Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-571/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice te Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Nepehal, odvjetnici u Požegi, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, radi naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi posl. br. Pr-17/2022-37 od 17. rujna 2025., dana 24. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi posl. br. Pr-17/2022-37 od 17. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se nalaže tuženiku da tužitelju SP iz [adresa], 34 330 Velika, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od 5.036,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak (toč. I) dok se u točki II nalaže tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Citiranu presudu žalbom pobija tužitelj iz žalbenih razloga iz čl. 353 st 1 toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
3. Žalba je neosnovana.
4. U donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2 ZPP-a.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koja je za tužitelj nastala uslijed ozljeđivanja 21. listopada 2020. kada je tužitelj u vojarni [adresa] u [adresa] prilikom izvođenja taktičke vježbe, koja se sastojala od zalijeganja i pretrčavanja na neravnoj površini, prilikom čega je hitrim zalijeganjem zadobio prijelom prve kosti zapešća (metakarpalne kosti).
6. Prvostupanjski sud je u obrazloženju prvostupanjske presude kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja naveo u bitnom da je provedenim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj prilikom izvođenja taktičke vježbe koja se sastojala od zalijeganja i pretrčavanja na neravnoj površini, dana 21. listopada 2020. u vojarni [adresa] u [adresa], zadobio prijelom prve kosti zapešća. te da je tužitelj u svom iskazu naveo da je i ranije sudjelovao na takvim vježbama, a nadređeni su ih uvijek upozoravali na mjere sigurnosti i opreza. Tužitelj je bio prikladno opremljen za izvođenje vježbe. Teren je bio ravan i zemljan, mjestimično je bilo kamena. Na tom terenu se i inače vrše takve vježbe jer je to vojno vježbalište.
6.1. Tužitelj je vježbu izveo pravilno te da nije utvrđeno da je tada bilo ikakvih posebnih okolnosti koje bi uzročno posljedično mogle dovesti do ozljeđivanja tužitelja. S obzirom da je tužitelj i ranije zasigurno višekratno sudjelovao u ovakvim radnim aktivnostima, pa je iskustveno mogao znati kako u takvim okolnostima prilikom ispunjavanja radnih zadataka mora biti oprezniji.
7. Temeljem takvog utvrđenja pravilnom primjenom čl. 193. st. 4. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/2013, 75/2015, 50/16, 30/18 25/19 - dalje: ZSOS), prvostupanjski sud je utvrdio da za štete počinjene u vezi s obavljanjem vojne službe odgovara Republika Hrvatska po općim propisima o naknadi štete, što u konkretnom slučaju znači prema odredbama ZOO-a kojega je ovdje za primijeniti na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) i to po principu krivnje, te da se obavljanje vojne službe, a time i vojne vježbe zalijeganja i pretrčavanja, same po sebi ne mogu se okvalificirati kao opasna djelatnost, zbog koje bi u smislu čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZOO) postojala objektivna odgovornost za štetu, odnosno odgovornost i bez krivnje tuženice.
8. Također je po ocjeni ovog žalbenog suda pravilno utvrđeno da ne postoji niti subjektivna odgovornost, odnosno odgovornost po osnovi krivnje tuženice, u smislu čl. 1049. ZOO-a budući da podnositelj nije dokazao postojanje skrivljenog ponašanja ili propusta tuženice (štetnu radnju) koji je doveo do nastanka predmetnog štetnog događaja, odnosno da tužitelj nije dokazao da bi predmetna ozljeda na bilo koji način bila uzrokovana skrivljenim ponašanjem ili propustom na strani tužene, a pogotovu nema okolnosti koje bi upućivale na krajnje nepažljivo ili namjerno postupanje na strani tužene što je uvjet za njenu odgovornost, radi čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelj kao u izreci pobijane presude.
9. Takvu primjenu materijalnog prava žalbom osporava tužitelj smatrajući d se u pogledu odgovornosti ima primijeniti odredbe Zakona o radu, odnosno načelo objektivne odgovornosti tužene budući da je tužen poslodavac tužitelju (tužitelj je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen temeljem Ugovora o vojničkoj službi u trajanju od dvije godine i navedena ozljeda priznata mu je kao ozljeda na radu). Takvi žalbeni navodi su po ocjeni ovog žalbenog suda također neosnovani.
10. Naime, prema odredbi čl. 193. st. 1. i st. 4. ZSOS za štetu za štetu koju pripadnik Oružanih snaga u službi i u vezi s obavljanjem službe počini trećim osobama odgovara RH, a da za ostale štete počinjenje u vezi obavljanja službe RH odgovara prema općim propisima o naknadi štete. Sastavni dio aktivnosti djelatnih vojnih osoba je između ostalog održavanje njihove tjelesne kondicije, koja se postiže i sportskim aktivnostima, u koje spada i vježbe na poligonu. Zbog toga se i sudjelovanje tužitelja u takvim vježbama, a u okviru provođenja redovitih motoričkih priprema ima smatrati obavljanjem vojne službe, a koji pravni stav je izraženi u odluci VSRH Revr 1028/09-2 od 26. svibnja 2010.
11. Obzirom na konkretne okolnosti u kojima se odvijala ova vježba, a radilo se o uobičajenom načinu izvođenja taktičkih vježbi u sklopu vojarne, pri čemu nije bilo propusta tužene oko organizacije takve vježbe, takva sportska aktivnost se ne može smatrati opasnom djelatnošću, slijedom čega se niti odgovornost tužene ne može procjenjivati u okviru objektivne odgovornosti. Naprotiv, prema pravnom shvaćanju ovog suda odgovornost tužene za štetu tužitelju u takvom slučaju treba ocjenjivati sa stajališta subjektivne odgovornosti, odnosno po principu krivnje temeljem čl. 1045. st. 1. ZOO, a kako su to pravilno ocijenio prvostupanjski sud te s obzirom na sve konkretne okolnosti štetnog događaja, kada je došlo do povrjeđivanja tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenili da na strani tužene nije bilo postupanja ili propusta koji bi doveli do štetnog događaja, slijedom čega nema niti krivnje tužene za nastalu štetu tužitelju, i pravilno su odbili tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete.
12. Iz navedenih razloga pobijana presuda je potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP- a kao u izreci.
U Zagrebu, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević
