinaest centi) što ukupno iznosi 1.925,20 eura (tisuću devetsto dvadeset pet eura i dvadeset centi). Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11. okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti prvostupanjske presude. Na temelju članaka 43. stavka 1. 2, 3. i 4. KZ/11. ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije, a ukoliko se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca sud će, uz pristanaka okrivljenika, donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ukoliko okrivljenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora na način da će sud jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će zamijeniti na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/1.1, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 130/20. - dalje u tekstu: ZKP) okrivljeni HĐ dužan je na ime troškova kaznenog postupka - paušala naknaditi iznos od 800,00 eura (osamsto eura) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude te trošak postupka privatnim tužiteljicama na ime zastupanja po opunomoćenici u iznosu od 5.317,00 eura (pe ttisuća tristo sedamanest eura) u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok je odbijen kao neosnovan preostali zatraženi iznos troška kaznenog postupka privatnih tužiteljica u iznosu 832,96 eura (osamsto trideset dva eura i devedeset šest centi).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni HĐ po braniteljici Moniki Mihelić, odvjetnici iz Vrbovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka. Okrivljenik je u žalbi predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi ga od optužbe, podredno, da pobijanu presudu preinači u dijelu odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijele su privatne tužiteljice ĐĐ, ŽĐ i ŠĐ po opunomoćenici Meliti Ranilović - Ferenc, odvjetnici iz Koprivnice, predlažući da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba okrivljenog HĐ nije osnovana.
5. Okrivljenik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer se on ne slaže s odlukom prvostupanjskog suda kojom je odbijen dokazni prijedlog za preslušavanjem snimljenog razgovora okrivljenika i svjedoka KĐ iz 2019. pohranjenom na CD mediju te smatra da sud nije dao dostatno i valjano obrazloženje za takvu svoju odluku. Međutim, prvostupanjski sud je nakon ispitivanja svjedoka KĐ koji je naveo da nije znao da se razgovor snima, odbio prijedlog za provođenje predloženog dokaza i obrazložio da je predloženi dokaz nezakonit. Iako prvostupanjski sud nije naveo zakonsku osnovu za svoju odluku iz članka 421. stavka 1. točke 1. ZKP kojom odbija taj dokazni predlog, iz obrazloženja te odluke, kako na zapisniku s rasprave (list 301) i u presudi (točka 7.) jasno je i nedvojbeno naveden i obrazložen zakonski razlog odbijanja tog dokaznog prijedloga, a učinjeni propust, po stavu ovog drugostupanjskog suda, nije bio od utjecaja na presudu. Nezadovoljstvo okrivljenika takvom odlukom suda ne čini bitnu povredu odredaba kaznenog postupka niti je odbijanjem prijedloga za izvođenje nezakonitog dokaza moglo doći do povrede prava obrane okrivljenika.
6. Nije u pravu okrivljenik niti kada navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, okrivljenik u žalbi, jednako kao i u obrani, potvrđuje da je 22. ožujka 2018. u 9,21 h Centru za socijalnu skrb Koprivnica (dalje u tekstu: CZSS Koprivnica) uputio poruku elektroničke pošte u kojoj je naveo da privatna tužiteljica ĐĐ prima novčanu pomoć od Centra za socijalnu skrb za djecu Aleksandru, H i ŠĐ, a da za njih ne mari dovoljno, da se privatna tužiteljica mlt. ŠĐ nudi za novac i opija po kafićima, da ju privatna tužiteljica ĐĐ potiče na to, da je privatna tužiteljica ĐĐ zaposlila privatne tužiteljice ŽĐ i ŠĐ kao konobarice u kafiću, da su se one navlačile s muškarcima za novac koji su onda nosile doma svojoj mami – privatnoj tužiteljici ĐĐ što je njoj pasalo, da je privatna tužiteljica mlt. ŠĐ nastavila prodavati svoje tijelo za novac, a da privatna tužiteljica ĐĐ to potiče i za to prima novčanu pomoć. Dalje navodi da je privatna tužiteljica ĐĐ dala djecu u školu Podravsko sunce, a da su djeca potpuno normalna samo što se ona o njima ne brine, pa su prepuštena sama sebi. Na kraju svoje prijave navodi da prijavu podnosi zato što ga je pogodilo kada mu se privatna tužiteljica mlt. ŠĐ nudila za novac, a što njena majka privatna tužiteljica ĐĐ zna te moli CZSS Koprivnica da istraži taj slučaj. Okrivljenik u žalbi ponavlja da je sporne informacije dobio od brata privatnih tužiteljica, svjedoka KĐ, nije imao razloga sumnjati u istinitost tih navoda, a da je postupao s ciljem zaštite mlt. Đ te se obratio isključivo Centru za socijalnu skrb kao jedinoj nadležnoj instituciji. No, iz iskaza svjedoka KĐ prvostupanjski sud je utvrdio da telefonski razgovor s okrivljenikom u kojem bi mu svjedok rekao da ŽĐ i FĐ uzimaju novac za seksualne usluge i da mu je okrivljenik rekao da mu se ŠĐ nudila za novac - nikada nije vođen. Jednako tako, svjedoci NĐ, IĐ i EĐ, vlasnici kafića u kojem su radile ŽĐ i PĐ, nemaju nikakvih saznanja da su ŽĐ i ŠĐ bilo kome nudile seksualne usluge za novac niti da bi bile devijantnog ponašanja na način da su bile alkoholizirane, da su živjele u neimaštini niti da bi ĐĐ na njih utjecala da to čine. Svjedoci ZĐ i DĐ suglasno navode da nisu imali spolne odnose s privatnim tužiteljicama. Jednako tako, iz iskaza svjedokinje VĐ, zaposlenice CZSS Koprivnica, sud je utvrdio da taj centar nije poduzimao nikakve mjere iz sfere obiteljsko pravne zaštite prema privatnim tužiteljicama, nisu utvrđeni elementni niti jednog kaznenog djela, a pogotovo ne iz sfere obiteljsko pravne zaštite te da ĐĐ nije zanemarivala svoju djecu, već im je pružala adekvatnu skrb. Stoga, pravilno prvostupanjski sud obranu okrivljenika da nije znao da navodi privatne tužbe nisu istiniti i da je postupao u dobroj vjeri kada je od CZSS Koprivnica tražio provjeru navoda o privatnim tužiteljicama, smatra nevjerodostojnom. Iako okrivljenik u žalbi smatra da „čak i ako sud smatra da navodi (poruke elektroničke pošte upućene CZSS Koprivnica) nisu dokazani kao istiniti, iz toga automatski ne slijedi da je on znao da su neistiniti“. S obzirom na sadržaj predmetne poruke elektronske pošte da treba provjeriti navode o devijantnom i neprimjerenom ponašanju privatnih tužiteljica koje je opisao u toj poruci, a za koje nije dokazano da mu ih je bilo tko rekao, koje nije potvrdio niti jedan provedeni
dokaz, a okrivljenik nije opisao okolnosti u kojima mu se FĐ „nudila za novac“ niti je uvjerljivo obrazložio na čemu temelji razlog svoje brige o dobrobiti i skrbi za ŽĐ, ŽĐ i ŠĐ – pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik znao i bio svjestan da iznosi neistinite činjenične tvrdnje u predmetnoj poruci.
7. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao, kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, potpuno i pravilno dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge za svoja utvrđenja o svim odlučnim činjenicama te je ispravno utvrdio da je okrivljenik u poruci elektroničke pošte upućene Centru za socijalnu skrb Koprivnica 22. ožujka 2018. iznosio neistinite činjenične tvrdnje za privatne tužiteljice ĐĐ, ŽĐ i ŠĐ koje mogu škoditi njihovoj časti i ugledu, a djelo je počinjeno putem računalnog sustava zbog čega su postale pristupačne većem broju osoba te su u utvrđenom ponašanju okrivljenika ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. KZ/11 koja utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Okrivljenik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da sud nije pravilno utvrdio njegove imovinske prilike te da nije dostatno cijenio da je neosuđivan i da je „distribucija navoda bila ograničena“ zbog čega smatra da je prestrogo osuđen. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Cijeneći težinu i posljedice ovog kaznenog djela, kao i društvenu opasnost te sve okolnosti koje je na strani okrivljenika u smislu članka 47. KZ/11 utvrdio prvostupanjski sud, posebno da do sada nije osuđivan, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije pronašao, to i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osuda na novčanu kaznu u iznosu 40 (četrdeset) dnevnih iznosa što ukupno iznosi 1.925,20 eura je pravilna. Naime, okrivljenik je naveo da se uzdržava radom „na crno“ i nije, unatoč pozivima suda, dostavio bilo kakav podatak o mjesečnim prihodima, stoga je pravilno prvostupanjski sud kao dnevni dohodak primijenio utvrđenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prosječnom dnevnom dohotku zaposlenih u Republici Hrvatskoj (broj Su-IV-78/2025- 9) o visini dnevnog dohotka od 48,13 eura. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda na utvrđenu novčanu kaznu na koju je okrivljenik osuđen primjerena kazna kojom će se odgojno djelovati na okrivljenika i spriječiti ga da u buduće čini kaznena djela te će se njome postići i opća svrha kazni, tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i da poštuju propise i pravni poredak kako je to propisano u članku 41. KZ/11.
9. Okrivljenik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka te smatra da je trošak kaznenog postupka „odmjeren izuzetno visoko“, bez da je dodatno obrazložio u čemu osporava odluku prvostupanjskog suda. S obzirom na to i na stanje spisa predmeta, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je odluka o troškovima postupka sukladna zakonu te pravilno i dostatno obrazložena.
10. Kako žalbenim razlozima okrivljenog HĐ nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.
11. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
