Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-339/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja H-Abduco d.o.o. /OIB: 13667298928/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Miroslav Lovrić, odvjetnik iz Rijeke, protiv ovršenice AR /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Draženka Horvat, odvjetnica u Rabu i Radovan Perić, odvjetnik iz Bakarca /51262/, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbama ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1223/2023-43 od 29. siječnja 2026., nadnevka 23. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe ovršenice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1223/2023-43 od 29. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem nastavljena provedba ovrhe određena rješenjem o ovrsi poslovni broj poslovni broj Ovr-5148/2018 od 7. veljače 2019. (stavak I. izreke) i odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenice od 5. studenog 2025. za odgodu ovrhe (stavak II. izreke).
2. Protiv rješenja žali se ovršenica bez određenog pozivanja na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a[1] i člankom 21. stavkom 1. OZ-a . Sadržaj žalbi se svodi na stav ovršenice da pobijano rješenje nije u skladu sa načelom djelotvornosti i jednakosti, i pravu na dom, te da se posljedično donošenjem
1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)
2 Ovršni zakon (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., u daljnjem tekstu: OZ-a)
rješenja pogoduje ovrhovoditelju.Ovršenica predlaže preinaku ili ukidanje rješenja slijedom žalbenih navoda.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe su neosnovane.
5. Ispitivanjem pobijanog rješenja u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti (članak 365. u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a) nisu utvrđene bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, da bi materijalno (ovršno) pravo bilo pogrešno primijenjeno, a niti da bi s tim u vezi činjenično stanje bilo nepravilno utvrđeno.
7. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 71. stavka 1. OZ-a kada je pod stavkom I. izreke pobijanog rješenja po službenoj dužnosti odredio nastavljanje odgođene ovrhe rješenjem od 7. svibnja 2025. s obzirom da je nesporno vrijeme odgode proteklo.
8. Pravilno su primijenjena i ovršna pravila o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika (članka 65. OZ-a) prema kojima sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje (članak 65. stavak 1. OZ-a), između ostalog i ako je podnesena tužba za utvrđenje ništetnosti nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha (članak 65. stavak 1. točka 4. OZ-a). Značenje opće i posebne pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, koje se moraju kumulativno ispuniti svodi se na ocjenu suda da je pravozaštitni interes za odgodom veći od onog za nastavljanje ovrhe.
9. Iz preslike prvostupanjskog predmeta u bitnome proizlazi:
- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-5148/2018 od 7. veljače 2019. (pravomoćno 17. svibnja 2022.) na temelju ovršne isprave (Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnina ovršenice od 12. kolovoza 2004. /potvrda ovršnosti izdana 7. ožujka 2008./) određena ovrha na založenim nekretnina ovršenice;
- da su stranke 8. travnja 2024. sklopile Sporazum o uređenju međusobnih odnosa i podmirenju duga prema kojem ovršenica po osnovi Ugovora o kreditu iz 2004. kao založni dužnik duguje ovrhovoditelju iznos od 662.589,03 eura, priznaje osnovu i visinu tražbine, sredstva osiguranja i prijenos tražbine na ovrhovoditelja i obvezuje se ovrhovoditelju platiti iznos od 470.000,00 eura zaključno do kolovoza 2024. (80.000,00 eura do 10. travnja 2024., i 390.000,00 eura do 31. kolovoza 2024.);
- da su istim Sporazum stranke suglasno utvrdile minimalne iznose kupovine ispod kojih ovršenica kao založni dužnik ne može prodavati nekretnine radi namirenja duga;
- da se ovrhovoditelj obvezao u roku od osam dana, od dana primitka ukupnog iznosa od 470.000,00 eura predati ovršenici očitovanje radi brisanja preostalih uknjiženih založnih prava u zemljišnoj knjizi;
- da ovršenici nakon u tri navrata odgađane ovrhe nije u cijelosti podmirila dug prema ovrhovoditelju (nesporno je platila iznos od 80.000,00 eura, preostali iznos prema Sporazumu od 390.000,00 eura nije platila);
- da je u pravomoćno okončanoj parnici poslovni broj P-90/2020 presudom od 25. veljače 2022. odbijen kao neosnovan zahtjev ovršenice (tužiteljice) za proglašenje nedopuštene ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 5148/2018, koji je temeljila na razlogu iz članka 50. stavak 1. točki 11. OZ-a (nastupanje zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom),
- i da je tužiteljica u travnju 2025. ponovo podnijela prijedlog za odgodu ovrhe i priložila tužbu s istim nadnevkom predmet spora koje je utvrđenje ništetnosti Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnina, Ugovora o ustupu tražbine i rješenja Z-2072/2004 kojim je određena uknjižba založnog prava na njezinim nekretninama (koja je i provedena) uz brisanje istih u zemljišnoj knjizi.
10. Navedene okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio svaku za sebe i u njihovoj ukupnosti, osnova su za zaključak da kumulativno nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenice budući da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno imovinske prilike ovrhovoditelja i njezine mogućnosti uslijed kojih ona ne bi mogla za slučaj nedopuštene ovrhe namiriti se od ovrhovoditelja po pravilima stjecanja bez osnove ili naknade štete (članak 56. OZ-a), a time niti šteta koja bi se odgodom ovrhe spriječila ili znatno ograničila, a u prilog čemu naravno treba imati u vidu da gubitak založene nekretnine kojom je osigurana naplata tražbine sam za sebe ne predstavlja nenadoknadivu / teško nadoknadivu štetu, već posljedicu ugovorom preuzetih obveza na koje je ovršenica izričito pristala, a među kojima je i prodaja založene nekretnine na javnoj dražbi pod uvjetima i na način određene OZ-a.
11. Stoga nije u pravu ovršenica kada tvrdi da su samom činjenicom podnesene tužbe u 2025. ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, da je trebalo odgoditi ovrhu jer da je ovrhovoditelj sprječava u tome da prodajom dijela svojih nekretnina ili podizanjem odgovarajućeg zajma podmiri svoje realno dugovanje, da se ovrhovoditelj koristi svojim privilegiranim položajem kako bi stekao ogromnu korist na njezinu štetu, da je ponašanje ovrhovoditelja prijevarno i da je sud trebao utvrditi koliki je njezin stvarni dug.
12. Neosnovano je ustrajavanje ovršenice na postojanju uvjeta za zaštitu prema članku 34. stavku 1. Ustava[3] , članku 8. EKZLJP-a i s tim u vezi ispunjenim pretpostavkama za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika. Točno jest da zaštita prava
3 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014 76/2010., u daljnjem tekstu: Ustav)
4 Europska Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 8/1999. – ispravak 14/2002., 1/2006., 2/2010., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a)
na dom prema Ustavu i EKZLJP-a daje pravo na pristup domu, korištenje doma i mirno uživanje. Međutim, isto tako točno jest da ta prava spadaju u kategoriju prava koja se mogu ograničiti i da ograničenja djeluju na isti način, a što znači kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud da se ovršenica koja je dobrovoljno založila predmetne nekretnine radi namirenja duga ovrhovoditelja po osnovi ovršne isprave, ne može pozivati na pravo na dom, odnosno da je taj njen zahtjev u predmetnoj ovrsi nedopušten i pod pretpostavkom da se radi o domu (Odluka Europskog suda za ljudska prava po zahtjevu broj 63081/14 od 20. rujna 2016. - Ljubica Lalić protiv Hrvatske, § 22. i po zahtjevu broj 2545/14 od 26. rujna 2016. - Nikola Frlan protiv Hrvatske, § 33. - 35.).
13. Budući da predmet ovrhe nije dom ovršenice i da su ovršenici prema pravu Republike Hrvatske na raspolaganju pravna sredstva (po pravilima o stjecanja bez osnove i naknadi štete) i za slučaj da joj se u parnici po tužbi podnesenoj 2025. pruži zaštita, a koja pravna sredstva su odgovarajuća i učinkovita, to se ne mogu prihvatiti navodi žalbe u dijelu pozivanja ovršenice na načelo djelotvornosti u smislu odredbe članka 47. Povelje[5] u vezi s člankom 6. Ugovora , kojem je cilj zaštiti građane Europske unije za slučaj da u pojedinim država članicama ne postoje odgovarajuća niti učinkovita sredstva zaštite, a što kao je navedeno nije slučaj sa pravnim sustavom u Republici Hrvatskoj.
14. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio ovršna pravila kad je odbio kao neosnovan prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe i za odluku pod stavkom II. izreke pobijanog rješenja dao jasne razloge koji se žalbama ovršenice ne dovode u dvojbu.
15. Iz navedenih razloga su odbijene kao neosnovane žalbe ovršenice i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1223/2023-43 od 29. siječnja 2026., odnosno odlučeno kao u izreci drugostupanjskog rješenja (članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a).
U Zagrebu 23. ožujka 2026.
Sutkinja:
Slavica Garac
5 Povelja o temeljnim pravima Europske unije (SL C 202, 7. 6. 2016., str. 389. - 405.)
6 Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (pročišćeni tekst - Sl C 202, 7. 6. 2016.)
