REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula- Pola

Poslovni broj Gž-1354/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević-Sebastijan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri iz Zagreba, Zvonarnička 3, protiv tuženika 1. OVV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. CV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. ČV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 5. Ivana Baloga, OIB [osobni identifikacijski broj], Australija, Asifield, Norton Street 153, kojeg zastupa privremena zastupnica, odvjetnica Zrinka Petković iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4864/2020-65 od 2. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4864/2020-65 od 2. listopada 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na novo suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi kako je vlasnica k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] koje je vlasništvo stekla dosjelošću te da se naloži tuženicima trpjeti upis prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška] na ime i u korist tužiteljice u cijelosti (1/1 dijela). Toč. II. je naloženo tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi privremenoj zastupnici tuženika MV trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje počev od 2. listopada 2024. do isplate, po propisanoj stopi, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra, u bitnome, da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) i iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. i 8. ZPP-a. Sud je trebao je utvrditi je li tužiteljica, zajedno sa svojim prednicima, bila u neprekidnom posjedu opisane nekretnine više od 10, odnosno 20 godina, dok se poštenje posjeda pretpostavlja. To nije učinio zbog pogrešne primjene odredbe čl. 8 ZPP-a, odnosno pogrešne ocjene dostavljenih dokaza, ali i zbog odbijanja provođenja dokaza kojima je tužiteljica dokazivala zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV), što je u suprotnosti i s odredbom čl. 7. ZPP- a. Propustio je utvrditi posjed i poštenje posjeda tužiteljice (koje nije valjano osporeno i polazeći od presumpcije poštenja posjeda provesti i ocijeniti daljnje dokaze tužiteljice), pretpostavke stjecanja prava vlasništva nekretnine dosjelošću, jasno naznačene pravne prednike tužiteljice (ugovorom od 1969. nekretnina stečena od strane RV i O, a ugovorom od 1974., kojeg nije u posjedu, njezin suprug ZV i svekar ĆV, koji su upisani u katastar kao posjednici). Iz dostavljenih povijesnih promjena na spornoj čestici, u prilogu kojih je (protivno navodima suda) i skica mjerenja moguće je utvrditi koji dio prvobitne nekretnine je stečen od MV, odnosno koji dio je kupljen još 1969. od strane RV O, prednika HV i ĆV SV (srodnika tužiteljice) te da je upravo ĆV HV (pravni prednik tužiteljice) još 1993. godine izradio odgovarajući elaborat i zatražio evidentiranje stvarnog stanja u katastru na spornoj nekretnini. Pravilnom ocjenom tih povezanih dokumenata, povijesti promjena na čestici i očitovanja tuženika, može se zaključiti da su upravo prvi susjedi i tuženici u ovom postupku priznali činjenične navode tužbe, a što je prilikom donošenja odluke sud trebao uzeti u obzir. Tužiteljica je podneskom od 30. kolovoza 2024. dostavila rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog SV, njezinog supruga, a iz kojeg je nadalje vidljivo da se njegov otac zvao ĆV (koje srodstvo i legitimaciju pojašnjava i u tužbi). Okolnost što u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ZV nije spomenuta i predmetna nekretnina, protivno ocjeni suda, ne ukazuje na nedostatak aktivne legitimacije jer se dosjelost ne nasljeđuje, nego se vrijeme posjeda prednika uračunava u vrijeme potrebno za dosijedanje, stjecanje prava vlasništva na temelju dugogodišnjeg poštenog posjeda nekretnine. Tuženici OVV, CV i JV priznali su tužbeni zahtjev tužiteljice i činjenične navode tužbe, osobno im je poznato da tužiteljica već dugi niz godina posjeduje predmetnu nekretninu, a radi se o osobama koje imaju neposredna saznanja o tome tko je posjednik nekretnine koja se nalazi u njihovom susjedstvu, što govori u prilog činjenici da je tužiteljica aktivno legitimirana pokrenuti predmetni postupak. Neuzimanjem u obzir priznanja činjeničnih navoda tužbe i neprovođenjem predloženih dokaza po tužiteljici, pogotovo saslušanjem predloženih svjedoka i očevidom na licu mjesta, tužiteljici je onemogućeno dokazati i aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka i pretpostavke dosijedanja. Također, pasivna legitimacija proizlazi iz priznanja tuženika OVV, CV i JV. Okolnost da predmetna nekretnina nije bila predmet nasljeđivanja u rješenjima o nasljeđivanju u odnosu na tuženike prvostupanjski sud pogrešno uzima pokazateljem nepostojanja pasivne legitimacije tuženih jer sporna nekretnina nije niti mogla biti predmetom nasljeđivanja iza pok. MV i kasnije njegovih nasljednika, budući da je MV za života raspolagao spornom nekretninom (prodana je RV i O, a potom je kupljena po prednicima tužiteljice), a tužiteljica je dostavila ugovore iz kojih to proizlazi (osim za svoje prednike SV i ĆV jer je taj ugovor zagubljen). Pogrešan je i zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije tužila nasljednike upisanog MV te da nije dokazala pasivnu legitimaciju tuženika jer takav zaključak zanemaruje stajališta izravnih potomaka upisanog MV, ali i da je pretpostavka dosijedanja usklađenje katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja. Zato je sud pogrešno primijenio odredbe čl. 18. u vezi s čl. 159. i 160. ZV-a. Predlaže ukidanje presude, odnosno njeno preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja. Traži naknadu troška žalbe.

2. Tuženici nisu izjavili odgovore na žalbu.

3. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi upisane (u zemljišnoj knjizi) kao dvorište površine 626 m2 (174 čhv). Prema činjeničnom supstratu tužbe i činjenicama navedenima na pripremnom ročištu proizlazi kako tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji o stjecanju predmetnih nekretnina dosjelošću kvalificiranim posjedom od 1974. i uračunavanjem posjeda svojih prednika (sada pok. ZV, supruga tužiteljice i sada pok. ĆV, svekra tužiteljice), a za svoje tvrdnje prilaže i izvođenje materijalnih dokaza (tako i rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZV), ali personalnih dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka.

4. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice uz zaključak kako tužiteljica nije dokazala svoju aktivnu legitimaciju, kao ni pasivnu legitimaciju tuženika.

4.1. Ocjenjuje kako tužiteljica, tvrdeći da su njezini prednici kupili nekretninu 1974. od RV i O, ali da je ugovor zagubljen, nije ni navela koji su to njeni pravni prednici bili, a ni učinila vjerojatnim da je bila pošteni, zakoniti i savjesni posjednik predmetne nekretnine te dokazala svoju aktivnu legitimaciju. To sve, cijeneći činjenicu da je u zemljišnim knjigama, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] dvorište površine 174 čhv ili 626 m2, upisana na ime ĐV, Dolec 9/23 i KV [adresa], svakog u ½ idealna dijela.

4.2. Također, ocjenjuje kako iz isprava koje je tužiteljica dostavila ne proizlazi da je MV, [adresa], koji je upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine, bio ista osoba kao i MV iz [adresa] (rođ. **.**.1908., koji je umro **.**.1976.) niti je to tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza dokazala. Ujedno, zaključuje kako predmetna nekretnina nije bila navedena ni u jednom rješenju o nasljeđivanju, kao predmet nasljeđivanja, u odnosu na nasljednike upisanog MV, [adresa] niti da je nasljednik MV naveden u rješenju O-3786/76 tuženik MV. Zato zaključuje kako tužiteljica nije dokazala ni pasivnu legitimaciju tuženika.

5. Takva odluka prvostupanjskog suda nije pravilna ni zakonita.

6. Prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) na koju ukazuje tužiteljica jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da nema potrebnih razloga o svim odlučnim činjenicama. Također, postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Prvostupanjski sud, očitujući se o aktivnoj legitimaciji tužiteljice i, proturječno navodima iz tužbe i činjeničnim navodima tužiteljice iznesenima tijekom postupka, što pravilno ističe žaliteljica, zaključuje da tužiteljica (tvrdeći da su njezini prednici kupili nekretninu 1974. od RV i O, ali da je ugovor zagubljen) nije navela koji su to njeni pravni prednici bili. Međutim, već i navodi samog suda iz točke 1. obrazloženja presude kako tužiteljica u tužbi tvrdi da je nakon smrti svog svekra ĆV, potom supruga ZV jedina ostala u posjedu predmetne nekretnina, proturječe spomenutom zaključku. Osim toga, ocjena suda kako tužiteljica ne navodi svoje prednike doista proturječi navodima tužiteljice iznesenima u tužbi, čime je ocjena prvostupanjskog suda o nepostojanju aktivne legitimacije neprihvatljiva ovome sudu.

6.2. Također, očitujući se o pasivnoj legitimaciji tuženika MV, a koji je jedini, zastupan po privremenoj zastupnici, osporio svoju pasivnu legitimaciju, proturječno ispravama u spisu, rješenjima o nasljeđivanju iza pok. MV, umrlog **.**.1976. i CVV, umrle **.**.1999., zaključuje kako tužiteljica nije dokazala da je MV (sin) bio naveden kao nasljednik MV (oca). Suprotno, međutim, proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. MV (i AV), a u kojim se rješenjima spominje nasljednik MV, sin ostavitelja.

6.3. Ostali tuženici ne osporavaju svoju pasivnu legitimaciju (svi preostali tuženici), odnosno, dapače, priznaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja već u danim odgovorima na tužbu (tuženici OVV, CV i JV). Prvostupanjski sud, međutim, spomenuta priznanja tužbenog zahtjeva ne uzima u obzir i ne postupa po njima u skladu s odredbom čl. 331. ZPP-a prema kojoj (st. 1.) ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja), a (st. 2.) neće donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP-a). Prema odredbi čl. 329. ZPP-a sud može donijeti i djelomičnu presudu (i na temelju priznanja). Ne postupivši po spomenutim odredbama, bez obrazloženja u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a, prvostupanjski sud je počinio i bitnu povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u njoj nisu navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama.

6.3.1. Suvlasnici nekretnine u parnici radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću nisu jedinstveni i nužni suparničari (tako i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 808/2015 od 19. ožujka 2015. i Rev-1287/1993 od 9. rujna 1994.). Zato u nastavku postupka prvostupanjski sud treba voditi računa da su spomenuti tuženici priznali tužbeni zahtjev tužitelja, tako i cijeneći prigovore tuženika MV.

6.4. O postojanju aktivne i pasivne legitimacije stranaka prvostupanjski sud se treba izjasniti vodeći računa o relevantnim odredbama zakona, ovdje Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ 6/1980., 36/1990., „Narodne novine“ broj 53/1991., dalje ZOVO) i ZV-a. Naime, o tome ispunjava li tužiteljica pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine mjerodavne su odredbe o stjecanju prava vlasništva dosjelošću prema tim propisima, sve budući da tužiteljica tvrdi kako njeno posjedovanje (po pravnim prednicima) traje od 1973.

7. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Tom odredbom se određuje i da: samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.); da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3.); da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. ovog čl. (st. 4.).

8. Trajanje vremena dosjelosti uređeno je odredbom čl. 160. ZV-a. Prema st. 1. vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, st. 2. u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, st. 3. nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, st. 4. kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, st. 5. kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću, a st. 6. na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

9. Odredbom članka 18. ZV-a propisano je: „(1) Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). (2) Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. (3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. (4) Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku. (5) Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. (6) Poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje se prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika - prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.“

10. Žaliteljica osnovano ističe kako se prvostupanjski sud nije izjasnio o razlozima o odlučnim činjenicama navedenima u spomenutim odredbama koje se odnose na predmetni slučaj, čime je doista počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Zbog spomenutih povreda odredaba postupka prema toč. 6.1. i 6.2. obrazloženja ovog rješenja sud nije ni ispitivao preostale pretpostavke definirane navedenim odredbama, što će učiniti u nastavku postupka, nakon izvođenja predloženih dokaza po tužiteljici.

11. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka otkloniti učinjene bitne povrede odredaba postupka, izjasniti se o svim odlučnim činjenicama na koje mu je ukazano ovim rješenjem te donijeti novu presudu, koja neće proturječiti izreci ni ispravama u spisu, u svemu u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, 7. i 8. ZPP-a. Pritom će uzeti u obzir i očitovati se prilikom donošenja nove odluke i o preostalim žalbenim navodima žaliteljice.

12. Slijedom navedenog, presudu suda prvog stupnja valjalo je ukinuti i vratiti predmet sudu na novo suđenje prema odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučeno je prema odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Puli, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić