Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3515/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PLATINUM d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JO, zastupanih po branitelju Slavenu Vujoviću, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. točke 3. u svezi stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18., 117/21., 67/23.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe PLATINUM d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JO, te žalbi ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Daruvaru, podnesenima protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-8347/2024 od 17. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaćanjem žalbe ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Daruvaru, a u povodu te žalbe i žalbe okrivljenika i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se okrivljenoj pravnoj osobi PLATINUM d.o.o. i okrivljenoj odgovornoj osobi JO, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude, na temelju članka 127. stavka 1. točke 3. u svezi stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće eura) okrivljenoj pravnoj osobi te u iznosu od 250,00 eura (dvjestopedeset eura) okrivljenoj odgovornoj osobi, koje kazne su okrivljenici obvezni platiti u roku od 2 (dva) mjeseca od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Žalba okrivljene pravne osobe PLATINUM d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JO odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) svaki u roku od 2 (dva) mjeseca od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba PLATINUM d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba JO proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. točke 3. u svezi stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanog izreci pobijane presude, te su kažnjeni novčanim kaznama u iznosu od 2.500,00 eura (pravna osoba) te 200,00 eura (odgovorna osoba).

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude okrivljenici po branitelju i ovlašteni tužitelj su pravodobno podnijeli žalbe.

2.1. Okrivljenici žalbu podnose iz svih žalbenih razloga, pri čemu osobito upiru na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona te pogrešno utvrđeno činjenično stanje, ponavljajući navode obrane kako su Državnom inspektoratu dostavili svu dokumentaciju kojom su raspolagali, dok se dokumentacija koja im je stavljena na teret, ne nalazi u posjedu okrivljenika, već njihovog poslovnog partnera, o čemu su pravovremeno obavijestili ovlaštenog inspektora te ga uputili na obraćanje tom poslovnom subjektu. Ujedno ističu kako okrivljenici nisu uvoznici predmetnog vina pa u tom smislu nisu niti u obvezi raspolagati zatraženom dokumentacijom.

2.2. Ovlašteni tužitelj žalbu podnosi zbog odluke o kazni, navodeći kako su izrečene kazne preblage u odnosu na težinu djela i okolnosti predmetnog slučaju te predlaže da se okrivljenike kazni u okviru zakonskog raspona kazne propisane za predmetno djelo.

2.3. Žalitelji predlažu da se žalbe, iz iznesenih razloga, prihvate.

3. Žalba tužitelja je osnovana. Žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Odlučujući o žalbama te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da je djelo okrivljenika pogrešno pravno označeno kao prekršaj iz članka 127. stavka 1. točke 3. u svezi stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu, umjesto kao prekršaj iz članka 127. stavka 1. točke 3. u svezi stavka 2. istog Zakona, pa je djelo okrivljenika pravilno pravno označeno, kao u točki I. izreke ove presude.

5. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, u postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje okrivljenici ukazuju. Prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog Suda, za svoju odluku dao valjane i obrazložene razloge koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani te je obrazloženje u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, izvedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem.

6. Nadalje, činjenično stanje u provedenom postupku po mišljenju ovog Suda pravilno je i potpuno utvrđeno, a okrivljenici navodima kako nisu bili u obvezi dostave tražene dokumentacije s obzirom da se ista ne nalazi u njihovom posjedu, već u posjedu društva Vinolog d.o.o., njihovog poslovnog partnera, koje je i uvoznik vina, nisu doveli u pitanje ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Naime, imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o vinu („Narodne novine“ broj: 32/19.), okrivljenici su, kao subjekti koji sudjeluju u lancu distribucije predmetnog vinskog proizvoda, nedvojbeno bili u obvezi raspolaganja traženim dokumentima, i to prije svega „VI 1 certifikatom“, s obzirom da vina koja su porijeklom iz trećih zemalja mogu biti na tržištu samo ako su praćena tim certifikatom.

6.2. Člankom 57. stavkom 1. točkom 9. Zakona o vinu propisano je da na tržištu mogu biti vina iz uvoza s odgovarajućim pratećim dokumentima iz članka 90. stavka 3.a) Uredbe (EU) br. 1308/2013, koja Uredba u navedenoj odredbi propisuje da uvoz vina ovisi o predočenju „VI 1 certifikata“, dok je odredbom članka 28. stavka 1. Zakona o vinu propisano da svaki prijevoz vinskih proizvoda mora biti popraćen pratećim dokumentom sukladno Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2018/273, koja u članku 10. stavak 4. također upućuje na obvezu predočenja spomenutog „certifikata VI 1“ prilikom uvoza vinskih proizvoda iz trećih zemalja.

6.3. S obzirom da iz stanja spisa nesporno proizlazi da su okrivljenici predmetno vino isporučili subjektu Metro Cash & Carry d.o.o., u čijim prodavaonicama je 4. travnja 2024. provedeno uzorkovanje vina u okviru inspekcijskog nadzora, dakle da su okrivljenici postupali u svojstvu distributera u odnosu na predmetno vino, to su okrivljenici, imajući u vidu mjerodavne propise, po mišljenju ovog Suda bili u obvezi raspolagati dokumentima zatraženim od strane ovlaštenog tužitelja te istom dostaviti traženu dokumentaciju, a što nesporno nisu učinili čime su počinili predmetni prekršaj.

7. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni izrečenoj okrivljenicima, uz ocjenu žalbenih navoda, ovaj Sud smatra da su opravdani navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne, unatoč svim okolnostima koje je opravdano ocijenio kao olakotne, okrivljenicima izrekao preblage novčane kazne.

7.1. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne na strani okrivljenika okolnosti su koje, i po mišljenju ovog Suda, u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona, no prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog Suda, prilikom odmjeravanja visine kazne precijenio značaj tih okolnosti.

7.2. Stoga je ovaj Sud, prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni te je okrivljenicima, uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao ublažene novčane kazne, no u nešto višim iznosima od kazni koje je izrekao prvostupanjski sud. Tako izrečene kazne, ovaj Sud smatra razmjernim prirodi i težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 24. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.