Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž -1610/2024-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i umješača na strani tuženika Grad Pula-Pola, Forum 1, OIB: 79517841335, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn- 188/2019-68 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Pn-188/2019-68 od 12. srpnja 2024. potvrđuje.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime neimovinske i imovinske štete isplati ukupan iznos od 137.300,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 29. lipnja 2018. godine do isplate. Točkom II. odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu po osnovi izgubljene zarade iznosa od 208.700,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke, dok je točkom III. odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi prouzročene parnične troškove.

2. Protiv te presude tužitelj podnosi žalbu, pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 14. srpnja 2016.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

-tužitelj je navedenog dana upravljao mopedom reg oznake [registarska oznaka] zapadnim kolničkim trakom ulice Trg Republike namijenjenom za vožnju ravno, od smjera sjevera prema smjeru juga pa je dolaskom na raskršće sa Marulićevom, Mutirskom i Dalmatinskom ulicom (četverokrako raskrižje) nastavljajući vožnju ravno zajedno sa mopedom pao na lijevu bočnu stranu kolnika te glavom i tijelom udario u zadnji dio parkiranog osobnog vozila te nastavio kliziti po zapadnoj prometnoj traci Marulićeve ulice kada je zadobio teške tjelesne ozljede;

-proveden je očevid na licu mjesta i o tome sačinjen zapisnik te o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, s time da nije utvrđeno da bi tužitelj imao alkohola u krvi;

-protiv tužitelja je podnesen obavezni prekršajni nalog i rješenjem Postaje prometne policije Pula, Policijske uprave Istarske dana 24. ožujka 2017. tužitelj je oglašen krivim zbog počinjenja prekršaja jer da je postupao suprotno odredbi članka 51. stavak 1. kažnjivo po članku 51. stavka 5. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17), a u vezi s člankom 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10 i 74/11; dalje ZSPC), u bitnom jer da brzinu kretanja vozila nije prilagodio osobinama ceste tako da vozilo može zaustaviti pred svakom zaprekom koju može u konkretnim uvjetima predvidjeti te mu je izrečena novčana kazna;

-presudom Prekršajnog suda u Puli-Pola poslovni broj PpP-891/18 od 7. svibnja 2018. rješenje od 24. ožujka 2017. je stavljeno izvan snage i tužitelj oslobođen optužbe u bitnom iz razloga što na temelju dokaza provedenih u tom postupku sud nije našao da je sa sigurnošću i visokim stupnjem vjerojatnosti utvrđeno da je kao okrivljenik kritične zgode upravljao vozilom neprilagođenim brzinom koja nije bila prilagođena uvjetima i stanju ceste i da uslijed toga ne bi na vrijeme uspio uočiti prepreku na kolniku (neispravno postavljen šaht), a da tužitelj nije argumentirano, niti učinio izvjesnom činjenicu da je u uvjetima gradske vožnje gdje se križaju najvažnije gradske prometnice tako da je isto regulirano svjetlosnim prometnim znakovima, mogao predvidjeti da se na sredini desnog prometnog traka pored šahte nalazi prepreka pa da bi ju mogao izbjeći, da je takva prepreka na kolniku bila nepredvidiva i neočekivana, pa kako je upravo nailaskom na šahtu izgubio nazor nad vozilom i nakon toga mopedom pao na kolnik, uvažavajući nadalje i načelo nedužnosti iz članka 84. PZ-a po kojoj okrivljenik nije obavezan dokazivati svoju nedužnost, već tužitelj svoje tvrdnje, u dvojbi o odlučnim činjenicama, prihvatio obranu tužitelja kao okrivljenika te donio oslobađajuću presudu;

-da tužitelj u iskazu tvrdi da je vozio u koloni jer je bilo ljeto i gužva brzinom od 30 do 40 km na sat, ispred njega je bilo nekoliko automobila i ispred njega je automobil prešao preko šahta na udaljenosti od jedan do jedan i pol metar, ali je njegova preglednost bila slaba pa je neposredno dolaskom na taj šaht vidio da je u jednom kutu uzdignut ali tada više nije imao izbora pa je prošao preko šahta i izgubio kontrolu nad motorom i zajedno sa istim pao te udario u parkirano vozilo;

-da svjedok MP tvrdi kako je došao nakon same nesreće na lice mjesta i zatekao policijske službenike koji su nogom opipavali šahtove i pokazivali u središtu raskršća i jedan šaht u Marulićevoj ulici;

-da je svjedok FP, koji je kao policijski službenik proveo očevid, potvrdio da se sjeća da je još jedna osoba bila na licu mjesta ali se ne sjeća da bi se razgovor vodio o šahtu niti da bi se to bilježilo u zapisnik, a sve što je uočeno prilikom očevida je i uneseno u zapisnik;

-da je svjedok LP čekala prijelaz sa raskrižja i sjeća se da je jedan šaht bio uzdignut, nije bio u ravnini prometnice i nalazi se u centru raskršća s time da nije mogla pokazati prilikom očevida o kojoj je šahti riječ, ne zna kojom se trakom tužitelj kretao niti može potvrditi mjesto na kojem je pao sa mopedom, te se ne sjeća da li su se ispred njega kretala druga vozila;

- prema nalazu i mišljenju vještaka za cestovni promet, tehniku i strojarstvo dipl. ing. UP temeljem oštećenja na mopedu i parkiranom vozilu, materijalnih tragova koji su izuzeli policijski službenici kod obavljenog očevida i navedeni u skici mjesta prometne nezgode, fotodokumentaciji i zapisniku o očevidu, zaključuje da je brzina kretanja mopeda u trenutku pada bila oko 65,5 km na sat pa je potreban zaustavni put (uključujući i reakciju prosječnog vozača) od oko 48,5 metara i vrijeme od 4,5 sekundi, u trenutku početka prevrtanja mopeda isti se nalazio u položaju koji prethodi mjestu pada mopeda na kolnik, odnosno početku traga struganja po kolniku za oko 7,3 metra, (u skici označen rednim brojem 11) i nalazi se na pješačkom prijelazu Marulićeve ulice, s time da na osnovu materijalnih tragova sa prometno tehničkog stajališta nije moguće definirati uzrok početka prevrtanja mopeda, za slučaj da se tužitelj kretao brzinom od 35 km na sat i pao u poziciji kako je pokazao na uviđaju i slikama sa uviđaja, isti bi u klizanju i struganju po kolniku do mjesta zaustavljanja prešao put od oko 15,7 m i zaustavio se u poziciji koja se nalazi prije pješačkog prelaza, gledano u smjeru njegova kretanja, zbog čega je mišljenja da se prometna nezgoda nije dogodila na način kao što je tužitelj pokazao prilikom očevida;

- po primjedbama tužitelja provedena je i dopuna vještačenja, usmenim očitovanjem vještaka u odnosu na tvrdnje tužitelja i iskaze svjedoka o načinu nastanka prometne nezgode, pa u prvom redu utvrđuje da tužitelj u kretanju u odnosu na ostala vozila nije poštivao sigurnosni razmak (17,5 m), a ukoliko bi isti poštivao, da bi tada za slučaj da je šahta i bila uzdignuta imao mogućnost pravovremeno izbjeći nezgodu, uz to ukoliko je bio uzdignut šaht koji tužitelj pokazuje prilikom očevida, do mjesta početka ocrtavanja tragova struganja mopeda na kolniku prema zapisniku jeste udaljenost od 35,5 m, što prema mišljenju vještaka upućuje da nije došlo do gubitka nadzora nad mopedom na toj udaljenosti, odnosno na predmetnom šahtu;

- u trenutku kada dolazi do prevrtanja, do trenutka kada pada na kolnik, protekne vrijeme od 0,4 sekunde, pa ukoliko bi se kretao brzinom od 35,5 km na sat proizlazi da bi se isto događalo na udaljenosti od oko 3,9 m te uzimajući u obzir ukupnu duljinu struganja mopeda po kolniku nakon pada zaključuje da je tehnički nemoguće da se isti kretao brzinom od 35 km/h u trenutku pada na kolnik, s time da u skici policijskih službenika nije označen položaj šahtova na raskršću, već je uzeo u obzir njihov položaj prilikom očevida.

7. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate cjelokupnog dokaznog postupka te cijeneći da se vještak po primjedbama tužitelja usmeno očitovao na iste ( čl. 260. ZPP-a), odbija dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja, zaključujući da je provedeno vještačenje i nalaz vještaka objektivan i u skladu sa pravilima struke, pa prihvaća rezultate tog vještačenja. Uz to cijeni i sadržaj zapisnika o provedenom očevidu, utvrđujući da se sukladno odredbi članka 230. stavak 1. ZPP-a radi o javnoj ispravi, a da tužitelj nije dokazao da ista ne bi bila pravilno sastavljena.

8. Ne prihvaća iskaz svjedoka LP kao vjerodostojan u kojem navodi da je šaht na prometnici bio uzdignut, s obzirom da prilikom očevida nije znala pokazati o kojem se šahtu radi, niti da li su se ispred tužitelja kretala druga vozila, a uz to da je njezin iskaz u suprotnosti sa sadržajem zapisnika i rezultatima preostalog dokaznog postupka.

9. Iz svega navedenog zaključuje kako tužitelj nije dokazao da bi za predmetni štetni događaj bio odgovoran Grad Pula, jer navedenu prometnicu nije održavao sigurnom za promet. Zaključuje da njegove tvrdnje kako se kretao dozvoljenom brzinom od 35 do 40 km/h i da je naišao na otvoreni šaht na kolniku, zbog čega je izgubio kontrolu nad mopedom i pao, ne potvrđuju rezultati dokaznog postupka, pa time niti osnovanost tvrdnji tužitelja da bi tuženik bio odgovoran za štetu koju uslijed toga trpi.

10. Stoga odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

11. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu, nije utvrđeno da bi u postupku koji je prethodio njenom donošenju bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

12. Nije počinjena niti apsolutno bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi jer je protivno takvim tvrdnjama sud prvog stupnja u odnosu na sve odlučne činjenice iznio jasne razloge, tako da je presudu moguće u svemu ispitati.

13. Protivno tvrdnjama tužitelja, nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja činjenična utvrđenja relevantna za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva temeljio analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj sveukupnosti te zaključke i ocjene donio na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

14. Bez osnove su tvrdnje tužitelja da relevantne zaključke nije mogao donositi na rezultatima vještačenja po vještaku Saši Monasu jer da je to vještak brodograditeljske struke a ne strojarske struke, pa nije niti imao kompetencije za provođenje vještačenja. Iz sadržaja spisa proizlazi da je vještačenje provedeno po navedenom vještaku dipl. ing. strojarstva, stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila, te da su se sa imenovanjem istog kao vještaka stranke suglasile (čl. 251. st. 1.-3. ZPP-a).

14.1. Primjedbi u odnosu na njegove kompetencije, odnosno stručnost nije bilo niti prilikom očitovanja na glavnoj raspravi od 29. svibnja 2024., čime je postupano sukladno odredbi članka 260. ZPP-a. Naime, upravo po prijedlogu tužitelja vještak se očitovao o načinu nastanka štetnog događaja i mogućnosti izbjegavanja nezgode, pa time i ozljeđivanja tužitelja upravo uzimajući u obzir iskaze kako tužitelja, tako i svjedoka u odnosu na nastanak štetnog događaja. Međutim, isto tako cijenio je i sadržaj zapisnika sačinjenog prilikom očevida od strane djelatnika postaje prometne policije PU Istarske, pri tome uzimajući u obzir oštećenja na motociklu, zadobivene ozljede, kao i materijalne tragove izuzete prilikom očevida i prenesene u skici lica mjesta sačinjenoj prilikom sastava zapisnika. Time je i prema mišljenju ovoga suda otklonio primjedbe tužitelja, pa je pravilno sud prvog stupnja cijenio nalaz objektivnim i stručnim.

15. U takvoj situaciji kada tužitelj nije iznosio daljnje primjedbe i prijedloge kojima bi doveo u pitanje rezultate provedenog vještačenja niti kompetencije navedenog vještaka, već samo nezadovoljan rezultatima istog, predložio provođenje novog vještačenja, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je taj dokazni prijedlog odbio. I prema mišljenju ovoga suda s obzirom na rezultate dokaznog postupka, posebno rezultate vještačenja i dopune vještačenja utvrdio je pravilno sve odlučne činjenice te na iste primijenio materijalno pravo, s time da tužitelj druge dokaze nije predlagao. Pri tome je cijenio i utvrđenja da je po prijedlogu za obnovu postupka tužitelj oslobođen prekršajne odgovornosti za predmetni štetni događaj s time da nije vezan utvrđenjima i zaključcima toga suda navedenim u obrazloženju presude koji se odnose na stanje kolnika i šahta na kolniku koje u žalbi tužitelj apostrofira, sugerirajući kako bi iz istih proizlazilo da se na prometnici nalazio šaht koji je bio otvoren te da se radilo o prepreci na kolniku koja je bila nepredvidiva i neočekivana, zbog čega da je nailaskom na isti tužitelj izgubio nadzor nad vozilom i zajedno s mopedom pao na kolnik te zadobio teške tjelesne ozljede.

16. U odnosu na navedeno, valja odgovoriti da je tužitelj u činjeničnim navodima tužbe naveo da se na prometnici na kojoj je došlo do štetnog događaja nalazila poluotvorena šahta, koju nije mogao izbjeći, da je prilikom saslušanja kod provođenja očevida na licu mjesta naveo da je na udaljenosti 1 do 1,5 metara zbog slabe preglednosti dolaskom na šaht vidio da je u jednom kutu izdignut i to u dijelu okrenutom prema sjeveru pa da nije imao izbora, već preći preko istog kada je izgubio kontrolu i pao.

17. Prema mišljenju ovoga suda utvrđenja i zaključci suda u prekršajnom postupku koji je vođen protiv tužitelja kao okrivljenika radi utvrđenja njegove eventualne prekršajne odgovornosti, nisu odlučni za ocjenu pravne osnove tužbenog zahtjeva, između ostalog i pored utvrđenja da je prekršajni sud oslobađajuću odluku temeljio na rezultatima tamo provedenog dokaznog postupka ali uvažavajući načelo nedužnosti prema kojem je tužitelj dužan dokazati svoje tvrdnje o krivnji okrivljenika, a u dvojbi o odlučnim činjenicama prihvatio obranu istog i donio oslobađajuću presudu.

18. Osim toga, građanskopravna odgovornost je u odnosu na kaznenopravnu, odnosno prekršajnu odgovornost šira i procjenjuje se s obzirom na rezultate dokaznog postupka provedenog od strane suda prvog stupnja i u okviru dokaznih prijedloga stranaka (cijeneći pri tome i navedenu presudu kao jedan od dokaza), iz kojih sud prvog stupnja izvodi valjan pravni zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

19. Naime, u konkretnom slučaju na tužitelju je bio teret dokaza da je osiguratelj tuženika - Grad Pula imao takve propuste u održavanju prometnica, da nisu bile sigurne za promet vozila, u konkretnom slučaju da je šaht na prometnici bio tako postavljen (izdignut i izbačen), da je predstavljao opasnost koju tužitelj u kretanju motociklom nije mogao izbjeći niti predvidjeti, što i prema mišljenju ovoga suda tužitelj nije dokazao. Naime, odgovornost umješača, čiji je tuženik osiguratelj od odgovornosti, temeljila bi se na odredbi članka 1084. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) koji propisuje da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa, odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave i neredovito obavljaju tu djelatnost. Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine broj: 36/95 do 36/15 – dalje ZKD) uređeno je obavljanje komunalnih poslova i djelatnosti stavljenih u nadležnost lokalne samouprave (ukoliko se radi o nerazvrstanoj cesti) pa je tako jedna od istih i održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina. Stoga bi isti bio odgovoran za štetu tužitelju za slučaj utvrđenja da je njegovim propustom, odnosno neodržavanjem prometnice za siguran i nesmetan promet došlo do pada i zadobivenih ozljeda tužitelja iz razloga što se na prometnici nalazio poluotvoreni šaht.

20. Naime, odredbom članka 6. ZSPC-a propisano je da ceste kao osnova na kojoj se odvija promet, se moraju projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju toga zakona, a pravne i fizičke osobe obrtnika nadležne za održavanje ceste dužne su voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

21. Međutim, rezultati dokaznog postupka ne potvrđuju da bi se radilo o šahtu koji bi odstupao od ravnine kolnika tako da bi predstavljao opasnost za sigurno kretanje sudionika u prometu. Naime, saslušani svjedoci, a konačno niti tužitelj nisu svojim iskazima potvrdili da bi se radilo o takvoj neravnini šahta koja bi ugrozila sigurnost jer su se ispred tužitelja nesmetano kretala i druga vozila. Osim toga nema podataka da bi na istom mjestu dolazilo do takvih štetnih događaja kao što je konkretan, što bi s obzirom na frekventnost prometnice bilo logično, jer zasigurno tim dijelom prolazi veći broj automobila, motocikla i ostalih prometnih sredstava. Ukoliko bi se radilo o poluotvorenom ili otvorenom šahtu logično je da bi to bilo navedeno u zapisniku očevida prometne policije, s time da svjedok FP koji je kao policijski službenik bio na očevidu nije potvrdio da bi se takvo što uočilo ili spominjalo jer bi tada bilo uneseno u zapisnik.

22. Uz to, rezultati provedenog vještačenja nisu potvrdili da bi do pada motocikla i tužitelja došlo na način kao što je isti iskazivao i pri brzini koju je naveo, jer je vještak potvrdio da bi u takvom slučaju došlo do drugačijih oštećenja na vozilu i kraćeg zaustavnog puta, zbog čega i prema mišljenju ovog suda nije utvrđena uzročno posljedična veza između navodno izdignutog šahta na prometnici (uslijed njegova neodržavanja ili nepravilnog postavljanja), pa da bi time zbog propusta osiguranika tuženika došlo do štetnog događaja za koji bi on sukladno odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO-a bio odgovoran i u obvezi naknaditi tužitelju štetu, a za koji bi odgovarao po načelu presumirane krivnje.

23. Neosnovane su tvrdnje tužitelja da bi mu pred sudom prvog stupnja bila povrijeđena ustavna i konvencijska prava, posebno pravo na obrazloženu odluku kao sastavnicu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje. Prema ocjeni ovoga suda tužitelju je omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze. Sud prvog stupnja je odgovorio na sve odlučujuće navode tužitelja te presudu obrazložio, pa se ne može smatrati arbitrarnom.

24. Slijedom iznesenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio, pa je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

25. Kako tužitelj nije uspio u sporu niti sada u žalbenom postupku, to je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova.

U Rijeci, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak