- 1 -              Poslovni broj: Usž-1602/23-2

Poslovni broj: Usž-1602/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja V. T. iz S., zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. u R., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1375/2022-7 od 20. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1375/2022-7 od 20. veljače 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/22-01/336, urbroj: 513-04-22-2 od 19. listopada 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-471-02/21-01/47, urbroj: 513-07-08/22-12 od 25. srpnja 2022.               Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem tuženika od 19. listopada 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 25. srpnja 2022. kojim je tužitelju za 2016., 2017. i 2018. utvrđen manje obračunati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, u iznosima pobliže navedenim u tom rješenju, te mu je naložena uplata utvrđenih poreznih obveza, a ako ne izvrši naložene uplate u određenom roku, naplata će se izvršiti ovrhom.

3.              Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je u tijeku postupka isticao kako su nekretnine glede kojih je proveden porezni nadzor stečene novcem koji je njegova majka njemu darovala te u njegovo ime isplatila prodavateljima. Navedenu činjenicu potvrdila je u više navrata majka tužitelja i sami prodavatelji, a da je to zaista tako, potvrđuje i upis u zemljišnim knjigama, budući da bez potpune isplate kupoprodajne cijene prodavatelji ne bi izdali tabularnu ispravu i dozvolili upis prava vlasništva u korist i na ime tužitelja. Također navodi da su navedene izjave dali prodavatelji kao treće, nezainteresirane osobe pa se njihovi iskazi trebaju smatrati objektivnim i vjerodostojnim. Tužitelj nadalje navodi da je porezni nadzor proveden protivno odredbi članka 120. Općeg poreznog zakona kojim je propisano da obavijest o poreznom nadzoru mora biti dostavljena poreznom obvezniku najkasnije 8 dana prije početka poreznog nadzora. Kako je obavijest o poreznom nadzoru izdana 25. lipnja 2020., a porezni je nadzor započeo već 3. srpnja 2020., smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbe članka 120. navedenog Zakona. Također navodi da je u tijeku poreznog nadzora poreznom tijelu dostavio svu dokumentaciju kojom je, s obzirom na protek vremena od stjecanja imovine-nekretnina, pa do početka poreznog nadzora mogao raspolagati. Smatra netočnim navod da mu je u tijeku nadzora, a prije donošenja poreznog rješenja omogućeno da se očituje o činjenicama i okolnostima sukladno članku 7. navedenog Zakona, koje su bitne za donošenje poreznog nadzora. Porezni nadzor započeo je u trenutku kada porezno tijelo, koje uporno inzistira na dostavi vjerodostojnih isprava i materijalne dokumentacije, te odbija sve dokazne prijedloge tužitelja, više nije moglo očekivati da će porezni obveznik takvom dokumentacijom raspolagati ili da će ju moći pribaviti. Tužitelj zaključno navodi da su i on i svjedoci potvrdili kako je kupoprodajna cijena za nekretnine u vezi kojih je proveden porezni nadzor isplaćena gotovinom prijenosom-isplatom gotovine prodavateljima, te je ta bitna činjenica u postupku dokazana zbog  čega je  potpuno promašeno inzistiranje na dostavi potvrde o uplati i izvadcima s bankovnih računa, osobito kada su prodavatelji potvrdili primitak cjelokupne kupoprodajne cijene, i dozvolili uknjižbu prava vlasništva kupaca na predmetnim nekretninama. Navodi da u slučaju nepostojanja ili nemogućnosti dostave materijalne dokumentacije (isprava), a kada fizička osoba raspolaže imovinom ili sredstvima za privatnu potrošnju koja višestruko premašuje primitke što ih je fizička osoba ostvarila tijekom godine, Opći porezni zakon, nameće poreznom tijelu provođenje dokaza pa u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenja vještaka i obaviti očevid. S obzirom da su svjedoci osobe koje imaju neposredna saznanja o činjenicama u odnosu na koje je proveden porezni nadzor, njihovo je saslušanje prema mišljenju tužitelja bilo ključno za utvrđivanje potpunog i istinitog činjeničnog stanja, što je u skladu s načelom materijalne istine, koje uključuje potpuno i točno utvrđivanje činjenica, kako onih koji idu na teret poreznog obveznika, tako i onih koji mu idu u korist. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud proveo raspravu, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane i svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora. Nadalje, prvostupanjski je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja te u obrazloženju presude naveo  razloge za takvu odluku, koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

8.              Prvostupanjski je sud prihvatio utvrđenja poreznih tijela da je tužitelju, nakon provedenog poreznog nadzora ispitivanja izvora imovine iz članka 63. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 143/14., 136/15. – dalje: ZPD) za 2016. i sukladno članku 88. i 89. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16. – dalje: ZPD/17.) za 2017. i 2018., osnovano utvrđen manje obračunati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

9.              Iz podataka spisa predmeta nadalje proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo postupajući u ponovljenom postupku, sukladno uputama tuženika iz rješenja od 14. ožujka 2022. ponovno sastavilo zapisnik 13. lipnja 2022., iz kojeg proizlazi da je provelo detaljnu analizu svih uplata i isplata na računima tužitelja otvorenih kod poslovnih banaka te je na temelju detaljne analize svih podataka i očitovanja koje je tužitelj dao, kao i dokumentacije koja je pribavljena tijelom postupka  utvrdilo da izvori za imovinu tužitelja za nadzirano razdoblje nisu dokazani odnosno da predstavljaju nedokazanu imovinu. Naime, utvrđeno je da tužitelj nema evidentiranih dostatnih podataka za nabavu nekretnine u 2016. i to kč. br. 3676 i kč. br. 3677 k.o. K., a za 2018. kč. br. 3677 k.o. K. i za 2019. kč. br. 3675/1. Prvostupanjski je sud prihvatio utvrđenja prvostupanjskog poreznog tijela i tuženika  da tužitelj nije vjerodostojno dokazao izvore podrijetla imovine te da se u okolnostima konkretnog slučaja izjave prodavatelja te izjave majke tužitelja ne mogu smatrati vjerodostojnim dokazima kojima bi se dokazalo stjecanje imovine tužitelja, što je sve dostatno obrazložio u osporavanoj presudi. Stoga se ne nalaze osnovanim navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

10.              Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju presude, odgovarajući na navode tužitelja koje ponavlja i u žalbi da nije ni trebalo provoditi porezni nadzor ispitivanja izvora podrijetla imovine, osnovano ističe da je   porezno tijelo sukladno odredbama članka 63. ZPD i članka 88. ZPD/17. na koje se pozvao u obrazloženju presude, u konkretnom slučaju imalo ne samo mogućnost nego je bilo i dužno procjenom utvrditi poreznu osnovicu poreza na dohodak. To iz razloga jer se na temelju prikupljenih podataka utvrdilo da tužitelj raspolaže imovinom odnosno sredstvima za privatnu potrošnju koja višestruko premašuju primitke što ih je ostvario tijekom godina. Tužitelj tijekom poreznog nadzora, nije postupio sukladno odredbi članka 92. stavka 4. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 32/20., 42/20.- dalje OPZ) i dostavio vjerodostojne dokaze o izvorima stjecanja imovine.

11.              Nadalje, ne može se ocijeniti osnovanim ni navod tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku, budući da iz podataka spisa predmeta proizlazi da je aktivno sudjelovao u postupku poreznog nadzora, da je pozvan od strane prvostupanjskog poreznog tijela, te mu je dana mogućnost da se očituje o činjenicama bitnim za oporezivanje. Što se tiče  navoda tužitelja  da je porezni nadzor proveden suprotno odredbi članka 120. OPZ-a,  iz osporenog rješenja tuženika proizlazi da se o tom prigovoru tuženik detaljno očitovao  navodeći da je tužitelj obavijest o poreznom nadzoru primio 3. travnja 2020. i  da je porezni nadzor započeo upravo preuzimanjem obavijesti od strane tužitelja.

12.              Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja poreznih tijela i dao obrazložene razloge za svoju odluku.

13.              Navodi žalbe koji su u bitnome istovjetni navodima tužbe, i na koje je prvostupanjski sud u cijelosti odgovorio, ne mogu se ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

14.              Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 10. siječnja 2024.

                                                                        Predsjednik vijeća                                                                                            Boris Marković, v.r.