Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžzd-15/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Pera Miloglava kao predsjednika vijeća za mladež, te sudaca Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika PG zbog dva kaznena djela iz članka 172. stavak 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi osuđenika PG podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem Kv-321/2025 od 17. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe osuđenika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda, na način da se postupak za opoziv uvjetne osude iz presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Kzd-116/2020-54 od 26. lipnja 2024. (pravomoćna 9. rujna 2024.), protiv osuđenog PG, obustavlja.

II. Uslijed odluke pod I. žalba osuđenog PG postala je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem Kv-321/2025 (Kzd-116/2020-54) od 17. prosinca 2025. na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje: ZKP/08) opozvana je uvjetna osuda izrečena osuđenom PG presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kzd-116/2020 od 26. lipnja 2024. te je određeno da se prema osuđeniku ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

2. Protiv te presude žalbu je uložio osuđeni PG putem branitelja Hrvoja Korše, odvjetnika u Rijeci zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s žalbenim prijedlogom usvajanja žalbe osuđenika i preinačavanja pobijane presude na način da se obustavi postupak opoziva uvjetne osude.

2.1. U smislu članka 495. u vezi članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na obvezno razgledavanje.

3. Žalba osuđenika je bespredmetna.

4. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kzd-116/2020 od 26. lipnja 2024. koja je postala pravomoćna 9. rujna 2024., osuđenik je proglašen krivim zbog dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 za koja je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uz izricanje temeljem članka 56. KZ/11. uvjetne osude, tako da se ista kazna neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom da u roku od šest mjeseci ispuni obvezu uzdržavanja na način da na ime dospjelih a neisplaćenih obroka uzdržavanja u odnosu na mlt. LG i mlt. VG za razdoblje od 01.rujna 2017. do 22.listopada 2022. uplati novčani iznos od 7.540,79 eura (sedam tisuća petsto četrdeset eura i sedamdeset devet centi) na račun z. z. i roditelja HG, te da nastavi sa urednim ispunjavanjem obveze sukladno pravomoćnoj i ovršnoj odluci Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici posl.br. P Ob -796/2015 od 24. studenog 2015., sve dok za to postoje zakonske pretpostavke, uz pomoć stručne službe za probaciju.

4.1. S obzirom da osuđenik u navedenom roku nije u većoj mjeri udovoljio posebnim obvezama iz daljnjeg uvjeta, prvostupanjski sud je na zahtjev ovlaštenog tužitelja pokrenuo postupak za opoziv uvjetne osude, proveo izvidni postupak koji je okončan 9. listopada 2025. nakon čega je zakazana sjednica izvanraspravnog vijeća za 17. prosinca 2025. na kojoj je donesena presuda kojom je opozvana uvjetna osuda osuđeniku. Navedena presuda zajedno s izjavljenom žalbom je dostavljena Županijskom sudu Dubrovnik na odluku po žalbi 17. ožujka 2026.

4.2. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe osuđenika, a po službenoj dužnosti (uzimajući u obzir odredbu članka 58. stavka 5. i 8. i članka 62. KZ/11), ovaj sud je utvrdio da je 9. ožujka 2026., istekao rok u kojem je bio moguć opoziv uvjetne osude.

4.3. Naime, odredbom članka 58. stavka 8. KZ/11. propisano je da se uvjetna osuda ne može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršavanje obveza iz članka 62. ovog Zakona. U ovom kaznenom predmetu presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kzd-116/2020 od 26. lipnja 2024. kojom je osuđenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega mu je izrečena uvjetna osuda na način da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude ispuni posebnu obvezu na način da na ime dospjelih a neisplaćenih obroka uzdržavanja u odnosu na mlt. LG i mlt. VG za razdoblje od 01.rujna 2017. do 22.listopada 2022. uplati novčani iznos od 7.540,79 eura, postala je pravomoćna 9. rujna 2024., što znači da je rok za izvršenje posebne obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. istekao 09. ožujka 2025., a od kojeg datuma teče rok od godinu dana određen člankom 58. stavkom 8. KZ/11. Dakle, u navedenom roku od godine dana odluka o opozivu uvjetne osude i izvršenju izrečene kazne zatvora mora postati pravomoćna i stoga u konkretnoj situaciji nije dovoljno da je u tom roku pokrenut postupak za opoziv uvjetne osude, kao što je ovdje bio slučaj. To drugim riječima znači da je u ovom konkretnom kaznenom predmetu najkasnije do 9. ožujka 2026. trebala biti donesena pravomoćna odluka o prijedlogu za opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja posebne obveze od strane osuđenika.

5.2. Međutim, presuda Općinskog suda u Rijeci broj Kv-321/2025 (Kzd-116/2020-54) od 17. prosinca 2025., kojom je opozvana uvjetna osuda i određeno izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci, dostavljena je osuđeniku odnosno tadašnjem optuženiku 27. siječnja 2026., nakon čega je isti protiv navedene presude u zakonskom roku izjavio žalbu. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je rok za opoziv uvjetne osude osuđenom PG istekao 9. ožujka 2026., a do tada odluka o opozivu uvjetne osude i izvršenju izrečene kazne zatvora nije postala pravomoćna.

5.3. Stoga u konkretnoj situaciji drugostupanjski sud, kada odlučuje o žalbi tadašnjeg optuženika, treba primijeniti odredbu članka 58. stavka 8. KZ/11. i drugostupanjskom presudom obustaviti postupak za opoziv uvjetne osude. To stoga što je drugostupanjskom sudu prvostupanjska presuda, kojom se opoziva uvjetna osuda, dostavljena 11. ožujka 2026., dakle nakon što je istekao zakonom propisani rok za opoziv uvjetne osude zbog čega je ovaj sud u konkretnom slučaju povodom žalbe osuđenika, a po službenoj dužnosti, preinačio prvostupanjsku presudu na način da je obustavio postupak za opoziv uvjetne osude.

5.4. Prema tome, rok za opoziv uvjetne osude istekao je i prije nego li je drugostupanjski sud bio u mogućnosti meritorno odlučivati o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude prvostupanjskog suda kojom je odlučeno o prijedlogu za opoziv uvjetne osude.

6. Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Dubrovnik, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Pero Miloglav