REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1753/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji toga suda Heleni Poropat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja o troškovima postupka sadržanim u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1318/2024-18 od 14. listopada 2025. 24. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se rješenje o troškovima postupka sadržanim u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1318/2024-18 od 14. listopada 2025. potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom odredba sadržana u članku 11. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 53343/06 od 11. listopada 2006. zaključenog između parničnih stranaka koja glasi: "Korisnik kredita dužan je za prijevremenu otplatu podnijeti pismeni zahtjev i platiti naknadu kreditoru u iznosu određenom aktom kreditora." U točki II. izreke naloženo je da tuženik isplati tužiteljici iznos od 414,33 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po odgovarajućoj kamatnoj stopi teče na iznos od 216,64 eura počam od 9. veljače 2024. do isplate, dok je pod točkom III. izreke tuženik obvezan nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 682,79 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu ali samo u dijelu odluke o parničnom trošku pobija tužiteljica. Žalbu izjavljuje zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). Navodi da joj je trošak postupka trebao biti dosuđen prema vrijednosti predmeta spora koju je naznačila u tužbi. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 378,86 eura. Predlaže žalbu usvojiti te pobijanu odluku preinačiti usvajanjem njezinog zahtjeva u cijelosti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice BA nije osnovana.
5. Obzirom na žalbene navode i razloge sporna je odluka o troškovima postupka, a sve iz razloga što tužiteljica smatra da joj je trošak postupka trebao biti priznat prema onoj vrijednosti predmeta spora koja je istaknuta u tužbi i koja se nije mijenjala.
6. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužiteljice i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a niti onih na koje ukazuje žaliteljica.
6.1. Protivno žalbenim navodima i razlozima ocjena je ovog suda da je pravilnom primjenom materijalnog prava i pravilnim utvrđenim činjeničnim stanjem prvostupanjski sud donio zakonitu odluku u pobijanom dijelu.
7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
8. Nije sporno da je tužiteljica istakla dva tužbena zahtjeva, jedan deklaratorni, a jedan kondemnatorni, da je u tužbi vrijednost predmeta spora naznačila u iznosu od 1.543,86 eura iako traži od tuženika isplatu iznosa od 216,64 eura, da svojim deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva traži da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 53343/06 od 11. listopada 2006. koji glasi: "Korisnik kredita dužan je za prijevremenu otplatu podnijeti pismeni zahtjev i platiti naknadu kreditoru u iznosu određenom aktom kreditora", da tuženik nije prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi te da je sud prvog stupnja troškove postupka cijenio prema vrijednosti predmeta spora kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Žaliteljica smatra da joj pripada pravo na parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora naznačenog u tužbi.
9. Odredbom članka 40. stavak 1., 2. i 3. ZPP-a propisano je: "Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota." (stavak 1.). U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. (stavak 2.) Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem, protiv kojega nije dopuštena posebna žalba, odrediti vrijednost predmeta spora (stavak 3.).
10. U situaciji kao što je ova kada je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatu određenog novčanog iznosa a koji zahtjev ovisi o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti dijela ugovornih odredbi ugovora o kreditu (koje se odnose na naknadu za prijevremenu otplatu kredita) u kojem pravcu je tužiteljica postavila deklaratorni tužbeni zahtjev, takvi zahtjevi ne mogu se smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu članka 37. stavak 1. ZPP-a, već se radi o situaciji iz članka 187. stavak 3. ZPP-a. U tom slučaju, deklaratorni zahtjev uz tužbeni zahtjev za isplatu služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu i ne može se uzeti u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev- 1170/20 od 25. listopada 2023., Rev-1927/17 od 18. siječnja 2022., Revt-156/13 od 7. svibnja 2014.).
11. Kako je u ovom predmetu tužbeni zahtjev za isplatu istaknut u iznosu od 216,64 eura, to je pravilnom primjenom materijalnog prava, trošak postupka koji tužiteljici pripada temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, trebalo odmjeriti upravo prema toj vrijednosti predmeta spora, a ne kako to tužiteljica smatra u svojoj žalbi, prema zbroju vrijednosti predmeta spora deklaratornog i kondemnatornog tužbenog zahtjeva ili prema iznosu od 414,33 eura koji u sebi sadrži iznos glavnice od 216,64 eura i iznos uglavničene zatezne kamate koja teče na taj iznos glavnice od 12. lipnja 2012. do podnošenja tužbe i iznosi 197,69 eura.
11.1. Isplata iznosa od 197,69 eura iako je istaknuta u glavnom tužbenom zahtjevu, ona to nije jer prema odredbi čl. 35. ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev.
12. Slijedom iznijetog o žalbi tužiteljice odlučeno je kao u izreci ovog rješenja (čl. 380. toč.2. ZPP).
13. Tužiteljici koja nije uspjela sa svojim pravnim lijekom ne pripada joj pravo na naknadu troškova ovog žalbenog postupka zbog čega je taj njen zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.
U Puli 24. ožujka 2026.
Sutkinja:
Helena Poropat
