Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3654/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. H., K., kojeg zastupa opunomoćenik V. V., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave p.-g., Policijske postaje O., radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-476/2023-9 od 11. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-476/2023-9 od 11. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave p.-g., Policijske postaje O., KLASA: NK-UP/I-216-04/23-01/533, URBROJ: 511-09-31-23-1 od 21. ožujka 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika protjeruje se iz Republike Hrvatske tužitelj, rođen … u B., Republika Srbija, s prijavljenim boravištem u R., …, nositelj putne isprave Republike Srbije serijskog broja: …, izdane 13. kolovoza 2019. s rokom važenja do 13. kolovoza 2029. (točka 1. izreke), određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (dalje: EGP) u trajanju od dvije godine (točka 2. izreke), koja zabrana se računa od dana prisilnog udaljenja (točka 3. izreke) te je određeno da će se prisilno udaljiti u zemlju podrijetla - Republiku Srbiju (točka 4. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da je nesporno u Republici Hrvatskoj imao reguliran status stranca na privremenom boravku u razdoblju od 13. studenoga 2015. do 13. studenoga 2020. kao i da je njegov zahtjev za privremeni boravak iz rujna 2020. odbijen rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave p.-g., Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 9. ožujka 2021., koje je postalo pravomoćno 7. lipnja 2022. i izvršno 1. rujna 2022., a prema kojem je bio dužan napustiti EGP, što nije učinio, iako je bio upozoren da će u slučaju propuštanja dragovoljnog napuštanja EGP-a biti prisilno udaljen. Stoga mu je nejasno iz kojeg razloga nije prisilno udaljen iz Republike Hrvatske, već je izvan zakonom predviđenog postupka doneseno novo rješenje kojim je utvrđena nova činjenica da nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj zbog čega se protjeruje. Ponavljajući utvrđenja iz upravnog postupka, ističe da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje osporenog rješenja kojim je protjeran iz Republike Hrvatske umjesto da bude prisilno udaljen na temelju prethodnog rješenja od 9. ožujka 2021. Smatra da se tuženik i prvostupanjski sud pogrešno pozivaju na članak 193. stavak 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22. – dalje: Zakon) jer se prema istome rješenje o protjerivanju ne može donijeti zbog nezakonitog boravka iz članka 190. Zakona, kao u konkretnom slučaju. Upravo iz razloga što nedvojbeno ima svojstva stranca iz članka 191. stavka 2. Zakona, smatra da osporeno rješenje nije moglo biti doneseno zbog nezakonitog boravka iz članka 190. Zakona pozivom na članak 193. stavak 2. Zakona, odnosno bez provođenja prekršajnog postupka. Smatra da nezakoniti boravak u konkretnom slučaju ne predstavlja razlog za donošenje rješenja o protjerivanju jer je navedena mogućnost isključena člankom 191. stavkom 2. Zakona niti postoji zakonska osnova za protjerivanje bez provođenja prekršajnog postupka. Navodi i da je tuženik očito bio svjestan nezakonitosti vlastitog postupanja jer je posebno apostrofirao da, iako je rješenje temeljeno na nezakonitom boravku i nepostupanju po izdanom roku za napuštanje EGP-a, predstavlja realnu opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost, čime upućuje na postojanje razloga iz članka 189. stavka 2. Zakona, kao sasvim drugačiju osnovu za protjerivanje, samo iz razloga da bi se izbjeglo vođenje zakonom predviđenog prekršajnog postupka. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti te Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 15. rujna 2020. podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji po osnovi rodbinske veze s malodobnim sinom E. H. Nesporno je da je navedeni zahtjev pravomoćno odbijen rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave p.-g., Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 9. ožujka 2021. na osnovi negativnog mišljenja SOA-e koja je zaključila da tužitelj, zbog svoje osobne uključenosti u nedozvoljene aktivnosti organiziranih skupina, može predstavljati opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost. Pri tome je određeno da je tužitelj dužan dragovoljno napustiti EGP u roku sedam dana, računajući od dana izvršnosti rješenja kojim prestaje zakonit boravak, uz upozorenje da će ga se u slučaju neizvršenja rješenja prisilno udaljiti iz EGP-a u skladu s člankom 122. Zakona. Navedeno rješenje potvrđeno je presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-1491/2021-14 od 1. travnja 2022., a ista presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2184/2022-3 od 7. lipnja 2022.
8. Osporeno rješenje tuženika u ovome upravnom postupku doneseno je primjenom članka 193. u vezi s člankom 190. stavkom 1. točkom 1. Zakona, nakon što je tužitelj 14. ožujka 2023. zatečen prilikom vožnje neregistriranog vozila bez vozačke dozvole, zbog čega ga je Postaja prometne policije R. procesuirala radi prekršaja iz članka 238. stavka 7. i članka 229. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14.., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.).
9. U skladu s navedenim zakonskim odredbama državljanina treće zemlje će se protjerati ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem. Budući da tužitelj nije napustio Republiku Hrvatsku prema ranije donesenom pravomoćnom rješenju od 9. ožujka 2021. te je do 14. ožujka 2023. nezakonito boravio u Republici Hrvatskoj, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik osnovano primjenom članka 193. stavka 2. Zakona donio rješenje o protjerivanju.
10. U konkretnom slučaju činjenice na kojima se temelji osporena odluka tuženika utvrđene su na osnovi službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela i pravomoćnih odluka donesenih u upravnom postupku i upravnom sporu u kojima je utvrđeno da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost, a koje odlučne činjenice su tužitelju poznate, koje nije osporavao, iako mu je na temelju članka 6. ZUS-a dana mogućnost da se i usmeno na ročištu o istima izjasni.
11. Upravni postupak je proveden neposrednim rješavanjem nakon što je utvrđeno da je tužitelj, unatoč naloženom dragovoljnom napuštanju EGP-a i upozorenju na mogućnost prisilnog udaljenja, nastavio nezakonito boraviti u Republici Hrvatskoj. Žalbeni prigovori koji se odnose na pogrešnu primjenu članka 191. stavka 2. Zakona nisu odlučni ni osnovani u predmetnom slučaju jer predmet spora nije odobrenje (privremenog) boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj, već se radi o postupku koji je uslijedio nakon što je već prethodnim rješenjem određen rok za dragovoljni odlazak tužitelja iz Republike Hrvatske, nakon što mu nije odobren zahtjev za privremeni boravak te je utvrđeno da u Republici Hrvatskoj nezakonito boravi.
12. Polazeći od činjenica utvrđenih u upravnom postupku, koje tužitelj ne dovodi u sumnju, niti je predložio izvođenje dokaza kojima bi se eventualno isto moglo osporiti, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Suprotno tvrdnjama tužitelja, prvostupanjski sud se očitovao na sve tužbene prigovore i iznio je razloge na temelju kojih smatra da isti nisu osnovani i od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.
13. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
14. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 10. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.