REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1964/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja ODVJETNIČKO DRUŠTVO CVITKOVIĆ & DEVIDĖ d.o.o., Zagreb, Budmanijeva 5, OIB 82729687453 kojeg zastupa punomoćnik OĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, protiv tuženika HRVATSKA AGENCIJA ZA OSIGURANJE DEPOZITA, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB 94819327944, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Matić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Savska cesta 144a, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 24. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 83.283,56 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. svibnja 2022. do 31.12.2022. u visini stope određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po prosječnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke) za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 13.555,42 € sa zakonskom zateznom kamatom od 2. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Odbija se djelomično kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu trošak u iznosu od 332,58 € sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku 15 dana platiti tužitelju iznos od 83.283,56 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 25. ožujka 2022. do 06. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo je 26.5.2006. odvjetnik OĆ s tuženikom zaključio ugovor o pružanju pravne pomoći, a kako je odvjetnik OĆ Cvitković preoblikovao svoje poslovanje u Odvjetničko društvo Cvitković i Devidé, kako su odvjetničko društvo i tuženik zaključili 21.05.2014. Dodatak ugovoru o pružanju pravne pomoći. Tužitelj je tuženika stoga zastupao u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-2379/10 (kasnije P-1705/2020) između društva Glumina banka d.d. u stečaju kao tužitelja protiv ovdje tuženika. Zbog nemogućnosti suradnje uzrokovane nesavjesnim postupanja tuženika, tužitelj je bio prisiljen tuženiku otkazati zastupanje u predmetnom postupku te ga je pozvao na plaćanje radnji koje je tužitelj poduzeo do otkaza punomoći. Obzirom da je tuženik odbio platiti troškove zastupanja, tužitelj je pred ovim sudom pokrenuo postupak P-1332/2019 radi naplate istih te je tužitelju pravomoćno dosuđen trošak zastupanja temeljem čl. 2. alineja 1. Ugovora o pružanju pravne pomoći, dok je u odnosu na preostali utuženi trošak zastupanja (čl. 2. alineja 2. Ugovora o pružanju pravne pomoći) tužitelj odbijen uz obrazloženje da njegova tražbina nije bila dospjela jer postupak posl.br. P-2379/10 još nije bio pravomoćno okončan pa tuženik nije mogao niti naplatiti trošak. Međutim u tom predmetu je sud zauzeo stav da se, neovisno o krivnji za raskid ugovora, ima primijeniti odredba čl. 4. Ugovora o zastupanju koja propisuje da svaka strana može raskinuti ugovor, a da u slučaju raskida Odvjetniku (tužitelju) pripada pravo na ugovorenu naknadu na način predviđen odredbama čl. 2. istog ugovora tj. po okončanju postupka i naplati utuženih iznosa od suprotne strane te da nema zapreke, ukoliko se za to ukaže potreba, da tužitelj pokrene novu parnicu radi naplate svoje dospjele tražbine, ukoliko tuženik ne ispuni svoju obvezu preuzetu Ugovorom o pružanju pravne pomoći i da tuženik neće moći osnovano isticati prigovor presuđene stvari. Nakon pravomoćnog okončanja postupka P-1705/2020 (ranije P-2379/2010) tuženik i dalje nije podmirio trošak zastupanja tužitelju iako ga je pozvao tužitelj na to. Tuženik je s Glumina bankom d.d. u stečaju sklopio nagodbu te je i naplatio parnične troškove dosuđene presudom P-1705/2020. Napominje kako je tuženiku presudom naslovnog suda posl.br. P-1705/2020 od 12.3.2021. tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.353.750,00 kn/179.673,50 €, od čega se trošak od 627.500,00 kn/83.283,56 € (PDV uključen) odnosi na radnje koje je u ime i za račun tuženika poduzeo tužitelj i to trošak: odgovora na tužbu u iznosu od 125.000,00 kn (Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT), pristupa na ročište od 24.5.2012. u iznosu od 62.500,00 kn (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT), podneska od 26.3.2013. u iznosu od 125.000,00 kn (Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT), pristupa na ročište od 10.4.2013. u iznosu od 62.500,00 kn (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT), pristupa ročište od 5.6.2013. u iznosu od 125.000,00 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), podneska od 26.9.2013. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 8/3 i Tbr. 42 OT-a), podneska od 30.12.2013. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 8/3 i Tbr. 42 OT-a), podneska od 28.1.2014. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 8/3 i Tbr. 42 OT-a), pristupa na ročište od 9.9.2018. u iznosu od 125.000,00 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), podneska od 8.6.2018. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 8/3 i Tbr. 42 OT-a). Kako je tužitelju trošak odgovora na tužbu već dosuđen u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod posl.br. P-1332/2019 tako da isti nije predmetom ove tužbe. Uz naprijed navedeno tužitelju pripada i naknada troška zastupanja na ročištu održanom 10.9.2013. u iznosu 125.000,00 kn/16.590,35 € (PDV uključen) koji trošak je dosuđen po načelu krivnje. Isti trošak nije obuhvaćen presudom ovog suda posl.br. P-1705/2020 od 12.3.2021. jer je o njemu odlučeno posebnim rješenjem. Stoga tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu ukupnog iznosa od 627.500,00 kn što iznosi 83.283,56 €.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor pravomoćno presuđene stvari jer da je o utuženoj tražbini već odlučeno presudom ovog suda P-1332/2019, a također je istaknuo i prigovor dvostruke litispendencije obzirom da istu tražbinu ovdje tužitelj potražuje i u predmetu pred ovim sudom P-1021/2023 gdje je podnio protutužbu, a koja je odbačena, a na koju odluku je ovdje tužitelj podnio žalbu pa parnica još i dalje teče. Nadalje, istaknuo je prigovor zastare jer da je odvjetnik otkazao punomoć za zastupanje tuženika pa je u tom trenutku dospjela tražbina s osnove odvjetničke nagrade, što je bilo 14.06.2018., a od kada je prošlo više od 5 godina. Nadalje, napominje da odvjetnik OĆ nije izdavao račun za obavljene usluge, što je bio obvezan sukladno čl. 18. st. 3. Zakona o odvjetništvu. Također je istaknuo prigovor aktivne legitimacije jer je u predmetu P-2379/2010 tuženika zastupao odvjetnik OĆ, a ne tužitelj, obzirom da je njegov pečat i memorandum na podnescima, stoga tužitelj ne može biti aktivno legitimiran jer nije poduzeo niti jednu odvjetničku radnju u postupku pred ovim sudom P-2379/2010, dok je odvjetnik OĆ zastupa tuženika u tom predmetu bez Ugovora. Nadalje, navodi da je odvjetnik OĆ otkaza ugovor o zastupanju u nevrijeme i da je doveo tuženika u izrazito tešku poziciju u kojoj je morao u vrlo kratkom roku pronaći novog punomoćnika, a također je bez znanja i odobrenja tuženika naveo da su ugovori između Glumina banka d.d. i tuženika ništetni čime je praktički priznao tužbeni zahtjev što je nedvojbeno radnja učinjena na štetu tuženika, stoga nema pravo zahtijevati isplatu nagrade. Spori da bi tuženik naplatio radnje koje je poduzeo odvjetnik OĆ od Glumina banke d.d. te da stoga potraživanje tužitelja nije ni nastalo.

3. Tužitelj je u daljnjem tijeku osporio navode tuženika te je naveo da ukoliko se tuženik odrekao dijela potraživanja od Glumina banke d.d. u stečaju i to određenog troška nastalog prije otkaza punomoći, da je tim isključivo oštetio tužitelja, odnosno onemogućio ga je u naplati svog potraživanja sukladno odredbama Ugovor o pružanju pravne pomoći pa je time počinio protupravnu radnju i radi se o malicioznom postupanju tuženika sa ciljem izbjegavanja ispunjenja preuzetih obveza, stoga je tuženik dužan naknaditi utuženu tražbinu bilo temeljem Ugovora o pružanju pravne pomoći ili temeljem zahtjeva za naknadu štete koju tužitelj trpi zbog protupravnog postupanja tuženika.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da je otkazivanje punomoći od strane tužitelja Ugovor o pružanju pravne pomoći raskinut pa stoga ne može naplatiti utuženu tražbinu temeljem tog ugovora, sukladno čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Sklapanjem Sporazuma tuženik je postupio u svom najboljem interesu, jer je ishodio da se razriješi neizvjestan spor visoke vrijednosti te je otklonio neizvjesnost glede njegovog ishoda, dok je s druge strane ishodio da GLUMINA BANKA d.d. u stečaju dobrovoljno podmiri parnični trošak (bez pokretanja postupka prisilne naplate u kojem se izlaže nemogućnosti naplate zbog nedostatka imovine), stoga sklapanjem Sporazuma tužitelju nije nastala nikakva šteta, budući da je vrlo izvjesno kako bi daljnjim parničenjem došlo do iscrpljivanja stečajne mase te je daljnjim odugovlačenjem postojala opasnost da tuženik parnični trošak uopće neće moći naplatiti, uslijed nedostatka stečajne mase. Napomenuo je kako se GLUMINA BANKA d.d. u stečaju Sporazumom obvezala naknaditi tuženiku parnični trošak u visini od 721.250,00 kn/ 95.726,33 EUR, koji odgovara visini odvjetničke nagrade za radnje nakon preinake tužbe, dok je tuženik pristao da preostali dio dosuđenog parničnog troška ne potražuje od GLUMINA BANKE d.d. u stečaju, a obveza nadoknade parničnog troška postupka uređena predmetnim Sporazumom odnosi se isključivo na radnje koje je u zastupanju tuženika poduzeo odvjetnik Ivan Matić.

5. Nakon saslušanja svjedoka stečajne upraviteljice Glumina banka d.d. u stečaju SĆŽ, tužitelj djelomično povukao tužbu na ročištu dana 20.02.2026. potražujući od tuženika isplatu zakonske zatezne kamate na utuženi iznos od 07.05.2022., a ne od 25.03.2022. kako je to bilo traženo u prvotno postvaljenom tužbenom zahtjevu što predstavlja smanjenje tužbenog zahtjeva odnosno djelomično povlačenje tužbe. Budući da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe to je slijedom navedenog, valjalo na temelju odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje u tekstu: ZPP) riješiti kao pod izrekom rješenja.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o pružanju pravne pomoći zajedno s Dodatkom (list 7-8, 9 spisa), e-mail korespondencija (list 10, 32, 36 spisa), dopisi (list 11, 12-14, 34-35, 210-211 spisa), presude (list 15-22, 23-31, 37-67, 95-104, 105-113, 114-121, 190-196 spisa), rješenje (list 68-69, 186-188, 264-269 spisa), sudska praksa (list 87-89, 127-148, 150-152, 153-157, 198-205, 228-231 spisa), tužba (list 90-94 spisa), protutužba (list 122-126 spisa), podnesak (list 149, 158-160 spisa), zapisnik (list 161-166 spisa), prijedlog za dopuštenje revizije (list 175-185 spisa), punomoć (list 206 spisa), disciplinska prijava (list 207-209 spisa), pisanu izjavu SĆ (list 237-240 spisa), Sporazum (list 242-245 spisa), saslušao je svjedoka SĆŽ (list 279-280 spisa) te je izvršio uvidu u spise ovog suda P- 1021/23, P-1332/2019, P-1705/2020 (ranije P-2379/2010) i St-83/1999.

7. Na ročištu dana 20.02.2026. sud je odlučio kako neće provodio dokazni prijedlog financijskog vještačenja obzirom da je ocijenio kako se sve odlučne činjenice mogu utvrditi iz provedenih dokaza, a provođenjem financijskog vještačenja će se neopravdano povećati troškovi postupka i produljiti njegovo trajanje.

8. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje isplatu iznosa od 82.283,56 € s osnova zastupanja tuženika u parnici P-2379/10 (kasnije P-1705/2020).

10. Između stranaka nije sporno da je odvjetnik OĆ zastupao tuženika u predmetu pred ovim sudom poslovni broj P-2379/10 (kasnije P-1705/2020), a koji se vodio po tužbi Glumina banke d.d. u stečaju protiv ovdje tuženika. Nadalje nije sporno da je odvjetnik OĆ zaključio s tuženikom Ugovor o pružanju pravne pomoći, a potom i Dodatak ugovoru, da je tužitelj (kao odvjetničko društvo Cvitković & Devide) otkazao tuženiku punomoć za zastupanje u predmetu P-2379/10, a koji postupak je u međuvremenu pravomoćno okončan.

11. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja, osnov odnosno da li je tužitelj ovlašten podnijeti tužbu u ovom predmetu, je li nastupila zastara utuženog potraživanja, je li osnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari i prigovor dvostruke litispendencije te je li tuženik naplatio troškove postupka od Glumina banka d.d. u stečaju.

12. U odnosu na prigovor pravomoćno presuđene stvari sud je izvršio uvidu u predmet ovog suda P-1332/2019 te je utvrdio kako je ovdje tužitelj tužio ovdje tuženika radi naplate troškova zastupanja u predmetu ovog suda P-2379/10 (kasnije P- 1705/2020) u istom predmetu tužbeni zahtjev je usvojen djelomično i to za trošak odgovora na tužbu dok je za preostale troškove zastupanja tužitelj odnosno poduzete radnje u predmetu P-2379/10 tužitelj odbijen jer je sud utvrdio da tužitelj nema pravo potraživati trošak zastupanja za te radnje obzirom da postupak P-2379/10 nije okončan te tuženik nije naplatio utužene iznose i troškove od suprotne strane. Naveden presuda potvrđena je presudom VTS RH Pž-4192/2021 u kojoj se navodi kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj ima pravo na isplatu preostalog dijela nagrade tek po okončanju sudskog postupka P-2379/10 i po naplati utuženih iznosa i dosuđenih troškova od suprotne strane, a kako se to nije dogodila u trenutku odnošenja prvostupanjske presude, tako tužitelj nema pravo potraživati trošak zastupanja za te radnje koje je poduzeo u predmetu P-2379/10, izuzev odgovorna na tužbu, no da iako ta tužiteljeva tražbina nije još bila dospjela, da nema zapreke ukoliko se pokaže potreba da tužitelj pokrene novu parnicu radi naplate svoje dospjele tražbine, ukoliko tuženik ne ispuni svoju obvezu preuzetu Ugovorom o pružanju pravne pomoći i da tuženik neće moći osnovan isticati prigovor presuđene stvari. Tuženik je u istom predmetu podnio prijedlog za dopuštenje revizije koji je odbijen rješenjem VSRH Revd 2479/23 d 04.10.2023.

13. Sukladno čl. 333. st. 2. ZPP-a propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

14. Za postojanje presuđene stvari potrebno je da se ispune tri uvjeta: da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, da postoji identitet zahtjeva i da postoji identitet činjeničnog osnova.

15. Sud je uvidom u spis P-1332/2019 utvrdio kako se u njemu odlučivao između istih stranaka, o istoj tražbini i da je isti postupak pravomoćno dovršen na način da je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tražbinu koja je utužena u ovom predmetu.

16. No međutim, ovdje valja napomenuti da je u predmetu P-1332/2019 tražbina tužitelja odbijen iz razloga što je ista bila preuranjeno podnesena, odnosno utužena je tražbina koja nije dospjela, dok je u ovom predmetu utužena tražbina koja je dospjela stoga nisu u potpunosti zadovoljeni svi uvjeti kako bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari obzirom da ne postoji identitet zahtjeva. Naime, iako je ovdje tužitelj u obje parnice pokušao naplatiti troškove zastupanja za iste radnje, ipak ne postoji identitet zahtjeva jer je u parnici P-1332/2019 utužio nedospjelu tražbinu, a u ovoj parnici dospjelu tražbinu, stoga je neosnovan prigovor tuženika da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

17. U odnosu na prigovor dvostruke litispendencije sud je izvršio uvidu u predmet ovog suda P-1021/23, a koji se vodio između ovdje tuženika kao tužitelja i ovdje tužitelja kao tuženika, a u kojem je ovdje tužitelj podnio protutužbu radi naplate ovdje utužene tražbine. Sud je u istom predmetu donio presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev, a protutužba odbacuje. Povodom žalbi stranaka VTS RH je donio presudu i rješenje Pž-2462/2024 od 27.11.2024. u kojem je odbio žalbu tužitelja (ovdje tuženika) i preinačio presudu u odnosu na troškove postupka, dok je u odnosu na rješenje kojim se odbacuje protutužba utvrdio da je tuženik odnosno ovdje tužitelj odustao od podnesene žalbe podneskom od 12.07.2024.

18. U ovom predmetu tužba je podnesena 25.09.2024., a vodi se između istih stranaka, povodom istih zahtjeva kao i u predmetu P-1021/23 povodom protutužbe. Međutim kako je protutužba odbačena, a na koje rješenje je ovdje tužitelj uložio žalbu, od koje je odustao 12.07.2024., u kojem slučaju se smatra da žalba nije ni podnesena, tako prigovor dvostruke litispendencije nije osnovan obzirom da je postupak po protutužbi u predmetu P-1021/23 pravomoćno okončan prije nego što je podnesena tužba u ovom predmetu.

19. Uvidom u Ugovor o pružanju pravne pomoći od 23. svibnja 2006. sud je utvrdio da su isti zaključili tuženik kao naručitelj i OĆ kao odvjetnik. Člankom 1. Ugovora je određeno da ovim ugovorom reguliraju se međusobne obveze ugovornih strana u pogledu zastupanja naručitelja od strane odvjetnika, u sudskim postupcima u kojima je naručitelj jedna od stranaka. Člankom 2. Ugovora je određeno da za pružene usluge iz članka 1. ovog Ugovora, Odvjetniku po svakom pojedinom predmetu pripada slijedeća naknada: puni iznos naknade koja je predviđena po Odvjetničkoj tarifi, za svaku prvu radnju koju poduzima odvjetnik, a koja se plaća u roku od 8 dana od izdavanja računa za istu; preostali iznos naknade koja je predviđena po Odvjetničkoj tarifi, za sve radnje koje je poduzeo Odvjetnik, isplatit će se po okončanju svakog pojedinog sudskog postupka i naplati utuženih iznosa i dosuđenih troškova od suprotne strane. Članku 4. Ugovora je određeno da svaka ugovorna strana može raskinuti ovaj ugovor bez ikakvog obrazloženja uz otkazni rok od 30 dana. U slučaju otkaza punomoći ili raskidu Ugovora, odvjetniku pripada pravo na ugovorenu naknadu na isti način kao što je to predviđeno odredbama članak 2. st.1.2. ovog Ugovora.

20. Uvidom u Dodatak ugovora o pružanju pravne pomoći od 23. svibnja 2006., a koji je zaključen 21. svibnja 2014. sud je utvrdio da su stranke člankom 1. stavkom 1. dodatka promijenili preambulu Ugovora od 23. svibnja 2006 tako da sada umjesto OĆ, odvjetnik iz [adresa] glasi Odvjetničko društvo Cvitković & Devide d.o.o. Zagreb, Ilica C/5 zastupano po direktoru OĆ. Nadalje člankom 2. stavkom 2. Dodatka je određeno da stranke sporazumno utvrđuju da će sukladno Ugovoru o pružanju pravne pomoći od 23. svibnja 2006. godine nastaviti izvršavati sve preuzete obveze i prava.

21. Uvidom u punomoć sud je utvrdio da je istu tuženik izdao odvjetniku OĆ iz Odvjetničkog društva Cvitković & Devidé d.o.o. iz Zagreba za zastupanje u parničnom predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 2379/10 u predmetu tužitelja Glumina banke d.d. u stečaju. Također na istoj punomoći koja je potpisana od strane direktorice tuženika ZĆ je datum od 14. veljače 2014. prekrižen je naznačen datum od 21. svibnja 2014.

22. Kako je u trenutku sklapanja Dodatka parnični postupka P-2379/10 bio i dalje u tijeku i da je tuženik pristao promijeniti preambulu Ugovora te izdati tužitelju valjane punomoći (članak 3. Dodatka), po stavu ovog suda je prigovor aktivne legitimacije tužitelja istaknut po tuženiku u cijelosti neosnovan. S Dodatkom ugovora su parnične stranke prihvatile izmjene pravnog oblika tužitelja odnosno da se isti iz samostalnog odvjetnika preoblikovao u odvjetničko društvo.

23. Nadalje punomoć je ovlast za zastupanje nalogodavca te na isti analogno primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) vezane uz Ugovor o nalogu. Ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati prema nalogodavcu određene poslove (članak 763. stavak 1. ZOO-a) te se istovremeno nalogoprimac ovlašćuje za poduzimanje tih poslova. U konkretnom slučaju se tužitelj obvezao kao nalogoprimac zastupati tuženika u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-2379/10 i to za račun tuženika kao nalogodavca i na to je ujedno ovlašten izdanom punomoći. Nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga, s kamatama od dana kada su učinjeni (članak 773. stavak 1. ZOO-a). Ako nije drugačije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljena posla (članak 776. stavak 1. ZOO-a).

24. Nadalje, valja imati na umu i odredbe čl. 27. u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21). Naime, odvjetnik može poslovati samo kao jedan ured, a neovisno o tome da li posluje samostalno, kao zajednički odvjetnički ured ili kao odvjetničko društvo, u koje dva ili više odvjetnika unose sva prava i obveze nastale njihovim dotadašnjim obavljanjem odvjetničke djelatnosti, nije zakonom propisana mogućnost dvostrukog poslovanja kao samostalni odvjetnik i kao član odvjetničkog društva. Intencija zakonodavca zasigurno nije bila da osnivanjem odvjetničkog društva prestaju sve punomoći, kao ugovori o nalogu, i ostala prava i obveze, koje je član odvjetničkog društva imao kao samostalni odvjetnik, jer jedino u tom svojstvu može postati član društva, a više nije u mogućnosti poslovati preko drugog, primjerice privatnog, računa nego upravo preko računa odvjetničkog društva. Stoga, bi i temeljem toga postojala tužiteljeva aktivna legitimacija za naplatu potraživanja po ugovoru kojeg je sklopio odvjetnik OĆ, no stranke su potpisale Dodatak ugovoru o pružanju pravne pomoći sklopljenog 23. svibnja 2006. čime su prihvatile izmjene pravnog oblika odvjetnika OĆ iz samostalnog odvjetnika u odvjetničko društvo tužitelja. Također valja napomenuti da je u spisu dostavljena komunikacija (e-mailovi i dopisi) između stranaka iz koje je vidljiva da je obveze iz ugovora o zastupanju, a nakon osnivanja društva tužitelja odvjetnik OĆ obavljao kao član društva tužitelja i s tuženikom je komunicirao navodeći upravo društvo tužitelja, stoga je jasno kako je odvjetnik OĆ prenio prava i obveze iz ugovora za zastupanju na tužitelja kao trgovačko društvo, i to uz suglasnost tuženika. Nadalje, valja napomenuti da iako je iz podneska od 18.06.2018. razvidno kako je odvjetnik OĆ obavijestio sud u predmetu P-2379/2010 da je otkazana punomoć za zastupanje ovdje tuženika u tom predmetu, a iz podneska od 08.06.2018. da je odvjetnik OĆ dostavio u predmet P-2379/10 dokumentaciju te odgovorio na upite suda sa zadnje ročišta te je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja Glumina banka d.d. u stečaju, dakle da se radi o podnescima koje je uputio odvjetnik OĆ, a ne ovdje tužitelj, ovdje valja napomenuti da to ne umanjuje činjenicu da je OĆ prenio prava i obveze iz ugovora za zastupanju na tužitelja kao trgovačko društvo, i to uz suglasnost tuženika, obzirom da je tuženik upravo izdao punomoć odvjetniku OĆ iz društva tužitelja da ga zastupa. Stoga je kao što je već ranije navedeno tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije ocijenjen neosnovan.

25. Iz e-mail korespondencije razvidno je da je OĆ i ime tužitelja komunicirao s tuženikom te da je dana 14.06.2018. otkazao punomoć tuženiku za zastupanje u predmetu pred ovim sudom P-2379/10 te da će u daljnjem roku od 30 dana ii dalje zastupati tuženika u tom predmetu, a što je potvrdio još jednom i u e-mailu od 15.06.2018. Također je dana 02.07.2018. zatražio naknadu troškova za radnje koje je poduzeo u predmetu P-2379/2010, dok ga je mailom od 26.10.2022. pozvao da se očituje je li trošak po presudi u predmetu P-2379/2010 odnosno kasnije P-1705/2020 naplaćen te je li tuženik spreman isplatiti tužitelju dio iznosa koji se odnosi na poduzete radnje od strane tužitelja u tom predmetu. Tužitelj je ponovno pozivao tuženika na plaćanje dopisom (list 34-35) kao i e-mailom od 25.01.2023.

26. Iz disciplinske prijave razvidno je da je ovdje tuženik prijavio odvjetnika OĆ Hrvatskoj odvjetničkoj komori radi grube i krajnje neprofesionalne povrede dužnosti odvjetništva te da je predložio sankcioniranje istog. Dopisom od 22.10.2018. Hrvatska odvjetnička komora je obavijestila tuženika kako je prijava istog odbačena.

27. Iz pisane izjave SĆ koja je zaposlena kod tuženika razvidno je da je između tuženika i Glumina banke d.d. u stečaju zaključen Sporazum dana 03.03.2022. radi okončanja spora pred ovim sudom P-1705/2020 odnosno ranije P-2379/2010. Radi sklapanja iste nagodbe ovdje tuženik je djelomično odstupio od svojih zahtjeva. Naime, tuženik je prvotno potraživao cijeli dosuđeni parnični trošak, no tijekom pregovora je tuženik odustao od dijela dosuđenog parničnog troška i to troška koji je nastao od podnošenja tužbe do po preinačenja tužbenog zahtjeva. Temeljem sklopljenog Sporazuma tuženik nikada nije naplatio troškove koji se odnosi na radnje zastupanja ovdje tužitelja jer je odustala od dijela svojih zahtjeva u Sporazumu.

28. Iz Zapisnika ovog suda u predmetu St-83/1999 od 21.02.2022. razvidno je da se radi o zapisniku sjednice Odbora vjerovnika u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Glumina banka d.d. u stečaju na kojoj su članovi odbora vjerovnika naveli da su suglasni da se povuče prijedlog za dopuštenje revizije broj Revd-1121/2020 i ustavna tužba broj U-III-675/2020 te da je SĆ navela da bi u slučaju da stečajni dužnik povuče žalbu na presudu P-1705/2010, ovdje tuženik potraživao parnični trošak od zadnje preinake tužbe odnosno od 05.06.2018. što bi prema priznatom trošku u prvostupanjskoj presudi iznosilo 721.250,00 kn. Članovi odbora ĆĆ i VĆ su glasali za povlačenje žalbe.

29. Uvidom u Sporazum razvidno je da su ga sklopili ovdje tuženik i Glumina banka d.d. u stečaju dana 03.03.2022., da je u istom opisan tijek postupka u predmetu ovog suda P-1705/2020, da je odlukom Odbora vjerovnika od 21.02.2022. dana suglasnost stečajnom upravitelju da povuče žalbu na presudu u tom predmetu uz prethodno potpisivanje ovog sporazuma kojim će se regulirati povlačenje dijela troškova i sporazum o naknadi tuženiku parničnog troška u iznosu od 721.250,00 kn. Presudom u predmetu ovog suda P-1705/2020 ovdje tuženiku je dosuđen trošak u iznosu od 1.353.750,00 kn, a potpisom Sporazuma ovdje tuženik se odrekao parničnog troška u iznosu od 632.500,00 kn.

30. Iz iskaza svjedokinje SĆŽ razvidno je kako je ista preuzela dužnosti kao stečajni upravitelj Glumina banke d.d. u stečaju te da je u tom trenutku tekla parnica između Glumina banke d.d. i ovdje tuženika. Po odluci odbora vjerovnika Glumina banka d.d. i tuženik su sklopili sporazum u kojem je regulirano da se od strane Glumina banke d.d. povuče žalba na presudu i reguliralo se pitanje troška postupka. Glumina banka d.d. je po sporazumu trebala isplatiti trošak postupak što je i učinila pa je tako 19.04.2022. isplatila iznos od 243.998,87 kn, a dana 06.05.2022. iznos od 477.251,13 kn. U ovaj trošak bio je i obračunati i PDV. Zbog proteka vremena ne sjeća se je li tuženik inzistirao da mu se plati trošak cijelog postupka koji je dosuđen presudom.

31. Uvidom u predmet ovog suda P-2379/2010, odnosno kasnije P-1705/2020 razvidno je da je odvjetnik OĆ zastupa ovdje tuženika. Isti je u predmetu poduzimao radnje te je za te radnje prvostupanjski sud u presudi dosudio ovdje tuženiku trošak. Tako je tuženiku dosuđen trošak pristupa na ročište 24.05.2012. u iznosu od 62.500,00 kn, za podnesak od 26.03.2013. u iznosu od 125.000,00 kn , za pristup na ročite 10.04.2013. iznos od 62.500,00 kn, za pristup na ročište dana 05.06.2013. iznos od 125.000,00 kn, za podnesak 26.09.2013. iznos od 625,00 kn, za podnesak od 30.12.2013. iznos od 625,00 kn, za podnesak od 28.01.2014. iznos od 625,00 kn, za pristup na ročište 09.09.2018. iznos od 125.000,00 kn, za podnesak od 08.06.2018. iznos od 625,00 kn, a što sve ukupno iznosi 502.500,00 kn. Sve navedene radnje poduzeo je odvjetnik OĆ, kasnije član tužitelja.

32. Uvidom u rješenje P-2379/2010 od 10.09.2013. razvidno je da je ovdje tuženiku dosuđen trošak ročišta 05.06.2013. u iznosu od 125.000,00 kn sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a, a na kojem ročištu je tuženika zastupao odvjetnik OĆ.

33. Ranije navedene radnje zastupanja ukupno iznose 627.500,00 kn te u sebi uključuju i iznos PDV-a, a što preračunato u eure iznosi 83.283,56 €.

34. Stoga po stavu ovog suda tužitelju sukladno članku 2. u vezi s člankom 4. Ugovora i članku 776. stavku 1. ZOO-a za sve radnje koji je tužitelj poduzeo u postupku P-2379/10 nakon podnošenja odgovora na tužbu ima pravo na isplatu naknade tek po okončanju sudskog postupka P-2379/10 i po naplati utuženih iznosa i dosuđenih troškova od suprotne strane. Budući da postupak pod poslovnim brojem P-2379/10 (kasnije P-1705/2020) pravomoćno okončan, da su ovdje tuženik i Glumina banka d.d. u stečaju sklopili sporazum prema kojem se tuženik odrekao naplate troškova postupka koje je poduzeo ovdje tužitelja, dok je preostali trošak zastupanja naplaćen 19.04.2022. u iznosu od 243.998,87 kn, a dana 06.05.2022. u iznosu od 477.251,13 kn, tako je ovaj sud utvrdio da je tužiteljeva tražbina naplate troškova zastupanja dospjelo na naplatu. Iako formalno tuženik nije naplatio troškove zastupanja po radnjama tužitelja, valja imati na umu da se tuženik svojevoljno odrekao naplate tih troškova od Glumina banke d.d. Tim odricanjem, tuženik je poduzeo radnju kako bi onemogućio tužitelja da naplati troškove za poduzimanja radnji zastupanja koje je poduzeo u predmetu P-2379/2010, a što je zabranjeno sukladno odredbama ZOO-a. Naime sukladno čl. 4. ZOO-a sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja te su dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanju prava u tim odnosima (čl. 5.). Također, čl. 6. ZOO-a propisano je kako je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato, dok je sudionik o obveznom odnosu dužan ispuniti soju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (čl. 9. ZOO-a).

35. Nadalje, valja napomenuti kako tuženik navodi da je odvjetnik OĆ jednostranim bezrazložnim otkazivanjem punomoći poduzeo radnju na štetu tuženika i odrekao se prava na isplatu odvjetničke radnje. Isti se poziva na činjenicu da je ugovor raskinut pa da je sukladno tome tuženik oslobođen svojem obveze plaćanja naknade za zastupanje.

36. Ovdje valja napomenuti kako prema čl. 4. ugovora svaka ugovorna strana može raskinuti ugovor bez ikakvog obrazloženja uz otkazni rok od 30 dana, a u slučaju otkaza punomoći ili raskida ugovora, odvjetniku pripada pravo na ugovorenu naknadu na isti način kao što je to predviđeno odredbama članka 2. ugovora, što znači da odvjetniku pripada puni iznos naknade koja je predviđena po Odvjetničkoj tarifi, za svaku prvu radnju koju poduzima odvjetnik, a koja se plaća u roku od 8 dana od izdavanja računa, dok preostali iznos naknade koja je predviđena po Odvjetničkoj tarifi, za sve radnje koje je poduzeo odvjetnik, isplatit će se po okončanju svakog pojedinog sudskog postupka i naplati utuženih iznosa i dosuđenih troškova od suprotne strane. Dakle, odlučna je činjenica da je ugovor raskinut te da se zakonom propisani učinci raskida ugovora primjenjuju neovisno o načinu raskida ugovora i odgovornosti za raskid ugovora. Međutim, s obzirom na to da zakonska odredba o učincima raskida ugovora nije kogentnog nego dispozitivnog značenja, stranke sporazumom mogu ugovoriti drugačije učinke raskida. Odredba članka 368. ZOO-a o učincima raskida primjenjuje se neovisno od načina na koji je ugovor raskinut i neovisno o odgovornosti za raskid, a budući da su stranke ovlaštene međusobna prava i obveze u slučaju raskida ugovora ugovoriti drukčije nego što je to regulirano spomenutim zakonskim odredbama kod raskida ugovora na međusobna prava i obveze sudionika tog ugovora

1 0

imaju primijeniti one odredbe koje su sudionici ugovorili. Upravo su u konkretnom slučaju stranke ugovorile da neće primjenjivati učinke raskida ugovora iz članka 368. ZOO-a u svezi s odredbama članka 776. ZOO-a, već odredbe članaka 2. ugovora i u slučaju raskida ugovora.

37. Slijedom navedenog sud je mišljenja kako je tuženik dužan naknaditi nastali trošak za poduzimanje radnji zastupanja u predmetu P-2379/2010, odnosno kasnije P- 1705/2020, a koje je poduzeo odvjetnik OĆ, koji je kasnije postao član tužitelja i to u ukupnom iznosu od 83.283,56 €.

38. Ovdje valja dodatno napomenuti da je tužitelj u pravu kada navodi da ukoliko bi se zauzeo strogo formalnopravni stav da tužiteljeva tražbina na naplatu poduzetih radnji zastupanja u predmetu P-2379/2010, odnosno kasnije P-1705/2020 nije dospjela jer da tuženik nije naplatio te radnje od Glumina banka d.d. u stečaju tada bi se zasigurno radilo o šteti za koju bi bio tuženik odgovoran jer je tuženik svjesno propustio naplatiti svoju tražbinu koju ima prema društvu Glumina banka d.d. u stečaju, potom je zaključio ugovora o cesiji s odvjetnikom Matićem (što je sam tuženik naveo tijekom postupka), a sve kako se ne ispunili uvjeti ugovoreni čl. 2. alineja 2. Ugovora o pružanju pravne pomoći i time se onemogućilo tužitelja u naplati tražbine. Tim postupanjem tuženik je namjerno povrijedio čl. 2. alineja 2. Ugovora o pružanju pravne pomoći kao i odredbe čl. 4. ZOO, čl. 6. ZOO-a, čl. 7. ZOO-a i čl. 9. ZOO-a, stoga bi u tom slučaju tuženik bio dužan tužitelju naknadi štetu koja bi mu nastala takvim poduzimanjem.

39. U odnosu na prigovor zastare valja reći kako je utužena tražbina dospjela na naplatu, a sve sukladno Ugovoru i Dodatku između stranaka, danom pravomoćnog okončanja predmeta P-2379/2010 odnosno kasnije P-1705/2020 kao i naplatom troškova postupka od Glumina banke d.d. u stečaju. U spisu je utvrđeno kako je Glumina banka d.d. platila ovdje tuženiku trošak postupka u dva navrata i to 19.04.2022. u iznosu od 243.998,87 kn, a dana 06.05.2022. u iznosu od 477.251,13 kn, stoga je ova tražbina dospjela najranije dana 19.04.2022. Tužba u ovom predmetu podnesena je 24.09.2024., stoga nije proteka rok zastare iz čl. 228. ZOO-a, a koji se odnosi na tražbine iz trgovačkih ugovora, a što Ugovor o pružanju pravne pomoći je, pa je odbijen tuženikov prigovor zastare kao neosnovan.

40. Slijedom svega navedenog sud je cijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

41. Kako tuženik svoju obvezu plaćanja nije ispunio tužitelju po dospijeću, to je prema čl. 29. st. 1. ZOO osnovan zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata tekućih i to od dana nakon što je tuženik naplatio troškove postupka u predmetu P-2379/2010 odnosno kasnije P-705/2020 od Glumina banke d.d. u stečaju pa sve do isplate. Odluka o visini zatezne kamate određena je po čl. 29. st. 2. ZOO-a uz primjenu stope za trgovačke odnose jer je utužena tražbina proizašla iz trgovačkog ugovora odnosno ugovora između trgovca i osobe javnog prava. Slijedom svega navedenog sud je dosudio zateznu kamatu te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

42. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. ZPP-a, prema vrijednost predmeta spora te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine», broj 138/23, 107/25; dalje: Tarifa).

43. Kako je tuženik izgubio spor dužan je naknaditi tužitelju trošak. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.256,00 € (Tbr. 7 i Tbr. 54 Tarife), trošak podnesaka od 21.01.2025., 18.09.205., 10.11.2025. i 05.12.2025. svaki u iznosu od 1.256,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife), zastupanja na ročištima dana 10.04.2025., 17.12.2025. i 20.02.2026. godine za svaki iznos od 1.256,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife)

1 1

što ukupno iznosi 10.048,00 €, a što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 12.560,00 €. Nadalje, tužitelju je dodijeljen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 € i na presudu u iznosu od 663,61 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23) pa je tužitelju ukupno dosuđen trošak u iznosu od 13.555,42 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.). Slijedom navedenog odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

44. Tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu, obzirom da je uvidom u spis utvrđeno kako je tužitelj platio trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 €, stoga mu je dodijeljen u tom iznosu trošak, a ne kako je zatražio u iznosu od 664,00 €. Također je odbijen za previsoko zatraženi dio troška sudske pristojbe na presudu, obzirom da je sudska pristojba na presudu određena prema vrijednosti predmeta spora tužbenog zahtjeva pa ona iznosi maksimalnih 663,61 €, a ne kako je to tužitelj zatražio 664,00 €. Slijedom navedenog je odlučio kao pod točkom III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 24. ožujka 2026. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po punom. uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po punom.