Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

- 1 -

                                                                                                           Broj: Ppž-5762/2022

 

 

 

                                                                                 Broj: Ppž-5762/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

        Zagreb

 

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: predsjednice vijeća Goranke Ratković, te članica vijeća Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika specijaliste kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog I. Š., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: 46. Pp J-2096/2020 od 11. ožujka 2022. na sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

I.               Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I. Š. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.              Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni I. Š. je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 15,00 € (petnaest eura)/113,02 HRK (stotrinaest kuna i dvije lipe)[1], u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točka 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog izreci pobijane presude, za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana, a koja kazna se neće izvršiti ukoliko u roku kušnje od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Uz uvjetnu osudu okrivljeniku je na temelju članka 45. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona naređeno da izvrši posebnu obvezu - liječenje od ovisnosti o drogama u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi u trajanju od jedne godine.

 

2.              Istom presudom, okrivljenik je, temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka, a na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzeto 0,67 gram drogemarihuana i četiri tablete „normabela“.

 

3.              Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, konkretno zbog izrečene posebne obveze liječenja od ovisnosti. Navodi u bitnom da nije dobrovoljno pristao da se podvrgne liječenje kako je to izrečeno u presudi, pa se poziva na članak 45.a Prekršajnog zakona, predlažući da se žalba prihvati.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti..

 

6.              Razmotrivši odluku o uvjetnoj osudi, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Za predmetni prekršaj je propisana novčana kazna od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 90 dana. Primjenjujući prema okrivljeniku mjeru upozorenja - uvjetnu osudu, na način da je primjenom instituta ublažavanja izrečena kazna zatvora u duljini trajanja od 20 dana, čije se izvršenje odgađa za vrijeme roka kušnje od jedne godine, evidentno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Stoga ovaj Sud drži takvu sankciju primjerenu prirodi i težini prekršaja, svim utvrđenim okolnostima na njegovoj strani i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja

 

7.               Razmotrivši odluku o primijenjenoj posebnoj obvezi liječenja od ovisnosti o drogama, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica o kojima ovisi primjena takve mjere, da je ista opravdano izrečena i da je od strane prvostupanjskog suda zadovoljavajuće obrazložena, te će se njenom primjenom otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na okrivljenika u činjenju novih prekršaja.

Cijeneći da iz priležeće liječničke dokumentacije proizlazi da je žalitelj ovisnik o drogama od svoje 17-te godine, evidentno je da su potrebne mjere liječenja od ovisnost jer postoji visoka vjerojatnost počinjenja prekršaja ukoliko nastavi konzumirati droge, pa i ovaj sud drži da će se jedino podvrgavanjem liječenju efikasno otkloniti uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na okrivljenika da čini nove prekršaje.

 

8.               U odnosu na žalbene navode, ističe se da je sud prvog stupnja svoju odluku o primjeni posebne obveze liječenja prvenstveno temeljio na žaliteljevoj obrani koji je priznao djelo i krivnju, te na kraju svojeg iskaza naveo da mu je potrebno liječenje od ovisnosti o drogama i da pristaje na liječenje te je pritom predao u spis i svoju liječničku dokumentaciju iz koje je vidljiva kronologija njegove ovisnosti o drogama i dosadašnji pokušaji liječenja.

Prvostupanjski sud je upravo na temelju takve okrivljenikove obrane i izričitog pristanka na liječenje na zapisniku od 10. ožujka 2022. koji zapisnik je okrivljenik potpisao bez primjedbi, imao dovoljno osnova kako za zaključak o njegovoj krivnji, tako i za primjenu posebne obveze liječenje od ovisnosti o drogama u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi.

Točno je da je za primjenu navedene posebne obveze u smislu članka 45.a Prekršajnog zakona nužan pristanak okrivljenika, a u ovom slučaju okrivljenik je takav pristanak nedvojbeno dao. Imajući u vidu sve navedeno, prvostupanjski sud je pravilno uz uvjetnu osudu izrekao i posebnu obvezu liječenja od ovisnosti te je za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge.

             

9.              Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona žalitelj je dužan  naknaditi paušalni trošak ovog žalbenog postupka koji je određen u gotovo minimalnom mogućem iznosu s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te okrivljenikovo imovinsko stanje.

 

10.              Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

        U Zagrebu, 10. studenog 2023.

 

                                                           

          Zapisničar:                                                                     Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

      Robert Završki, v. r                                                           Goranka Ratković, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.

 

             

             


[1] Fiksni tečaj konverzije: 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu