Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-926/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić, kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ines Kovačević, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume društvo s ograničenom odgovornošću, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, zastupanog po UŽO, dipl. pravnici, protiv tuženika UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maji Buljan Gržetić odvjetnica u Rijeki, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-309/2018-54 od 28. kolovoza 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-309/2018-54 od 28. kolovoza 2024. godine u točki I i II izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbe odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskim šumama društvu s ograničenom odgovornošću Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, naknadi štetu u visini od 4.595,33 € zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 15. listopada 2017. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN:

[broj bankovnog računa], otvoren kod Erste&Steiermärkische bank d.d., a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskim šumama društvu s ograničenom odgovornošću Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, naknadi trošak parničnog

postupka u iznosu od 682,32 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Erste&Steiermärkische bank d.d., a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos iz točke I. izreke za razdoblje do 15. listopada 2017."

2. Protiv dijela te presude pod točkom I i II izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete u iznosu od 4.595,33 eura.

5. Iz do sada provedenog postupka proizlazilo bi da je tužitelj bio radnik tuženika u spornom razdoblju, a temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. veljače 2007. na poslovima revirnika u Upravi šuma, Podružnica [obrt], [obrt]; da je tuženik tužitelju Odlukom o otkazu od 10. listopada 2016. godine otkazao navedeni ugovor o radu te tuženik više nije u radnom odnosu kod tužitelja; da je kod tužitelja provedena izvanredna inventura u G.J. [adresa]-revir I a za koji je bio zadužen tuženik; da je povjerenstvo tužitelja izvršilo izvanrednu inventuru drvnih sortimenata te utvrdilo nakon što je 13. i 16. lipnja 2016. obišlo pomoćna stovarišta navedenog revira te izmjerilo svu drvnu masu koja se na stovarištima nalazila, drvnu zalihu – O. bukva 16,75 m3, jela smreka 130,75 m3; da je utvrdilo da je zalihi drvnih proizvoda na skladištu [obrt] skladište [obrt] nema zaduženja a da je uvidom u knjižno stanje G.J. [adresa] skladište [adresa] bilo utvrđeno da navedeno pomoćno stovarište s danom 13. lipnja 2016. duži: O. bukva 152,54 m3, jela smreka 44,79 m3; da od početka 2016. do trenutka provođenja izvanredne inventure u predmetnom reviru nije bilo nikakvog prometa bjelogorice odnosno obične bukve.

6. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je tuženik kao njegov radnik uzrokovao njemu kao poslodavcu štetu jer je njegova obveza kao revirnika postojala za izvršenje radova kao i materijalna odgovornost prema svim aktima tužitelja; da je izvanrednom inventurom utvrđen manjak bukovih drvnih sortimenata i da je tuženik svojim nesavjesnim i nemarnim obavljanjem poslova kontrole količine i kvalitete drvnih sortimenata uzrokovao nesrazmjer stanja drvnih sortimenata na stovarištu i po materijalnom zaduženju odnosno manjak bukovih drvnih sortimenata pa je time za tužitelja kao poslodavca nastala šteta u utuženom iznosu a za koju je odgovoran tuženik u skladu s Pravilnikom o načinu vođenja materijalne evidencije drvnih sortimenata od 22. prosinca 1999. godine te zapisnikom o primopredaji revira od 4. siječnja 2016.

7. Tuženik tijekom postupka osporava navedene tvrdnje tužitelja smatrajući da nije niti namjerno niti krajnjom nepažnjom uzrokovao štetu tužitelju kao svom poslodavcu te je nakon provedenog sudskog vještačenja po dipl. ing. šumarstva ABC stalnom sudskom vještaku za šumarstvo i procjenu vrijednosti šumskog zemljišta i drvne mase isticao prigovore na taj nalaz i mišljenje tvrdeći između ostaloga da se poslovanje Šumarije tj. tužitelja odnosno fizički promet drvnih sortimenata na skladištima (doprema i otprema) uvodio i bilježio u elektronski program tužitelja HSPRO tako da se iz istog jasno vidi tko je i kada upisivao točne podatke o tom fizičkom prometu sortimenata, da iz nalaza i mišljenja šumarskog vještaka se ne vidi da je vještak izvršio uvid u taj program te da su podaci iz tog programa najvjerodostojniji za utvrđivanje činjeničnog stanja i da šumarski vještak nije pribavio od tužitelja podatke iz tog programa.

8. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev te naložio tuženiku tužitelju naknaditi štetu u iznosu od 4.595,33 eura pozivom na čl. 107. st. 1. Zakona o radu te Pravilnik o načinu vođenja materijalne evidencije drvnih sortimenata (čl. 6.) jer da je upravo tuženik kao revirnik osoba zadužena i odgovorna za ažurnu dostavu dokumenata knjiženja i nadzor, da je zapisnikom o primopredaji jasno utvrđeno stanje uzgojnih radova i zadaća na dan 31. prosinca 2016. te zaliha drvnih sortimenata na dan preuzimanja revira kao i obveze revirnika u pogledu utvrđenih eventualnih nepravilnosti u preuzetom reviru, da je tuženik nesavjesno i nemarno obavljao poslove kontrole, kvalitete i količine drvnih sortimenata te je time prouzročio štetu tuženiku u utuženoj visini a kao što je u svom nalazu i mišljenju utvrdio vještak šumarske struke Zoran Vasić dipl.ing. šumarstva, da je što se tiče visine naknade štete sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje tog sudskog vještaka jer je on u svom dopunskom očitovanju dodatno pojasnio nalaz i mišljenje te da nije bilo potrebe za dodatnim vještačenjem pogotovo jer se taj iznos podudara s iznosom iz komisijski utvrđenog iznosa od strane tužitelja te da nije relevantna primjedba tuženika da je vještak ranije radio kod tužitelja jer isto nije imalo utjecaja na provedeno vještačenje pošto je isto bilo znatno prije nego se dogodio šetni događaj te vještak nije bio ni na koji način uključen u utvrđivanje navedene štete niti u proces iste.

9. Žalitelj osnovano ukazuje da je u ovom predmetu ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud propustio u postupku utvrditi sve odlučne činjenice.

10. Naime, u postupku je provedeno vještačenje po sudskom vještaku šumarske struke a na okolnost utvrđivanja odgovornosti tuženika za štetu kao i u odnosu na visinu te štete. Sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo je da je usporedbom podataka iz izvanredne inventure drvnih sortimenata u GJ Bjelolasica revir I. s knjižnim stanjem za navedeno pomoćno stovarište utvrdio manjak drvnih sortimenata obične bukve od 135,79 m3 te da šteta za manjak tih drvnih sortimenata iznosi 4.595,33 eura navodeći da je tuženik odgovorna osoba za propuste u radu i štetu uslijed manjka utvrđenog prilikom provedene izvanredne inventure drvnih sortimenata u razdoblju od 13. do 16. lipnja 2016. u Upravi šuma, Podružnica [obrt], [obrt], skladište [adresa].

11. Nakon što je tuženik prigovorio navedenom nalazu i mišljenju vještak nije saslušan na ročištu već je dao pisanu dopunu nalaza i mišljenja očitujući se na prigovore tuženika pa je tako između ostalog se očitovao na prigovor tuženika kojim tuženik navodi da se poslovanje šumarije bilježi u elektronski program HSPRO iz kojeg se jasno vidi tko i kada upisuje točne podatke o fizičkom prometu sortimenata te da se iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka ne vidi jasno je li vještak izvršio uvid u taj program a da su podaci iz tog programa najvjerodostojniji za utvrđivanje činjeničnog stanja. Očitujući se na navedeni prigovor tuženika u svom dopunskom nalazu i mišljenju (danom u pisanom obliku) sudski vještak šumarske struke navodi sadržaj iskaza svjedoka saslušanih u postupku te kao zaključak ističe da iz izjava stručnog osoblja u [obrt] u reviru I. te sukladno čl. 6. toč. B Pravilnika Hrvatskih šuma o načinu vođenja materijalne evidencije drvnih sortimenata od 22. prosinca 1999., zapisnika o primopredaji revira od 1. kolovoza 2015. i zapisnika o primopredaji revira od 4. siječnja 2016. je jasno propisano da su to obveze i odgovornost revirnika.

12. Žalitelj u žalbi osnovano ističe da na navedeni način sudski vještak nije odgovorio na prigovor i primjedbu tuženika a pri čemu se dodaje da sudski vještak nije ovlašten na temelju dokaza provedenih u spisu (personalnih dokaza kao i isprava iz spisa) donositi zaključke o postojanju eventualne odgovornosti tuženika za naknadu štete te da na način na koji se u svojoj dopuni nalaza i mišljenja sudski vještak očitovao nije odgovoreno na jasan i razumljiv način na prigovore koje je tuženik istaknuo tijekom postupka na nalaz i mišljenje sudskog vještaka šumarske struke.

13. Pro tom treba reći da s obzirom na postojanje elektronskog programa tužitelja bi svakako podaci koji se nalaze u tom elektronskom programu mogli biti relevantni za ocjenu postojanja odgovornosti tuženika u odnosu na sporno razdoblje ali je za ocjenu istog potrebno izvršiti uvid u navedeni elektronski program tužitelja te dati jasno i precizno očitovanje u odnosu na isto. U tom smislu ukazivalo bi se svrsishodnim provođenje novog vještačenja po sudskom vještaku šumarske struke a kako bi se mogle utvrditi činjenice koje su odlučne za ocjenu postojanja odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju kao svom poslodavcu.

14. Prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. - dalje: ZR) radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

15. Iz naprijed navedene zakonske odredbe proizlazi da je na tužitelju teret dokaza (kao poslodavcu) postojanja namjere ili krajnje nepažnje na strani tuženika kao i ostalih elemenata čije je ispunjenje potrebno za naknadu štete kao i postojanje i opseg štete.

16. Pri tome treba reći da je namjera oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu a krajnja nepažnja postoji kada je štetnik u svom postupanju zanemario i onakvu pažnju koja se može očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti.

17. Prvostupanjski sud propustio je u potpunosti raspraviti jesu li se ostvarile sve pretpostavke da tužitelj osnovano traži naknadu štete od tuženika kao radnika a u smislu svega naprijed iznesenog.

18. Naime, za sada nisu raspravljane niti utvrđene sve odlučne činjenice u smislu toga je su li ispunjeni zakonski uvjeti za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

19. Stoga je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

20. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka te će tek nakon toga biti u mogućnosti ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

21. O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić