Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-463/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Buzolić Mrklić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Sveučilišta u Splitu, Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Split, Zrinsko-Frankopanska 19, OIB: 36149548625, kojeg zastupa punomoćnik Mate-Tomislav Peroš, odvjetnik u Splitu, radi zaštite prijavitelja nepravilnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1882/2022-38 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1882/2022-38 od 9. lipnja 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o trošku nastalom podnošenjem žalbe odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je prema tužitelju kao prijavitelju nepravilnosti tuženik poduzeo štetne radnje zbog prijava nepravilnosti na način da ga je stavio u nepovoljan položaj na radnome mjestu, uznemiravao, te da nije poduzeo mjere radi zaštite dostojanstva tužitelja zbog uznemiravanja od drugih osoba od kojih je trpio i prijetnje.

Utvrđuje se da je prema tužitelju kao prijavitelju nepravilnosti tuženik poduzeo štetne radnje zbog prijava nepravilnosti na način da mu je povrijedio pravo ugleda časti i dostojanstva odnosno pravo osobnosti.

Utvrđuje se da je prema tužitelju kao prijavitelju nepravilnosti tuženik poduzeo štetne radnje zbog prijava nepravilnosti na način da mu je grubo kršio prava na pristup informacijama.

Utvrđuje se da je tuženik prema tužitelju kao prijavitelju nepravilnosti poduzeo štetne radnje zbog prijava nepravilnosti na način da mu je grubo povrijedio ustavna i konvencijska prava.

Utvrđuje se da tuženik nije zaštitio tužitelja kao prijavitelja nepravilnosti od štetnih radnji i nije poduzeo nužne mjere radi zaustavljanja štetnih radnji i otklanjanja njihovih posljedica.

Zabranjuje se tuženiku poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji uznemiravanja tužitelja i stavljati ga u nepovoljan položaj.

Zabranjuje se tuženiku poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji kojima se tužitelju povrjeđuju prava ugleda, časti i dostojanstva odnosno prava osobnosti.

Zabranjuje se tuženiku ponavljanje štetnih radnji kojima se tužitelju krše prava na pristup informacijama.

Zabranjuje se tuženiku poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji kojima se tužitelju krše ili nastavljaju kršiti ustavna i konvencijska prava.

Nalaže tuženiku Sveučilište u Splitu, Katolički Bogoslovni fakultet, Split, Zrinjsko- frankopanska 19, OIB:36149548625 u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime pravične novčane naknade – naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 75.000,00 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 22. 4. 2022. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku da se presuda, kojom je utvrđena povreda zaštite prijavitelja nepravilnosti, objavi u Slobodnoj Dalmaciji i trajno na mrežnim stranicama tuženika sve u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe, sve sa zateznim kamatama".

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.750,00 eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sve sa zateznim kamatama.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu na način da donese presudu zbog ogluhe ili da preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. U predmetnom sporu tužitelj, kako to jasno određuje podneskom od 11. studenoga 2022., zahtjeva pružanje pravne zaštite u skladu sa Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Nar. nov. broj 17/19., dalje: ZZPN/19).

5. Sud prvog stupnja, u bitnom, tužbeni zahtjev smatra neosnovanim iz slijedećih razloga:

- da tužitelj u petitu nije naveo koje je sve konkretne štetne radnje tuženik prema njemu poduzeo, prije njegova odlaska u mirovinu i u odnosu na koje traži zaštitu pa da mu se stoga ne može pružiti zatražena zaštita,

- da niti glede štetne radnje opisane kao kršenje prava na pristup informacija tužbeni zahtjev nije osnovan jer da prije stupanja na snagu ZZPN tuženik nije mogao poduzimati određene radnje, a da je stupanjem na snagu zakona iz 2019. (to bi se valjda trebalo odnositi na ZZPN/19, koji je te godine stupio na snagu), tužitelj to pravo ipak ostvario sukladno rješenjima drugih tijela, zbog čega da se ne može govoriti o tome da je tužitelj zakinut u svojim pravima,

- da tužitelj činjenično analizira niz događaja u vezi prijava koje je protiv načina rada poslodavca podnio u vremenskom periodu od 2012. do 2022., ali da nema zakonskog uporišta tražiti sudsku zaštitu za period prije stupanja na snagu ZZPN-a (2019.), već samo u odnosu na konkretne radnje koje je tuženik protiv njega kao prijavitelja poduzeo, nakon stupanja tog Zakona na snagu i to u roku od tri godine od dana kad je prijavitelj saznao za štetnu radnju odnosno pet godina od dana kada je štetna radnja prema prijavitelju poduzeta,

- da nije osnovan niti dio tužbenog zahtjeva kojim se traži izricanje zabrana jer da nije određeno na koju konkretnu štetnu radnju tuženika bi se zabrane odnosile, uz što da tužitelj nema više pravni interes za ovakav zahtjev jer je prije pokretanja ovog postupka otišao u starosnu mirovinu te

- da nije osnovan niti zahtjev za naknadu neimovinske štete, jer da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i njegovih dijagnosticiranih zdravstvenih problema.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud osnovanim ocijenio pozivanje tužitelja na povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, ali i povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. tog Zakona, zbog čega se ne može ispitati je li sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

7. Kako je uvodno već rečeno, tužitelj zaštitu u ovom predmetu traži u skladu s odredbama ZZPN/19 (podnesak tužitelja od 11. studenoga 2022., u vezi s rješenjem suda za ispravak tužbe s ročišta 26. listopada 2022.).

8. Odredbom sadržanom u čl. 28. tog Zakona propisana su pravila o teretu dokazivanju u postupcima kakav je predmetni na način da ako prijavitelj nepravilnosti učini vjerojatnim da je zbog prijave nepravilnosti stavljen u nepovoljan položaj i da mu je povrijeđeno neko od njegovih prava u vezi s obavljanjem poslova, teret dokazivanja o protivnom prelazi na poslodavca.

9. U konkretnom slučaju činjeničnim navodima tužbe i podneska od 12. travnja 2023., kojim dopunjava činjenične navode tužbe, što potkrjepljuje pisanim dokazima, svojim iskazom i prijedlogom da se saslušaju svjedoci (koje sud nije sve saslušao niti je obrazložio zašto, na što se pravilno ukazuje navodima žalbe i u vezi s tim na povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a) tužitelj određeno navodi koje nepravilnosti u radu i postupanju tuženika i njegovih djelatnika prijavljivao, kome i kada i koje je radnje tuženik prema njemu zbog toga poduzimao.

9.1. Tako tužitelj glede štetnih radnji tuženika poduzetih u odnosu na njega zbog prijavljivanja nepravilnosti u radu tuženika, između ostalog, činjenično obrazlaže zbog čega je prijavljivao nepravilnosti u radu tuženika u odnosu na prof.dr.sc. HI i prof. dr. sc. GI (plagiranje, nezadovoljavanje uvjeta za izbor za dekane, za stupanje u više zvanje) te ističe i dokazuje da je to rezultiralo time da su te osobe protiv njega pokrenule postupak pred Etičkim povjerenstvom (26. studenoga 2019.), koje tijelo tuženika je donijelo nezakonitu odluku (zbog niza propusta koje također opisuje), što je u konačnici rezultiralo time da je odlukom Ustavnog suda broj U-III-4727/2021 od 31. ožujka 2022., ukinuta i ta odluka tuženika i sve odluke donesene u povodi iste, zbog grubog vrijeđanja ustavnih i konvencijskih prava tužitelja.

9.2. Tužitelj dalje činjenično navodi i dokazuje da je tuženik kontinuirano opstruirao traženja tužitelja, kao člana Fakultetskog vijeća i prijavitelja nepravilnosti na pristup informacijama (ignoriranjem tužiteljevih zahtjeva, zanemarivanjem postupanja u propisanim rokovima, donošenjem pogrešnih odluka o tužiteljevim zahtjevima za pristup informacijama i dr.) te ukazuje da je takvo postupanje tužitelja, protivno Zakonu o pravu na pristup informacijama (Nar. nov. 25/13., 85/15., 69/22., dalje: ZPPI) i, također, štetna radnja tuženika poduzeta protiv tužitelja kao prijavitelja nepravilnosti.

9.3. Činjeničnim navodima tužbe tužitelj ističe i da štetnu radnju tuženika u odnosu na njega predstavlja i činjenica da je prof.dr.sc. GI na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 12. ožujka 2020., kojoj su uz članove tog vijeća bili prisutni i studenti, javno zaprijetio da će tužitelju stati na kraj, čitajući odredbe Statuta kojom je propisan stegovni postupak, između ostalog i u smislu otkazivanja ugovora o radu i da je javno rekao da tužitelj neće dobiti niti jedan dokument koji traži, već da će radije ići na sud (u odnosu na koje tvrdnje predlaže provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, koji dokaz sud nije proveo niti je obrazložio zašto, kako pravilno ističe u žalbi).

9.4. Isto tako tužitelj ističe i predlaže dokaze za dokazivanje navoda da je na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj **.**.2020., prof.dr.sc. GI javno rekao da je Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj izjavio da je problem tuženika jedan čovjek i njegovi dopisi, aludirajući na tužitelja, a da je apostolski nuncij, u dopisu od 29. lipnja 2020., Prot. N. 465/2020 napisao da se ne sjeća da je to rekao i da je dodao da ako mu je to izletjelo ili ako je bio pogrešno shvaćen da to povlači, a da je unatoč tome prof.dr.sc. GI iznio drugačije i da je u zapisniku sa te sjednice Fakultetskoga vijeća ostalo zapisano ono što je prof. dr. sc. GI rekao, a ne ono što je apostolski nuncij kasnije razjasnio i takav zapisnik da je javno i tendenciozno objavljen i na društvenim mrežama, čime da je tužitelj, koji je svojim dopisima upozoravao na nepravilnosti tuženika, javno prikazan i prokazan glavnim, ako ne i jedinim, problemom tuženika.

9.5. Tužitelj navodi i da je poduzimanjem tih štetnih radnji tuženika protiv njega kao prijavitelja nepravilnosti, došlo do povrede njegovog prava na ugled, časti i dostojanstva te do grube povrede njegovih ustavnih i konvencijskih prava. Također ističe da je to kod njega izazvalo nemir i strah od gubitka radnoga mjesta te neizvjesnost za svoje radno mjesto sve do odlaska u mirovinu, što je za posljedicu imalo i stres i razvoj teške bolesti (otkriven mu je tumor debelog crijeva).

10. Slijedom navedenog, a imajući na umu propisano čl. 28. ZZPN/19, sud je (jer je nastavio s raspravljanjem po tužbenom zahtjevu kako je postavljen podneskom od 11. studenoga 2022., smatrajući ga podobnim za raspravljanje), bio dužan ocijeniti i obrazložiti proizlazi li iz svega što je tužitelj naveo i dokazima potkrijepio vjerojatnost na koju upućuje ta norma (za što nije dao razloge) i je li tuženik s obzirom na to dokazao suprotno (o čemu razloga nema). Tako propisano sud je u potpunosti zanemario, slijedom čega je počinio povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

11. Nadalje, sud u obrazloženju pobijane odluke navodi što činjenično tužitelj tvrdi u tužbi i podnesku od 12. travnja 2023., ali unatoč tome ne cijeni tako navedeno u okviru priloženih dokaza te ne utvrđuje točno koje štetne radnje tuženika tužitelj apostrofira i ne utvrđuje kada su iste počinjene, iako tužitelj to jasno navodi (vidjeti točke 9. do 9.5. ovog obrazloženja). Stoga se ne može prihvatiti kao pravilno i jasno obrazloženje suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu koji glasi:

„Tužitelj u ovoj tužbi činjenično analizira događaje za vremenski period od 2012 do 2022., dakle unatrag deset godina, međutim nema zakonskog uporišta za sudsku zaštitu retroaktivno već u okvirima čl. 24. ZZPN. Sudska zaštita ostvaruje se podnošenjem tužbe za zaštitu u vezi s prijavom nepravilnosti nadležnom sudu, u roku od tri godine od dana kad je prijavitelj saznao za štetnu radnju odnosno pet godina od dana kada je štetna radnja prema prijavitelju poduzeta.“

12. Ovaj sud, imajući na umu propisano čl. 28. ZZPN/19, ne može se složiti niti sa stavom suda da nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva utvrditi da onemogućavanje tužitelju pristupu informacijama nije štetna radnja na štetu tužitelja kao prijavitelja nepravilnosti. Ovo jer sud ne cijeni dokaze kako bi utvrdio do kojih je informacija tužitelj uspio doći i na koje načine, je li došao do svih ili samo do nekih, već u ovom dijelu iznosi samo općeniti zaključak da je došao do svih, a isti zbog povrede čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a nije moguće ispitati. Osim toga, sve i da je tužitelj došao do svih informacija, kroz sredstva i postupak propisan Zakonom o pravu na pristup informacijama (Nar. nov. broj 25/13., 85/15., 69/22.), sud ne cijeni i ne daje razlog zbog čega je uopće tužitelju tuženik onemogućavao pristup istima i na koje sve načine te je li s obzirom na sve to tužitelj uspio dokazati postojanje vjerojatnosti da radnje tuženika u ovom dijelu ukazuju na vjerojatnost na koju se misli čl. 28. ZZPN/19 i je li tuženik, s obzirom na to uspio dokazati suprotno.

13. Dalje valja istaknuti da sud u obrazloženju pobijane odluke prepisuje što činjenično navodi tužitelj, što na to odgovara tuženik, prepisuje iskaze tužitelja i svjedoka GI, ali iste ne dovodi u vezu s ispravama u spisu u skladu s čl. 8. ZPP- a, a niti daje obrazloženje zašto nije proveo neke od personalnih dokaza koje je predložio tužitelj radi dokazivanja osnovanosti svoga zahtjeva, pa i u tom smislu sud čini povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

14. Žalitelj pravilno navodima žalbe ukazuje da ga je sud prvog stupnja pozvao da ispravi tužbu (čl. 109. st. 1. ZPP-a, ročište 26. listopada 2022.) na način propisan čl. 29. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (bez navođenja oznake Narodnih novina, ali s obzirom na navedenu odredbu može se zaključiti da je sud mislio na taj Zakon objavljen u Nar. nov. broj 46/22., dalje: ZZPN/). U vezi s tim nalogom suda tužitelj je nesporno postupio, ali ispravljajući tužbu u skladu s čl. 26. st. 2. tog Zakona, objavljenog u Nar. nov. 17/19. (podnesak tužitelja od 11. studenoga 2022.) i to jer je upravo taj Zakon bio na snazi u trenutku podnošenja tužbe i isti obuhvaća period kada su počinjene štetne radnje (točke 9. do 9.5. ovog obrazloženja), što se pravilno ističe i u žalbi, a navedeno je i u prethodno spomenutom podnesku tužitelja.

15. Odredba čl. 26. st. 2. ZZPN/19, u skladu s kojom je tužitelj ispravio tužbu propisuje mogući sadržaj tužbe na način da propisuje da tužitelj istom može tražiti da se:

- utvrdi da je prema prijavitelju nepravilnosti poduzeta štetna radnja (u skladu s čim je i postavljen tužbeni zahtjev)

- zabrani poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji te da se uklone posljedice štetnih radnji poduzetih prema prijavitelju nepravilnosti (u skladu s čim je i postavljen tužbeni zahtjev)

- naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (u skladu s čim tužitelj traži naknadu neimovinske štete)

- donese presuda kojom je utvrđena povreda prava prijavitelja nepravilnosti iz razloga predviđenih u točkama ovoga stavka na trošak tuženika objavi u medijima (kakav zahtjev je također postavljen).

16. Sadržaj tužbe o kojem je odlučeno pobijanom presudom odgovara sadržaju te odredbe, pri čemu ZZPN/19 izrijekom ne propisuje obvezu tužitelja da u petitu (iako bi to bilo poželjno radi jasnoće zahtjeva) točno opiše štetne radnje te izrijekom ne propisuje vrste štetnih radnji, već samo definira pojam štetne radnje navodeći da je to svako činjenje ili nečinjenje u vezi s prijavom nepravilnosti kojom se prijavitelju nepravilnosti ili povezanim osobama ugrožavaju ili povređuju prava odnosno kojim se te osobe stavljaju u nepovoljan položaj (čl. 3. točka 7. ZZPN/19).

17. U takvoj situaciji, posebno jer iz činjeničnog sadržaja tužbe proizlazi koje radnje tuženika tužitelj smatra štetnim i zašto te jer opisuje do povrede kojih prava mu je došlo postupanjem tuženika zbog činjenice da je prijavljivao i ukazivao na nepravilnosti, ovaj sud smatra da nije bilo mjesta odbijanju tužbenog zahtjev uz obrazloženje da u petitu nisu naznačene štetne radnje tužitelja.

17.1. Takvim postupanjem sud vrijeđa pravo tužitelja na pravično suđenje, osobito jer mu ni u rješenju kojim ga poziva na ispravak nije napomenuo da to njegov tužbeni zahtjev treba sadržavati (čl. 109. ZPP-a u vezi s čl. 10. ZZPN/19), a niti ga je sud pozvao da to, eventualno ponovno naznači, s obzirom da rješenje za ispravak ne sadrži nikakvo obrazloženje niti upozorenja u smislu čl. 109. ZPP-a.

18. Slijedom toga stav je ovoga suda da, u konkretnom slučaju sud, jer je dao pogrešnu uputu o načinu na koji treba ispraviti tužbu (ročište 26. listopada 2022.), bez ikakvih upozorenja u smislu čl. 109. ZPP-a u vezi s čl. 10. ZZPN/10 i jer je nastavio s postupanje po ispravljenoj tužbi, čiji petiti formalno sadrži zakonom propisanim minimum (čl. 26. st. 2. ZZPN/19), nije bilo mjesta odbijanju tužbenog zahtjev niti uz slijedeće obrazloženje:

„Dakle, tužitelj ne navodi nakon provedenog dokaznog postupka koje su konkretne štetne radnje od strane tuženika bile usmjerene u odnosu na njega kada je bio u radnom odnosu što jasno mora biti dio izreke tužbenog zahtjeva jer štetna radnja koja nije konkretizirana ne daje pravo za pružanje konkretne pravne zaštite, a sve sukladno odredbama ZZPN-a.“

19. Nadalje, ovaj sud slaže se s utvrđenjem suda da iz rezultata provedenih vještačenja ne proizlazi da je bolest tužitelja (tumor debelog crijeva) u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim radnjama tuženika na koje se ukazuje žalbom. Međutim, ne može se, barem za sada, složiti da samo stoga nema osnova za prihvaćanje ovog dijela tužbenog zahtjeva vezano uz zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava na osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo. Pravo na naknadu takve štete ne dokazuje se samo vještačenjima i medicinskom dokumentacijom već je potrebno, u koliko se utvrdi da je tužitelj dokazao postojanje vjerojatnosti iz čl. 28. ZZPN/19, a da tuženik nije dokazao suprotno, ocijeniti ukazuju li druge okolnosti konkretnog slučaja da je tužitelju počinjena ovakva šteta te koliko bi, s obzirom na to iznosila pravična novčana naknada.

20. Zbog propusta na koje je ukazano ne može se ispitati ni odluka o neosnovanosti zahtjeva za objavu predmetne presude koji je stavljen u skladu s čl. 26. st. 2. točka 4. ZZPN/19.

21. Ovaj sud ne može se, za sada složiti, niti sa zaključkom suda o neosnovanosti dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži izricanje zabrana poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji te da se uklone posljedice štetnih radnji poduzetih prema prijavitelju nepravilnosti radi činjenice što je tužitelj u mirovini. Naime, prema čl. 3. st. 2. ZZPN/19 prijavitelj nepravilnosti je fizička osoba koja prijavljuje nepravilnosti koje su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca. Dakle, taj Zakon ne imenuje samo radnika kao prijavitelja nepravilnosti, nego koristi izraz fizička osoba, a sud s obzirom na tako propisano nije dao nikakvo obrazloženje.

22. Slijedom navedenog prvostupanjska je odluka, zbog povreda na koje ukazano, ukinuta na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

23. U ponovnom suđenju sud će otkloniti povrede na koje ukazano ovom drugostupanjskom odlukom (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 109. ZPP-a, čl. 354. st. 3. točka 11. ZPP-a) te će odnijeti novu odluku koju će ovaj sud moći ispitati i voditi će računa, prilikom obrazlaganja, o primjeni prava u vezi tereta dokaza iz čl. 28. ZZPN/19.

24. Neovisno od navedenog žalitelju valja još odgovoriti na navode vezane uz bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točke 5. i 8. i st. 3. ZPP-a.

25. Naime, činjenica da tuženik nije u roku podnio odgovor na tužbu u konkretnom slučaju nema za posljedicu donošenje presude zbog ogluhe. Ovo jer za donošenje iste nisu bili ispunjene sve pretpostavke propisane čl. 331.b st. 1. ZPP-a, jer se na temelju činjenica koje su navedene u tužbi i priloženih dokaza, s obzirom na pravilo o teretu dokaza iz čl. 28. ZZPN/19, presuda nije mogla donijeti samo na temelju navedenog u tužbi i priloženih dokaza pa nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 5. ZPP-a.

26. Također, tužitelj u žalbenoj fazi nije ovlašten podnositi žalbu pozivom na čl. 354. st. 3. ZPP jer se nedostatci u zastupanju tuženika njega ne tiču. Žalbu pozivom na tu odredbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci (nedostaci u zastupanju) tiču, konkretnom slučaju to bi bio tuženik koji se ne žali. No, unatoč tome, jer je presuda ukinuta, sudu se ukazuje da je prije donošenja nove odluke ipak potrebno razmotri pitanje valjanosti punomoći tuženika.

27. Zaključno, navodi žalbe kojima se ističe postojanje povrede iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP-a su navodi kojima tužitelj ide sam protiv sebe (ističe da sukladno čl. 1288. Zakonika kanonskog prava tuženik nije mogao biti stranka u postupku), a ovaj sud ne smije odlučiti na štetu stranke koja se jedina žali (čl. 374. ZPP-a).

28. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer odluka o tom dijelu zahtjeva zavisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

29. Odluka o zahtjevu za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević