REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Us I-1263/2024-10
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 23. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/341, Urbroj: 512-25-24-2 od 16. listopada 2024.
II. Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560-01/24-01/1144, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 28. kolovoza 2024.
III. U ponovnom postupku, tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku 60 (šezdeset) dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/341, URBROJ: 512-25-24-2 od 16. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560- 01/24-01/1144, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 28. kolovoza 2024.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 105. brigadi HV Bjelovar (VP 2127 Bjelovar) za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991.
2. Tužitelj u tužbi ističe da drugostupanjsko tijelo nije točno utvrdilo činjenično stanje te da u obrazloženju nije naveden niti jedan razlog zbog kojeg se odbija zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 105. brigadi. Nadalje, ističe kako spomenica Domovinskog rata potvrđuje njegovo sudjelovanje u postrojbi, a da su navedeno potvrdili i svjedoci te da on osobno nije odgovoran za manjkavost evidencija.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u provedenom postupku nesporno kako tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika postrojbe te u službenim evidencijama niti u Središnjem vojnom arhivu nema podataka o pripadnosti tužitelja postrojbi 105. brigade HV. Ističe da tužitelj nije doveo u sumnju navedenu činjenicu jer ne raspolaže materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka također nemaju materijalnih dokaza o pripadnosti 105. brigadi HV. Zaključuje kako nisu osnovani navodi da tužitelj trpi radi neurednih evidencija jer tužitelj nije predočio nikakve materijalne dokaze niti su svjedoci doveli u sumnju točnost evidencije. Navodi i kako aktivnosti koje opisuje kao držanje straže i obilasci terena kraj Pitomače nisu aktivnosti koje se mogu podvesti pod obranu suvereniteta Republike Hrvatske odnosno pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom.
4. Sud je 16. ožujka 2026. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže istima.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, u svezi s člankom 117. stavkom 1. ZUS-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 21. kolovoza 2023. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 105. brigadi Bjelovar, bataljun ZNG Đurđevac, 3. četa, za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991. Tužitelj u zahtjevu navodi da je kao pripadnik 105. brigade obavljao dužnosti strijelca i pomoćnika nišandžije.
8. U povodu zahtjeva tužitelja isti je dao izjavu na zapisnik 21. kolovoza 2023. te izjavio da je u postrojbi bio u 3. satniji bataljuna na dužnosti vojnika. Također je naveo da je sudjelovao u oslobađanju karaule Šašnato Polje pokraj Pitomače te da je bio i na terenu Uljanik kod Pakraca u rujnu i listopadu 1991. kao i na Bilogori u listopadu 1991. Zadužio je pušku M48 od svog zapovjednika, a materijalnu naknadu odnosno plaću u navedenom razdoblju nije dobivao.
9. Svjedok BĐ ističe da je bio u 105. brigadi HV zapovjednik 3. čete bataljuna ZNG Đurđevac te je naveo da je tužitelja upoznao kada je došao u postrojbu Zbora narodne garde 1. kolovoza 1991. te je potvrdio da je tužitelj bio pripadnik postrojbe u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 30. prosinca 1991. na dužnosti vojnika strijelca i pomoćnika nišandžije na PM 79 mm. Naveo je i da ne raspolaže s materijalnim dokazima, da je jedan dio pripadnika primao novčanu naknadu, a jedan dio nije te da je tužitelj bio s postrojbom na području Pakraca u selu Uljanik i na području Bilogore „Sedlo“. Također, ističe da je postrojba izvršavala zadaće i na osiguranju mjesta Pitomača i karaula Šanato Polje, a da je tužitelj ostao na čuvanju karaule dok je postrojba išla na teren pokraj Lipika.
10. Nadalje svjedok ŠĐ ističe da je bio pripadnik 105. brigade HV Bjelovar od 1. kolovoza 1991. do 9. veljače 1992. Navodi da je bio na dužnosti strijelca te da može potvrditi da je tužitelj bio pripadnik postrojbe 105. brigade HV Bjelovar u razdoblju 1. kolovoza 1991. do 30. prosinca 1991. na dužnosti vojnika strijelca i pomoćnika nišandžije. Navodi kako se ne sjeća je li tužitelj primao novčanu naknadu za vrijeme pripadnosti postrojbi, ali da je bio na terenu s postrojbom na području Pakraca u selu Uljanik i na području Bilogore. Također izvršavao je zadaće i na osiguranju mjesta Pitomača i karaule Šanato Polje.
11. Svjedok FĐ ističe da je bio dragovoljac pripadnik 105. brigade HV Bjelovar od 1. kolovoza 1991. do 9. veljače 1992. na dužnosti strijelca te također može potvrditi da je tužitelj bio pripadnik postrojbe 105. brigade HV Bjelovar u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 30. prosinca 1991. na dužnosti vojnika strijelca i pomoćnika nišandžije. Također navodi da je tužitelj bio na terenu oko Pakraca u selu Uljanik i na području Bilogore „Sedlo“, da je osiguravao mjesto Pitomača i karaulu Šanato Polje, ali da ne posjeduje nikakve materijalne dokaze.
12. U provedenom postupku prvostupanjsko tijelo je odbilo zahtjev tužitelja navodeći kako se „sama izjava svjedoka ne može prihvatiti kao prikladan dokaz za utvrđivanje vremena provedenog u postrojbama Hrvatske vojske, a naročito kada se uzmu u obzir rezultati izvedenih dokaza utemeljenih na podacima službenih evidencija nadležnog tijela….“. Drugostupanjsko tijelo je u svom rješenju navelo da „podaci iz službenih evidencija ne ukazuju na činjenicu pripadnosti žalitelja 105. brigadi Hrvatske vojske u traženom razdoblju.“
13. Analizom izjava kako tužitelja tako i sva tri svjedoka iz upravnog postupka Sud utvrđuje da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno. Sud ne može prihvatiti stav tuženika u kojemu na nedvosmislen način i bez imalo dodatnog propitkivanja uzima u obzir jedino činjenice utemeljene na podacima službenih evidencija nadležnih tijela. Naime, upravni postupak je i započet slijedom činjenice da se tužitelj iz nekog razloga ne nalazi u službenim evidencijama. Također, napominje se i da tuženik pogrešno tumači stav Visokog upravnog suda tvrdeći da se pripadnost određenoj obrambenoj organizaciji utvrđuje iz službenih evidencija. Naime, taj stav naglašava primarnu obvezu javnopravnih tijela utvrđivati status branitelja iz službenih evidencija, ali to nipošto ne znači da se pripadnost određenoj vojnoj organizaciji ne može dokazivati i na druge načine. U konkretnom slučaju vidljivo je da su tri svjedoka, od kojih je jedan i zapovjednik, potvrdila jasno i nedvosmisleno da je tužitelj bio pripadnik 105. brigade Bjelovar. U tom smislu navod tuženika kako same izjave svjedoka ne može prihvatiti kao prikladan dokaz za utvrđivanje vremena provedenog u postrojbama Hrvatske vojske Sud ocjenjuje paušalnim, nedorečenim i u konačnici usmjerenim na zakidanje potencijalnog zakonskog prava tužitelja. Sud ističe da tuženik bez ikakvog valjanog obrazloženja nije cijenio izjave svjedoka, iskaz tužitelja te da je u svezi s tim u cijelosti izostalo razmatranje mogućnosti eventualnih propusta u službenim evidencijama. Javnopravna tijela su propustila na cjelokupan način ispitati svjedoke o vrsti zadaća i poslova koje je tužitelj izvršavao u vremenu od 1. kolovoza 1991. do 31. prosinca 1991. Jasno je da se za priznavanje statusa hrvatskog branitelja traži ispunjenje dvaju kumulativnih uvjeta, međutim to ne znači da su javnopravna tijela lišena obveze ispitivanja i raščlanjivanja činjeničnih okolnosti za oba zakonska uvjeta. Nadalje, tuženik je bez navođenja razloga zbog čega se izjave svjedoka ne smatraju vjerodostojnim ili uvjerljivim dao prednost službenoj materijalnoj dokumentaciji, a koja u suštini predstavlja pitanje zbog kojeg se i vodio upravni postupak te kasnije i upravni spor. Skreće se pozornost tuženiku da nije u potpunosti ispitao navod tužitelja vezano za, kako je to naveo sam tužitelj, „oslobađanje karaule“. Tuženik je u svojim rješenjima naveo da se radilo o čuvanju karaule što implicira odsustvo borbenog djelovanja. Navedeno je u koliziji s izjavama svjedoka i samog tužitelja te je slijedom navedenog potrebno utvrditi pravilno i potpuno činjenično stanje.
14. Sud smatra da je takvim postupanjem tuženik propustio postupiti u skladu s člankom 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) kojim je regulirano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. U tom smislu Sud ističe da nema mjesta stupnjevanju dokaza u smislu jače ili slabije dokazne snage, već je potrebno utvrditi vjerodostojnost svih dokaza koje tijelo izvodi i ocjenjuje te posljedično iznijeti razloge zbog čega određene dokaze prihvaća, odnosno ne prihvaća. Upravo činjenica izostanka službene evidencije o tužiteljevom sudjelovanju u Domovinskom ratu tijekom spornog razdoblja je rezultirala time da tužitelj podnoseći zahtjev od tuženika očekuje provođenje adekvatnog dokaznog postupka u kojem će se na nedvojben način utvrditi točnost tvrdnji na kojima tužitelj temelji osnovanost svojih zahtjeva.
15. Stoga je valjalo na temelju članka 117. stavku 1. ZUS-a poništiti pobijano rješenje te imajući u vidu narav povrede i prirodu stvari predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom će postupku prvostupanjsko tijelo svestrano i potpuno ispitati kako tužitelja tako i navedene svjedoke o svim odlučnim činjenicama, a vezanim za eventualno ispunjenje oba zakonska uvjeta. Posebno će voditi računa o tome da postoji mogućnost propusta u vođenju službenih evidencija te će u tom smislu valorizirati izjave svjedoka, ali će posegnuti i za provođenjem dodatnih dokaza u svrhu utvrđivanja pravilnog i potpunog činjeničnog stanja.
16. U skladu s člankom 119. stavkom 4. ZUS-a, a s obzirom na to da se predmet vraća na ponovni postupak, izreka odluke Suda sadrži i obvezu nadležnog tijela da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju odluke. Također, u skladu s člankom 127. stavkom 1. ZUS - a žalba nije dopuštena protiv presude protiv koje je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i predmet prvi put vraćen ana ponovni postupak.
17. Kako tužitelj nije zatražio naknadu troškova ovog spora, to Sud o istome nije odlučivao.
Osijek, 23. ožujka 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku, uz spis upravnog postupka