REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-476/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Šturi, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženica: 1. ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. JTI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Draženu Ivaniću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj: P-166/2023-48 od 29. siječnja 2026., 24. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj: P-166/2023-48 od 29. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja određen je prekid postupka s danom 29. siječnja 2026. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-5404/2025.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da utvrđenje ništetnosti izjave o nastanku i namirenju dugovanja predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku o kojem neće sam rješavati jer je već uz tužbu priložio predmetnu izjavu o nastanku i namirenju dugovanja od 3. travnja 2020. te potvrdu o dugovanju od 3. veljače 2021., a što su tuženici osporili u odgovoru na tužbu, iako pri tome nisu podnijeli nikakvu protutužbu. Međutim, takvu su tužbu podnijeli 20. kolovoza 2025., dakle, nakon skoro dvije i pol godine vođenja ovog postupka pred drugim sudom i posljedično tome predlagali su prekid ovog postupka i to neposredno prije zaključenja glavne rasprave. Ovakvo njihovo postupanje predstavlja očiglednu zloupotrebu procesnih ovlaštenja od strane tuženika te je isto, kao i pobijano rješenje o prekidu postupka, u izravnoj suprotnosti s načelom ekonomičnosti ( čl. 10. ZPP).
Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome
– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.
5.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi odredbe čl. 381. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, a kako niti sam žalitelj ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
6. Na temelju odredbe čl. 213. st. 1. točke 1. ZPP propisano je da će sud prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.).
7. U ovom postupku, obzirom i na žalbene navode žalitelja, nije sporno da se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-5404/2025 vodi parnični postupak u pravnoj stvari tuženica, kao tužiteljica protiv tužitelja, kao tuženika radi utvrđenja ništetnosti Izjave o nastanku i namirenju dugovanja od 3. travnja 2020. te Potvrde od 3. veljače 2021. i da taj parnični postupka nije pravomoćno dovršen te da tužitelj u ovom postupku osnovanost svojeg zahtjeva temelji upravo na tim ispravama.
8. Sporno je, da li je sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 213. st. 1. točke 1. ZPP osnovano mogao odrediti prekid ovog postupka obzirom na činjenicu da su tuženice navedenu tužbu podnijele skoro dvije i pol godine od početka ovog postupka koji je u trenutku podnošenja te tužbe bio u fazi zaključenja glavne rasprave i predstavlja li takva procesna dispozicija tuženica zlouporabu procesnih ovlaštenja.
9. Cijeneći sadržaj ove predmetne tužbe u kojoj tužitelj osnovanost svojeg zahtjeva temelji upravo na Izjavi o nastanku i namirenju dugovanja od 3. travnja 2020. i Potvrdi od 3. veljače 2021., a čiju su valjanost tuženice osporile već u odgovoru na tužbu te nespornu činjenicu da su radi utvrđenja ništetnosti tih isprava tuženice, kao tužiteljice podnijele protiv tužitelja, kao tuženika parnicu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koja se vodi pod poslovnim brojem: P-5404/2025 i da taj parnični postupka nije pravomoćno dovršen, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da odluka koja bude donesena u navedenom parničnom postupku koji se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodi pod poslovnim broje: P-5404/2025 predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak i da je posljedično tome sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno odredio prekid ovog postupka pozivom na odredbu čl. 213. st. 1. točku 1. ZPP, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
9.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti i da takvo postupanje tuženica ne predstavlja zlouporabu prava jer su tuženice takvu parnicu mogle pokrenuti u svako doba, iako pri tome valja primijetiti i da je i sud prvog stupnja, obzirom na činjenicu da su tuženice već u odgovoru na tužbu osporile valjanost navedenih isprava, mogao u ovom postupku sam odlučiti o valjanosti tih isprava (čl. 12 ZPP) i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja.
10. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Pula - Pola, 24. ožujka 2026.
S u d a c:
Bruno Franković
