Poslovni broj: P-1152/2024-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Trg žrtava fašizma 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, oib:80572192786, protiv tuženika OM, [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Zagreba, radi stjecanja bez osnove, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 18. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika-zaposlenika tužitelja OMČ i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Ivana Filković, 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

1.Nalaže se tuženiku OM, [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb, oib: 80572192786, isplati iznos od 12.918,31eur (97.332,99kuna) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 28. rujna 2022. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

1a.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1,16eur (8,77kuna) sa zateznom kamatom od 29. rujna 2017., te za zateznu kamatu na iznos od 12.918,31eur (97.332,99kuna) od 29. rujna 2017. do 27. rujna 2022.

2.Nalaže se tuženiku OM, [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb, oib: 80572192786, nadoknadi trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 300,00eur sa zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

3.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovoga postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom parnice tvrdi da je tuženik temeljem pravne osnove koja je kasnije otpala stekao utuženi iznos, pa primjenom pravila o stjecanju bez osnove predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci, potražujući usto i nadoknadu troškova parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom parnice, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući istinitost tužbenih navoda i osnovanost tužbenog zahtjeva, te prigovarajući zastari, predlažući sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

3.Tijekom dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u obračun zakonske zatezne kamate, dopis Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri od 6. studeni 2017., potvrde o izvršenom nalogu od 24. ožujka 2017., presliku presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2220/21 od 14. srpnja 2022., presliku presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1820/2014 od 5. srpnja 2016., presliku presude Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-9647/2013 od 10. srpnja 2014., presliku presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-372/2017 od 11. srpnja 2017., dopis Odvjetničkog društva Smolčić i partneri d.o.o. od 11. studenog 2019., dopis Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. od 5. prosinca 2019. i od 1. ožujka 2017. dopis tužitelja od 14. ožujka 2017., izvatke i pregled po transakcijskom računu tužitelja i u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-9647/2013, te je proveo financijsko vještačenje po ustanovi vještaka Tkalec d.o.o.

3a.Druge dokaze sud nije izvodio, smatrajući da njihovo izvođenje nije potrebno niti važno, jer ne bi utjecalo na konačne rezultate parničnog raspravljanja.

4.Temeljem tako provedenoga dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te na temelju rezultata cjelokupnoga postupka, ovaj prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu temeljem pravila o stjecanju bez osnove.

6.U konkretnom slučaju nije sporno da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-9647/2013 od 10. srpnja 2014. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika usmjeren protiv, između ostalih, i ovdje tužitelja radi isplate iznosa od 234.752,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 29. prosinca 2000., da je presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž R-1820/14 od 5. srpnja 2016. potonja presuda preinačena, te da je suđeno, između ostalih, i ovdje tužitelju da isplati ovdje tuženiku utuženi iznos sa zateznom kamatom od 29. prosinca 2000. i nadoknadi troškove parnice u iznosu od 74.084,25 kuna, te da je, konačno, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-372/17 od 11. srpnja 2017. prihvaćena revizija, preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž R-1820/14 od 5. srpnja 2016 i pravomoćno presuđeno da se odbija žalba ovdje tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-9647/2013 od 10. srpnja 2014.

7.U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj prema presudi Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž R-1820/14 od 5. srpnja 2016. isplatio glavnični iznos zajedno sa zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 752.847,01 kunu koji je tuženik prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-372/17 od 11. srpnja 2017. vratio u cijelosti tužitelju, da je tuženik platio tužitelju troškove postupka prema presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-9647/13 od 10. srpnja 2014. u iznosu od 8.125,00 kuna i troškove postupka prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-372/17 od 11. srpnja 2017. u iznosu od 4.687,50 kuna (list 30).

8.Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi i da je platio tuženiku na račun Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. na ime troškova parnice sveukupan iznos od 12.919,47 eura / 97.341,76 kn (iznos od 74.084,25 kuna zajedno sa zateznom kamatom obračunatom od 10. srpnja 2014. do 24. ožujka 2017. i iznos od 3.906,25 kuna zajedno sa zateznom kamatom obračunatom od 5. srpnja 2016. do 24. ožujka 2017.), i to sve prema presudi Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž R-1820/14 od 5. srpnja 2016., što tuženik u cijelosti osporava.

9.Uvidom u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-372/17 od 11. srpnja 2017. i u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-9647/2013 ovaj sud utvrđuje da je navedenu revizijsku presudu ovdje tužitelj putem svog punomoćnika primio 28. rujna 2017., dok je, pak, uvidom u tužbu utvrđeno da je predmetnu tužbu tužitelj podnio 28. rujna 2022.

10.Kao što je već navedeno, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-372/17 donesena je 11. srpnja 2017., što po mišljenju ovog suda predstavlja dan stjecanja bez osnove, jer je tada otpala pravna osnova (presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž R-1820/14 od 5. srpnja 2016.) prema kojoj je upravo tužitelj izvršio plaćanje iznosa od 12.919,47eura/97.341,76kuna tuženiku na račun punomoćnika tuženika kako to za ovaj sud nedvojbeno proizlazi iz potvrda o izvršenom nalogu za plaćanje (list 7 i 10), dok tuženik ničime ne dokazuje drukčije.

11.Obzirom da je temeljem čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik tuženika bio ovlašten primiti od tužitelja kao protivne stranke dosuđene troškove postupka, a da je uvidom u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-9647/2013 utvrđeno kako tuženik u punomoći koju je izdao svomu punomoćniku u tomu predmetu nije pobliže odredio njegova ovlaštenja, proizlazi da za uplatu dosuđenih troškova postupka prema presudi Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž R-1820/14 od 5. srpnja 2016. na račun punomoćnika tuženika nije bio potreban nikakav poseban nalog tuženika.

12.Za stjecanje bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

13.Prema mišljenju ovog suda, iako je pravna osnova (presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž R-1820/14 od 5. srpnja 2016.) prema kojoj je tužitelj isplatio tuženiku utuženi iznos od 12.919,47eura/97.341,76kuna otpala već časom donošenja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-372/17 dana 11. srpnja 2017., ovaj sud misli da period od časa donošenja te presude pa do časa kada ju je tužitelj primio (28. rujna 2017.) predstavlja tzv. kontinuiranu situaciju, jer je tek časom primitka te presude tužitelj imao pravo zahtijevati od tuženika da mu vrati stečeno bez osnove, što znači da je podnošenjem predmetne tužbe 28. rujna 2022. tužitelj svoju novčanu tražbinu koju ima prema tuženiku prema pravilima o stjecanju bez osnove utužio unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. u vezi s čl. 215. st. 1. ZOO-a, te da prigovor zastare koji ističe tuženik nije osnovan.

14.Iz nalaza i mišljenja ustanove vještaka Tkalec d.o.o. od 23. svibnja 2025. proizlazi da je tužitelj na ime predmetnih obveza po osnovi parničnih troškova platio ukupno 97.341,76kuna (12.919,47eur), a da je trebao platiti iznos od 97.332,99kuna (12.918,31eur).

15.Sud je u cijelosti prihvatio navedeni ekspertni nalaz i mišljenje, jer je dan savjesno i stručno, a osim toga, u svomu matematičkom izračunu, nije osporen od samih parničnih stranaka koje nisu tražile saslušanje vještaka i usmeno obrazloženje danog nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi.

15a.Prema tome, na temelju zaključaka provedene financijske ekspertize utvrđeno je da je tužitelj prema citiranoj presudi Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž R-1820/14 od 5. srpnja 2016. trebao platiti tuženiku ukupan iznos od 97.332,99kuna (12.918,31eur), što znači da je to upravo onaj iznos koji u ovoj parnici tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika prema pravilima o stjecanju bez osnove, jer je upravo u odnosu na taj iznos otpala pravna osnova.

16. Što se tiče pak tvrdnji tuženika da u konkretnom slučaju tužitelj ne može tražiti vraćanje od njega u cijelosti iznosa koji mu je platio, ovaj sud smatra da pored umanjenja imovine na strani tužitelja i povećanja imovine na strani tuženika što je bitno pri stjecanju bez osnove kod tužitelja nije postojala svijest o tome da tuženiku plaća ono što nije obvezan platiti. Imajući u vidu da svaki pravni sljednik trgovačkog društva (u konkretnom slučaju HŽ- Hrvatskih željeznica) odgovara za obveze društva prema trećim osobama u cijelosti neovisno o imovini koju je stekao podjelom imovine između pravnih sljednika, ovaj sud zaključuje da na strani tužitelja, i to bez obzira što se prema regulaciji citirane instancione odluke radi o djeljivoj obvezi, nije postojala svijest o tome da plaćanjem suđenih iznosa tuženiku plaća ono što nije obvezan platiti, što znači da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 1112. st. 1. ZOO-a na koju se poziva tuženik.

17.Rezimirajući izloženo, valja zaključiti da tužitelj osnovano, po pravilima o stjecanju bez osnove, potražuje od tuženika iznos od 97.332,99kuna (12.918,31eur), kao u točki 1. izreke presude, a da neosnovano potražuje od tuženika daljnji iznos od 1,16eur (8,77kuna) s pripadajućom zateznom kamatom kao u točki 1a. izreke presude. 17a.U konkretnom slučaju ovaj sud smatra tuženika poštenim stjecateljem zbog čega tužitelj u smislu čl. 1115. ZOO-a ima pravo na zateznu kamatu na ono što je stečeno bez osnove tek od časa podnošenja tužbe 28. rujna 2022., dok je, pak, za razdoblje prije toga, kao i u odnosu na odbijajući iznos, tužiteljev zahtjev neosnovan.

18.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP-a.

19.U konkretnom slučaju tužitelj je u pretežnom dijelu uspio u ovoj parnici, a zbog dijela s kojim nije uspio nisu nastali neki posebni troškovi, što znači da sukladno odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP-a ima pravo potraživati od tuženika nadoknadu troškova ovog parničnog postupka u cijelosti.

19a.Pri odlučivanju o troškovima ovoga parničnog postupka, sud je u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, brižljivo i savjesno razmotrio sve okolnosti ovog slučaja i tužitelju dosudio samo troškove koji su mu bili potrebni radi vođenja ove parnice.

20.Tužitelju su priznati i dosuđeni troškovi financijskog vještačenje u iznosu od 300,00eur, kao u točki 2. izreke presude.

21.Odluka o plaćanju zatezne kamate na odmjerene troškove postupka temelji se na odredbama iz čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP -a, dok se odluka o visini stope zatezne kamate temelji na odredbama iz čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

22.Obzirom da je tuženik u pretežnom dijelu izgubio ovu parnicu, a zbog dijela s kojim je uspio nisu nastali neki posebni troškovi, nema pravo sukladno odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP-a potraživati od tužitelja nadoknadu troškova ovoga parničnog postupka, zbog čega je riješeno kao u točki 3. izreke presude.

23.Slijedom svega iznijetog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 24. ožujka 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku, po pun.,