Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-418/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov-Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. IĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ZĐ iz [adresa], 3. MĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. BĐ (...) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. ČĐ (... iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Lika ceste d.o.o. iz Gospića, Smiljanska 41, OIB: 92953194406, kojeg zastupa punomoćnik OĐ, zaposlenik umješača, radi naknade štete, rješavajući žalbe tuženika i umješača na strani tuženika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Krku poslovni broj Pn-47/2019-37 od 13. siječnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Uvaženjem žalbi tuženika i umješača na strani tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-955/2012-48 od 17. ožujka 2014. na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku: Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, isplatiti tužitelju pod: 1.) IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 232.750,00 HRK, uvećan za zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate.

II.) Nalaže se tuženiku: Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, isplatiti tužiteljici pod 2.) ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 232.750,00 HRK, uvećan za zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate.

III.) Nalaže se tuženiku: Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, solidarno isplatiti tužitelju pod: 1.) IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužiteljici pod 2.) ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 11.900,00 HRK, uvećan za zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate.

IV.) Nalaže se tuženiku: Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, isplatiti tužitelju pod 3.) MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 80.500,00 HRK, uvećan za zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate.

V.) Nalaže se tuženiku: Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, isplatiti tužiteljici pod 4.) BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 80.500,00 HRK, uvećan za zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate.

VI.) Nalaže se tuženiku: Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, isplatiti tužiteljici pod 5.) ČĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 80.500,00 HRK, uvećan za zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate.

VIII.) Nalaže se tuženiku: Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, nadokaditi tužitelju pod: 1.) IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tužiteljici pod 2.) ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tužitelju pod 3.) MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tužiteljici pod 4.) BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužiteljici pod 5.) ČĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka uvećan za zateznu kamatu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate.“

2. Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.172,61 eura (tisuću sto sedamdeset dva eura i šezdeset jedan cent), a umješaču na strani tuženika u iznosu od 404,80 eura (četiristo četiri eura i osamdeset centa), u roku od petnaest dana.

3. Nalaže se tužiteljima nadoknaditi umješaču na strani tuženika Lika ceste d.o.o. iz Gospića trošak žalbenog postupka u iznosu od 663,61 eura (šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent), u roku od petnaest dana, dok se zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju IĐ iznos od 232.750,00 kn na ime neimovinske štete, u točki II. izreke je obvezan isplatiti isti iznos tužiteljici ZĐ, oba iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, u točki III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti solidarno tužiteljima IĐ i ZĐ iznos od 11.900,00 kuna na ime imovinske štete, te tužiteljima MĐ (točka IV.), BĐ (točka V.) i ČĐ (točka VI.) iznos od po 80.500,00 kn svakom na ime neimovinske štete, sve sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u točki VII. izreke je odbijen tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja za isplatu iznosa od 14.000,00 kn na ime imovinske štete, dok je u točki VIII. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 260.738,25 kn, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv presude (osim u točki VII. izreke) žalbe su podnijeli tuženik te umješač na strani tuženika, zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP).

3. Tuženik u žalbi navodi da u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama, jer nije navedeno koju je konkretnu radnju tuženik propustio izvršiti, a zbog koje bi bio odgovoran za štetu koju su pretrpjeli tužitelji zbog štetnog događaja, u čemu nalazi povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Tvrdi da se presuda zasniva na pretpostavkama i zaključcima koji su suprotni provedenim dokazima.

4. U konkretnom slučaju da nema propusta u izvršavanju tuženikovih obveza, da nastanak štetnog događaja nije u uzročnoj vezi s propuštanjem izvršenja radova pa da stoga nije odgovoran za štetu koju tužitelji potražuju. Tako da sud prvog stupnja u razlozima navodi da bi „objekt na kolniku“ vjerojatno bio uzrok gubitka kontrole nad motociklom, međutim da ničim nije dokazano da bi se na kolniku u trenutku nastanka nezgode nalazio kakav objekt. Štoviše svi provedeni dokazi da nedvojbeno ukazuju na suprotno, budući da policijski službenici koji su obavili očevid, na kolniku ceste nisu pronašli ulje ili bilo kakve nečistoće, predmete i tragove ugrožavanja sigurnosti prometa. Naglašava da policijski djelatnici nisu samo izvršili uobičajeni očevid, već su obavili kriminalističko – tehničku pretragu mjesta nezgode kao istražnu radnju. Unatoč tome da sud prvog stupnja ocjenjuje da se na kolniku nalazio neki objekt (kojega nitko nije vidio) te da je upravo takav objekt prouzročio nastanak nezgode. Pritom da je zanimljivo da tužitelji cijelo vrijeme ukazuju da bi uzrokom nezgode bila masna mrlja, a ne neki nepoznati objekt, a da je mrlja doista postojala, kao i neki drugi tragovi i predmeti, to da bi djelatnici policije zasigurno evidentirali.

5. Tuženik nadalje ističe da sud prvog stupnja neosnovano koristi nalaz i mišljenje vještaka Antona Radolovića, unatoč tome što je ovaj sud u ukidnoj odluci ukazao da taj nalaz ima toliko nedostataka da se ne može koristiti kao dokaz, a pored toga da pogrešno tumači nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća. Naime, iz tog nalaza da jasno proizlazi kako stanje ceste nije bilo uzrokom nastanka prometne nezgode, a da se ne može utvrditi neki dodatni razlog zbog kojeg je došlo do gubitka kontrole nad motociklom.

6. Tuženik također ističe da je na tužiteljima bio teret dokaza da su na kolniku ceste postojali predmeti, tragovi masnoće ili druge nečistoće koji bi ugrožavali sigurnost prometa, a koji da su u konačnici doveli do nastanka nezgode, što tužitelji tijekom postupka nisu uspjeli dokazati. Vještak da govori o dodatnom razlogu koji je, uz veliku brzinu kretanja, morao postojati, ali uopće ne govori o neadekvatnom stanju površine kolnika kao razlogu gubitka kontrole, a očito je drugi razlog mogla biti, primjerice, neprimjerena reakcija vozača na prijelazu iz lijevog u desni zavoj, njegova dekoncentracija ili nešto drugo. Glede navodnog neredovitog održavanja ceste, ističe da je takav zaključak paušalan, budući da tuženik održava cestu na način propisan zakonom i podzakonskim aktima te je putem izvođača radova (umješača) predmetnog dana vršio ophodnju dionice na kojoj se dogodio štetni događaj u razdoblju od 14:00 do 22:00 sata, pri čemu navodi da se radi o državnoj cesti D8 te da se ophodnja vršila svakodnevno u skladu s člankom 11. Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta („Narodne novine“ broj 111/99), o čemu da svjedoče i ophodarski dnevnici te ostale isprave priložene u spisu. S tim u svezi ukazuje na dio nalaza vještaka Srećka Hlišća koji je naveo da tamne mrlje na kolniku na mjestu nastanka nezgode (na fotografijama 1 i 2 fotoelaborata očevida) nisu dovele do gubitka kontrole motocikla jer da je motocikl destabiliziran prije nailaska na mrlje na kolniku. Tuženik naglašava da, i ako bi bilo točno da brzina kretanja motocikla nije dovela do gubitka kontrole, to automatski ne znači da je do gubitka kontrole dovelo stanje ceste, pri čemu naglašava da se vozač motocikla prije pada kretao brzinom skoro dvostruko većom od dozvoljene i to u oštrom zavoju, odnosno na prijelazu iz lijevog u desni zavoj. Na kraju tuženik ukazuje da je bratu i sestrama pok. PĐ neosnovano priznata naknada neimovinske štete, jer da oni nisu ovlaštenici takvog prava, budući da nije dokazano da bi između njih i brata postojala trajnija zajednica života. Tuženik osporava i zakonitost odluke o troškovima postupka, jer da je trošak određen u previsokom iznosu te su priznate brojne radnje koje nisu bile nužne za vođenje postupka.

7. Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelje da mu nadoknade parnični trošak u iznosu od 18.835,00 kuna, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

8. Umješač na strani tuženika u žalbi iznosi prigovore i zaključke koji su uglavnom istovjetni onima koji su izneseni u žalbi tuženika protiv presude. Pored toga, umješač ukazuje da sud prvog stupnja po prvi puta u pobijanoj presudi čini spornim intenzitet ophodnje ceste, što da je u konačnici neodlučno, budući da stanje ceste nije bilo uzrokom nastanka nezgode. Naglašava da je brzina zasigurno bila uzrokom nastanka nezgode i pogibije vozača, jer da tako teške posljedice zasigurno ne bi nastale da je vozač upravljao motociklom u okviru zakonom dopuštene brzine od 50 km/h. Također ukazuje da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o prigovoru zastare, a osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku, bez posebnog obrazloženja.

9. Predlaže presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti te obvezati tužitelje da mu nadoknade trošak prvostupanjskog postupka te žalbenog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna.

10. Tužitelji u odgovoru na žalbe tuženika i umješača osporavaju izložene žalbene navode te predlažu žalbe odbiti i obvezati žalitelje da im nadoknade trošak sastava tog podneska.

11. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika su osnovane.

12. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st.2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni pa je presudu moguće ispitati. Međutim, osnovano žalitelji ukazuju da je ocjena o odgovornosti tuženika za štetu koju su pretrpjeli tužitelji, posljedica pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

13. Sud prvog stupnja utvrđuje da je 1. kolovoza 2005. godine došlo do prometne nezgode na državnoj cesti broj 8 kod mjesta Sveti Juraj, na način da je prednik tužitelja (sin 1. i 2. tužitelja te brat 3., 4. i 5. tužitelja) upravljao motociklom marke Ducati Multistrada reg. oznake [registarska oznaka] krećući se iz pravca Karlobaga u pravcu Senja te je nailaskom na desni nepregledni zavoj izgubio kontrolu nad motociklom, pao na desni bok i otklizao na suprotni kolnički trak, u kojem trenutku je iz suprotnog smjera naišlo vozilo marke Volkswagen Golf austrijske registarske oznake [registarska oznaka] , koje vozilo je došlo u kontakt s tijelom vozača motocikla, uslijed čega je vozač motocikla zadobio po život opasne ozljede zbog kojih je istog dana preminuo. Iz isprava priloženih u spisu utvrđuje da je na dan štetnog događaja vrijeme bilo sunčano, kolnik suh te su u zapisniku o očevidu evidentirani tragovi koji su zatečeni na licu mjesta, a naknadno je u spis dostavljen izvornik fotodokumentacije očevida Policijske postaje Senj.

14. Prema ocjeni suda prvog stupnja, prvi nalaz i mišljenje vještaka ing. Antona Radolovića se ne može koristiti kao dokaz, budući da je nalaz izrađen na temelju isprava koje su u preslici bile priložene u spisu, a da prethodno nije proveden očevid na licu mjesta na kojemu bi se izvršilo potrebno mjerenje. Međutim, utvrđuje da je nakon predočenja izvorne fotodokumentacije, provedenog uviđaja te odgovarajućih izmjera, vještak izradio drugi nalaz, u kojemu je ustvrdio da se u trenutku gubitka nadzora, motocikl kretao brzinom od 94,09 km/h, da je zavoj bilo moguće savladati graničnom brzinom od 104,76 km/h pa da brzina kretanja motocikla nije u uzročnoj vezi s gubitkom nadzora nad motociklom. Također utvrđuje da bi se u slučaju vožnje brzinom do 50 km/h, motocikl zaustavio padom na svojoj kolničkoj traci pa ne bi prešao na suprotni kolnički trak na kojemu je na vozača naletjelo vozilo koje je naišlo iz tog smjera.

15. Iz sadržaja pobijane presude bi proizlazilo da se odluka temelji na analizi drugog nalaza vještaka ing. Antona Radolovića, zatim nalaza vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća te nalaza prometnog stručnjaka SĐ, koji je nalaz izradio na inicijativu umješača na strani tuženika, pri čemu su uspoređeni njihovi zaključci te su iznesena pojašnjenja o razlozima zbog kojih se neki zaključci (ne)prihvaćaju.

16. Ovdje odmah treba navesti da se nalaz kojeg je izradio prometni stručnjak SĐ u ovom postupku ne može koristiti kao dokaz, budući da je nalaz izrađen po privatnoj inicijativi umješača na strani tuženika. Dakle, tu osobu nije imenovao sud u smislu članka 251. i 252. ZPP-a, a s obzirom na činjenicu da su se tužitelji protivili korištenju tog dokaza u ovoj parnici, sud prvog stupnja nije bio ovlašten koristiti ga u bilo kojem dijelu pa tako niti uspoređivati zaključke do kojih je došao sa zaključcima dvojice vještaka koje je imenovao sud.

17. U svakom slučaju, o zahtjevu tužitelja je bilo moguće donijeti odluku ocjenom svih ostalih provedenih dokaza pa u konačnici okolnost što je sud prvog stupnja u jednom dijelu cijenio i nalaz osobe koja nije imenovana kao vještak, nije bila od utjecaja na zakonitost pobijane presude. Na temelju nalaza vještaka Radolovića i Hlišća sud prvog stupnja ocjenjuje da su nalazi suglasni u ocjeni da brzina kretanja motocikla nije bila u uzročnoj vezi s gubitkom nadzora vozača motocikla pa polazeći od tog zaključka, dalje razrađuje možebitne uzroke pada motocikla. Iako utvrđuje da su saslušani svjedoci, policijski djelatnici, suglasno iskazali da na kolniku, prilikom dolaska na mjesto nezgode radi osiguranja, nisu zatekli tragove masnih mrlja te drugih predmeta, ocjenjuje da te iskaze treba uzeti s oprezom, prije svega zbog činjenice da se nezgoda dogodila u vrijeme turističke sezone kada je promet na toj dionici izrazito frekventan. Pritom pojašnjava da je moguće da mali kamen ili pak otpali dio s nekog vozila, odnosno odbačena boca dovedu do poremećaja kretanja motocikla, a prelaskom gume preko predmeta i do izbačaja tog objekta kojeg zbog toga ne bi bilo moguće pronaći. S obzirom na izložena utvrđenja te okolnost da je prednik tužitelja bio iskusan vozač, k tome instruktor vožnje, zaključuje da je sasvim vjerojatno da je neki objekt na kolniku bio uzrokom gubitka kontrole nad motociklom i njegovog pada, sa svim posljedicama koje su se nažalost dogodile.

18. Posljedično tome, zaključuje da tuženik nije osigurao odvijanje nesmetanog i sigurnog prometa na javnoj cesti, u skladu s člankom 23. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 180/04-dalje ZJC), odnosno nije održavao cestu u skladu s člankom 18. istog zakona, zbog čega nalazi da je odgovoran za nastanak štete. Istovremeno ocjenjuje i da je prednik tužitelja suodgovoran za nastanak štete, zbog vožnje brzinom znatno većom od dopuštene, što da je u znatnoj mjeri ograničilo njegovu mogućnost reakcije na opasnost pa cijeni njegov doprinos nastanku štete u omjeru od 30%, zbog čega tužiteljima priznaje pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u omjeru od 70%, primjenom čl. 193. st. 1. i čl. 201. Zakona o obveznim odnosima iz 1991. godine („Narodne novine“ 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01; dalje ZOO/91), koji propis je bio na snazi u vrijeme nastanka štete.

19. Glede visine nematerijalne štete, utvrđuje da je za roditelje smrt najmlađeg sina bio izuzetno traumatičan događaj zbog kojeg su trpjeli velike duševne boli te ocjenjuje da bi svakom pripadala pravična novčana naknada po toj osnovi u iznosu od 330.000,00 kuna pa s obzirom na suodgovornost njihovog prednika, svakom od njih priznaje naknadu u iznosu od 231.000,00 kuna. U odnosu na brata i sestre pok. PĐ, utvrđuje da je između njih postojala emocionalna povezanost te da bi svakom od njih pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog smrti bliske osobe od po 112.500,00 kn pa s obzirom na suodgovornost za štetu, dosuđuje svakom po toj osnovi iznos od 78.750,00 kn, primjenom čl. 201. st. 2. ZOO/91. Pored toga, tužiteljima dosuđuje naknadu materijalne štete za troškove kupnje crnine, vijenaca te troškove karmina pa tako roditeljima priznaje materijalnu štetu u iznosu od 11.900,00 kn, a bratu i sestrama svakom po 1.750,00 kn.

20. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbi čl. 154. st. 5. i čl.155. ZPP-a te je tužiteljima priznat trošak zastupanja odvjetnika, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22; dalje Tarifa), kao i troškovi sudskih pristojbi te vještačenja, u ukupnom iznosu od 260.738,25 kn.

21. Pogrešno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je utvrđena odgovornost tuženika za nastanak štete koju su tužitelji pretrpjeli zbog smrti sina, odnosno brata. Naime, prema odredbi čl. 154. st. 1. ZOO/91 tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, što znači da bi tuženik odgovarao po načelu presumirane krivnje. U vrijeme štetnog događaja na snazi je bio Zakon o javnim cestama („Narodne novine“ 180/04), koji je u članku 55. propisao da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. Predmetom poslovanja tuženika je, između ostalog, propisano organiziranje i obavljanje djelatnosti održavanja državnih cesta iz čl. 18. Zakona o javnim cestama. Stoga su u ovom postupku tužitelji trebali dokazati da je do štetnog događaja došlo zbog propusta tuženika u održavanju ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja.

22. Kako je već navedeno, na temelju nalaza vještaka je utvrđeno da je neposredno prije nastanka nezgode, prednik tužitelja upravljao motociklom brzinom od 92 km/h, na dionici ceste na kojoj je brzina bila ograničena na 50 km/h, što predstavlja značajno prekoračenje brzine, pri čemu treba naglasiti da je motociklom najprije prešao oštriji lijevi zavoj, nakon čega je ušao u desni zavoj te se, odmah s ulaskom u zavoj, prevrnuo na desni bok i otklizao na suprotan kolnički trak. Iz nalaza vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća bi proizlazilo da je lijevi zavoj tehnički bilo moguće proći brzinom od 89 km/h, a desni zavoj brzinom od 100 km/h, iz čega je izveo zaključak da brzinu, samu za sebe, nije moguće izravno dovesti u vezu s padom motocikla. Takav zaključak vještaka, prema stajalištu suda prvog stupnja, ukazuje da je gubitak kontrole vozača motocikla bio prouzročen nailaskom motocikla na neki predmet na cesti, zbog čega utvrđuje da je tuženik odgovoran za štetu zbog propusta u održavanju javne ceste.

23. S osnovom žalitelji ističu da se izneseno stajalište suda prvog stupnja temelji na pretpostavkama koje nemaju uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka. Naime, iz iskaza svih svjedoka, policijskih djelatnika, bi proizlazilo da na mjestu nezgode nisu zatečeni nikakvi tragovi na kolniku, kao ni predmeti koji bi mogli biti uzrokom proklizavanja motocikla i nastanka teških posljedica, pri čemu bi proizlazilo da je pretraženo šire područje od samog mjesta nezgode. Kako je nalazom vještaka otklonjena mogućnost da je uzrok proklizavanja motocikla nailazak na masnu mrlju na kolniku te kako je utvrđeno da je prednik tužitelja upravljao motociklom brzinom gotovo dvostruko većom od dopuštene, a u situaciji kada nisu zatečeni tragovi na kolniku, odnosno predmeti koji su mogli prouzročiti destabilizaciju motocikla, zaključak suda o predmetima na kolniku koji su vjerojatno prouzročili pad motocikla se temelji na pretpostavkama koje nemaju uporišta ni u jednom provedenom dokazu.

24. Treba naglasiti da okolnost što je tehnički bilo moguće, brzinom kojom je vozio prednik tužitelja, proći desni zavoj bez proklizavanja, ne presumira da je do nezgode došlo zbog nailaska motocikla na neki predmet na cesti, kako to zaključuje sud prvog stupnja. Iz nalaza vještaka Hlišća bi proizlazilo da je prednik tužitelja savladao oštri lijevi zavoj brzinom nešto većom od kritične, a ušao u desni zavoj nešto manjom brzinom od kritične za savladavanje tog zavoja te je do destabilizacije došlo kada je trebalo prebaciti ravnotežu s lijeve na desnu stranu. Kako ni vještak proklizavanje motocikla nije doveo u vezu sa stanjem javne ceste, niti bi na takvu uzročno-posljedičnu vezu ukazivali neki drugi dokazi, tada u situaciji kada su tužitelji tužbeni zahtjev zasnovali na tvrdnji da je štetni događaj nastao zbog stanja javne ceste, valja zaključiti da tužitelji nisu dokazali postojanje jednog od elemenata za naknadu štete (uzročnu vezu) pa posljedično tome nema ni odgovornosti tuženika za štetu koju su pretrpjeli, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo tužbeni zahtjev odbiti.

25. Zbog izloženog je valjalo presudu suda prvog stupnja preinačiti (osim u točki VII. izreke) i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti, primjenom čl. 373.toč. 3. ZPP-a. Presuda u točki VII. izreke je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

26. Kako su tuženik i umješač na strani tuženika u konačnici uspjeli u postupku, imaju pravo na nadoknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka od tužitelja, pri čemu treba navesti da ni tuženika niti umješača na strani tuženika u postupku nisu zastupali odvjetnici. Prema obrazloženom zahtjevu tuženika bi proizlazilo da se trošak odnosi na materijalne troškove puta na relaciji Rijeka-Krk-Rijeka te Rijeka-Sveti Juraj- Rijeka, radi pristupa punomoćnika na ročišta, kao i na troškove vještačenja. Kako je zahtjev sukladan radnjama koje su u postupku poduzete, valjalo je tuženiku priznati trošak u iznosu od 1.172,61 eura (8.835,00 kn). Trošak umješača na strani tuženika se također odnosi na materijalni trošak puta na istim relacijama, radi pristupa punomoćnika ročištima pa je umješaču na strani tuženika valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od 404,80 eura (3.050,00 kn), u granicama postavljenog zahtjeva.

27. Glede troška žalbenog postupka, valja navesti da bi tuženiku i umješaču na strani tuženika pripadalo pravo na nadoknadu troška za taj stadij postupka, budući da su sa žalbama uspjeli, međutim, pravo na trošak ima samo umješač na strani tuženika i to u visini sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 663,61 eura (5.000,00 kn). Tuženik je također zatražio trošak u visini sudske pristojbe,međutim, rješenjem suda prvog stupnja je oslobođen plaćanja sudske pristojbe za žalbu pa u konačnici taj trošak tuženiku nije ni nastao, zbog čega je zahtjev odbijen.

28. Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a.

U Rijeci 23. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Helena Vlahov-Kozomara

OPĆINSKOM SUDU U RIJECI

Stalna služba u Krku

Vraćamo vam spis sa šest (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.