Poslovni broj: Us I-2691/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, Lovretska 27, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Kaštela, Ante Starčevića 17A, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica AČ, zaposlenica tuženika, temeljem generalne punomoći, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, nakon javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja RČ, odvjetničkog vježbenika kod Marija Vukovića, odvjetnika u Splitu i opunomoćenice tuženika, dana 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela KLASA: UP/I-211-03/25-07/2964, URBROJ: 511-12-28-25-2 od dana 19. rujna 2025.,

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela KLASA: UP/I-211- 03/25-07/2964, URBROJ: 511-12-28-25-2 od dana 19. rujna 2025. i podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, tužitelj je, u bitnom, naveo da pobijano rješenje uopće ne sadrži dovoljno objašnjene razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, kao ni razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na rješenje kakvo je dano u dispozitivu pa da pobijano rješenje nije ni moguće ispitati. Tuženik da u bitnom temelji pobijani upravni akt na pretpostavci da je tužitelj, kao vozač, a sukladno odredbi članak 286. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, radi čega mu se pobijanim rješenjem onemogućuje podnošenje zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole, a navodi daje uvidom u evidenciju utvrđeno kako je tužitelj prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova. Naime, da je tuženik negativne prekršajne bodove računao prema datumu pravomoćnosti odluke, što da je pogrešno, obzirom da se za iste može teretiti tužitelj samo prema vremenu navodnog počinjenja prekršaja pa da su se takvim pogrešnim načinom računanja negativnih prekršajnih bodova tužitelju obračunavali bodovi i iz perioda od prije dvije godine od donošenja pobijanog rješenja, a i pogrešno da su naznačavani datumi pravomoćnosti tih odluka. Stoga, da su radi proteka zakonskog roka negativni prekršajni bodovi morali biti brisani iz evidencije i da se nisu smjeli uračunati tužitelju unutra perioda od dvije godine od donošenja pobijanog rješenja. Također, da se ističe da je upravni akt, tj., u konkretnoj pravnoj stvari rješenje ovlašten donijeti isključivo „načelnika Uprave”, a sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova te da se radi i o neprenosivoj ovlasti. Tužitelj da nikada nije bio obaviješten o postojanju prekršajnih naloga. Dostava tužitelju da nije izvršena sukladno pravilima o dostavi propisanim Zakonom, čime da je pogrešno primijenjen Zakona na štetu tužitelja. Slijedom navedenog da tužitelj nije skupio svih 12 bodova potrebnih za donošenje pobijanog rješenja. Također, da je tuženik donio pobijano rješenje suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, članak. 51., jer nije pozvao tužitelja da se izjasni u upravnom postupku o prekršajima koji mu se stavljaju na teret te da nije proveo ispitni postupak. Stoga, da tužitelj predlaže da Sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i predmet vraća tuženiku na ponovno odlučivanje kao i da se nalaže tuženiku naknaditi troškove upravnog spora. Nadalje je naveo da o zahtjevu za obnovu postupka još nije donesena prvostupanjska odluka, dok se o zahtjevu za ukidanje klauzule pravomoćnosti odlučilo nepravomoćnim rješenjem broj: Pp Prz-517/2025 od dana 1. prosinca 2025. u prvom stupnju protiv koje odluke da je tužitelj izjavio žalbu dana 16. prosinca 2025. Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske o kojoj žalbi da još nije odlučeno. Slijedom navedenog, da tužitelj predlaže da sud, sukladno odredbi čl. 105. st. 1. toč. 1. Zakona o upravnim sporovima, rješenjem prekine postupak do donošenja pravomoćne odluke povodom zahtjeva za obnovu postupka i zahtjeva za ukidanje klauzule pravomoćnosti.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 27. veljače 2026. zamjenik opunomoćenik tužitelja naveo je da ostaje kao kod tužbe i podneska od dana 27. veljače 2026. te da predlaže prekinuti postupak do donošenja pravomoćnih odluka povodom zahtjeva za obnovu postupka i zahtjeva za ukidanje klauzule pravomoćnosti obzirom da isto čini prethodno pitanje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, citirajući odredbu čl. 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, naveo da je u provedenom postupku, uvidom u službene evidencije Središnjeg informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, utvrđeno da je tužitelj prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova na temelju sljedećih pravomoćnih odluka o prekršajima: 6 negativnih prekršajnih bodova temeljem članka 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući da je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Ppž-10815/2024 od dana 30. siječnja 2025., pravomoćne dana 30. siječnja 2025., proglašen krivim za prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; 6 negativnih prekršajnih bodova temeljem članka 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući da je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj:

Ppž-2136/2024 od dana 3. srpnja 2025., pravomoćne dana 3. srpnja 2025., proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Upravo radi točnih i vjerodostojnih podataka na kojima se mora temeljiti rješenje o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, u postupku da je od nadležnih policijskih postaja zatražena dodatna provjera točnosti evidentiranih negativnih prekršajnih bodova te da je po izvršenim provjerama potvrđeno da je svih 12 negativnih prekršajnih bodova - prikupljenih na temelju dvaju nabrojenih pravomoćnih presuda o prekršajima - točno evidentirano. Tužitelj PČ da nije pozvan na izjašnjavanje u navedenom predmetu, sukladno čl. 49. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21), budući da je istim propisano da ukoliko se u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, da nije potrebno posebno izjašnjavanje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Budući da je tuženik postupao po kogentnoj pravnoj normi, tj. odredbi članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uvidom u službene evidencije, a postupak da je pokrenut po službenoj dužnosti, da je tuženik ispravno primijenio odredbu članka 49. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku kada je osporeno rješenje donio bez saslušanja tužitelja, stoga da se prigovor istog ukazuje neosnovanim. Vezano za ostale navode tužitelja iznesene u tužbi, za istaknuti je da su isti bespredmetni. Člankom 286. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da je propisano da je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz tog Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, a st. 2. istog članka Zakona da se određuje da se negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. brišu iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju koje su upisani. Stoga, prigovor tužitelja da je tuženik prekoračio rok od razdoblje od dvije godine te da su negativni prekršajni bodovi trebali biti uneseni u evidencije odmah po počinjenom prekršaju, a ne po pravomoćnosti odluke, da je u potpunosti bespredmetan. Ističe se da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tužene, a ne preispitivanje pravomoćnosti i dostave već donesenih pravomoćnih prekršajnih odluka koje nisu predmet ovog upravnog spora, a što da tužitelj može dokazivati i osporavati u posebnom postupku i iskoristiti drugi pravni put pored ili umjesto upravnog spora. Iz prikupljene dokumentacije koja je priložena, da je razvidno da je nepobitno utvrđeno da je tužitelj prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova temeljem pravomoćnih prekršajnih odluka zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i da se postupalo sukladno odredbama članka 296. stavka. 4. Zakona, koji propisuje da će se vozaču koji u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola, pa da je tužitelju PČ osporavanim rješenjem ukinuta i oduzeta vozačka dozvola zbog čega da predlaže da Sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 27. veljače 2026. opunomoćenica tuženika navela je da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu, a u odnosu na netom zaprimljeni podnesak opunomoćenika tužitelja da se protivi prijedlogu za prekid ovog upravnog spora jer da se prilikom donošenja osporenog rješenja provjerava pravomoćnost svih prekršajnih odluka temeljem kojih je doneseno osporeno rješenje pa da sam prijedlog radi ukidanja klauzule pravomoćnosti neke od prekršajnih odluka nije od utjecaja za donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Kaštela KLASA: UP/I-211-03/25- 07/2964, URBROJ: 511-12-28-25-2 od dana 19. rujna 2025. pod točkom 1. određeno je da se PČ, rođenom dana **.**.1993. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužitelju, ukida i oduzima vozačka dozvola serijskog broja: [broj vozačke dozvole], izdana u Policijskoj postaji Kaštela, s rokom važenja od 13. srpnja 2021. do 13. srpnja 2031. Pod točkom 2. određeno je da je vozačku dozvolu serijskog broja [broj vozačke dozvole] predmetni dužan dostaviti Policijskoj postaji Kaštela u roku od 8 dana od dana zaprimanja tog rješenja.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u prekršajne predmete navedene u osporenom rješenju, cijeneći da se pravilna i zakonita oduka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

6. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Najprije je potrebno istaći da je Sud odbio prijedlog tužitelja da se prekine ovaj upravni spor do pravomoćnog okončanja postupaka koje je tužitelj pokrenuo radi ukidanja klauzule pravomoćnosti i obnove postupka pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu, a za koje je tužitelj naveo da o zahtjevu za obnovu postupka još nije donesena prvostupanjska odluka, dok se o zahtjevu za ukidanje klauzule pravomoćnosti odlučilo nepravomoćnim rješenjem broj: Pp Prz-517/2025 od dana 1. prosinca 2025. u prvom stupnju protiv koje odluke da je tužitelj izjavio žalbu dana 16. prosinca 2025. Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske o kojoj žalbi da još nije odlučeno obzirom da za to, sukladno odredbi čl. 105. ZUS-a, nisu ispunjene pretpostavke za donošene rješenja o prekidu postupka do donošenja pravomoćne odluke povodom zahtjeva za obnovu postupka i zahtjeva za ukidanje klauzule pravomoćnosti.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Odredbom čl. 286. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (“Narodne novine” broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22, 114/22 i 133/23, dalje: ZSPC) propisano je da je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju koje su upisani. Stavkom 4. istog članka propisano je da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola, dok je stavkom 10. propisano da osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka prije podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole mora položiti vozački ispit, a može ga polagati istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

10. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/I-211-03/25-07/2964 proizlazi da je: tužitelj, unutar razdoblja od dvije godine, temeljem pravomoćnih prekršajnih odluka o prekršajima, prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova i to: 6 negativnih prekršajnih bodova temeljem članka 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući da je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Ppž-10815/2024 od dana 30. siječnja 2025., pravomoćne dana 30. siječnja 2025., proglašen krivim za prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; 6 negativnih prekršajnih bodova temeljem članka 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući da je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj:

Ppž-2136/2024 od dana 3. srpnja 2025., pravomoćne dana 3. srpnja 2025., proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; da je od nadležnih policijskih postaja zatražena dodatna provjera točnosti evidentiranih negativnih prekršajnih bodova te da je po izvršenim provjerama potvrđeno da je svih 12 negativnih prekršajnih bodova točno evidentirano.

11. Naime, za primjenu odredbe čl. 286. st. 4. ZSPC-a relevantna činjenica je da je tužitelj u razdoblju od dvije godine (u konkretnom slučaju temeljem odluka od dana 30. siječnja 2025. i 3. srpnja 2025.) prikupio najmanje dvanaest negativnih prekršajnih bodova, čime su se ostvarile zakonske pretpostavke za donošenje rješenja po službenoj dužnosti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole tužitelju.

12. Dakle, prema mišljenju ovog Suda, za odluku u ovom upravnom sporu ključno je samo da je tužitelj u gore navedenim postupcima pravomoćnim prekršajnim odlukama kažnjen za spomenute prekršaje i da je prikupio ukupan broj kaznenih bodova propisan gore citiranom odredbom čl. 286. st. 4. ZSPC-a. Kako je tuženik vezan pravomoćnim odlukama donesenim u prekršajnom postupku, to je u upravnom postupku osnovano utvrdio da su ispunjene pretpostavke za ukidanje i oduzimanje tužiteljeve vozačke dozvole, a koje se odnose na broj prikupljenih negativnih prekršajnih bodova i na razdoblje u kojem su ti bodovi prikupljeni pri čemu nije bilo potrebno, sukladno odredbi čl. 49. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), tužitelja pozivati da se izjašnjava iz razloga jer službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužitelja izneseni u tužbi i tijekom ovog upravnog spora nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno (u postupku je provjereno jesu li prekršajne odluke navedene u osporenom rješenju pravomoćne), nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

14. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je tužiteljev zahtjev za naknadom troška valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 23. ožujka 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Spliti, Lovretska 27,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi splitsko- dalmatinskoj, Policijskoj postaji Kaštela, Ante Starčevića 17A,

- u spis