- 1 -              Poslovni broj: Usž-3861/23-2

Poslovni broj: Usž-3861/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. D., Z., kojeg zastupa opunomoćenica J. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M., J. i M. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave z., Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Z., radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2146/23-4 od 5. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I.              Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2146/23-4 od 5. listopada 2023.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave z., Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-211-03/23-07/492, URBROJ: 511-19-22-23-3 od 18. travnja 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

3.              Osporenim rješenjem tuženika ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola broj … izdana na ime tužitelja (točka 1. izreke) te je odlučeno da je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati tuženiku u roku osam dana od dana primitka rješenja (točka 2. izreke).

4.              Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 36. stavak 1. točku 4. ZUS-a zbog čega je pobijana presuda donesena na nezakonit način i onemogućeno mu je raspravljanje pred sudom. Ističe da je u tužbi decidirano naveo da traži održavanje rasprave radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i donošenja zakonite odluke, pa nije točan navod da takav zahtjev nije izričito naveo. Nadalje, navodi da iz sadržaja tužbe proizlazi da osporava činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, zbog čega nije ispunjena jedna od dviju pretpostavki za primjenu navedene zakonske odredbe. Osim toga što mu je na takav način onemogućeno raspravljanje pred sudom, smatra da je povrijeđeno i njegovo pravo na pristup sudu i pravo na obrazloženu sudsku odluku. Također smatra da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, 67/08., 48/10., 74/11.,80/13., 158/13., 92/14., 67/15., 108/17., 70/19. i 42/20. - dalje: ZSPC), Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) i podredno Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 114/22.). Nejasnim smatra na temelju kojih činjenica i dokaza su tuženik i prvostupanjski sud utvrdili pravomoćnost odluka o prekršajima. Ponavljajući u bitnome navode iz tužbe, ističe da tijekom upravnog postupka nije pozvan da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnima za rješavanje ove upravne stvari, kao što je i potpuno zanemarena činjenica da je protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 115 Pp-7019/2022 od 20. siječnja 2023. podnio ustavnu tužbu, o kojoj još nije odlučeno. Zbog navedenog smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na pravni lijek. Pogrešnim smatra stav prvostupanjskog suda da na donošenje odluke nisu od utjecaja prigovori koji se odnose na obiteljske, poslovne i druge životne okolnosti. Smatra da je tuženik utvrđivao navedene okolnosti, zaključio bi da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 286. ZSPC-a, tim više što su predmetni prekršaji počinjeni službenim vozilom koji koriste zaposlenici pravne osobe u kojoj je on odgovorna osoba. Ako bi i bile ispunjene pretpostavke za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole, smatra da bi se isto odnosilo isključivo na B kategoriju vozila. S obzirom na to da se mjere opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom izriču samo i isključivo u odnosu na onu kategoriju vozila za koju je počinjen prekršaj, kao pravna posljedica počinjenja istog, vozačka dozvola bi se, argumentum minori ad maius, mogla ukinuti i oduzeti samo za onu kategoriju vozila za koju je prikupio negativne bodove. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

5.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga iznesenih u žalbi u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je prije donošenja prvostupanjske presude proveo postupak sukladno odredbama ZUS-a te je presudu obrazložio u cijelosti sukladno odredbi članka 60. stavka 4. navedenog Zakona i odgovorio na prigovore tužitelja iz tužbe.

8.              Prema mišljenju ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 286. stavka 1. i stavka 4. ZSPC-a, jer je u postupku utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od dvije godine prikupio ukupno 12 negativnih prekršajnih bodova na temelju pravomoćnih odluka, a što proizlazi iz obveznog prekršajnog naloga Policijske uprave p.-g., Policijske postaje V., broj: 511-09-33/05-4-98-1/2021 od 10. svibnja 2021. (tri negativna boda); obveznog prekršajnog naloga Policijske uprave s.-m., Policijske postaje G., broj: 511-10-13/05-4-673-1/2021 od 2. prosinca 2021. (tri negativna boda); obveznog prekršajnog naloga Policijske uprave s.-m., Policijske postaje G., broj: 511-10-13/05-4-674-1/2021 od 2. prosinca 2021. (tri negativna boda) te presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 115 Pp-7019/2022 od 20. siječnja 2023. (tri negativna boda), slijedom čega je pravilno ukinuta i oduzeta predmetna vozačka dozvola.

9.              Tužitelju se napominje da se negativni prekršajni bodovi upisuju u prekršajnu evidenciju nakon što se pravomoćnim odlukama utvrdi odgovornost tužitelja za počinjenje prekršaja, a što proizlazi i iz članka 286. stavka 1. ZSPC-a. Imajući na umu navedeno, kao i pravomoćnost odluka koju su iskazali njihovi donosioci i koje prileže spisu tuženika te na temelju kojih su negativni bodovi upisani, tuženik i prvostupanjski sud nisu povrijedili zakon kada su ocijenili da je tužitelj u razdoblju iz članka 286. stavka 4. ZSPC-a utvrđen odgovornim za počinjenje prekršaja na temelju kojih su mu u prekršajnoj evidenciji upisani prekršajni bodovi, a što za posljedicu ima ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole. Navedeno postupanje javnopravnog tijela po službenoj dužnosti kao i neosnovanost prigovora tužitelja da je protiv presude Općinskog suda u Zadru od 20. siječnja 2023. podnio ustavnu tužbu pravilno je i detaljno obrazložio prvostupanjski sud, pa se radi nepotrebnog ponavljanja tužitelj upućuje na obrazloženje pobijane presude prvostupanjskog upravnog suda u tom dijelu.

10.              Osporeno rješenje tuženika doneseno je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti te je činjenično stanje utvrđeno na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela u odnosu na koje tužitelj ne može s uspjehom u upravnom sporu isticati prigovore (obiteljske i druge prilike) koji se u suštini odnose na zakonitost pravomoćnih obveznih prekršajnih naloga i presude nadležnog Općinskog suda, kojima je pravomoćno odlučeno o počinjenim prekršajima. Pri tome iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj u tužbi i tijekom spora, samo navodi da su pokrenuti postupci ukidanja klauzule pravomoćnosti, a podnošenje ustavne tužbe protiv presude Općinskog suda nije od utjecaja na njezinu pravomoćnost i ovršnost. Ovaj Sud primjećuje da tužitelj u svojim tužbenim navodima nije iznio činjenice niti predložio dokaze koji bi bili odlučni u cilju pravilnog utvrđivanja činjenica važnih za meritum ovog upravnog spora, već je samo osporavao činjenice i iznio navode koji se odnose na pravomoćno okončane prekršajne postupke, a koje sud nije niti mogao razmatrati u postupku ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole. Stoga u konkretnom predmetu donošenje presude sukladno članku 36. točki 4. ZUS-a nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude.

11.              Valja napomenuti da je ZSPC-om propisano oduzimanje vozačke dozvole za sve kategorije vozila za koje je dozvola izdana. Dakle, nije propisano oduzimanje vozačke dozvole isključivo za onu kategoriju vozila kojim je upravljano za vrijeme počinjenja prekršaja za koji je vozač proglašen krivim pravomoćnim prekršajnim odlukama i na temelju kojih je je skupio negativne prekršajne bodove. Pri tome se tužitelju napominje da se u konkretnom slučaju ne radi o propisanoj sankciji o kojoj se odlučuje prekršajnom odlukom, već o pravnoj posljedici pravomoćne osude za počinjeni prometni prekršaj.

12.              S obzirom na navedene činjenice, koje je na temelju članka 33. stavka 2. ZUS-a prvostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir iz postupka donošenja osporenog rješenja, Sud nalazi da iz navedenih i od prvostupanjskog suda ocijenjenih dokaza proizlazi da je činjenično stanje, u pogledu odlučnih činjenica relevantnih za zakonito rješenje ove upravne stvari, pravilno i potpuno utvrđeno te je na isto pravilno primijenjena norma kogentne naravi koja ne ostavlja mogućnost drugačijeg tumačenja ili primjene.

13.              Slijedom navedenog, ovaj Sud žalbene navode ocjenjuje neosnovanima, a pobijanu presudu pravilnom i na zakonu osnovanom. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, iz kojeg razloga ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14.              Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).

15.              Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.