Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1736/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeću pravnoj stvari tužitelja CĐ, pok. C, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nola Alenu, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika Općina Podgora, Podgora, Andrije Kačića Miošića 2, OIB:87761142122, zastupanog po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva,odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: P-2396/2019-35 od 30. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: P-2396/2019-35 od 30. rujna 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je isključivi vlasnik dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] površine 19198 m2 upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u površini od 98 m2 koja je u skici nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke koja je sastavni dio presude označne slovnim oznakama:A-B-C-D-I-A te da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva na dijelu predmetne nekretnine dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.659,03 eura u roku od 15 dana.
2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., ,dalje ZPP).
3. Tužitelj predlaže uvaženje žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na realnom dijelu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 98 m2 u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke označne slovnim oznakama:A-B-C-D-I-A.
7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;
- da je kč. br. [katastarska čestica] ukupne površine 19198 m2 upisana u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tužene Općine Podgora pri čemu je predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva,
- da tužitelj polaže vlasnička prava na dio iste u površini od 98 m2 u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke označne slovnim oznakama:A-B-C-D-I-A,
- da je u posjedu prijepora tužitelj,
- da prijepor u naravi predstavlja površinu koja je dijelom betonirana a dijelom posuta krupnim žalom te većim dijelom natkrivena metalnom konstrukcijom na kojoj je natpis „privatni parking A,
- da tužitelj osnovanost svog zahtjeva temelji na tvrdnji da su u posjedu prijepora bili još njegovi prednici pri čemu da je isključivo vlasništvo prijepora stekao izvršenom diobom unutar obitelji.
8. Ocjenom iskaza u postupku saslušanih svjedoka i tužitelja prvostupanjski sud izvodi zaključak da rezultat provedenog dokaznog postupka ne upućuje na osnovanost tužbenog zahtjeva. Zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj osnovanost tužbenog zahtjeva temelji na Ugovorima o diobi imovine od 11. i 18. listopada 1996. sadržaj kojih da se odnosi isključivo na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] a ne i na utuženu nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica]. Obrazlaže prvostupanjski sud da je u Ugovoru od 11. listopada 1996. navedeno da se AĐ odriče svoga dijela polovice "vrta na [adresa] ispod trafostanice na Gomeli", a da druga polovica vrta na Gomeli i to zapadni dio ostaje u njenom posjedu dok da u dogovoru o diobi imovine od 18. listopada 1996. ista navodi da je i "ostalu polovicu vrta na Gomeli čestica br. 5349, ispod trafostanice zapadni dio-tako da je cijela čestica kompletna …" pa zaključuje da se u tim dogovorima između istih nigdje ne spominje dio čest. zem. [katastarska čestica], a niti je ona ikada, makar i u dijelu, bila upisana kao posjed tužitelja ili AĐ, niti njenog oca G već isključivo kao posjed Općine Podgora i to u posjedovnom listu br. 482 a što utvrđuje uvidom u sadržaj nalaza i mišljenja vještaka Nedjeljka Bitange izrađenog u postupku koji se je vodio pred prvostupanjskim sudom pod posl.br. P-653/05. Polazeći od navedenog prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi AĐ bila posjednica predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] pa da se njezin posjed ne može ni uračunati u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
9. Tužitelj da je najranije u pošteni posjed prijepora poštenje kojeg da se pretpostavlja stupio 18. listopada 1996., kada je prema njegovim tvrdnjama nakon sklapanja drugog Dogovora o diobi osim u posjed čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], stupio u posjed predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], za kojeg da nije znao da je bio upisan kao Općenarodna imovina pa polazeći od sadržaja odredbe čl. 159.st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99 – odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje u tekstu: ZV) prema kojem samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave kojem je posjed barem pošten nekretninu stječe dosjelošću i vlasništvo protekom četrdesetogodišnjeg roka posjedovanja smatra da tužitelj na istoj nije stekao pravo vlasništva dosjelošću budući da je pošten posjed tužitelja glede prijepora trajao od sklapanja diobenog ugovora u listopadu 1996. pa do 2005. kada je tužitelj inicirao parnični postupka pod posl.br. P-653/2005 u kojem je saznao da je predmetna nekretnina općenarodna imovina. Kako smatra da od tužiteljevog stupanja u pošteni posjed tj. od 18.listopada 1996. pa do 2005. nije protekao rok potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te kako smatra da dogovorima o diobi iz listopada 1996. tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] jer da se u tim dogovorima ne spominje dio čest. zem. [katastarska čestica] pa kako tužitelj nije dokazao da bi temeljem nekog valjanog pravnog osnova stekao pravo vlasništva prijepora tj. dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] u odnosu na koja polaže vlasnička prava pa kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužitelja za za utvrđenjem njegova prava vlasništva prijepornog dijela te odlučuje kao u izreci pobijane presude.
10. Ispitujući pobijanu presuda u granicama razloga određenih u žalbi za istaći je da u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).
11. Međutim ostvaren je žalbeni razlog pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega se ni pravilnost primjene materijalnog prava za sada ne može ispitati.
12. Osnovano tužitelj sadržajem žalbe upire da prvostupanjski sud nije dovoljno kritički cijenio sadržaj iskaza u postupku saslušanih svjedoka, napose iskaz svjedokinje GĐ koji bi upućivao na vršenje posjeda prednika tužitelja na prijepornom dijelu zemljišta još dvadesetih godina prošlog stoljeća kao i sadržaj drugih saslušanih svjedoka iz kojih bi proizlazilo da su prijepor kao i kč. br. [katastarska čestica] nekada predstavljali vrtove u kojima su prednici tužitelja uzgajali povrtne kulture i voćke sve do 2000. kada je tužitelj na dijelu ovog do tada jedinstvenog posjeda nasipao zemlju, izgradio zid te uredio parkirališni prostor.
13. Stoga ovaj sud ne može za sada prihvati pravilnim utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da se u period posjedovanja odlučnog za utvrđenje je li tužitelj računajući i posjed prednika na prijeporu stekao pravo vlasništva dosjelošću ne može uračunati i vrijeme prije 1996., odnosno vrijeme prije nego što je tužitelj kada je tužitelj sa svojom rođakinjom M ( Šeficom) Juran sklopio dogovor o diobi imovine.
14. Okolnost što prijepor brojčano nije naveden u dogovoru o diobi imovine, po shvaćanju ovoga suda, uzimajući u obzir sadržaj iskaza u postupku saslušanih svjedoka, samo po sebi predstavljati dokaz da prijepor nije stvarno bio predmet tog Ugovora, ovo napose uzimajući u obzir sadržaj iskaza saslušane svjedokinje MĐ, sadržaja pisanih Izjava te iskaze drugih saslušanih svjedoka i tužitelja, niti se samo temeljem činjenice što tužitelj ili njegovi prednici u posjedovnom listu broj 482 nisu upisani ili bili upisani kao posjednici nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao kč. br. [katastarska čestica], može sa sigurnošću izvesti zaključak da isti nisu stvarno vršili posjed na prijeporu na kojem tužitelj danas polaže vlasnička prava a koji je površine 98 m2 te je u naravi u funkciji uređenog privatnog parkirališnog prostora tužitelja , dok je nekada prema navodima saslušanih bio obradiva površina, napose uzimajući u obzir da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] u preostalom dijelu površine od preko 19000 m2, koju površinu tužitelj faktično ne drži niti tvrdi da su je ikada u posjedu držali njegovi prednici.
15. Zbog navedenog pogrešno je za sada utvrđenje prvostupanjskog suda kojim vrijeme vršenja posjeda odlučno za pitanje stjecanja prava vlasništva tužitelja na prijeporu vezuje isključivo uz vrijeme sklapanja Diobenog ugovora iz listopada 1996. a ne i ranije razdoblje, ovo tim više što tužitelj uz sklopljene diobene dogovore objašnjava način stjecanja isključivog prava na prijeporu u odnosima spram članova šire obitelji, pri čemu je već u tužbi tvrdio da su se u dugogodišnjem poštenom posjedu prijepora nalazili i njegovi pravni prednici iz čega proizlazi da tužitelj tvrdi da je računajući i posjed prednika na prijeporu stekao pravo vlasništva dosjelošću.
16. Valja naglasiti da je činjenična osnova tužbe od presudnog značenja za individualizaciju tužbenoga zahtjeva pa obzirom na to kako je tužitelj formulirao tužbu i tužbeni zahtjev očito je da se poziva na činjenice iz kojih se može zaključiti o stjecanju prava vlasništva prijepora na temelju dosjelosti.
17. S obzirom da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju činjeničnih tvrdnji o posjedu predmetne nekretnine radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću a da se samo zbog činjenice što tužitelj i prednici tužitelja u posjedovnom listu nisu upisani kao posjednici prijepora , rukovodeći se prvenstveno iskazima u postupku saslušanih svjedoka, ne može za sada izvesti zaključak da prednici tužitelja nisu bili u posjedu prijepora to su osnovani žalbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
18. Stoga će u ponovnom postupku prvostupanjski sud na novoj glavnoj raspravi ponovno provesti sve predložene i već izvedene dokaze radi utvrđenja da li su ostvarene pretpostavke iz članka 159. stavka 4. ZV za stjecanje prava vlasništva tužitelja na prijepornoj nekretnini rukovodeći se činjenicom da se poštenje posjeda presumira te da je na tuženoj kao jedinici lokalne samouprave tu presumpciju oboriti, a sve uzimajući u obzir i to da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću budući je prijepor nesporno bio u režimu društvenog vlasništva , računa i vrijeme prije 8. listopada 1991.pod pretpostavkom da ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba a što je izraženo u niz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od kojih se izdvaja npr. odluka Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018.
19. Slijedom svega naprijed iznijetog na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
20. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o trošku.
U Rijeci, 24. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
