Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-2013/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Povrv-96/2024-7 od 7. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Povrv-96/2024-7 od 7. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom se presudom u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željkice Kirin, posl. broj Ovrv-4868/2023, UPP/OS-Ovrv- 959/2023 od 8. rujna 2023. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 1.343,82 eur s pripadajućim zateznim kamatama i odbija se tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijenu presudu, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je u pobijanoj presudi, a temeljem provedenih i obrazloženih dokaza iznesen jasan stav te je istu moguće ispitati.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da između stranaka nije sporno da je do prometne nezgode, povodom koje tužitelj temelji svoj regresni zahtjev, došlo krivnjom vozača UA, koji je upravljao neosiguranim vozilom i u odnosu na koje je rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-4868/2023 od 8. rujna 2023. postalo pravomoćno, budući da isti na navedeno rješenje nije uložio prigovor.

7. Nije sporno niti da je tužitelj. povodom predmetne nezgode, isplatio štetu osiguranoj osobi, a u visini obuhvaćenoj ovim postupkom.

8. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, a koji je, prema navodima tužbe u vrijeme štetnog događaja bio vlasnikom neosiguranog vozila kojim je UA upravljao.

9. Prvostupanjski sud navodi da je tužitelj, temeljem čl. 29. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje ZOOP), ovlašten zahtijevati naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to u visini isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci broj Rev- 444/03-2 od 28. travnja 2005. vlasnik neosiguranog vozila i korisnik vozila da solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu trećim osobama, a oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOOP-a, može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

10. Nadalje utvrđuje da je Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica dopisom od 1. srpnja 2020. ispravila navode Potvrde od 15. lipnja 2020., a koji su dostavljeni društvu Croatia osiguranju d.d., kojem je od strane tužitelja proslijeđen na obradu zahtjev oštećenika te da iz tog dopisa proizlazi da je vozilo kojim je UA upravljao u trenutku nezgode bilo odjavljeno, a prema dokumentima vlasnikom vozila da je bio TA, koji da je nakon odjave vozilo prodao HA, ovdje tuženiku.

11. Vezano uz ove činjenice prvostupanjski sud ističe da se pravo vlasništva na motornom vozilu stječe na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – ''Narodne novine'' broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15.; pročišćeni tekst - dalje u tekstu: ZV).

12. Vlasništvo motornih vozila, kao pokretnina, po osnovi pravnog posla da se stječe predajom stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije (čl. 116. st. 1. ZV-a).

13. Prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da na tužitelju teret dokaza sporne činjenice - da je tuženik vlasnik vozila kojim je prouzročena šteta trećoj osobi, a tuženik je već u prigovoru osporio svoju pasivnu legitimaciju. Stoga je i po ocjeni ovog suda tužitelj bio u obvezi predložiti relevantne dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja od strane TA, koji se prema službenim evidencijama vodio kao vlasnik vozila, bilo tuženiku predano u samostalni posjed. Ovo iz razloga što ne postoji pisani dokument o prijenosu prava vlasništva.

14. Valja istaknuti da iz navoda dopisa Policijske postaje Velika Gorica ne proizlazi kad je TA odjavio vozilo i kad je i je li to vozilo predao u samostalan posjed tuženiku.

15. Prvostupanjski je sud ocijenio cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena u spis, a prijedlogom tužitelja za pribavu cijelog spisa br. 511-19-36/6-P- 391/2018, koji je formiran vezano uz provođenje izvida predmetnog štetnog događaja ne dokazuje se vlasništvo vozila, već način nastanka nezgode.

16. Slijedom navedenog pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. i 221. a ZPP-a) prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelj nije na nedvojben način dokazao da bi, u vrijeme štetnog događaja, tuženik bio vlasnikom predmetnog neregistriranog vozila.

17. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelju stoga ne pripada ni pravo na naknadu troškova parničnog i ovršnog postupka.

18. Tužitelju nije priznat ni trošak sastava žalbe, budući da nije uspio u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

19. Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec