Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3922/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri d.o.o., protiv tuženika ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-1562/2023-11 od 8. listopada 2025., dana 23. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pl-1562/2023-11 od 8. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan te potvrđeno rješenje o pristojbi toga suda poslovni broj Pl-1562/2023-5 od 19. svibnja 2025.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) predlažući pobijano rješenje ukinuti te „osloboditi“ tužitelja od plaćanja pristojbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmetni postupak vodio se radi naplate mjesečne RTV pristojbe koju tuženik nije dobrovoljno podmirio tužitelju.

5. Prvostupanjski je sud rješenjem o pristojbi poslovni broj Pl-1562/2023-5 od 19. svibnja 2025. naložio tužitelju plaćanje sudske pristojbe za rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 EUR. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio prigovor u bitnom navodeći da je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23; dalje: ZSP), kao tijelo koje obavlja javne ovlasti u postupku proizašlom iz obavljanja tih ovlasti, oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, dok visinu pristojbe nije osporavao.

6. U obrazloženju pobijanog rješenja sud prvog stupnja navodi da prigovor tužitelja nije osnovan jer tužitelj, iako je pravna osoba koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, odnosno da nije oslobođen od plaćanja pristojbi prema odredbi čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a jer u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti. Sud nadalje navodi da se naplata RTV pristojbe temelji na ugovornom odnosu tužitelja i korisnika njegovih usluga (vlasnika RTV prijemnika) jer činjenicom posjedovanja RTV prijemnika korisnik usluge tužitelja pristupanjem ulazi u ugovorni odnos sa tužiteljem. Dakle, tužitelj, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se na njega ne primjenjuje čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a. Sud prvog stupnja ujedno se u obrazloženju pobijanog rješenja poziva na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV -87/2022 od 11. studenog 2022. navodeći da se isti na odgovarajući način primjenjuje i na tužitelja.

7. Tužitelj u žalbi u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da isti nije oslobođen plaćanja sudske pristojbe u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a, a osobito ističe da efikasna naplata njegove pristojbe predstavlja opći, odnosno javni interes, a ne samo interes tužitelja, jer da prihodi od pristojbe služe namjenskom financiranju ne samo javnih usluga koje pruža tužitelj, nego i drugih zakonom propisanih svrha. Ujedno tužitelj navodi da je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza pa da je tužitelj u konkretnom slučaju nastupao kao nositelj javnih ovlasti, odnosno da sud pogrešno zaključuje da tužitelj svoje usluge pruža kao subjekt privatnog prava.

8. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

9. Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24; dalje: Zakon o HRT-u) propisano je da je Hrvatska radiotelevizija pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim zakonom i propisima donesenim na temelju njega. Javne usluge koje obavlja tužitelj propisane su odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o HRT-u pa je tako djelatnost Hrvatske radiotelevizije proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga.

10. Tužitelj je javna ustanova sukladno odredbi čl. 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, broj: 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19, 151/22) kojom je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba čini odnosnu ustanovu javnom ustanovom, te svaka javna ustanova nužno ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga.

9. Iz Zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV -87/2022 od 11. studenog 2022. proizlazi da su pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, pa se navedeni Zaključak, protivno žalbenim navodima, odnosi i na tužitelja koji, iako je javna ustanova, s korisnicima svojih usluga (vlasnicima prijemnika) nastupa kao subjekt privatnog prava. S tim u svezi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se naplata RTV pristojbe temelji na ugovornom odnosu tužitelja i korisnika njegovih usluga (vlasnika RTV prijemnika) jer činjenicom posjedovanja RTV prijemnika korisnik usluge tužitelja pristupanjem ulazi u ugovorni odnos sa tužiteljem. Budući da RTV pristojba nedvojbeno predstavlja prihod tužitelja kojim isti financira svoju djelatnost, neosnovan je i paušalan žalbeni navod tužitelja da bi efikasna naplata njegove pristojbe predstavljala opći, odnosno javni interes jer da prihodi od iste služe namjenskom financiranju i drugih zakonom propisanih svrha.

10. Kako iz navedene odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP-a jasno proizlazi da su od plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, to tužitelj u postupcima za naplatu mjesečne pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Pritom okolnost da je tužitelj ovlašten odlukom propisati način kontrole plaćanja mjesečne pristojbe nije od utjecaja jer ista sama po sebi ne upućuje na zaključak da bi vođenjem parničnog postupka radi naplate navedene pristojbe bile izvršavane javne ovlasti, kako je već pojašnjeno.

11. S obzirom na izneseno, slijedi da je pravilno prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prigovor tužitelja protiv rješenja kojim se istom nalaže plaćanje predmetnih sudskih pristojbi, stoga je na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP- a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 23. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević