Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-66/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba, Smičiklasova 18, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-890/2025 od 5. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-890/2025 od 5. veljače 2026. u točkama I i II izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice DO koji glasi: „Utvrđuje se da je odluka tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987 Klasa: ZGH-11-22-1095, Urbroj: 01-10-01-22- 01 od 26. svibnja 2022. nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, radi obavljanja poslova za koje je sklopila Ugovor o radu za radno mjesto "Voditeljice podružnice Zagrebparking" kao i da joj tuženik nadoknadi parnični trošak.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 346,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv citirane presude u odnosu na točku I i II izreke žalbu podnosi tužiteljica zbog postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te da se tužiteljici nadoknade troškovi parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava navode iz žalbe tužiteljice predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi te traži i naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika od 26. svibnja 2022. kojom je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu voditeljice podružnice koji je sklopljen na određeno vrijeme 16. prosinca 2017., zatim da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati rad radi obavljanja poslova za koje je sklopila ugovor o radu za radno mjesto voditeljice podružnice Zagrebparking.

6. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP-a kada tužiteljica tvrdi da je sud prvog stupnja utvrdio da se radi o mješovitom govoru, a što je protivno sadržaju spisa te da se tužiteljici nije mogao otkazati ugovor zbog poslovno uvjetovanih razloga i to stoga što ne postoji bilo kakav opravdani razlog za otkaz ugovora iz čl. 115. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; dalje ZR) jer da poslovi koje je tužiteljica radila i nadalje postoje.

8. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja iz priložene odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu naveo kako je opoziv tužiteljice osobito važna činjenica zbog koje daljnji opstanak ugovora o radu nije moguć, da je u takvoj situaciji pravo tuženika kao poslodavca da redovito otkaže ugovor o radu, jer je to povoljnije za radnika što je upravo u ovom slučaju tuženik i učinio, te stoga nije povrijedio odredbe ZR-a koje se tiču otkazivanja predmetnog ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom.

9. Naime, na ugovore o radu u smislu odredbe čl. 8. st. 4. ZR-a primjenjuju se u skladu s naravi tog ugovora i opći propisi obveznog prava, pa stoga u skladu s tim načelom slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 11. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) stranke su mogle ugovoriti da se opoziv imenovanja funkcije voditeljice podružnice smatra razlogom za redovni ili izvanredni otkaz.

10. Identično pravno shvaćanje navodi se u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev r-851/2017.

11. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica sa tuženikom 16. prosinca 2017. sklopila ugovor o radu voditeljice podružnice i da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme do opoziva voditeljice podružnice s te funkcije i da tužiteljica započinje s radom temeljem tog ugovora 16. prosinca 2017.

12. Nadalje je utvrđeno uvidom u zaključeni ugovor da je u čl. 12. ugovoreno da taj ugovor može prestati na način predviđen ZR-om i da se može otkazati i redovitim otkazom ugovora o radu, da je odlukom tuženika od 11. studenog 2021. tužiteljica opozvana s funkcije voditeljice podružnice, a 26. svibnja 2022. donesena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koja je dostavljena tužiteljici 2. lipnja 2022., da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava 7. lipnja 2022. koji je dostavljen tuženiku 9. lipnja 2022., da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava te da je 25. lipnja 2022. počeo reći rok za podnošenje tužbe te da je tužba podnesena 27. lipnja 2022. u roku po čl. 133. st. 2. ZR-a.

13. Nadalje je utvrđeno uvidom u odluku od 11. studenog 2021. da je tužiteljica opozvana s funkcije voditeljice podružnice, da je protiv te odluke tužiteljica podnijela tužbu i da se postupak vodio pod poslovnim brojem Pr-1783/2021 u kojem postupku je donesena presuda kojom je navedena odluka proglašena nedopuštenom, da je presudom Županijskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Gž R-89/2022 od 20. ožujka 2024. preinačena prvostupanjska odluka te da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se odluka tuženika proglasi nedopuštenom kao i zahtjev tužiteljice da se vrati na rad na radno mjesto voditeljice podružnice pa da je stoga odluka o opozivu tužiteljice važeća i da proizvodi pravne učinke. Utvrđuje da opoziv tužiteljice predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć i da ta činjenica može predstavljati razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ali da je tuženik donio povoljniju odluku u odnosu na tužiteljicu odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

14. Sud utvrđuje da je čl. 13. ugovora o radu ugovoreno da u slučaju prestanka tog ugovora zbog opoziva voditeljice podružnice s funkcije voditeljice podružnice poslodavac će voditeljici tj. tužiteljici ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova drugog radnog mjesta koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i iskustvu i sposobnostima, da je tuženik ponudio tužiteljici poslove na radnom mjestu u "operacijama" pa jer je uručio tužiteljici popis slobodnih radnih mjesta, da je tužiteljica tu ponudu odbila pa zaključuje da je odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena.

15. Nadalje je utvrđeno da se je tuženik prije otkazivanja savjetovao sa sindikatom koji djeluje kod tuženika jer da ne postoji radničko vijeće koje se protivilo donošenju odluke o otkazu.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. alineja 1. ZR-a i da tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga jer da ne postoji bilo kakav opravdani razlog za otkaz ugovora o radu jer da poslovi na kojima je tužiteljica radila i nadalje postoje, te da se ugovor o radu tužiteljici nije mogao otkazivati zbog poslovno uvjetovanih razloga samo na temelju odluke o opozivu s dužnosti voditelja podružnice kada ti poslovi nisu prestali.

17. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iiz odredbe čl. 115. st. 1. alineja 1. ZR-a jer opoziv s funkcije predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu te da poslodavac može uvijek kada je to povoljnije ili u interesu radnika redovito otkazati ugovorom o radu uključujući i situaciju kojima su ostvareni razlozi za izvanredno otkazivanje ugovora o radu jer je to kako to sud prvog stupnja pravilno utvrđuje povoljnije za radnika.

18. Identično pravno shvaćanje navodi se u odluci Revr-851/2017 i Revr- 737/2005.

19. Stoga proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 115. st. 1. alineja 1. ZR-a, za redoviti otkaz ugovora o radu jer je tužiteljica opozvana s funkcije voditelja podružnice te sukladno čl. 13. ugovora nije prihvatila druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi.

20. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je tuženik trebao ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih poslova i radnih zadataka jer je sud prvog stupnja postupio sukladno zaključenom ugovoru po kojem tužiteljica je trebala raditi poslove voditeljice podružnice te je u čl. 13. ugovoreno da u slučaju prestanka tog ugovora zbog opoziva voditeljice podružnice s funkcije voditeljice te podružnice poslodavac će ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova kakvog drugog radnog mjesta koji odgovara njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, a pravilno je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik ponudio sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih poslova sukladno njezinoj stručnoj spremi koje tužiteljica nije prihvatila pri čemu sud prvog stupnja zaključuje da se radi o mješovitom ugovoru što znači da ima elemente ugovora o radu i ugovora obveznog prava.

21. Slijedom obrazloženog sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 115. st. 1. alineja 1. ZR-a kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je odluka tuženika od 26. svibnja 2022. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nedopuštena te da se tužiteljicu vrati na rad jer i da radni odnos kod tužiteljice nije prestao te da se tužiteljicu vrati na radno mjesto voditeljice podružnice. Slijedom obrazloženog prema mišljenju ovog suda nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da joj je povrijeđeno zajamčeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske kao i na ustavno pravo na slobodu rada iz čl. 55. Ustava Republike Hrvatske jer je sud prvog stupnja dao obrazložene razloge zbog čega je odluka o otkazu dopuštena.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a i sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 59/07., 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23).

23. Slijedom obrazloženog žalbu tužiteljice kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I i II izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

24. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točki III izreke ostaje neizmijenjena.

25. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspjela u ovom postupku, te je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu jer tužiteljica nije uspjela u postupku dok troškovi sastava odgovora na žalbu nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st.1. i čl. 155. ZPP- odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić