REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11787/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe TETEX d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HJ, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. i dr. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe podnesenoj po branitelju Mihaelu Perkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mrklić & partneri j.t.d., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, poslovni broj: Pp-879/2025-6 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe TETEX d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 3.) izreke na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljena pravna osoba TETEX d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba HJ (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐAJU OD OPTUŽBE

3) što su dana 9. kolovoza 2024. godine u Hvaru, ul. Lucije Rudan br. 24, u hotelu „Teranea“, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, nisu radnici ĐJ koje je započela s radom dana 9. srpnja 2024. godine, u roku od 8 dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja, dostavili primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba nisu radniku u propisanim rokovima dostavili primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje (članak 14. stavak 5.),

čime su počinili prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o radu.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe u tom je dijelu bespredmetna.

III. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe TETEX d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenika, činjenično opisano u točki 1). izreke, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu.

IV. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi TETEX d.o.o., na način da se okrivljenoj pravnoj osobi TETEX d.o.o, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, za prekršaje činjenično i pravno opisane točkama 1.) i 2.) izreke prvostupanjske presude, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 12.200,00 eura (dvanaest tisuća dvjesto eura), koju kaznu je okrivljena pravna osoba obvezna platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

V. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe TETEX d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HJ, preinačuje se pobijana presuda u točki 1.) i 2.) izreke u odluci o kazni izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi HJ, na način da se okrivljenoj odgovornoj osobi HJ, za djelo iz točke 1.) izreke pobijane presude, na temelju članka 228. stavka 2. i stavka 1. točke 1. Zakona o radu te članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), dok mu se za djelo iz točke 2.) izreke pobijane presude, na temelju članka 229. stavka 2. i stavka 1. točke 47. Zakona o radu te članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 400,00 eura (četiristo eura).

VI. Uslijed odluke iz točke I. i točke V. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi HJ, na način da se okrivljeniku, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, za prekršaje činjenično i pravno opisane točkama 1.) i 2.) izreke prvostupanjske presude, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 700,00 eura (sedamsto eura), koju kaznu je okrivljena odgovorna osoba obvezna platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

VII. U ostalom se dijelu žalba okrivljenika odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

VIII. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašen krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki 1.) izreke pobijane presude, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 47. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki 2.) izreke pobijane presude, te prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 4. i stavka 2. istog Zakona, činjenično opisanog u točki 3.) izreke pobijane presude, te su uz primjenu članka 39. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosu od 20.290,00 eura (pravna osoba) i 2.370,00 eura (odgovorna osoba).

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome upirući na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona te navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje time što je propustio u svojstvu svjedoka ispitati oštećenu radnicu ĐJ, čime je okrivljenicima ujedno povrijeđeno pravo na obranu. Žalitelji ističu da su kazne izrečene okrivljenicima prestroge, posebno s obzirom na činjenicu da je okrivljena pravna osoba prekršajno nekažnjavana, dok se okrivljena odgovorna osoba nalazi u teškoj financijskoj situaciji u vidu blokiranih računa te obveze uzdržavanja dvoje maloljetne djece, o čemu dostavlja dokaze u spis.

2.1. Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je bespredmetna u odnosu na djelo iz točke 3.) izreke pobijane presude, dok je u preostalom dijelu djelomično osnovana.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo iz točke 3.) izreke pobijane presude, na način kako je činjenično opisano, nije prekršaj, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Naime, iz činjeničnog opisa radnje prekršaja sadržane u točki 3.) izreke pobijane presude, a istovjetno i u optužnom prijedlogu, proizlazi da su okrivljenici proglašeni krivima iz razloga što „radnici ĐJ koje je započela s radom dana 9. srpnja 2024. nisu u roku od 8 dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja, dostavili primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba nisu radnici u propisanim rokovima dostavili primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje“.

4.2. Odredbom članka 229. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o radu propisano je kažnjavanje za prekršaj počinitelja pravne osobe odnosno odgovorne osobe „ako radniku u propisanim rokovima ne dostavi primjerak ugovora o radu i primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje (članak 14. stavak 5.)“. Nadalje, odredbom članka 14. stavka 5. istog Zakona propisano je da je poslodavac dužan radniku prije početka rada dostaviti primjerak ugovora o radu kada je sklopljen u pisanom obliku te dostaviti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje „u roku od osam dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja prema posebnom propisu“.

4.3. Glede zakonski propisanog roka za prijavu radnika na mirovinsko osiguranje mjerodavna je odredba članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju koja propisuje obvezu dostavljanja podataka o početku osiguranja, za osiguranike iz članka 9. stavka 1. točaka 1. - 7. ovoga Zakona – „najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada“, dok članak 120. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje da se „prijava na obvezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjava s obveznoga zdravstvenog osiguranja podnose u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe“.

4.4. Imajući u vidu prethodno citirane mjerodavne zakonske odredbe, jasno je da je rok u kojem je poslodavac obvezan radniku dostaviti primjerak prijave na obvezna osiguranja bitno obilježje predmetnog prekršaja, međutim u činjeničnom opisu djela sadržanom u točki 3.) izreke pobijane presude taj rok nije konkretiziran u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju odnosno Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, već je razvidan samo dan početka rada radnice te opća zakonska formulacija „u roku od 8 dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja“.

4.5. S obzirom da je zakonski opis odnosno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.

4.6. Slijedom navedenog, a s obzirom da u činjeničnom opisu radnje prekršaja navedenom u izreci pobijane presude nije navedeno bitno obilježje djela, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, a u povodu žalbe okrivljenika, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu odluku te je okrivljenike, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe za djelo iz točke 3.) izreke pobijane presude.

5. S obzirom na prethodno navedeno, žalba okrivljenika postala je u tom dijelu bespredmetna.

6. Nadalje, ovaj Sud je ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti utvrdio da je djelo okrivljenika činjenično opisano u točki 1.) izreke pobijane presude pogrešno pravno označeno kao prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, umjesto kao prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. istog Zakona, pa je stoga djelo okrivljenika pravilno pravno označeno, kao u točki III. Izreke ove odluke.

7. Suprotno žalbenim navodima, u postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje žalitelji ukazuju.

7.1. Prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog Suda, za svoju odluku dao valjane i obrazložene razloge koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani te je obrazloženje u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, izvedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem. Također, okrivljenicima nije povrijeđeno pravo na obranu s obzirom da su okrivljenici na sve održane rasprave bili uredno pozvani te je drugookrivljena odgovorna osoba osobno pristupila na glavnu raspravu održanu dana 18. kolovoza 2025. na kojoj je iznijela svoju obranu, dakle, okrivljenici su imali priliku sudjelovati u postupku, omogućeno im je da se očituju na dokaze u spisu te su imali priliku iznijeti završnu riječ.

8. I po mišljenju ovog Suda, činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno s obzirom da su okrivljenici počinjene prekršaje činjenično priznali, a počinjenje djela nedvojbeno proizlazi i iz materijalne dokumentacije u spisu, pa odustanak prvostupanjskog suda od ispitivanja oštećene radnice ĐJ nije imao utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti na pravilnost donesene odluke. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, prvostupanjski je sud svoje saznanje o djelima okrivljenika zasnovao na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, i to prije svega temeljem uvida u ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen s imenovanom radnicom te uvida u zapisnik o saslušanju propisno upozorene svjedokinje, prethodno spomenute radnice.

9. Ispitujući odluku o kazni, ovaj Sud je mišljenja da je okrivljena odgovorna osoba za počinjene prekršaje kažnjena prestrogim novčanim kaznama, imajući u vidu dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost za istovrsne prekršaje te okolnost da je okrivljenik dokazno potkrijepio vlastite navode vezane uz tešku financijsku situaciju. S obzirom na navedeno, ovaj Sud smatra da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti pa je stoga preinačio odluku o novčanim kaznama utvrđenim drugookrivljeniku na način da mu je, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, za počinjene prekršaje utvrdio ublažene novčane kazne, kako je odlučeno u točki V. izreke ove odluke.

9.1. Tako utvrđene pojedinačne novčane kazne, kao i ukupno izrečenu kaznu, ovaj Sud smatra razmjernima prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

10. Razmatrajući odluku o kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi, ovaj Sud nalazi da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama te da je ista primjerena prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne (u smislu članka 36. Prekršajnog zakona) i postizanje svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenoj pravnoj osobi za prekršaje iz točke 1. i 2. izreke pobijane odluke utvrdio novčane kazne u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za predmetna djela te je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, dok okrivljenici u žalbi u odnosu na prvookrivljenika ne ističu niti ne dokumentiraju naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke.

10.1. Slijedom navedenog, takve kazne, kao i ukupno izrečenu kaznu, ovaj Sud smatra razmjernima prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

11. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović,v.r.

Katica Lučić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.