Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-36/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Borisa Gregovića, ZŠ i TŠ iz [adresa], protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupanog po punomoćniku Luki Mađareviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pr-237/2024-31 od 21. studenog 2025., dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pr-237/2024-31 od 21. studenog 2025., u pobijanim točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na naknade štete iznos od 18.917,55 eura s pripadajućom zateznom kamatom, kako je to pobliže navedeno u toj točki dok je u točki II tužitelj odbijen s preostalim dijelom do zatraženog iznosa od 18.944,10 eura kao neosnovanim.

U točki III naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 13.679,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik u pobijanim točkama I i III izreke iz svih žalbenih razloga iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, to pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženica u žalbi.

5. Također ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je pretrpio kada je 21. srpnja 2015. je kao djelatnik tuženika Hrvatskih autocesta ozlijeđen prilikom obavljanja redovitih poslova postavljanja privremene prometne signalizacije radi osiguranja prometne nezgode i kom prilikom je na njega naletio motociklist a u kom štetnom događaju je zadobio teške tjelesne ozljede.

7. Neosnovan je i istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući da iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve po strankama predložene dokaze i iste cijenio u smislu čl. 8. ZPP-a svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti i na taj način pravilno utvrdio:

- da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu ophodara u Sektoru za održavanje, [obrt], temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 236-4, sklopljenog 20. siječnja 2014. (stranica 119 spisa), koji je na tuženika prenijet sukladno čl. 133. Zakona o radu (Obavijest o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca prileži na stranici 120 spisa),

- da je 21. srpnja 2015. doživio ozljedu na radu na način da je na njega naletio motocikl marke "BMW", registarskog broja [registarska oznaka] u trenutku obavljanja redovitih poslova postavljanja privremene prometne signalizacije na Autocesti A6, a radi osiguranja prometne nezgode, uslijed čega je zadobio višekomadni dvostruki prijelom desne potkoljenice, prijelom donjeg zglobnog tijeka (kondila) lijeve bedrene kosti (femur), prijelom donje (distalne) trećine lijeve podlaktice (palčane kosti – radijus) i prijelom VII – IX rebra desne strane prsišta s prisustvom zraka ispod kože (subkutani emfizem), koje ozljede vještak medicinske struke zbirno kvalificira kao vrlo tešku tjelesnu ozljedu,

-da iz dopisa prometne policije Rijeka, broj: 511-09-34-K-27/13 od 31. srpnja 2015. (list 13-15 spisa)proizlazi da je dana 21. srpnja 2015. izvršen očevid 10,55 sati na Autocesti A6, na dionici od Kikovice prema Oštrovici, kod km/oznake 71, izvan naselja, gledano iz smjera Kikovice u smjeru Oštrovice, a što je ujedno i smjer kretanja motocikla marke "BMW", registarskog broja [registarska oznaka], kojim je upravljao HŠ, po zanimanju policajac, koji je u istom zaveden kao osoba koja je u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom, dok je tužitelj zaveden kao pješak,

- da je uvidom u prijavu o ozljedi na radu (stranica 19-20 spisa)utvrđeno da sam tuženik navodi da je 21. srpnja 2015. na Autocesti Zagreb – Rijeka, Kikovica, prilikom kretanja tužitelja u zatvorenom prometnom traku, a radi postavljanja privremene prometne signalizacije radi osiguranja prometne nezgode, došlo do naleta korisnika autoceste u ograđeni i zatvoreni prometni trak, kojom prilikom je vozač motocikla udario tužitelja. Kao uzrok ozljede navodi se oznaka „870“, koja sukladno odredbi čl. 21. Pravilnika o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu ("Narodne novine" broj 52/84) označava ostala neprimijenjena posebna pravila zaštite na radu koja nisu navedena pod oznakama 851 do 860, a što je suprotno osnovnom pravilu zaštite na radu, a to je da poslodavac osigura sigurne uvjete za rad.

8. Slijedom takvih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je navedena ozljeda nastala na radu i da za istu odgovara tuženik kao poslodavac u smislu čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) i da se može osloboditi ako dokaže da šteta potječe uslijed radnji i djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju on nije mogao predvidjeti, ni izbjeći, a niti otkloniti, ili, pak, više sile.

9. Zaključak prvostupanjskog suda kako tuženik nije u postupku dokazao postojanja radnji i djelovanja treće osobe ili krivnje samog radnika uslijed kojih bi bio oslobođen od odgovornosti u smislu cit. čl. 1067. ZOO-a, prihvaća kao pravilan i ovaj žalbeni sud.

10. Takvo utvrđenje ne može s uspjehom u žalbi pobijati tuženik paušalno navodeći da krivnja treće osobe- motocikliste proizlazi iz iskaza tužitelj i svjedoka očevidaca koji su naveli a je motocikl na mjesto sudara s tužiteljem kao pješakom došao velikom brzinom budući da sama činjenica brzine čija se visina niti ne može utvrditi samo na temelju tih iskaza, ne dokazuje postojanje svih elemenata za utvrđivanje dogovornosti treće osobe po osnovu krivnje (štetna radnja , uzročno posljedična veza kao i nastanak štete uzrokovane isključivo tom radnjom) a koja bi ekskulpirala tuženika u konkretnom slučaju.

11. Također je prvostupanjski sud pravilno zaključio na temelju utvrđene dinamike nastanka štetnog događaja koji se desio na način da je tužitelj zajedno s EŠ i DŠ vršio redovnu ophodnju dionice kod [adresa], kada su dobili dojavu o zapaljenom vozilu kod naplatne postaje Kikovica te da su dolaskom na mjesto nezgode vidjeli vozilo koje je dolazilo iz pravca Rijeke, koje da se djelomično dimilo, te da je bilo zaustavljeno na sporovoznoj traci nakon čega su postavljali privremenu prometnu signalizaciju radi tog zapaljenog vozila, a u svrhu osiguranja mjesta nesreće i regulacije prometa a istovremeno su iza njih da su dolazili vatrogasci tuženika te da su u dogovoru s njima, a radi sigurnosti unesrećenih i sigurnosti odvijanja prometa stavili prometne čunjeve od zapaljenog vozila do signalizacije, a to da je cca 230 metara, te uz samo vozilo. Radi provjere održavanja signalizacije tužitelj se vraćao prema početku signalizacije i u trenutku kretanja tom zatvorenom dionicom, naišlo je vozilo motocikl s rotacijskim svjetlima i osobom u plavom kako ide prema njemu, koje se kretalo zatvorenom dionicom. te da ga je motocikl udario dijagonalno s desne strane i odbacio preko cijele jedne kolničke trake i preko odbojne ograde u zaštitnu žičanu gradu.

12. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor tuženika da je predmetna šteta nastala isključivom radnjom treće osobe, slijedom čega da tuženik nije odgovoran za predmetni štetni događaj, budući da se HŠ, vozač službenog motocikla koji je naletio na tužitelja u vrijeme dok je isti obavljao poslove svog radnog mjesta (postavljanje privremene prometne signalizacije na kolniku autoceste radi osiguranja prometne nezgode) ne može se smatrati trećom osobom obzirom da je imenovani u to vrijeme bio policijski službenik koji je bio upućen na intervenciju.

13. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud pravilno smatra kako je tuženik isključivo odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj u predmetnoj nezgodi, te da je istu dužan u cijelosti i naknaditi. Naime, budući se tužitelju ne može pripisati nikakva nepažnja, nepravilnost ili propust u radu, predmetna nezgoda može se pripisati profesionalnom riziku posla obzirom da se, jer se u konkretnom slučaju radilo o situaciji kada je tužitelj, kao ophodar, bio dužan postaviti privremenu prometnu signalizaciju na kolnik autoceste (zbog osiguranja mjesta požara na osobnom vozilu koje se tamo zateklo) sve u cilju preusmjeravanja prometa, pa nailazak policijskog službenika na službenom motociklu, čija je dužnost bila doći na intervenciju zbog prometne nezgode, predstavlja profesionalni rizik u obavljanju radnih zadataka tužitelja kao ophodara, obzirom da je doživio ozljedu na radu na svom radnom mjestu obavljajući dane mu radne zadatke.

14. Stoga i po ocjeni ovog žalbenog suda dolazak, policijski službenika na motociklu koji se kao i tužitelj nalazi na mjestu prometne nezgode – zapaljenja vozila nije treća osoba i njegova radnja, dakle, nanošenje ozljeda tužitelju, ne predstavlja radnju treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti odnosno čije posljedice nije mogao izbjeći budući da su radnje i tužitelj policajca koji također dolazi na mjesto nezgode dijelovi istog radnog procesa te da tužitelj uobičajeno prilikom obavljanja danih mu radnih zadataka predmetnog dana dolazi u doticaj s drugim osobama, prvenstveno misleći na djelatnike policije i hitne pomoći kao i da upućivanje policijskog službenika koji je sa službenim motociklom bio upućen na intervenciju nema karakter protupravnog djelovanja treće osobe nego se smatra profesionalnim rizikom za koji odgovara poslodavac.

15. Kako tuženik po utvrđenju ovoga suda nije dokazao niti jednu od pretpostavki iz odredbe čl. 1067. ZOO-a za isključenje svoje odgovornosti (viša sila, treća osoba ili krivnja tužitelja), to je on odgovoran naknaditi tužitelju štetu koju isti trpi iz predmetnog štetnog događaja.

16. U pogledu visine dosuđene naknade žalitelj osporava dosuđenu naknadu s osnova naknade materijalne štete tj. troškova puta i troškova liječenja te kupnje ortopedskih pomagala.

17. U pogledu tih navoda utvrđeno je da je prvostupanjski sud navedene naknade tužitelju dosudio nakon što je na temelju provedenog vještačenja kao i cijeneći iskaz samog tužitelja istinitim životnim i logičnim, utvrdio koji su ti troškovi liječenja su doista i nastali i bili potrebni te se u tom smislu pobijana presuda također ukazuje pravilnom i zakonitom, a žalbene navode tuženika kojima isto osporava, u tom smislu ovaj sud cijeni arbitrarnim i paušalnim. Također je životno i logično da su za tužitelja nastali i troškovi štete uslijed oštećenja stvari tj. uništenog mobitela i sunčanih naočala jer je životno i logično da je te stvari tužitelj doista i imao uz sebe u trenutku štetnog događaja i da su iste s obzirom na utvrđenu dinamiku i oštećene tj uništene.

18. Stoga iznos od 4.353,30 eura predstavlja ukupan zbroj dosuđenih iznosa naknade materijalne štete kao koje to pravilno i potpuno obrazloženo u pobijanoj presudi ,a koje je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju temeljem čl. 1086. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

19. Zbroj iznosa naknada kako neimovinske tako i imovinske štete koje tužitelju pripadaju po svim osnovama kako je to navedeno u obrazloženju, odgovara dosuđenim iznosima navedenim u točki I izreke presude te se žalbeni navodi tuženika o tome da je nejasno kako je sud došao do dosuđenih iznosa ukazuju paušalnima i u tom smislu neosnovanima.

20. Tuženi osporava odluku o trošku samo paušalno i prvenstveni z razloga što smatra odluku o glavnoj stvari nepravilnom i nezakonitom pa se u tom smislu odluka o parničnom trošku koju je prvostupanjski sud pravilno utemelji na odredbi čl. 154. st.1 ZPP-a, uzimajući u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu ukazuje također pravilnom i zakonitom.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević