REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-2531/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona u Rijeci, Korzo 8, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-20/25-01/386, URBROJ: 513-04-25-3 od 29. listopada 2025. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-410-20/2022-001/01050, URBROJ: 513-007-08-02-2025-003 od 16. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-410-20/2022-001/01050, URBROJ: 513-007-08-02-2025-003 od 16. travnja 2025., tužiteljici je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 170.414,71 eura, te porez na promet nekretnina po stopi od 3 % u iznosu od 5.112,44 eura.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-20/25-01/386, URBROJ: 513-04-25-3 od 29. listopada 2025., odbio kao neosnovanu.

3. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je Zakonom o porezu na promet nekretnina propisano porezno oslobođenje pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju bez naknade u članku 15., te da je jasno navedeno: Promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju u točci 3. „bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose.“ U svojoj žalbi tužiteljica, koja je bila u izvanbračnoj zajednici i koja je stekla predmetnu nekretninu sporazumom nakon prekida iste, da je jasno istaknula osnovanost i za sve dostavila dokaze da je predmetna nekretnina, za koju se utvrđuje porez na promet bračna stečena za vrijeme izvanbračne zajednice, te da je pripala tužitelju u procesu podjele njihove zajedničke imovina bračnih drugova, odnosno podjelom imovine s izvanbračnim drugom SB. Drugostupanjsko tijelo da je odbijajući žalbu navodi na str. 3. „u konkretnom slučaju niti pred prvostupanjskim tijelom, niti u žalbenom postupku žaliteljica nije na vjerodostojan način dokazala svoje navode iz žalbe“, što da je suprotno načelu materijalne istine. Zanemarivanje Izjave i neprovjeravanje dokaza koji je žaliteljica istaknula, zbog čega je i odbila potpisati Zapisnik prvostupanjskog tijela, obzirom da je priložila izjavu o izvanbračnoj zajednici koju je imala od 1999. i koja je prestala voljom izvanbračnog druga SB **.**.2019., da je povrijeđen postupak i zanemareni dokazi za oslobođenje iz članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na promet nekretnina. Tuženo tijelo da je time propustilo utvrditi činjenice i primijeniti materijalni propis za to svojstvo bračnog druga temeljem Obiteljskog zakona koje nedvojbeno proizlazi iz činjenica iz priloženog dokaza Sporazuma o podjeli zajedničke imovine i Izjave od 29. srpnja 2020., Izjava o trajanju izvanbračne zajednice 1999.–2019., dokazi o zajedničkom životu, zajedničkoj imovini i zajedničkom ulaganju, te dokumentaciji o prijenosu vlasništva kao dijela izvanbračne stečevine i ZK izvatka, a koja sva dokumentacija je dana prvostupanjskom tijelu i/ili uz žalbu, te nije nevjerodostojna kako drugostupanjsko tijelo navodi. Iz svega da je razvidno da je žalba bila osnovana, te da iz vjerodostojne dokumentacije nedvojbeno proizlazi da se ova tužba treba usvoji, poništiti rješenja i u ponovnom postupku žalitelj oslobodi obveze poreza. Predmetno rješenje da je nejasno i kontradiktorno, posebno jer pod „RJEŠENJE“ navodi „žalba se odbija“, dok u dijelu “Obrazloženje” istog rješenja navodi - „žalba je osnovana“. Relevantna sudska praksa da jasno nalaže:

Upravno tijelo mora cijeniti sve dokaze o postojanju izvanbračne zajednice (VUS Usž909/2017), Sporazum i izjava stranaka predstavljaju valjane dokaze (UsI- 2096/2019), Dokazi se ne smiju promatrati izolirano (VUS Usž-1332/2015), Ustavni sud potvrđuje nužnost pravilne ocjene dokaza o izvanbračnoj zajednici (U- III4456/2018). Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava 16. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Zamjenica opunomoćenika tužiteljice je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo tužiteljici razrezalo porez na promet nekretnina temeljem Sporazuma o podjeli izvanbračne stečevine od 29. srpnja 2020. Navedenim Sporazumom AB (izvanbračni supružnik) izričito i bezuvjetno izjavljuje kako je suglasan da tužiteljici u samovlasništvo pripadne: 7. suvlasnički dio 33/100 etažno vlasništvo (E-2) i to stan br. 2 na prvom katu ukupne površine 94,00 m[2] , a koje stanu pripadaju dva parkirna mjesta oznake P3 i P4 ukupne površine 24,00 m[2] , koji stan se nalazi zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] Put Dukino, Dvorište i Stambena zgrada, Pobri, Put Dukino 4C, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se bez njegove daljnje privole ili ovlaštenja izvrši upis prava vlasništva na ime tužiteljice.

10. Odredba članka 4. tada važećeg Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, dalje: Zakon), propisuje da je predmet oporezivanja promet nekretnina te da se pod prometom nekretnina, u smislu tog propisa, smatra svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Stjecanjem nekretnine, u smislu stavka 1., smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba (stavak 2.).

11. Odredbom članka 9. stavak 1. Zakona, propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze (stavak 1.). Pod tržišnom vrijednosti nekretnine podrazumijeva se cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze (stavak 2.). Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu (stavak 4.). Ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo (stavak 6.).

12. Sukladno odredbi članka 16. stavak 1. Zakona, porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla, kojim se stječe nekretnina.

13. Odredbom članka 15. stavak 1. točka 3. Zakona, propisano je da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose.

14. Naime, iz ranije citiranih odredbi Zakona proizlazi da se prometom nekretnina u poreznom smislu smatra svako stjecanje vlasništva nekretnine do kojeg je došlo po jednoj od osnova pobliže označenih u članku 4. stavak 2. Zakona.

15. Vezano za navode tužiteljice da je trebala biti oslobođena plaćanja poreza na promet nekretnina sukladno članku 15. stavak 1. točka 3. Zakona, ovaj Sud smatra da su njezini navodi neosnovani. Naime, tužiteljica je pozivom od 16. studenog 2022. pozvana da dostavi dokaz kako bi se utvrdilo postojanje izvanbračne zajednice između nje i SB, kojem pozivu se ista nije niti odazvala niti dostavila dokaze koji bi potkrijepili njezine navode.

16. Dakle, u provedenom upravnom postupku tužiteljica nije dokazala postojanje izvanbračne zajednice u smislu važećih odredbi Obiteljskog zakona, niti je dokazala trajanje i obilježja takve zajednice koja bi joj davala imovinskopravne učinke izjednačene s bračnom zajednicom. Sama činjenica postojanja Sporazuma o podjeli izvanbračne stečevine, iako sastavljenog u obliku javnobilježničke isprave, ne predstavlja dokaz postojanja izvanbračne zajednice, već isključivo dokazuje da su stranke dale takvu izjavu volje, ali ne i istinitost njezina sadržaja u slučaju kada je postojanje izvanbračne zajednice sporno.

17. Tužiteljica tijekom upravnog postupka nije priložila druge relevantne dokaze kojima bi se moglo utvrditi postojanje trajne životne zajednice s obilježjima bračne zajednice (kontinuitet zajedničkog života, zajedničko kućanstvo, ekonomska povezanost, trajanje zajednice i dr.), niti je dokazala da je između stranaka postojala izvanbračna zajednica u zakonskom smislu.

18. Slijedom navedenog, upravno tijelo nije moglo prihvatiti navod da je predmetna nekretnina stečena diobom izvanbračne stečevine, već je utvrdilo da se radi o oporezivom prometu nekretnine u smislu Zakona o porezu na promet nekretnina, zbog čega je zahtjev tužiteljice za oslobođenje od plaćanja poreza odbijen kao neosnovan.

19. Primjenom prethodno citiranih odredbi Zakona na ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu, Sud nalazi da su osporavane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanje te pravilnoj primjeni materijalnog prava, a slijedom čega se prigovori tužiteljice ocjenjuju neosnovanim.

20. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da pobijanim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

21. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS- a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu(tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 127. i članak 126. stavak 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužiteljice iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona u Rijeci, Korzo 8

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5