REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1522/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Biljani Bojanić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstva d.o.o., Zagreb, Miševečka ulica 15A, OIB 15907062900 , kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Tomić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženog TĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Cvjetko Lupi, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3520/2024-30 od 1. kolovoza 2025., 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3520/2024-30 od 1. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Draškić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-101108/2022 od 2. siječnja 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 243,03 EUR (dvjesto četrdeset tri eura i tri centa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 1,06 EUR od 22. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 40,88 EUR od 24. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 200,68 EUR od 24. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 0,40 EUR od 8. rujna 2022. do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 140,63 EUR (sto četrdeset eura i šezdeset tri centa) u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.“ 2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom, navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 4. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Žalbom u bitnome navodi da je do bitne povrede došlo jer su razloga u pobijanoj presudi razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni , kao i da o tim odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima i samih tih isprava i zapisnika. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, jer je odluku trebalo temeljiti na odredbi članka 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i članku 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije. Navodi da je upravo tuženik svojim potpisom potvrdio da je suglasan s projektom Analiza utroška topline za potrebe centralnog grijanja i potpis ovjerio pečatom svojeg ugostiteljskog obrta, što nedvojbeno potvrđuje da je upravo tuženik korisnik predmetnog poslovnog prostora i da se suglasio s projektom te da je jasno navedeno da se na mjernom mjestu NS089 nalazi i stambeni i poslovni prostor. Ističe kako izdana Energetska suglasnost ta poslovni prostor tuženika kao i druga koja se odnosi na stambeni prostor u potpunosti odgovaraju toplinskom opterećenju navedenom u dopisu ŠA te se ukazuju kao vjerodostojnim ispravama. Nadalje navodi da je u spis dostavio dokumentaciju – utužene račune iz kojih proizlazi da se za predmetni poslovni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavljaju temeljem modela 1EG, a da je za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu korišten model 1S, pa da se raspodjela toplinske energije u konkretnom slučaju vršila sukladno izdanoj energetskoj suglasnosti (10,286 kW), dok su fiksni elementi naplaćeni neovisno o količini potrošene toplinske energije. Time da je i dostavio vjerodostojnu dokumentaciju koja je međusobno suglasna i potvrđuje da je upravo tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora na koji se odnose utuženi računi za isporučenu toplinsku energiju. Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude u smislu žalbenih razloga, a podredno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje, uz obvezu tuženika naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prije svega valja navesti da se, obzirom na vrijednost predmeta spora od 243,03 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom , radi o postupku u sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe članka 457. do 467.a ZPP-a. Prema odredbi 467.st.1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovog Zakona, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet zahtjeva tužitelja je isplata iznosa od 243,03 eura na ime isporučene toplinske energije za razdoblje travanj i srpanj 2021. te siječanj 2022., koji se odnosi na samostalnu uporabnu cjelinu, poslovni prostor na adresi u [adresa], vezanu uz šifru krajnjeg kupca 2584387.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a ocjena je ovog suda je pobijana presuda pravilna.

8. U ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužitelja u dijelu kojim ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, valja navesti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu, obzirom da su pobijanom presudom navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati njena zakonitost i pravilnost.

9. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio ni one bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a.

10. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Tijekom postupka u odnosu na prvotno donesenu presudu prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-438/2023-16 od 7. lipnja 2024., ista je ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1158/2024-2 od 23. rujna 2024., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, i to radi pogrešnog materijalno-pravnog pristupa kojim je propušteno ocijeniti dokaze predložene po strankama i utvrđenja odlučne činjenice – da li je tuženik u utuženom razdoblju bio u ugovornom odnosu s tužiteljem.

12. U odnosu na prigovor zastare, prvostupanjski ju je sud ocijenio neosnovanim, vezano da se računi odnose na poslovni prostor tuženika svrstan u kategoriju industrije i poslovnih prostora na CTS-u, na adresi u [adresa], te se radi o roku zastare od tri godine prema članku 226. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), prema kojoj i najstarija tražbina je na naplatu dospjela 21. svibnja 2021. a postupak je pokrenut 8. rujna 2022. prijedlogom za ovrhu, te je tada i prigovor zastare neosnovan.

13. U odnosu da se radi o ugovornom odnosu tužitelja i tuženika i da je tuženik pasivno legitiminiran, teret dokaza je na strani tužitelja sukladno članku 219. stavu 1. ZPP-a.

14. Cijeneći ugovor o isporuci toplinske energije, utvrđeno je da je tuženik (kao vlasnik obrta bistro „[obrt]“) s društvom „Hrvatska elektroprivreda, direkcija za proizvodnju – sektor za toplinsku djelatnost“ sklopio 1. srpnja 1993. Ugovor radi utvrđivanja međusobnih prava i obveza pri isporuci i korištenju toplinske energije na predmetnoj adresi, te da iz navedenog Ugovora ne proizlazi da je tuženik, kao vlasnik nekretnine, sklopio ugovor o potrošnji toplinske energije upravo s tužiteljem u smislu članka 36. stavka 2. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 80/2013., 14/2014., 102/2014., 95/2015., 76/2018. i 86/2019. - dalje: ZTTE), odnosno eventualno s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika u smislu članka 11. ZTTE-a, odnosno članka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj 35/2014. i 129/2015. - dalje: Opći uvjeti).

15. U odnosu na navode tužitelja pozivom na odredbu članka 53. stavka 14. ZTTE- a, navedeno da je ta odredba prestala važiti (najkasnije) 30. lipnja 2016., odnosno prije utuženog razdoblja, a što tužitelj ni ne navodi niti dokazuje da bi s tuženikom, nakon što je predmetna odredba prestala važiti, ugovorom regulirao prava i obveze vezane uz isporuku toplinske energije. Time da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom sklopio ugovor na temelju kojeg bi tuženiku mogao naplaćivati naknadu za isporučenu toplinsku energiju, dok ugovor od 1. srpnja 1993. koji je ranije regulirao spomenutu materiju više nije na snazi, pa je stoga prvostupanjski sud i zaključio, na temelju pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a), da tužitelj s tuženikom nije zaključio ugovor o potrošnji.

16. U odnosu na priloženu dokumentaciju iz priloga dopisa predstavnika stanara od 4. travnja 2000., pregleda stvarnog kapaciteta grijanja kuća, utvrđeno je da se u odnosu na bazni model na predmetnoj adresi nalaze još i zatvoreni prostor na katu, kafić na vrtnoj strani kuće i ulazni prostor - dijelom zatvoren, te je na temelju navedene dokumtacije i utvrđeno da je tuženik vlasnik nekretnine ukupne površine 238 m[2] u 1/2 dijela i to od 1. lipnja 2017. te da se na predmetnoj adresi nalaze i stambeni i poslovni prostor (kafić), ali iz navedene dokumentacije ne proizlazi da je tuženik vlasnik upravo onog dijela nekretnine u kojoj se nalazi poslovni prostor, na što tužitelj nije predložio izvođenje dokaza niti dostavio dokumentaciju na temelju koje se može utvrditi da je tuženik vlasnik dijela predmetne nekretnine , pa je primjenjujući pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a), zaključio da tuženik nije vlasnik poslovnog prostora koji je tužitelj u svojim evidencijama zaveo pod šifrom 2584387.

17. U odnosu na dio dokumentacije energetske suglasnosti dostavljene od strane tužitelja, da se radi o jednostranoj ispravi Hrvatske elektroprivrede, Direkcije za proizvodnju, Sektora za toplinarstvo, odnosno o ispravi koja nije potpisana od korisnika usluge isporuke toplinske energije, kao i da se u tabličnom prikazu vlasnika kuće kao vlasnik naveden je TČ, fizička osoba čije prezime se razlikuje od tuženikovog prezimena, pa iz navedenih isprava ne proizlazi da su tužiteljevi navodi koje je iznio u tijeku ovog postupka istiniti. Stoga je i zaključak da tuženik nije korisnik usluga tužitelja u odnosu na predmetnu nekretninu u smislu članka 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP), kao i u smislu članka 4. i 13. stavka 1. Općih uvjeta.

17.1. Slijedom navedenoga, ukinut je platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Sukladno žalbenim navodima ocjena je i ovog suda da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio taj zahtjev tužitelja.

19. Naime, odredbom članka 4. Općih uvjeta propisano je da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika (stavak 1.), na način i po postupku određeno odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, a smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade kroz građevine na koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije (stavak 2.), te je sastavni dio ugovora o potrošnji toplinske energije: popis krajnjih kupaca s podacima o njihovim samostalnim uporabnim cjelinama i parametrima za raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinske energije, Odluka o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju donesena na način i po postupku određenim Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (stavak 5.), a koji ugovor obvezuje sve krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije a primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveze koje je imao njegov prethodnik (stavak 6.).

20. Cijeneći sadržaj ovih podzakonskih odredbi Općih uvjeta i činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda da nema dokaza da između tuženika i tužitelja, kao opskrbljivača toplinskom energijom, zaključen ugovor o potrošnji električne energije, to je već iz ovog razloga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

21. Prema dopisu ŠA Hrvatskoj elektroprivredi d.d. – Sektora za toplinarstvo od 4. travnja 2000., na koji se žalbom ukazuje, prema kojoj i proizlazi da je održan sastanak vlasnika i stanara kućica u [adresa] koji su se jednoglasno složili s projektom „Analiza utroška topline za potrebe centralnog grijanja“ koji je izveo Gojić projekt – Tehnika grijanja, iz istoga i proizlazi molba da im se daju novi ugovori na potpis, isti je i potpisan od ŠA, kao predstavnika stanara. Pri tome i u navodima Analize koja se odnosi za potrebe centralnog grijanja koji je izradio [Projekt] i odnosi se na kućni broj [kućni broj], kao što to prvostupanjski sud i navodi, i to u odnosu na br. [kućni broj]., na prostor iza garaže ostakljen zatvoren prostor na katu, kafić na vrtnoj strani kuće, ulazni prostor dijelom zatvoren, pa stoga se i u odnosu na isti i ne može utvrditi koja je površina odnosno na kojoj se strani i broju odnosi potraživanje tužitelja.

22. U odnosu na potpisanu energetsku suglasnost od strane TČ na adresi u [adresa], utvrđeno je da instalacija radijatorskog grijanja odgovara uvjetima za priključenje, kao što i da ta energetska suglasnost vrijedi godinu dana od dana izdavanja, a ista energetska suglasnost od strane TČ, kao vlasnika poslovnog prostora obiteljska kuća [adresa], je također izdana i odnosi se također na energetsku suglasnost koja vrijedi godinu dana od dana izdavanja. Pri tome Ugovor o isporuci i korištenju toplinske energije zaključen je sa davateljem usluge Hrvatskom elektroprivrednom, Direkcijom za proizvodnju, Sektor za toplinsku djelatnost od 01. srpnja 1993., proizlazi da je u odnosu na davatelja usluge i krajnjeg korisnika bistro „[obrt]“, zaključen od vlasnika TČ i SČ, [adresa]. Navedeni ugovor je zaključen i prema odredbi članka 53. stavka 13. ZTTE-a i trajao najdulje do 30. lipnja 2016., kada je i ta odredba prestala važiti, i to prije utuženog razdoblja, na što je ukazano i predhodnom odlukom ovog suda i na koje odredbe se poziva i prvostupanjski sud.

23. Kako tužitelj nije dokazao da je s tuženikom sklopio ugovor na temelju kojeg bi mogao naplaćivati naknadu za isporučenu toplinsku energiju, obzirom da se to i ne vidi iz matične evidencije za predmetni poslovni prostor kao krajnjeg kupca, obzirom i da se u odnosu na taj dio i nalaze još i određeni prostori koji su i navedeni pregledom kapaciteta grijanja, tada je i pravilno utvrđeno o obvezi tuženika.

24. Slijedom navedeno, kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i pri tome nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje žalitelj ukazuje u žalbi, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 457. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

25. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev žalitelja za naknadu troška žalbenog postupka sukladno članku 366. stavku 1. ZPP-a

U Puli-Pola 24. ožujka 2026.

Sutkinja:

Biljana Bojanić