REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-146/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, protiv tuženika Eurodigital d.o.o., Zagreb, Vladimira Nazora 34, OIB:80336561664, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čogurić & Matak d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1222/2023-9 od 12. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-184/2022 od 3. siječnja 2023., u sjednici održanoj 24. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1222/2023-9 od 12. ožujka 2025. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-184/2022 od 3. siječnja 2023. u dijelu pod točkama I. i III. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba, Čikoševa 3, posl. br. Ovrv-2803/21 od 11. kolovoza 2021. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.694,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznosa kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 8,28 eura, kao i za kamatu na trošak ovršnog postupka preko dosuđene u visini od tri postotna poena (toč. II.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 93,44 eura sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.). Ujedno je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u dijelu u kojem potražuje stopu zatezne kamate preko dosuđene u visini od tri postotna poena (toč. IV.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3282/2025-2 od 17. rujna 2025. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
„Smatra li se da je ugovor raskinut ukoliko jedna ugovorna strana izvijesti drugu ugovornu stranu kako više neće biti u mogućnosti izvršavati svoju ugovornu obvezu?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa na ime naknade za postavljanje reklamnih naljepnica na košarama za otpatke na javnim površinama Grada Zagreba u razdoblju od 10. prosinca 2019. do 10. prosinca 2020.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da su stranke sklopile Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama 29. listopada 2012. (dalje: Ugovor o darovanju), a kojim ugovorom je tuženik darovao tužitelju 700 košara za otpatke, a tužitelj je dao suglasnost tuženiku da na tim košarama za otpatke u razdoblju od narednih 15 godina može postavljati naljepnice s reklamnim porukama,
- da je čl. 5. navedenog Ugovora o darovanju određeno da će tuženik plaćati tužitelju mjesečnu naknadu za postavljenje naljepnica s reklamnim porukama za postavljenje reklama, reklamnih panoa i natpisa te da će plaćanje naknade urediti sukladno čl. 39. st. 2. Odluke o komunalnom redu posebnim ugovorom o plaćanju naknade,
- da su stranke 7. lipnja 2016. sklopile Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama kojim su ugovorne strane utvrdile da je 29. listopada 2012. između istih sklopljen Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama, da je 25. kolovoza 2015. sklopljen I. Aneks Ugovora o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama, da je sukladno navedenim ugovorima korisniku odobreno postavljanje 700 košara za otpatke City Box na javne površine Grada Zagreba, da su iste predane u vlasništvo Grada Zagreba, da korisnik u razdoblju od 15 godina može na košarama za otpatke postavljati reklamne naljepnice, da su stranke suglasno utvrdile da će korisnik postaviti 138 reklamnih naljepnica, svaku veličine 1,00 x 0,50 m, na 69 košara za otpatke City Box, odnosno na svaku košaru dvije reklamne naljepnice te da je za postavljanje reklama ukupne reklamne površine od 69 m2 korisnik dužan Gradu Zagrebu plaćati naknadu u svrhu komercijalnog oglašavanja u iznosu od 2.907,00 kuna mjesečno,
- da je dopisom upućenim električnom poštom 19. srpnja 2019. poslanom po LŠ, pravniku zaposlenom u Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, tuženik obaviješten da će Zagrebački holding – Podružnica Čistoća sve postojeće košarice za otpatke na javnim površinama zamijeniti novim unificiranim, a zamjenom košarica bit će obuhvaćene i one na kojima se nalaze oglasne površine koje koristi tuženik, da je očekivano vrijeme za zamjenu tijekom 2020. te da tuženik više neće biti u mogućnosti koristiti predmetni oglasni prostor, da je tuženik pozvan ako i dalje ima interes za korištenje javnih površina Grada Zagreba za oglašavanje da predloži alternativne lokacije, odnosno reklamne panoe,
- da je dopisom od 20. srpnja 2019. tuženik zatražio održavanje sastanka s tužiteljem radi razmatranja mogućih alternativnih rješenja za nastavak suradnje,
- da iz dopisa Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Sektor za komunalno i prometno redarstvo Odjel komunalnog redarstva od 9. prosinca 2020. proizlazi da je navedeni ured obavijestio Sektor za komunalne poslove i javne površine da su košarice za otpatke s reklamnim naljepnicama uklonjene na popisanim lokacijama,
- da su stranke 20. srpnja 2020. sklopile Ugovor o nagodbi u kojem su suglasno utvrdile da je Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća temeljem naloga Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša u obvezi zamijeniti sve postojeće košarice za otpad novim jedinstvenim košaricama pa tako i one košarice za otpad postavljene temeljem ranije navedenih ugovornih odnosa između predmetnih stranaka, da je Gradska skupština Grada Zagreba donijela Odluku o postupku dodjele površine javne namjene za postavljanje reklama i reklamnih panoa namijenjenih za komercijalno oglašavanje pri čemu su stranke suglasno utvrdile da se pravo na korištenje zamjenskih lokacija daje na rok od 12 godina.
10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključuju da iz e-mail korespondencije između stranaka i dopisa tužitelja upućenog 19. srpnja 2019. tuženiku ne proizlazi da je tužitelj otkazao ili raskinuo Ugovor o darovanju i Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama obzirom je u e-mailu samo najavljeno da će se mijenjati košarice za otpatke, ali nije navedeno da se raskida ugovor. Nadalje nižestupanjski sudovi ocjenjuju da u Ugovoru o nagodbi stranke nisu određivale pravila o plaćanju ranije dospjelih obveza, a koje su predmet ovog postupka, nego su utvrđivale pravila o zamjeni prostora za reklame, radi čega tim ugovorom nije došlo do ugovora o obnovi u smislu odredbe čl. 145. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), kojim bi stranke obvezu iz Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 25. ožujka 2016. i Ugovora o darovanju od 29. listopada 2012. zamijenile novom obvezom, čime bi ranija obveza prestala, radi čega je tuženik dužan ispuniti obvezu iz čl. 3. Ugovora o plaćanju naknade u utuženom razdoblju.
11. Nesporno je da se tužitelj sukladno odredbama Ugovora o darovanju i postavljanju košara od 29. listopada 2012. obvezao omogućiti tuženiku reklamni prostor.
12. Sukladno odredbi čl. 374. st. ZOO kad je ispunjenje obveze jedne ugovorne strane u dvostranoobveznom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njezina se obveza gasi, ali ona zadržava svoju tražbinu prema drugoj strani, s tim što se smanjuje koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od koristi vlastite obveze.
13. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj jednostranom odlukom odlučio zamijeniti po tuženiku darovane košare drugima od 1. siječnja 2020. i o tome obavijestio tuženika te ga ujedno obavijestio da neće biti u mogućnosti na novim košarama koristiti prostor za postavljanje reklamnih naljepnica.
14. Slijedom navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužitelj izvijestio tuženika da više neće biti u mogućnosti izvršavati svoju ugovornu obvezu, a koje ispunjenje obveze je postalo nemoguće zbog samog tužitelja.
15. Obveze preuzete predmetnim Ugovorom o darovanju od 29. listopada 2012. i Ugovorom o plaćanju naknade od 7. lipnja 2016. svakako su prestale obzirom na sadržaj odredbi Ugovora o nagodbi od 20. srpnja 2020., pri čemu se obzirom na stanje spisa posebno ukazuje na sadržaj odredbe čl. 6. toč. 6. Ugovora o nagodbi kojom se izričito i regulira odnos stranaka u odnosu na navedene ugovore.
16. Slijedom navedenog odgovor na ovako postavljeno pitanje zavisi o okolnostima konkretnog slučaja pri čemu u predmetnom slučaju ovaj sud stoga ocjenjuje da nižestupanjski sudovi pri utvrđenju odlučnog činjeničnog stanja, dajući značaj sadržaju sporne izjave, nisu u obzir uzeli i činjenice utvrđene drugim dokaznim sredstvima.
17. Zbog takvog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova, a time i pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora za sada je činjenično stanje odlučno za odluku u ovom sporu, a glede osnovanosti zahtjeva tužitelja ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
18. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 24. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
